Pratite nas

Kronika

Pandža: Teška situacija za Hrvate povratnike u prijedorskom kraju

Objavljeno

na

“Uglavnom veliki broj je bio izrazio želju za povratkom. Veliki broj njih je bio očistio imanje i pripremio teren za obnovu. Mnogi su se željeli vratiti, ali biti tu i spavati je jako teško. Mi imamo ljude koji spavaju po društvenim domovima, jer se boje. Oni ne mogu ostvarivati svoja prava.

Nezamislivo je da danas ljudi ne mogu ostvariti i osnovna prava. Gube volju. Po pitanju Banja Luke, Federacije, Ministarstva raseljenih lica Hrvati po pitanju održivog opstanka i povratka, ne znam da su dobili bilo što u zadnjih pet godina. Radi se nešto. Krpi se. Mi smo u teškoj situaciji. Ljudi nemaju ceste, struje i tako ne mogu živjeti.

Problem je i u činjenici da se ne mogu prijaviti, jer im se traži da imaju kuću, a nemaju. Ne mogu dobiti niti običnu osobnu iskaznicu a kamoli nešto više. Problem je vođenja politike koja ljude jednostavno demoralizira,” kaže Mirko Pandža, predsjednik udruge povratnika “Altruist” Prijedor

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Tijekom ratnih događanja u 90-tim godinama veliki broj Hrvata iz prijedorske regije je raseljen. Samo su rijetki ostali na svojim kućnim pragovima. Veliki broj prijedorskih Hrvata završio je u logorima. Neki su ubijeni, nestali,… a svi ostali su prognani.

Nakon 24 godine Hrvati prijedorskoga kraja se pokušavaju vratiti u svoje domove. Neki su se i vratili. Mirko Pandža je predsjednik udruge povratnika “Altruist” iz Prijedora, koja se bavi rješavanjem problema Hrvata povratnika na ovom području. Prema njegovim riječima aktualna situacija je vrlo loša:

– Stanje je jako loše. Što se tiče života hrvatskih povratnika moram reći da oni jako loše žive. Nemamo nikakva prava . Nemamo niti osnovna prava oko obnove svojih ratom porušenih domova. Ne možemo doći do obnove domova i po tom pitanju je stanje uistinu loše, kaže Pandža i napominje da je vrlo teško i kada je u pitanju sigurnosna situacija.

Napominje kako su u posljednje vrijeme sve učestalije prijetnje po nacionalnoj osnovi gdje se Hrvate vrijeđa s konstatacijama da nemaju što tražiti na području Republike Srpske. Prema riječima gospodina Pandže nema ih tko zaštiti jer Hrvata nema u lokalnim institucijama i oni koji ih predstavljaju na razini Republike Srpske u zadnje vrijeme ne rade dovoljno:

– Što se tiče zastupljenosti Hrvata u gradskim ustanovama možemo reći da Hrvata nema uopće. Prijedor je jedna od onih lokalnih zajednica koja u tim tijelima nema niti jednog Hrvata, vijećnika, odbornika, niti u određenim povjerenstvima. Nemamo nikoga. U policiji imamo samo dvojicu Hrvata, ali u svim drugim institucijama, gdje se donose odluke, uopće nemamo Hrvata. Što se tiče hrvatskih predstavnika u institucijama RS u zadnje vrijeme, moram biti iskren, stanje je vrlo loše.

Njihove aktivnosti su izuzetno slabe kada je u pitanju grad Prijedor i prijedorska regija. Ranije smo imali u Skupštini predstavnicu gospodičnu Lovrić koja za četiri godine nije progovorila niti jedne riječi, a kamoli da je nešto učinila za i jednog povratnika izuzev svojih osobnih interesa, napominje predsjednik udruge Altruist i napominje kako je teško govoriti o broju hrvatskih povratnika u Prijedor.

– Sada je teško o tome govoriti. Uglavnom veliki broj je bio izrazio želju za povratkom. Veliki broj njih je bio očistio imanje i pripremio teren za obnovu. Mnogi su se željeli vratiti, ali biti tu i spavati je jako teško. Mi imamo ljude koji spavaju po društvenim domovima, jer se boje. Oni ne mogu ostvarivati svoja prava.

Nezamislivo je da danas ljudi ne mogu ostvariti i osnovna prava. Gube volju. Po pitanju Banja Luke, Federacije, Ministarstva raseljenih lica Hrvati po pitanju održivog opstanka i povratka, ne znam da su dobili bilo što u zadnjih pet godina. Radi se nešto. Krpi se. Mi smo u teškoj situaciji. Ljudi nemaju ceste, struje i tako ne mogu živjeti. Problem je i u činjenici da se ne mogu prijaviti, jer im se traži da imaju kuću, a nemaju. Ne mogu dobiti niti običnu osobnu iskaznicu a kamoli nešto više. Problem je vođenja politike koja ljude jednostavno demoralizira i oni se više ne žele vratiti.

Gospodin Pandža ipak napominje kako tračak nade daju aktivnosti i pomoć koju pruža Središnji državni ured za Hrvate izvan RH:

– Ured za Hrvate RH nam je prošle godine izrazio želju pomoći i radio je s nama. Željeli su nam pomoći kako bismo imali svoje predstavnike barem u određenim povjerenstvima, ali u Prijedoru i Skupštini nisu imali sluha. Nama bi to bila jedina nada, jer kada bismo u određenim povjerenstvima imali svoje ljude, onda bismo preko njih mogli kanalizirati neke svoje probleme i tražiti rješenja, a ovako smo sami bez šanse. Središnji državni ured za Hrvate izvan RH čini koliko može, ali za sada je to nedovoljno, ističe pandža i napominje kako je veliki broj prioritetnih potreba prijedorskih Hrvata povratnika:

– Veliki problem su situacije kada nam ljudi ostaju odsječeni. Bager koji smo dobili napravio je velike stvari u pripremi terena za prilaz, obnovu, ali potrebna nam je prateća oprema, jer mi ne smijemo više dozvoliti da nam ljudi umiru zbog toga što su cestovno odsječeni, a bilo je takvih situacija. Naša je i obveza i odgovornost pomoći ljudima, a vjerujemo da će nam se po tom pitanju pomoći, nada se Mirko Pandža, predsjednik udruge povratnika prijedorskih Hrvata “Altruist”

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kronika

Rekordan broj oboljelih od koronavirusa u OBŽ

Objavljeno

na

Objavio

U zadnja 24 sata na području Osječko-baranjske županije utvrđen je do sada najveći broj oboljelih od koronavirusa u jednom danu, čak 50.

U laboratorijima Kliničkog bolničkog centra Osijek i Zavoda za javno zdravstvo OBŽ obrađeno je ukupno 174 uzorka, a pozitivni su bili nalazi za 42 osobe iz Đakova, četiri iz Osijeka te po jedne osobe iz Belog Manastira, Belišća, Tenja i Višnjevca.

Tim povodom danas, 11. srpnja 2020. godine, održana je sjednica Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije na kojoj je razmatrana aktualna situacija, osobito u Đakovu koje je najveće žarište koronavirusa na području županije. Naime, na širem području grada pozitivna na koronavirus je 241 osoba, s tim da 134 oboljelih su časne sestre koje žive u samostanu.

– Želim pojasniti da časne sestre ne prenose zarazu na druge građane. One su već mjesec dana u vlastitoj karanteni i samoizolaciji te molim da ih se ne stigmatizira. Isto tako naglašavam da se broj testiranja na području Osječko-baranjske županije ne smanjuje, a odvija se po procjenama epidemiologa i po uputama liječnika. Ponovno naglašavam i pozivam sve građane da se pridržavaju propisanih mjera jer je to jedini način zaustavljanja širenja oboljenja – rekao je Goran Ivanović, načelnik Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije, dok je nove mjere koje je propisao Nacionalni stožer civilne zaštite i čije će poštivanje pojačano nadzirati inspektori civilne zaštite pojasnio Zvonko Grgec, pročelnik Područnog ureda civilne zaštite Osijek.

Epidemiolog dr. Tomislav Dijanić rekao je da su sve nadležne službe reagirale odmah po pojavi koronavirusa na području Đakova te su svi podaci o kretanju oboljenja poznati i evidentirani, pa se poduzimaju i potrebne mjere.

U Kliničkom bolničkom centru Osijek, kako je rekao ravnatelj dr. Željko Zubčić, trenutno je hospitalizirano 27 pacijenata. Dva pacijenta su na respiratoru, a nažalost stanje još dva pacijenta je srednje teško te ukoliko im se stanje pogorša bit će smješteni na respirator.

Samoizolacija je jučer određena za 44 kontakt osoba oboljelih, a pod tom mjerom je ukupno 762 osobe.

Policija je obavila 46 provjera osoba u samoizolaciji i nije utvrdila ni jedno kršenje te mjere.

241 na širem području Đakova.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Mladen Pavković: Bila je simbol stradanja Vukovara i hrvatskih obitelji

Objavljeno

na

Na vukovarskom Novom groblju, 11. srpnja 2008. skromno i dostojanstveno pokopana je Kata Šoljić, najponosnija majka u Hrvata, koja je u hrvatskom oslobodilačkom i pobjedničkom Domovinskome ratu ostala bez četiri sina (Nike, Ive, Mije i Mate) i desetak članova svoje obitelji. Umrla je 8. srpnja 2008. u Zagrebu.

Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice i stradalnice Domovinskog rata. Kata je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Nu, njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega kada je ostala bez braće i nekih drugih članova svoje obitelji. Cijela obitelj Šoljić bila je proganjana u vrijeme komunizma. Posmrtne ostatke svoja četiri sina tražila je punih 12 godina. A za zeta, branitelja Vukovara, još ni danas ne zna kako je poginuo i gdje je sahranjen.

Njezin život kao da je bio satkan od suza i neprospavanih noći! Međutim, nikada nije posustala u borbi za istinom. Nije bilo ni jednog značajnijeg skupa hrvatskih branitelja, a da je prošao bez njezine nazočnosti, bez obzira na bolest koja ju je sve više pritiskivala. Jedino na moju inicijativu, (zašto ne reći?), od braniteljskih udruga dobila je priznanje – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Kad je zadnjih godina svojeg života bila u staračkom domu, (2006.), uručili smo joj i krunicu, (na slici), koju smo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića proglasili simbolom Domovinskog rata (18.7.2006.)! O njoj sam napisao knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Sada pripremam i fotomonografiju o tri hrvatske Majke: Kati Šoljić, Evi Šegarić iz Škabrnje i Mariji Jović, majci prvog poginulog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, na čijoj je rodnoj kući u Aržanu na moju inicijativu postavljena i spomen ploča.

Sve u želji – da se ne zaborave Junaci i Junakinje Domovinskog rata!

Koliko u Hrvatskoj, poglavito nakon srbijanske agresije, ima majki koje su zaslužile najveće poštovanje i najviša odličja? Nije li, primjerice, Kata Šoljić, već trebala dobiti i spomenik, kako u Zagrebu, tako i u Vukovaru? I tu smo ideju predlagali, ali prošla je bez odjeka. Taj spomenik bio bi simbol stradanja svih hrvatskih majki! Ali, ne, to očito zasad ne prolazi. Predlagali smo i Hrvatskoj pošti da objavi i poštansku marku s njezinim likom, ali ni to – ne može. Sramno, ali je tako. Po majci Kati jedino se u Zagrebu, na kraju grada, zove jedan park.

Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom  Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Svojedobno mi je bila velika želja da se na jednom mjestu pojave tri Majke Hrabrosti: Kata Šoljić iz Vukovara, Eva Šegarić iz Škabrnje  i Marija Jović, majka Josipa Jovića iz Aržana. Nažalost, bolest ih je u tome spriječila, a životna priča svake od njih sigurno bi izmamile suze, a bile bi i veliki podsjetnik na sve ono što se događalo tijekom srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku.

Danas, na žalost,  nema više ni jedne od njih.

Ubojice njihovih sinova i brojnih članova njihovih obitelji, nikada nije stigla zaslužena kazna.

A u Hrvatskoj se i dalje vode polemike o pozdravu Za dom spremni, ali ne i o tome gdje su i što rade srpski i ini ratni zločinci koji su iza sebe ostavili i tisuće hrvatskih majki u crnini!

Mladen Pavković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari