Pratite nas

Razgovor

Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore!

Objavljeno

na

U kakvoj su vezi Goran Radman i “Labrador” te koliko je Pantovčak udaljen od Remetinca

Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. Što se tiče MVEP-ija RH, on je dijelom leglo korupcije i kriminala. Hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu…

Ivo-Josipović-i-Goran-Radman

Skandal u hrvatskoj diplomaciji i dugogodišnja obiteljska tragedija s elementima horrorovskoj filmskog žanra bili su povod za intervju s Rikardom Frgačićem iz Zagreba u potrazi za još nekim odgovorima u višeslojnoj priči koja je potresla domaću i međunarodnu političko-diplomatsku scenu. Frgačić je mag.geo. sa zagrebačkog PMF-a, nekoć suradnik popularne Stojedinice, turistički ekspert koji je radio kao predstavnik za više aviotvrtki, voditelj inozemnih i domaćih odjela, putovanja, direktor putničke agencije i touroperatorske tvrtke, 1994/1995. godine doveo je kruzere u Hrvatsku koji i danas dominiraju našim turizmom, a 2002. bio je protukandidat Niki Buliću u Hrvatskoj turističkoj zajednici. No, Frgačić je i čovjek koji je zbog sukoba s bivšom suprugom Vesnom Vuković, veleposlanicom u Ženevi, koja se našla u središtu velikog međunarodnog skandala nakon objave teksta “Nacističko zmijsko jaje iz UN-a u Ženevi”, a zbog koje je ostao bez sina kojemu je dodijeljen skrbnik, rastvorio Pandorinu kutiju hrvatske politike u zadnjih 25 godina. Ekskluzivno za 7dnevno iznosi nevjerojatne sprege tajnih službi, aktualne hrvatske politike i kriminala.

Čini mi se da nakon svega što ste proživjeli sasvim dobro izgledate. Ili se varam..?

Vanjština je jedno a ono što čovjek proživljava u sebi je nešto sasvim drugo. Teško je to opisati u par riječi. U ovim trenucima najveću obiteljsku tragediju mi predstavlja sin koji je zbog dugogodišnje nebrige skrbnika i nastale situacije napustio školovanje i već gotovo posljednje četiri godine stoji na istom mjestu sa statusom gimnazijalca III. razreda dok je njegova generacija trenutno na II. godini fakulteta Istovremeno skrbnik brižijivo izgrađuje svoju diplomatsku karijeru i nezaustavIjivo, zasad, trguje utjecajem u mnogim institucijama RH. A sad vidimo kako…

Zbog sukoba s vašom bivšom suprugom, veleposlanicom RH u Ženevi Vesnom Vuković, otkrili ste nevjerojatnu kriminalno-političko-koruptivnu mrežu u koju su upleteni MVEP, predsjednik Republike, dio pravosuđa, više ministara, tajne službe i medijski tajkuni. Kako je sve počelo? Za što je optužena veleposlanica u međunarodnoj javnosti, a štite je predsjednik Republike i MVEP?

Prvo, protiv Vesne Vuković nedavno je podnesena prijava zbog njezinih nacionalističih ispada, govora mržnje i diskriminacije. Razotkriveno je i mnoštvo Vukovićkinih protuzakonitih radnji, od kojih svakako valja spomenuti koruptivno uplitanje u pravosudni predmet pri Vrhovnom sudu RH u slučaju procesuirane osobe za ratni zločin u vrijeme Domovinskog rata posredstvom tajnika tog suda i Branka Turića, bivšeg dugogodšnjeg načelnika Odjela za terorizam i ratne zločine u MUP-u, zbog moguće kaznene odgovornosti za krivotvorenje službene hrvatske dokumentacije dostavljene Međunarodnom sudu u Den Haagu. Posebnu pozornost privlače i veleposlaničina kadroviranja unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova s povlaštenim imenima za diplomatska radna mjesta pri UN-u u New Yorku i UN-u u Beču, što je radila uz pomoć nekadašnje voditeljice kadrovske službe u tom ministarstvu Tine Krce, trenutno pozicionirane na visokom diplomatskom mjestu ministra savjetnika u Izraelu. Danas, iz te perspektive i takvih spoznaja, smiješnim se čini njeno piskaranje na razini pučkoškolskog uratka o Genevi kao mjestu svjetskog multilateralnog središta, a gdje trenutačno radi kao naša veleposlanica pri UN-u, a objavljenog na službenim internetskim stranicama UN-a Hrvatska, te dovođenje u zabludu glavnog personala UN-a u Hrvatskoj, ali i nekih drugih političko-diplomatskih struktura. Zanimljivo je da do sada svi napisi o njezinim djelatnostima nisu dematirani, a posebno je strašno što je u imenovanju i zataškavanju kriminalne prošlosti veleposlanice sudjelovao i predsjednik dr. Ivo Josipović koji se proslavio svojim govorom u Knessetu 2012., a baratao je sa svim spoznajama o naci-izjavama Vesne Vuković.

Je li točan podatak da će se s veleposlanicom Vuković baviti Centar Simon Wiesentahl?

Vjerojatno da, s obzirom na povijesni kontekst i na javnu funkciju koju trenutno obavlja.

Što kažu o slučaju Vuković u MVEP-u Vesne Pusić?

U osobnom razgovoru o svemu je izviještena glavna tajnica Ministarstva i desna ruka Vesne Pusić – Vesna Cvjetković. Na žalost, MVEP RH je jednim dijelom leglo korupcije i kriminala. Uostalom, hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu. Ne bi me čudilo da u nekoj ozbiljnijoj promjeni demokratskog sustava u našoj zemlji američko ili britansko veleposlanstvo u Zagrebu postanu pretijesni prostori za prebjege poput Vesne Pusić ili pola političke scene koja trenutno vodi Hrvatsku u ponor.

Zbog svega ste se obraćali više puta i predsjedniku dr. Ivi Josipoviću kao sukreatoru vanjske politike RH. Kakve su bile reakcije?

Da, bilo je više pokušaja komunikacije s predsjednikom na tu temu, ali bez odgovora. Čak sam u jednom navratu testirao inteligenciju i tzv. “pravednost” predsjednika poslavši mu dva e-maila. U jednom ga pozivam na književnu tribinu, na što ekspresno odgovara, a na drugi e-mail, kojim ga obavještavam o nastaloj situaciji s problematikom u diplomaciji, nikad nisam dobio odgovor. Još danas čuvam tu korespodenciju kao dokaz dvostrukih mjerila pravednika s Pantovčaka. Posljednji kontakt koji sam imao s predsjednikom bio je u Karlovcu prošle godine, ali sam otišao s tog skupa budući da je s njegove strane ignoriran prethodni dogovor za kraći razgovor. Žalosno je bilo vidjeti na tom susretu s građanima Karlovca kako je bilo više agresivnih agenata oko njega nego sugovornika. U tim trenucima prisjetio sam se intervjua književnice Ivane Simić Bodrožić s predsjednikom Josipovićem kojim je bila šokirana cijela kulturna javnost. Iako je više nego očito upoznat sa svim perfidnim makinacijama osobe koju je imenovao na veleposlaničko mjesto pri UN-u u Genevi, predsjednik zasad nije reagirao i ignorira prijavljene koruptivne radnje državne službenice na visokom diplomatskom položaju. U ovom slučaju, izgleda da pravda i pravednost ne stanuju na istoj adresi. Čini se da predsjednik Josipović nema osnovne političke higijene budući da bi morao znati da nad Hrvatskom bdije EU. Također bi trebao biti svjestan da mu ovim političkim šamarom može skinuti imunitet bez posredovanja suda. Na žalost, Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore! Dakle, ako Josipović iznova preuzme Pantovčak, Hrvatskoj prijeti otvorena diktatura. Stječe se dojam, te postaje više nego očito, da mu je važniji utjecaj koji trenutačno na njega ima mentorica veleposlanice Vuković u njegovom uredu – Mirjana Mladineo, inače Soroševa kadra još od vremena dok je radila u uredu prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a zaposlena je tada na prijedlog i sugestiju Hrvoja Šarinića, te se svih ovih dvadeset godina hrvatske samostalnosti provlači kroz utjecajne sfere državnog sustava. Konačno, umjesto poziva građanima “na kavu s Predsjednikom”, bolje je da je pozivao djecu da vide kako izgledaju jastozi na predsjedničkoj trpezi budući da je malo izgledno da će ih ikada gledati na svom tanjuru.

Jeste li se obratili ministrici Milanki Opačić?

U više navrata. Pokušao sam i putem njenog glasnogovornika, ali se taj momak kojeg gotovo svakodnevno viđam ogradio od pomoći, iako je u svojim krugovima javno komentirao i prepričavao obiteljsku tragediju s mojim sinom. Ništa to ne čudi. Uostalom, ne zovu Milanku Opačić bez razloga celebrity posvodušom.

Tko je, ustvari, dr. Ivo Josipović?

Kad dublje zagrebete u hrvatske političke odnose i PR-ovski način kako je gospodin Josipović došao na predsjedničku funkciju stvari postaju puno jasnije. Već na samom početku njegovog imenovanja bilo je jasno da “krumpirova zlatica” u Komercijalnoj banci neće biti točka na “i” njegovih korupcijskih afera. Dokaz tome su naknadno evidentirani korupcijski skandali s njegovim knjigovođom – Markom Vojkovićem, zatim s haračem oko ZAMP-a, a Vojkovićeva sestra Sandra je također umočena u korupcijsko-financijski skandal na HRT-u gdje su glavne zvijezde bili ruski violinisti, koji su “gudili” za višemilijunske honorare koji su im isplaćivani putem anonimnih ugovora Studentskog servisa. Kao “rezime” tog javno iznesenog kriminala ostala je tek jedna prekršajna prijava, kao da se radi o krivom parkiranju. Osim toga, je li Josipović lagao kada je govorio da će vratiti 200 tisuća kuna donacije Roberta Ježića? Pravednosti se odriče, ali Ježićeva novca ne! Ako pitate samog Josipovića, onda će vam reći da nije, jer je njemu novac dao “obični” Dioki, a ne “Dioki Holding AG, Banhofstrasse 10, CH.63 Zug iz Švicarske”, koji se spominje u pravomoćnoj presudi za Ježića! To što Udruga radnika i bivših radnika Diokija poziva Josipovića na pravednost, njega zapravo i ne zanima. I njegov financijski izvještaj, kao i njegovog ortaka iz Posmrtne pripomoći, Kregara, su krivotvorina. Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. O “labradorovcu” Radmanu bolje ni ne trošiti riječi. S druge pak strane danas smo svjedoci da se pak određeni ljudi iz drugog političkog spektra trpaju u Remetinec radi nekoliko stotina kuna krivo ispisanih putnih naloga.

Zašto ravnatelja HRT-a nazivate “labradorovcem”?

Kao rođenog Zagrepčanina i kao pripadnika hrvatske obitelji čija je uža i šira obitelj stradala u ustaškim koncentracijskim logorima, a oni preživjeli poženili se ili poudavali s drugim preživjelim stradalnicima židovske nacionalnosti i danas žive što u Hrvatskoj, što u Izraelu, a ima ih i u SAD-u, neobično sam zainteresiran da osobno, ali i u ime svjetske javnosti saznam što je gospodin Radman radio i koja mu je bila uloga u toj terorističkoj skupini koja je 1991. godine digla eksplozivom u zrak Židovsku općinu u Zagrebu, a koju opisuju hrvatske obavještajne službe u pokajničkom iskazu jednog od njegovih suradnika iz obavještajne zajednice bivše Jugoslavije, i na taj način pokušala prikazati novoformiranu Republiku Hrvatsku kao nasljednicu ustaškog režima. Svaka civilizirana zemlja bi ga izvela pred sud i utvrdila činjenično stanje, te nakon toga donijela presudu. Ako su te navedene informacije oko Gorana Radmana točne, mišljenja sam da bi trebao biti kazneno sankcioniran, a ne ga putem pravednika, dr. ZAMP-a, postaviti, ni manje ni više nego na mjesto ravnatelja HRT-a, kao vještog i već dokazanog manipulatora, ili u Nadzorni odbor Veleučilišta „Vern”, gdje vedri i oblači zajedno s Neronom s Pantovčaka i s otpuštenim djelatnikom JAT-a Brankom Štefanovićem.

Priča za sebe je Radmanov način stjecanja partijske vile na Bohinju, i to na rubovima Nacionalnog parka Triglav, gdje trag novca vodi ravno do ulaznih stepenica Sabora RH. Na tom primjeru privatizacija u Hrvatskoj je započela i puno prije privatizacije po modelu Todorića i Kutle. Tu bi također trebalo spomenuti i prvog “dudleka” iz DUUDI-ja Mladena Pejnovića, koji se također spominje u mističnoj predstavci “Labrador”, a koji se od 1991. godine nadalje skrivao u Moskvi i Vladivostoku…

Zašto Josipović i njegovi puleni često gostuju kod predsjednika Obame?

Da, negdje sam pročitao u medijima da su u nekoliko navrata bili na tradicionalnom molitvenom doručku kod predsjednika SAD-a. U tim medijskim napisima kao član te sponzorirane ekipe spominje se i kontroverzni odvjetnik Silvije Hraste, poznatiji među istraživačkim novinarima kao osoba koja naručuje premlaćivanje zatvorenika u Remeticu. Zanimljivo je da taj isti Hraste 1992. godine od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo dobio potvrdu kako je neophodan za funkcioniranje RH te je tim ‘papirom’ izbjegao mobilizaciju. Mišljenja sam da bi veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj trebao izvijestiti posebnom depešom predsjednika SAD-a o navedenim činjenicama kako bi on ubuduće znao tko mu dolazi u goste! Također sam mišljenja da u Hrvatskoj postoji krug ljudi koji su neupitno više zavrijedili da se nađu na toj međunarodnoj manifestaciji u Washingtonu, od te zamporionovske družine.

Kad već spominjete istraživačke novinare u jednom njihovom užem krugu se spominje vaše ime kao jedno od triju najvažnijih imena koja su zaslužna za procesuiranje Sanadera. Možete li to komentirati?

Ne bih komentirao glasine osim da podržavam svakog građanina da prijavi kazneno djelo ako za to ima određene spoznaje, što uostalom jasno piše i u zakonu. Osim toga, nekoliko pojedinaca iz tog tzv. kruga “nezavisnih novinara” su veliko razočarenje za mene osobno, ali i za mojeg sina. Kad smo već kod Sanadera, u Hrvatskoj postoji puno veći broj kriminalnih kapitalaca koje je prije Sanadera trebalo posjesti na optuženičku klupu. Na stavci proračuna RH u posljednjih nekoliko desetaka godina nedostaje golemi novac koji nije ispario, već se vrti u užem krugu osoba koje su i dan-danas javno dostupne domaćim i međunarodnim institucijama. Nakon pospremanja u Remetinec bivšeg premijera RH, pa zatim prvog čovjeka hrvatske metropole, mnogi se pitaju je li lančanom reakcijom na red dolazi i predsjednik RH ili možda oba, dakle i onaj bivši. Vjerujem da će im u tom slučaju radnice “Kamenskog” izaći ususret i besplatno sašiti prikladne prugaste uniforme.

Vi ste otprije imali čudne spoznaje o Sanaderovim djelima?

Prema nekim izvorima s Kaptola i iz Rima, Sanader je već otprije evidentiran kao “crkveni lupež”. Naime, Crkva je cijelo vrijeme prešućivala skandalozni podatak da im je bivši predsjednik Vlade RH, a sada stanovnik Remetinca, ukrao pozamašnu svotu novca za vrijeme svog prebivanja u Rimu i pobjegao s tim novcem u Innsbruck u Austriji. U financijsko-brokerskom žargonu to bi se moglo nazvati prvotnom akumulacijom kapitala. Osoba koju je tada Sanader pokrao bila je časna sestra Šima, danas dr. Simona Gotovac, liječnica u Rimu i udovica pokojnog Vlade Gotovca. O navedenom događaju su tada brujali kompletni Rim i Vatikan, te teško možemo isključiti mogućnost da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić nije ništa znao o tome! Stoga i ne čudi da trenutno u hrvatskom veleposlanstvu u Vatikanu imamo kandidata koji bi si bez ikakve grižnje savjesti sam mogao svezati kamen oko vrata, o kojem slikovito progovara papa Franjo u jednoj od svojih poslanica.

I dio slovenske nezavisne novinarske “divizije” spominje vaše ime u slučaju transgraničnog procesuiranja Hilde Tovšak, najozloglašenije tajkunice “Vegrada” iz Velenja. Što se tu dogodilo?

To su samo novinarske konstrukcije, iako je činjenica da je gospođa Hilda bila veliki pravosudni zalogaj za susjednu Sloveniju. Mislim da više o njoj imaju za reći njeni uvaženi poslovni partneri u Hrvatskoj – Ivan Jakovčić i Stipe Mesić.

U velikom ste međunarodnom sporu s Lufthansom zbog njihove zloporabe vašeg intelektualnog vlasništa. Jeste li tužili Lufthansu?

Ozbiljan posao prati i ozbiljno pokriće brandom, tj. patentiranim znakom. U radu moje tvrtke AirPlus uočeno je da istovjetno ime i logotip koristi i Lufthansa te time svoje poslovanje zasniva na zloupotrebi mog intelektualnog vlasništva. Osim toga, i svoju su službenu internetsku stranicu nazvali mojim zaštićenim imenom. S obzirom na korumpiranost hrvatskog pravosudnog sustava, cijeli predmet je putem njemačkog odvjetnika predan njhovom pravosuđu. Stvar je trenutno na sudovima, a pojavile su se neke naznake u moguću sudsku nagodbu sa zadovoljavajućim ishodom za obje strane. Zanimljivim se čini i neslužbena izjava odvjetnika Nobila data u jednom užem gospodarsko-odvjetničkom krugu kako je to političko, a ne pravno pitanje. Gospodin Nobilo će uskoro dobiti priliku da to pojasni na mjerodavnom mjestu. Dobio sam i odgovor od njemačke kancelarke Angele Merkel, s kojom sam komunicirao pisanim putem. Za razliku od hrvatske birokracije, gdje na odgovor čekate nekoliko godina, moderna Njemačka je organizirana i civilizirana zemlja gdje odgovor iz Berlina na upućeno pismo dobijete u roku od 15 dana.

Levarov ubojica sjedi u uredu na Pantovčaku!
Predsjednik Josipović je okružen vrlo čudnom mrežom suradnika?

Osim suspektnog Saše Perkovića i tuceta drugih besprizornih likova u Uredu predsjednika Ive Josipovića sjedi i jedan od ubojica Milana Levara sa značkom Oružanih snaga RH. Istovremeno taj beskrupulozni ljubitelj pravde iskorištava nesretnu udovicu, gospođu Vesnu Levar i njenog sina, u predizborne svrhe svoje posljednje kampanje, ostavljajući je pritom na vjetrometini i u egzistencionalnoj neimaštini lokalne zajednice Gospića. Šteta da uz Perkovića juniora na usluzi u predsjedničkim dvorima nije i revolveraš Vinko Sindičić. Barem kao konobar za strane delegacije, budući da čovjek govori nekoliko jezika. Kada se svemu tome pridodaju predsjednikov institucionalni utjecaj te familijarni odnosi s bivšim korumpiranim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem stvari postaju puno jasnije. Naročito na okolnost da jedan takav lik koji je u svom opisu djelovanja imao sve mafijaške manire radi opremanje i servisiranje informatičke opreme DORH-a.

Želite li reći da Bajić laže i svjesno obmanjuje javnost?

Sada jasno vidimo da je Bajić lagao, ali nije sankcioniran, već ga netko pokušava političkim putem ugurati kao suca pojedinca na Ustavni sud RH.
Nadalje, gospodin Bajić je kazneno trgovao s kriminalnom skupinom iz mojeg tajnog iskaza datog USKOK-u 2002. godine i na taj način dugoročno ugrozio sigurnost mene i moje obitelji. Identičan slučaj poput ovog je kriminaliziranje te javno ponižavanje i sramoćenje prof. dr. Deše Mlikotin Tomić od strane DORH-a i USKOK-a, dakle od gospodina Bajića, za potrebe poznatog medijskog naručitelja kojem se gospođa Mlikotin Tomić po prirodi svog posla tada našla na putu. To ni vatikanski Borgie nisu radili. Mislim da je samo pitanje dana kada će Bajića netko primiti za uši i odvući ravno u Remetinec. Iz svega navedenog se može zaključiti kako predsjednik RH ima, blago kazano, čudne osobine, samo mu to još nitko u lice nije javno rekao. Nakon propitivanja predsjedničke funkcije, mislim da bi i akademska zajednica trebala postaviti pitanje njegovog budućeg rada na Pravnom fakultetu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dr. lvo Josipović je uvaženi pravnik. Zašto eventualne sankcije proširujete i na Sveučilište u Zagrebu?

I dr. Mengele je bio uvaženi liječnik sve dok se nije utvrdilo da je radio to što radio… Uostalom, neprijatelja ne smijete nikada podcjenjivati, pa ni u trenucima kad mislite da je poražen. Najbolji dokaz tome su nacisti koji su na kraju II.svjetskog rata ”skurili” više židova u svojim pećima smrti nego za vrijeme trajanja cijelog rata. Josipović je možda dobar u zakulisnim igrama, no bojim se da u borbi prsa o prsa nema nikakve šanse.

Postoje neke špekulacije da bi Cvitan mogao biti za Bajića isto što i Jadranka Ko-sor za Sanadera. Ima li istine u tome?

Teško… Narodski rečeno, to je ista pasmina samo drugo leglo. 111 na latinskom: ”Cornix cornici oculos non effodiet”.

Kolika je procijenjena vrijednost brenda AirPlus?

To je dobro pitanje za dr. Ivu Josipovića i za njegovog prijatelja magistra Željka Topića, nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a RH, trenutno zaposlenog u minhenskom EPO-u. Nadam se da će tog korumpiranog balkanskog gangstera uskoro Njemačka policija uhititi i transferirati u Hrvatsku na suđenje zbog enorme štete i protuzakonitih radnji koje je počinio na mjestu ravnatelja DZIV-a. Kako neslužbeno saznajem, jedan od predmeta protiv nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a istražuje i ŽDO u Zagrebu gdje jedan od tragova vodi prema Pantovčaku. Međutim, istražiteljica šokira svojim neinteligentnim ili protuzakonitim zaključcima, među kojima svakako fascinira jedna njena izjava kako naš muzikalni predsjednik ne bi bio izabran od strane naroda da nije pošten. Dalje zaključite sami… Uostalom, u dosadašnjem sudskom postupku protiv “Luftike” pristupile su mi dvije zločinačke organizacije s ponudom za preuzimanje spora, od kojih jedna vodi do suca Vrhovnog suda RH i njemačkog veleposlanstva u Zagrebu.

Zanimljivo pitanje koje bi se moglo otvoriti u tom kaznenom postupku bit će protuzakonita zapošljavanja osoba i u DZIV-u na poticaj gospodina Josipovića. Gotovo tri četvrtine zaposlenika DZIV-a čine polufabricirani kadrovi iz HDS-ZAMP-a. Zanimljivo je i to da se i sam predsjednik kitio tuđim perjem kada je u pitanju intelektualno vlasništvo i spominjanje imena AirPlus.

Kako to mislite?

Koncem veljače 2013. godine objavljen je na jednom domaćem portalu članak pod nazivom: “Josipović: Možemo s ponosom reći da ona lirska ideja o Hrvatskoj kao europskoj Floridi nije za zanemariti”, a priopćio ju je predsjednik RH prilikom otvaranja konferencije “Ulaganje za zdraviju budućnost”.Termin “Florida Europe” u kontekstu Hrvatske kao predivne i jedinstvene turističke zemlje prvi put se spominje, dakle, i javno objavljuje u mom intervjuu internetskom izdanju za Deutsche Welle dana 22. kolovoza 2009. godine. Dokaz tome je link na objavljeni članak:

Nikada prije toga datuma, ali baš nikada, navedeni pojam, tj. kovanica nije bila u javnoj uporabi. Iako ne polažem nikakva “zampovska autorska prava” na spomenuti izraz, jednostavno se osvrćem na činjenicu prvog javnog spominjanja. Izraz je nastao kao dio vizije nečega što je Hrvatska trebala biti, ali danas, nažalost nije. Zašto je to tako, možda bi mogla odgovoriti osoba bliska predsjedničkim dvorima, a koja se nalazi na vrhu urušene Potemkinove piramide pod nazivom “Adriatica.net”. Istu kovanicu koristio je u svojoj kampanji i Josipovićev drugi potrčko – dr. Nikica Gabrić.

Negdje sam pročitala da je Lufthansa prikriveni vlasnik Croatia Airlinesa. Kako to komentirate?

Kao dioničar Croatia Airlinesa i o tome sam osobno izvijestio “Bajagu” i njegove instruktorice pri DORH-u i USKOK-u. Sumnja postoji nad vlasništvom zrakoplova. Na svakom zrakoplovu na ulaznim vratima nalazi se pločica s brojem šasije s podacima koji moraju odgovarati onom u svjetskom registru. Vidjet ćemo kako će se to klupko rasplesti, budući je iz Croatia Ailinesa iznesen veliki novac i to za vrijeme upravljanja gospodina Mišetića. Ovih dana smo svjedoci o teškoj tužbi protiv domaće zrakoplovne kompanije koja je podignuta u SAD-u i koja ozbiljno kompromitira Republiku Hrvatsku. Kada posložite taj puzzle shvatite da isti ljudi cijelo vrijeme sudjeluju u zakulisnim financijskim igrama kojima je cilj jedino izvlačenje protuzakonito stečenog novca. Dakle, isto što se dogodilo u slučaju “Daimler” u SAD-u sada se odvija u predmetu Croatia Airlines. Nadam se da će prve vijesti o tome pristići iz Večernjeg lista i iz pera novinarke Ivanke Tome.

Spomenuli ste i šokantnu informaciju da Styria nije vlasnik Večernjeg lista. Tko je vlasnik?

Večernji list je ogledni primjer pretvorbenog kriminala koji ne zastarijeva, a gdje je ime austrijske Styrie poslužilo samo kako bi se navukao prezervativ preko Večernjeg lista prikrivajući time stvarne hrvatske vlasnike. Na žalost, to je samo jedan od primjera kako funkcioniraju odnosi u cjelokupnoj hrvatskoj pretvorbenoj močvari. Najnoviji primjer fiktivne investicije u Hrvatskoj predstavlja projekt “Golf na Srđu”, gdje se putem naturalizirane izraelske plavuše prikriva domaći crni kapital čiji je izvor u visokom krim-miljeu. O tome hrvatske službe i policija imaju spoznaje, ali iz nekog razloga dopuštaju da Maja Brinar zabavlja javnost slikajući se pritom u erotskim leopard čizmicama na zidinama UNESCO-ovog Dubrovnika. Obitelj Brinar, uključujući i Maju, je izuzetno financijski šuplja. Još prije desetak godina je ostala dužna građevinaru Ivi Vuciću iznos od 180 tisuća kuna za radove na njihovoj kući u predjelu Oboj iznad Maksimira u Zagrebu. Dakle, da zaključim, hrvatska mafija navukla je financijski prezervativ preko “časne sestre” Maje Brinar prikazujući to premijeru Milanoviću kao izraelsku mega-investiciju. Čak su i jadnog Goldsteina Juniora naknadno upleli u tu priču, o čemu svjedoči njegov propali ovogodišnji safari u Dohi pod okriljem UNESCO-a.

Uz Ivana Majstorovića s Radija 101 bili ste osoba koja je vodila parlamentarnu kampanju SDP-a i pokojnog Ivice Račana daleke 1992. godine. Kako povlačite paralelu između Ivice Račana i Zorana Milanovića?

To su dva svijeta. To najbolje oslikavaju poput ogledala njihove supruge. Senzibilna Dijana Pleština, odnosno premijerova Sanja Musić – Milanović.

U jednom od svojih prijašnjih javnih istupa navodite trenutnog ministra pravosuđa kao osobu koja je skupljala reket za izdavača Ninoslava Pavića. Kakve su bile reakcije?

Potpuni muk. Međutim, to nije ništa s obzirom na Miljenićevu zabranu pristupa Haaškom sudu i Tužiteljstvu koju je dobio zbog malverzacija s krivotvorenom dokumentacijom. Treba biti iznadprosječno politički nepismen i takvu osobu postaviti na mjesto ministra matične države. Ono što bi moglo uskoro uslijediti tek će postati pravi pravosudni crescendo kada je on u pitanju.

Ni ovaj drugi komedijaš iz koncerna EPH nema čistu savjest. Kao primjer mogao bi poslužiti događaj prilikom nekadašnjeg useljenja u novosagrađenu zgradu EPH u Koranskoj ulici u Zagrebu, gdje je Pavić prilikom posljednjeg tehničkog pregleda zgrade i svojih radnih prostorija priupitao začuđene izvođače radove jesu li stakla na njegovim prozorima ugrađena sukladno traženoj specifikaciji, a koja su otporna na metke. Iako se Pavić voli u javnosti predstavljati kao izdavač, gospodin predstavlja tipični primjer kokošara koji pokušava glumiti balkanskog Hugha Hefnera. Koliko čujem, uz zagrebačke nekretnine nakrcao se urbanim “kvadratima” u Americi, a spominje se i neka vila u Ženevi uz obalu istoimenog jezera. U svakom slučaju zanimljiv adresar lokaliteta za nekoga tko je maloprije izašao iz predstečajne nagodbe teške dvije milijarde “hrvatskih” kuna i vlasnika egzotičnih imena tvrtki od kojih mi se najviše sviđa ime “Kobilje mlijeko”. U svakom slučaju zanimljiv materijal za prstenjima nakinđurenu USKOK-ovu istražiteljicu koja se trenutačno bavi predstečajnim nagodbama.

Kako procjenjujete medijsko preslagivanje nakon odlaska Pavića iz EPH?

Gospodin Pavić je još uvijek tajnim nitima povezan s EPH-om budući da se nije do kraja odrekao svojih vlasničkih prava. To što nije u Remetincu može zaslužiti samo ministru policije Ranku Ostojiću i tzv. ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću, budući da su oni postavljeni u Vladu RH iz razloga da mu čuvaju leđa. Što se tiče futurističe slike domaće scene tiskanih medija, veliko je pitanje volumena i daljnje egzistencije svih izdavača u RH, a ne samo EPH, s obzirom na rapidno urušavanje gospodarstva i kupovne moći svih građana naše zemlje.

Trenutno političku scenu EU-a zaokuplja pritvorenik iz Haaga s epicentrom djelovanja u Beogradu. Kako gledate na sve to?

Na žalost, taj cjelokupni trenutni politički igrokaz mogli bismo nazvati Josipovićevim muzičkim rječnikom – “Haška simfonija”. S obzirom da su gotovo svi Josipovićevi znanstveni radovi objavljeni uglavnom s tematikom Haaškog suda, jer drugih radova gotovo da i nema, bilo je za očekivati da veliki pobornik pravde i pravednosti mnogo ozbiljnije i odgovornije reagira na događaje u “regiji”. Osim Josipovića, u tom trenutnom političkom balkanskom derneku ništa bolje ne zvuče ni izjave naše ženske verzije Vuka Jeremića.

Mislite na Vesnu Pusić?

Da, asocijacija se odnosi na nju. Međutim, sve to pomalo podsjeća na već viđene povijesne fotografije iz ne tako daleke prošlosti gdje Hrvati na fotografskim snimkama uglavnom zauzimaju kadar s tamburicom u narodnim nošnjama, a Srbi s duplim redenikom metaka i mitraljezom. Da je Hrvatska suverena zemlja, njene elitne postrojbe “pokupile” bi tog četničkog glasnogovornika usred Beograda u pol bijela dana i dopremile na suđenje u Zagreb u maniri najboljih izdanja izraelskog Mossada i time ujedno demonstrirale cijelom svijetu što se događa s osobama koje su optužene za ratne zločine.

Viđate li sina?

Na žalost posljednjih godinu dana i ne. Na zahtjev skrbnika je promijenio prezime i izmanipuliran pokrenuo nekoliko tužbi gdje mu je od strane skrbnika dodijeljen odvjetnik – registriran u HIS/SOA, ali nikad procesuirani pedofil Krunislav Olujić. Trenutno se gospodinom Krunislavom Olujićem bavi Vlada RH u deklasifikaciji dokumenta HIS RH, zatim SOA, DORH, ŽDO u Zagrebu i Županijski sud u Zagrebu, Odjel za mladež. Kao mogući indikator da su se institucije počele baviti pedofilom, prileži otkaz punomoći u sudskim predmetima moga sina, što ustvari dokazuje da gospodin Olujić pokušava pobjeći u svim sudskim procesima. To me ne bi ništa začudilo s obzirom da je gospodin Olujić u trenutku obrade od strane HIS-a daleke 1998/1999. godine u sobi predsjednika Vrhovnog suda RH plakao, molio i ljubio cipele operativnom djelatniku HIS-a za sporazumni raskid radnog odnosa u vidu podnošenja svoje ostavke. Na opću žalost države u kojoj živimo nije nikad procesuiran niti su njegova maloljetna žrtva ili žrtve, dakle više njih, dobili sudsku satisfakciju. Naprotiv, pedofil se slobodno šeće, daje intervjue, nastupa na okruglim stolovima javnih skupova i usput zastupa mnoge “ugledne” osobe poput bivše premijerke Jadranke Kosor, a eto, u kancelariju mu se ušetao i moj sin kao maloljetnik.

Pomoć vam je nudila i nekadašnja zastupnica vašeg sina Ljubica Matijević-Vrsaljko iz udruge B.a.B.e. S kakvim rezultatima?

Odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko je korumpirana osoba. Zbog štete i kriminala kojega je počinila mom tada maloljetnom sinu najvjerojatnije će završiti u zatvoru! Nadam se da će tom prilikom u Požegi, kao i sutkinja Dubravka Rovišnjak, dobro naučiti “peći kolače”. Upućeni tvrde da je već završena porezna obrada s utvrđenim nepravilnostima nad Sarnavkinom desnom rukom, točnije pravnom savjetnicom Ljubicom Matijević Vrsaljko zbog zaprimanja novca bez izdavanja računa. Glasna zaštitnica ženskih prava Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e, koja kao dio udruga civilnog društva koje djeluju u Hrvatskoj iz proračuna uživaju oko tri milijarde kuna na godišnjoj razini. Ovu priču valja okončati, jednim i više nego zanimljivim podatkom. Naime, usprkos politikama i vladama koje su se u Lijepoj našoj izmjenjivale kroz proteklo desetljeće, Sarnavka, bez obzira na njih, sijedi u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u Saboru.

Autor: Marina Hrvatinić / 7Dnevno / Croative.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Tomislav Karamarko: Ako budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se

Objavljeno

na

Nakon gotovo dvogodišnje šutnje Tomislav Karamarko je za 7Dnevno razgovarao s Kazimirom Mikašekom-Kazom. Intervju kojeg uz odobrenje autora Kamenjar.com prenosi, je presjek dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore je vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno, a razgovor s osnovnim naglascima i političkim porukama pročitajte u nastavku:

Poštovani gospodine Karamarko, uvodno, hvala Vam što ste se odazvali pozivu za ovaj prvi ekskluzivni razgovor za 7Dnevno nakon gotovo dvogodišnje šutnje i brojnih špekulacija o Vašem statusu u hrvatskom društvu. Što je povod Vašoj odluci da progovorite za javnost?

Čini mi se da ne postoji čovjek na javnoj sceni u Hrvatskoj kojega nisu duboko dotakla recentna zbivanja izazvana velikim uspjehom hrvatskih nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Priznajem, i u meni su se probudile velike emocije, ali još je važnije da sam u ovom veličanstvenom domoljubnom zajedništvu hrvatskog naroda u Domovini i Svijetu vidio znakovite poruke, poglavito poruke političkom vodstvu Republike Hrvatske.

Kakve su to poruke?

Poruke koje se daju iščitati u ovom slavljeničkom domoljubnom zajedništvu su jednostavne za razumjeti. Hrvatska može i mora bolje, Hrvatska može najbolje, jer ima sve duhovne i materijalne pretpostavke  za svekoliki napredak! Hrvatska može biti zemlja mira, tolerancije, zajedništva, blagostanja, a nadasve suverenizma! To sve su nam pokazali naši nogometni mađioničari, vrijedni i prekaljeni profesionalci i Hrvatski narod koji je iskazao toliku ljubav prema tim simbolima i vrijednostima  hrvatske pobjede. I to nije prvi puta da vidimo jedno savršeno domoljubno jedinstvo. Isto se dogodilo prilikom dočeka Hrvatske vojske nakon veličanstvene povijesne pobjede u  oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, sa istim emocijama smo u Zagrebu dočekali papu Ivana Pavla ll. Vrijeme je da to duboko emocionalno zajedništvo hrvatskog naroda zadržimo kao trajne vrijednosti i kapitaliziramo na dobrobit naše Domovine, na dobrobit tog istog naroda i nacije. S ovakvim domoljubnim zajedništvom naroda  Hrvatska može biti „prvak Svijeta“ u svemu!

Gospodine Karamarko, sami ste otvorili pitanje tih cikličnih pojava hrvatskog zajedništva i sličnih domoljubnih euforija kroz povijest. Nije li se slično plebiscitarno zajedništvo hrvatskog naroda dogodilo 10.travnja 1941. kao i za vrijeme „Hrvatskog proljeća“ 1971. godine? Pitam Vas to kao povjesničara, jer poznato je da su svi ti događaji zapravo završili tragično za hrvatski narod? Dakle, slažem se da bi Hrvatska sa iskrenim zajedništvom mogla biti „prvak Svijeta“ u svemu, ali to se nikada nije dogodilo? Zašto?

Vaše pitanje je na mjestu i ima smisla, jer samo bedaci ne uče iz povijesti. Glede 10. travnja i sveopćeg nacionalnog oduševljenja prilikom proglašenja NDH mogu se samo pozvati na izjave dvojice hrvatskih velikana, dr. Franju Tuđmana i blaženog Alojzija Stepinca. I jedan i drugi govore o legitimnom pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu, i jedan i drugi su prepoznali „bilo svoga naroda“ u tim povijesnim previranjima. No međutim, moramo priznati da su i jedan i drugi znakovito osudili režim NDH kao i sve druge totalitarne režime, poglavito komunistički diktatorski režim Josipa Broza Tita. Dakle, prihvaćam nauk dvojice hrvatskih velikana, no međutim treba kontekstualno razlikovati totalitarni režim koji je nasilno nastao u ozračju nemilosrdnog rata i onaj diktatorski režim koji je provođen u kontekstu mira nakon završetka Drugog svjetskog rata. Činjenica je da su proizvodi bilo kojega totalitarnog režima uvijek nevine žrtve i da je potrebno osuditi sve totalitarne režime upravo zbog nevinih žrtava. Dakle, anti totalitarizam je moja politička legitimacija, to sam više puta isticao i nisam se pomaknuo s tog stajališta. U tom kontekstu, osim domoljubnog zajedništva, za budućnost Hrvatske prevažne su znanstveno utemeljene povijesne istine, jer bez istine o vlastitoj povijesti nema nam ni budućnosti. Naravno, ja sam jedan od onih koje nazivaju povijesnim revizionistom, jer ne prihvaćam onu povijest kao znanstvenu i konačnu činjenicu koja je pisana po diktatu zločinca Tita. Mi smo porazili diktatorski režim bivše Jugoslavije uspostavom Republike Hrvatske  i uvođenjem demokratskog, parlamentarnog poretka, mi smo porazili velikosrpske zločinačke namjere u krvavom obrambenom Domovinskom ratu, a nismo u stanju poraziti komunističke povijesne mitomanske falsifikate koji i danas ideološki teško opterećuju našu političku svakodnevnicu. Mentalni komunisti se koriste svim javnim i tajnim sredstvima da istina ne izađe na svjetlo dana, jer ta istina za mnoge bi bila kraj njihovih društveno političkih karijera i javnog političkog djelovanja. Istina bi neminovno iznjedrila neki oblik lustracije i oslobodila Hrvatsku mentalno komunističkih i neojugoslavenskih ostataka.

Niste mi odgovorili na drugi dio pitanja. Zbog čega hrvatsko domoljubno zajedništvo nije nikada kapitalizirano za opće dobro?

Odgovor je jednostavan i nedvosmislen. Neprijatelji hrvatske samostalnosti, neprijatelji hrvatskog suverenizma, u svim spomenutim slučajevima bili su jači i jednostavno su nas pobijedili. Kada se nakon „Oluje“ činilo da konačno imamo san koji smo sanjali, vrlo brzo je došlo do procesa razbijanja domoljublja, do procesa „detuđmanizacije“, do procesa razjedinjavanja u braniteljskim strukturama, a sve to je začinjeno brutalnom pljačkom Hrvatske dok se Hrvatska stvarala na prvoj crti bojišnice. Jednom riječju, došlo je do  rastakanja hrvatskog suverenizma u režiji onih koji su Hrvatsku željeli vidjeti u nekom novom obliku konfederalne Jugoslavije. Danas je razvidno, da su se te „konfederalne“ strukture opljačkanim novcem domogli vlasti 2000. godine, uspostavili kontrolu nad medijima, a kada imaš medije možeš manipulirati kako god poželiš. Tu moć medija osjetio sam na primjeru vlastite kože!

Čini se da ste se ovdje upecali u vlastitu zamku, jer moram Vas podsjetiti  da Vas mnogi tzv. desničari i domoljubi optužuju za blisku suradnju sa Stjepanom Mesićem u kontekstu njegove pobjede na prvim predsjedničkim izborima 2000-te godine i Vašeg doprinosa u njegovom izbornom stožeru. Siguran sam da bi mnogi željeli čuti neko suvislo obrazloženje o karakteru Vašeg odnosa sa Stjepanom Mesićem?

Bilo bi najjednostavnije posipati se pepelom po glavi i priznati neke svoje zablude, no mislim da se veličina čovjeka krije  u spremnosti priznati svoje pogreške. Ali kada sve stavimo u kontekst tadašnjih političkih previranja, istina je da je bilo je stvari oko kojih sam se s Mesićem i slagao. Na primjer, osobno sam prvi pokrenuo procese otkrivanja pretvorbenih manipulacija u Gradskim podrumima, Croatia busu i još nekim velikim poduzećima. Ako se dobro sjećate, prva predizborna kampanja Stjepana Mesića bila je koncipirana na otkrivanju pljačke Hrvatske u pretvorbi i privatizaciji. Sijevala su predizborna obećanja o povratku opljačkanog novca sa egzotičnih otoka. Dok sam ja iskreno vjerovao u razotkrivanje te najveće pljačke Hrvatske, Stjepan Mesić je prevario i mene i hrvatski narod koji ga je dva puta birao za predsjednika. Tijekom njegova dva mandata u proračun Republike Hrvatske nije vraćena ni jedna jedina kuna opljačkanog novca i nije pokrenut ni jedan jedini proces protiv ratnih profitera. Meni nije teško priznati da sam bio prevaren i da sam u njegovom izbornom stožeru bio smokvin list kao izvorni osnivač HDZ-a. To se pokazalo vrlo brzo nakon 2000. kada ulazimo u otvoreni svjetonazorski sukob, a o tome svjedoči upravo Stjepan Mesić u nekoliko svojih javnih istupa. Konačno, danas mogu egzaktno dokazati da je upravo Stjepan Mesić bio jedan od glavnih kreatora moje političke eliminacije i to je pravi dokaz o karakteru mog odnosa s njim. Nije mi nikada mogao oprostiti uhićenje njegovog  prijatelja Josipa Boljkovca na temelju relevantnih dokaza o njegovim zločinima nad nedužnim hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata, jer tim činom sam simbolično započeo proces lustracije u Hrvatskoj.

Osim toga, kada danas pogledate politički vrh Hrvatske od Pantovčaka do Banskih dvora, kada analizirate hrvatsku diplomaciju, gotovo da nema ni jedne osobe koja nije bila u nekom obliku odnosa sa Stjepanom Mesićem i koja svoju političku ili diplomatsku karijeru na neki način treba zahvaliti upravo Stjepanu Mesiću ili Ivi Josipoviću. Svi oni bili prisiljeni ili su dobrovoljno ušli u neku vrstu trulog političko-trgovačkog kompromisa radi ostanka u politici i nitko ih ne dira. Dakle, ako si imao političkih ambicija jednostavno si bio osuđen tražiti neke političke kompromise, a ja sam imao političke ambicije koje su me dovele gotovo do premijerske pozicije na krilima Domoljubne koalicije u žestokom sukobu s Mesićem.

Konačno, kada Mesić i Manolić nisu mogli zaustaviti moje domoljubne političke pobjede pokušali su me uvući u svoju „udbašku jazbinu“ dokazujući da sam bio suradnik Udbe kako bi me na taj način udaljili od mog biračkog tijela. Tu se na vrlo znakovit način vidi snaga tih udbaških struktura. Mene uvlače u tu zločinačku organizaciju da bi me ocrnili, a sami su kreatori i čuvari te zločinačke organizacije i ne može im nitko ništa!? To se jasno vidjelo u silnim nastojanjima da se kroz „Lex Perković“ spriječi izručenje zločinaca Perkovića i Mustaća Njemačkom pravosuđu. Dakle ja sam kao suradnik Udbe zločinac, a da nikada nije dokazano da sam bio suradnik Udbe, a oni koji su u arhivskim dokumentima dokazani kreatori te organizacije najveći su poštenjaci!? Moram podsjetiti javnost da je u sudskom procesu protiv Manolića za klevetu, moj svjedok, načelnik sektora SDS-a koji je imao uvid u suradničku mrežu SDS-a, javno svjedočio doslovno ovako: „Gospodina Karamarka smo pokušali vrbovati za suradnika, ali vrbovanje nije uspjelo“!!! Dakle, nisu li poslije ovakvog svjedočenja mog svjedoka pod zakletvom, Manolićeve optužbe  zapravo monstruozne, perfidne i potpuno paradoksalne, potpomognute brutalnom medijskom hajkom?

Konačno, još u bih se u nečemu možda mogao složiti sa Stjepanom Mesićem! Možda bih se mogao složiti s njegovom izjavom u Pakracu „da je Jasenovac bio radni logor i da nikome ne bi palo na pamet ubijati radnu snagu u Jasenovcu“!? Govori li Mesić istinu ili manipulira cinično ismijavajući sve žrtve Jasenovca, one do 1945 i one poslije rata? U svakom slučaju tom čovjeku je teško vjerovati! Na tragu te Mesićeve teze ili manipulacije, podupirem nastojanja povjesničara Igora Vukića, Stjepana Razuma i ostalih znanstvenika da do kraja na temelju znanstvenih spoznaja rasvijetle istinu o logoru u Jasenovcu. Upravo im je „veliki antifašist“ Stjepan Mesić svojom izjavom u Pakracu dao vjetar u leđa!?

 Imao sam spremno pitanje i o Jasenovcu, no vidim da ste me preduhitrili. HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“? Što mislite o tome?

Pod pozdravom „Za dom spremni“, HOS kao legitimni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske borile su se, stvarale i stvorile slobodnu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku, nasuprot diktatorskoj komunističkoj Jugoslaviji porazivši usput i četničku ideju o velikoj Srbiji. Demokracija i parlamentarizam koji su stvoreni i pod tim pozdravom u potpunoj su opreci sa bilo kakvim totalitarizmom. Potpuno je suludo tvrditi da bilo tko u Hrvatskoj želi neki povratak u NDH, jer u današnjim međunarodnim okolnostima to jednostavno nije moguće kada bi i bilo takvih suludih ideja. U tom kontekstu ovi zadnji mrziteljski napadi na branitelja, domoljuba i pjevača Marka Perkovića Thompsona su za svakoga koji imalo voli Hrvatsku suludi i neshvatljivi.

Antifašizam i ZAVNOH u Ustavu Republike Hrvatske i danas izazivaju žestoke svjetonazorske i znanstvene sukobe. Siguran sam da naši čitatelji žele čuti vaše stajalište o tome?

Jedini relevantni antifašisti u Hrvatskoj su hrvatski branitelji koji su porazili diktatorski komunistički, a samim time i fašistički režim bivše Jugoslavije. A proizvod te i takve Titove diktatorske Jugoslavije je upravo ZAVNOH! I to ne kao floskula o kojoj je govorio moj prijatelj povjesničar i znanstvenik dr. Zlatko Hasanbegović, već kao najveća prijevara i podvala hrvatskom narodu, jer ZAVNOH nikada nije bio u funkciji Hrvatsko državnog sabora kako se to htjelo lažno prikazati. U Titovoj komunističkoj diktaturi nema parlamenta, nema parlamentarizma, nema demokracije,  pa je zbog toga besplodno tvrditi da je ZAVNOH sam po sebi imao bilo kakve zasluge za nastanak današnje Republike Hrvatske. Ključno je pitanje kako se ZAVNOH našao u izvorišnim osnovama Ustava RH? Neki analitičari smatraju da je to dio političke trgovine u jeku Tuđmanove pomirbe, jer ZAVNOH u Ustavu RH je trebao zaštititi komunističke snage od moguće lustracije, da bi ovi zauzvrat pristali na stvaranje Hrvatske. I naravno, zaštitio ih je! I ne samo to!? ZAVNOH u Ustavu RH omogućio im je privilegirani status i sustavnu pljačku Hrvatske sve do današnjeg dana i gotovo da bi se matematički moglo izračunati koliku je štetu ta floskula nanijela Hrvatskoj do sada. Uostalom, sam predsjednik Tuđman u svom zadnjem proročanskom govoru na aerodromu Pleso priznao je da njegov „zavnohovski“ model pomirbe nije uspio i to riječima:

„ Nećemo dopustiti ostacima jugo komunističkog sustava, niti jugo Srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugo komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u Svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Dakle sve što je Tuđman kazao da nećemo dopustiti sve je to danas dopušteno i demonstrira se pred našim očima u kojekakvim trgovačkim koalicijama s onima koje je Tuđman jasno locirao u tom svom proročanskom govoru. A oni „smušenjaci“ koji grade nekakvu pomirbu na neuspjelom Tuđmanovom modelu pomirbe, očito ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti što je predsjednik Tuđman proročanski poručio?

S obzirom da premijer Plenković promovira upravo taj model Tuđmanove pomirbe u centrističkom HDZ-u vjerojatno mislite i na njega?

Ne bih nikoga želio prozivati ad hominem, ali uvjeren sam da pomirba sa onima koji veličaju simbole propalog komunističkog režima nije moguća sve dok se javno ne odreknu te ideologije kao svoje političke platforme.

Što nam konkretno možete kazati o pomirenju domoljuba?

Osnovna strategija jugo komunističkih ostataka je bila i ostala razjediniti i posvađati branitelje, domoljube i kršćanske demokrate u Hrvatskoj kao potencijalnu relevantnu političku snagu koja prijeti mentalno komunističkim ostacima. U tome, po formuli zavadi pa vladaj,  bili su više nego uspješni, a rezultat toga je da se Hrvatska gotovo 20 godina nije kvalitetno pomakla s mjesta. Ta strategija je i danas na djelu, a razbijanje domoljubnog zajedništva vidljivo je osobito nakon ovih veličanstvenih domoljubnih skupova koji su zapravo počeli nacionalnim buđenjem nakon bespotrebne ratifikacije „Istanbulske konvencije“. Nakon toga, uslijedilo je prikupljanje potpisa za referendumske inicijative, a istovremeno su započele opstrukcije referenduma kao najvećeg neposrednog demokratskog dosega odlučivanja naroda. Svakom laiku je potpuno jasno da se u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga u Hrvatskom saboru ne može donijeti ni jedan suverenistički zakon u Hrvatskoj, a moguće saborske promjene izbornog zakona ako se dogode, biti će još jednom čista kozmetika i najobičnija politička trgovina. Brojni analitičari smatraju da je došlo vrijeme za ozbiljne ustavne promjene, jer ovaj izborni model je potrošen, nije dao baš nikakve vidljive rezultate osim fiktivne demokracije, a usput namjerno ili slučajno proizvodi takav odnos političkih snaga koji je plodno tlo za klijentelizam, nepotizam i besramnu korupciju. Kada bih bio u poziciji, zalagao bih se za jednu hrvatsku izbornu jedinicu, bez manjinskih lista i dvostrukog prava glasa. Naravno, to bi se odnosilo i na hrvatsko iseljeništvo koje je, nažalost nezaustavljivo sve brojnije uslijed ovog demografskog apokaliptičkog sloma. Jedino iskrenom pomirbom i zajedništvom domoljuba, suverenista i kršćanskih demokrata moguće je stvoriti kritičnu masu za promjene u Ustavu Republike Hrvatske, a to se može ostvariti ili stvaranjem nove, snažne političke i suverenističke opcije koja bi polučila odlične, čak pobjedničke rezultate na budućim izborima, ili na masovnom narodnom referendumu. Iskrena pomirba na desnom političkom spektru i politička suradnja na kršćanskim svjetonazorskim temeljima osnovni je preduvjet za bilo kakav napredak Hrvatske. To pomirenje je i osnovna pretpostavka za zaustavljanje demografskog sloma Hrvatske. To pomirenje je moguće i čini mi se da je došlo vrijeme za sazrijevanje svijesti o tome. U cijeloj EU događaju se slični procesi i ta politička ideja domoljublja protkanog  suverenizmom postaje itekako konkurentna na političkom tržištu.

Jeste li se Vi spremni uključiti još jednom u  političku utakmicu bez obzira na silne difamacije koje ste doživjeli? I kakav je vaš pogled na današnji HDZ izvana i iznutra?

Nakon dvije godine političke izolacije, nakon dugotrajne analitike uzroka i posljedica moga političkog uspona i pada još više sam učvrstio svoja domoljubna politička stajališta i u tome me ne će ništa slomiti. Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu dužnost mi je odazvati se. Uvjeren sam, političke promjene su moguće i nadasve potrebne, a da u Hrvatskoj ima domoljuba pokazali su veličanstveni domoljubni skupovi kojima smo svjedočili. Naravno, potrebna nam je nova, široka, domoljubna koalicija svih stranaka i pojedinaca dobre volje iz ukupnog korpusa hrvatske nacije. Hoćemo li još jednom pasti na suverenističkom ispitu ovisi samo o nama, ovisi o spremnosti na praštanje, toleranciju i novo zajedništvo u koje bi trebali biti svi pozvani!?

Mnogi se varaju ako misle da će HDZ nestati s političke scene, jer to su mislili i nakon potpunog sloma HDZ-a uslijed Sanaderove ostavštine,  pa se dogodilo upravo suprotno. Ja, moja politička ideja, moji prijatelji i partneri i domoljubna koalicija doveli su taj i takav slomljeni HDZ do pet uzastopnih izbornih pobjeda i osvojili smo Pantovčak kada to objektivno nitko nije očekivao. Uvjeren sam da su u tom periodu mog političkog djelovanja započeli nezaustavljivi procesi pozitivnih promjena u Hrvatskoj što je danas vidljivo u potpunom rasulu neojugoslavenske ljevice u Hrvatskoj. Danas je HDZ ponovo odlutao s demokršćanske trase dajući neojugoslavenskoj ljevici umjetno disanje, ali uvjeren sam da u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji znaju o čemu govorim i koji će u datom trenutku prepoznati što im je činiti. Mislim da je mogućnost stvaranja velike koalicije jedina i najveća prijetnja opstanku HDZ-a. HDZ već danas jest u neformalnoj velikoj koaliciji što neminovno rezultira osipanjem HDZ-ovog biračkog tijela. U svakom slučaju HDZ-u je prijeko potreban jaki koalicijski partner na desnom političkom spektru u Hrvatskoj i bilo bi pametno da ohrabre i infrastrukturno pomognu snaženju baš te i takve političke opcije. Mislim da bi takvom strateškom promjenom političke paradigme HDZ u ovim unutar političkim i međunarodnim okolnostima mogao dosegnuti Orbanovsku dvotrećinsku  većinu kao pretpostavku za značajne promjene političkog sustava u Hrvatskoj.

Na tragu ove snažne poruke o potrebi domoljubnog pomirenja jeste li spremni razgovarati, surađivati i pomiriti se  s ljudima iz HDZ-a koji su danas percipirani kao Vaši oponenti ili čak politički i osobni neprijatelji?

Nije potrebno da sam subjektivno procjenjujem svoju dijalošku toleranciju, jer o toj mojoj osobini govorili su mnogi drugi umjesto mene. Nisam tip koji stvara i proizvodi neprijatelje, a odnos prema Zoranu Milanoviću, mom najvećem političkom konkurentu znakovito govori o tome. Da bih pobjeđivao Zorana Milanovića nisu mi bile potrebne dodatne javne svađe i prepucavanja niti neke retoričke akrobacije, jer sam i bez toga imao dobitnu kombinaciju koju sam kapitalizirao na temelju njegovih grubih rušilačkih politika. Naravno, spreman sam na političku suradnju i pomirbu sa svima i svakim, ali oko domoljublja i suverenizma nisam spreman raditi bilo kakve trule kompromise i kontraproduktivne koalicije.

Poštovani gospodine Karamarko, hvala Vam na razgovoru! Možete li na kraju ove misli koje ste podijelili s hrvatskom javnošću sažeti u jednu univerzalnu poruku?

Hrvatskoj je potreban novi optimizam, novi pobjednički duh, a inspiraciju treba tražiti u slici sa Kninske tvrđave kada predsjednik Tuđman ljubi hrvatski barjak. S tom pobjedničkom slikom u srcu trebalo bi svaki dan obnavljati domoljublje i ne dozvoliti da se najveća povijesna pobjeda Hrvatske kao neupitna vrijednost svede na puku protokolarnu paradu i izbriše iz kolektivnog pamćenja hrvatske nacije. Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim hrvatskim braniteljima koji su u zajedništvu sa hrvatskim narodom ostvarili najveću povijesnu pobjedu tijekom „Oluje“ čestitam „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti“ i „Dan hrvatskih branitelja“!

Ovaj intervju je presjek s osnovnim naglascima i političkim porukama nakon dugih analitičkih razgovora s gospodinom Tomislavom Karamarkom. Razgovore vodio Kazimir Mikašek-Kazo, novinar i kolumnista novina i portala 7dnevno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ninić: F16 nama nije potpuno nepoznat, al ovo je izvrsna prilika za obostranu suradnju

Objavljeno

na

Objavio

Tri su izraelska višenamjenska borbena aviona F-16 sletjela u bazu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Plesu. Među ostalim sudjelovat će u programu obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja – 5. kolovoza, odnosno nadletjet će Knin, u kojem će se održati središnja proslava.

Gosti Teme dana na HRT-u bili su prvi hrvatski pilot koji je u Izraelu imao priliku letjeti takvim tipom aviona, zapovjednik 91. zrakoplovne baze HRZ-a pukovnik Željko Ninić i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Mate Mikić.

Let od Izraela do Zagreba prošao je savršeno. Let je trajao oko 4 sata. Radi se o udaljenosti od oko 4.000 kilometara. Tri izraelska F16 nadopunjavale su gorivo u zraku, imali su u pratnji cisternu. To je vrlo složena operacija i uspješno je završena, rekao je Mikić.

Ninić je istaknuo da su avioni došli s primarnim ciljem da zajedno s našim avionima nadlete obljetnicu Oluje u Kninu. Tijekom boravka u zagrebu piloti i piloti, tehničari i tehničari imati priliku i vrijeme da uđu dublje u struku i temu. F16 nama nije potpuno nepoznat, al ovo je izvrsna prilika za obostranu suradnju i nastavak jedne kvalitetne buduće suradnje prije nego formalna obuka krene.

Ninić, prvi hrvatski pilot koji je imao priliku letjeti F16, rekao je kako je ogromna razlika u odnosu na MIG21 koji posjeduje Hrvatska. Pilotski gledano čovjek se prilagodi na kokpit i ono što ima koristi na najbolji mogući način. MIG21 je izuzetno složen stroj, tehnološki je zastario i traži od pilota izvrsne psihomotoričke i psihofizičke sposobnosti, vještinu upravljanja. F16 ima jako puno sustava kompjutera što je moderna tehnologija koja pomaže pilotu, na neki način olakšava samo upravljanje. Složenost uporabe tog aviona je u njenim beskrajno velikim borbenim sposobnostima, rekao je.

Na pitanje na koji način hrvatsko ratno zrakoplovstvo surađuje sa zrakoplovstvima ostalih zemalja članica NATO-a, te koliko smo kompatibilni i koliko duboko ulazimo u tu suradnju pukovnik Ninić rekao je da mi imamo jako puno letjelica, puno eskadrila i za ovako malo zemlju imamo relativno raznovrstan asortiman letačkih sposobnosti. Sigurno da pojedine postrojbe, neke više neke manje suočene su s činjenicom da mogu kvalitetno uspostaviti bilateralnu ili multilateralnu suradnju u okviru NATO zemlja partnera i tu se strašno oslanjamo na strateškog partnera SAD, s kojim imamo najdublju i najkvalitetniju suradnju, ali ne samo s njima. Kvalitetna je suradnja i imamo puno toga za naučiti.

Na pitanje koliki je interes mladih ljudi za poziv vojnog pilota i što ljudima koji odluče ući u te vode, MORH može ponuditi brigadni general Mikić rekao je da je F16 izazov za svakog mladog čovjeka. Radi se o avionu koji je moderan, moćan i moj osobni stav je da je ipak privilegija. To ne može svatko raditi. Prvenstveno to je jedan izazov. Kad govorimo o plaćamo one su jako dobre i pored solidne plaće možemo ponuditi i neke druge materijalne pogodnosti, koje će se u budućnosti povećavati.

 

Politički i vojni vrh na Plesu obišao izraelske zrakoplove koji će na obljetnicu Oluje preletjeti Knin

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari