Pratite nas

Razgovor

Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore!

Objavljeno

na

U kakvoj su vezi Goran Radman i “Labrador” te koliko je Pantovčak udaljen od Remetinca

Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. Što se tiče MVEP-ija RH, on je dijelom leglo korupcije i kriminala. Hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu…

Ivo-Josipović-i-Goran-Radman

Skandal u hrvatskoj diplomaciji i dugogodišnja obiteljska tragedija s elementima horrorovskoj filmskog žanra bili su povod za intervju s Rikardom Frgačićem iz Zagreba u potrazi za još nekim odgovorima u višeslojnoj priči koja je potresla domaću i međunarodnu političko-diplomatsku scenu. Frgačić je mag.geo. sa zagrebačkog PMF-a, nekoć suradnik popularne Stojedinice, turistički ekspert koji je radio kao predstavnik za više aviotvrtki, voditelj inozemnih i domaćih odjela, putovanja, direktor putničke agencije i touroperatorske tvrtke, 1994/1995. godine doveo je kruzere u Hrvatsku koji i danas dominiraju našim turizmom, a 2002. bio je protukandidat Niki Buliću u Hrvatskoj turističkoj zajednici. No, Frgačić je i čovjek koji je zbog sukoba s bivšom suprugom Vesnom Vuković, veleposlanicom u Ženevi, koja se našla u središtu velikog međunarodnog skandala nakon objave teksta “Nacističko zmijsko jaje iz UN-a u Ženevi”, a zbog koje je ostao bez sina kojemu je dodijeljen skrbnik, rastvorio Pandorinu kutiju hrvatske politike u zadnjih 25 godina. Ekskluzivno za 7dnevno iznosi nevjerojatne sprege tajnih službi, aktualne hrvatske politike i kriminala.

Čini mi se da nakon svega što ste proživjeli sasvim dobro izgledate. Ili se varam..?

Vanjština je jedno a ono što čovjek proživljava u sebi je nešto sasvim drugo. Teško je to opisati u par riječi. U ovim trenucima najveću obiteljsku tragediju mi predstavlja sin koji je zbog dugogodišnje nebrige skrbnika i nastale situacije napustio školovanje i već gotovo posljednje četiri godine stoji na istom mjestu sa statusom gimnazijalca III. razreda dok je njegova generacija trenutno na II. godini fakulteta Istovremeno skrbnik brižijivo izgrađuje svoju diplomatsku karijeru i nezaustavIjivo, zasad, trguje utjecajem u mnogim institucijama RH. A sad vidimo kako…

Zbog sukoba s vašom bivšom suprugom, veleposlanicom RH u Ženevi Vesnom Vuković, otkrili ste nevjerojatnu kriminalno-političko-koruptivnu mrežu u koju su upleteni MVEP, predsjednik Republike, dio pravosuđa, više ministara, tajne službe i medijski tajkuni. Kako je sve počelo? Za što je optužena veleposlanica u međunarodnoj javnosti, a štite je predsjednik Republike i MVEP?

Prvo, protiv Vesne Vuković nedavno je podnesena prijava zbog njezinih nacionalističih ispada, govora mržnje i diskriminacije. Razotkriveno je i mnoštvo Vukovićkinih protuzakonitih radnji, od kojih svakako valja spomenuti koruptivno uplitanje u pravosudni predmet pri Vrhovnom sudu RH u slučaju procesuirane osobe za ratni zločin u vrijeme Domovinskog rata posredstvom tajnika tog suda i Branka Turića, bivšeg dugogodšnjeg načelnika Odjela za terorizam i ratne zločine u MUP-u, zbog moguće kaznene odgovornosti za krivotvorenje službene hrvatske dokumentacije dostavljene Međunarodnom sudu u Den Haagu. Posebnu pozornost privlače i veleposlaničina kadroviranja unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova s povlaštenim imenima za diplomatska radna mjesta pri UN-u u New Yorku i UN-u u Beču, što je radila uz pomoć nekadašnje voditeljice kadrovske službe u tom ministarstvu Tine Krce, trenutno pozicionirane na visokom diplomatskom mjestu ministra savjetnika u Izraelu. Danas, iz te perspektive i takvih spoznaja, smiješnim se čini njeno piskaranje na razini pučkoškolskog uratka o Genevi kao mjestu svjetskog multilateralnog središta, a gdje trenutačno radi kao naša veleposlanica pri UN-u, a objavljenog na službenim internetskim stranicama UN-a Hrvatska, te dovođenje u zabludu glavnog personala UN-a u Hrvatskoj, ali i nekih drugih političko-diplomatskih struktura. Zanimljivo je da do sada svi napisi o njezinim djelatnostima nisu dematirani, a posebno je strašno što je u imenovanju i zataškavanju kriminalne prošlosti veleposlanice sudjelovao i predsjednik dr. Ivo Josipović koji se proslavio svojim govorom u Knessetu 2012., a baratao je sa svim spoznajama o naci-izjavama Vesne Vuković.

Je li točan podatak da će se s veleposlanicom Vuković baviti Centar Simon Wiesentahl?

Vjerojatno da, s obzirom na povijesni kontekst i na javnu funkciju koju trenutno obavlja.

Što kažu o slučaju Vuković u MVEP-u Vesne Pusić?

U osobnom razgovoru o svemu je izviještena glavna tajnica Ministarstva i desna ruka Vesne Pusić – Vesna Cvjetković. Na žalost, MVEP RH je jednim dijelom leglo korupcije i kriminala. Uostalom, hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu. Ne bi me čudilo da u nekoj ozbiljnijoj promjeni demokratskog sustava u našoj zemlji američko ili britansko veleposlanstvo u Zagrebu postanu pretijesni prostori za prebjege poput Vesne Pusić ili pola političke scene koja trenutno vodi Hrvatsku u ponor.

Zbog svega ste se obraćali više puta i predsjedniku dr. Ivi Josipoviću kao sukreatoru vanjske politike RH. Kakve su bile reakcije?

Da, bilo je više pokušaja komunikacije s predsjednikom na tu temu, ali bez odgovora. Čak sam u jednom navratu testirao inteligenciju i tzv. “pravednost” predsjednika poslavši mu dva e-maila. U jednom ga pozivam na književnu tribinu, na što ekspresno odgovara, a na drugi e-mail, kojim ga obavještavam o nastaloj situaciji s problematikom u diplomaciji, nikad nisam dobio odgovor. Još danas čuvam tu korespodenciju kao dokaz dvostrukih mjerila pravednika s Pantovčaka. Posljednji kontakt koji sam imao s predsjednikom bio je u Karlovcu prošle godine, ali sam otišao s tog skupa budući da je s njegove strane ignoriran prethodni dogovor za kraći razgovor. Žalosno je bilo vidjeti na tom susretu s građanima Karlovca kako je bilo više agresivnih agenata oko njega nego sugovornika. U tim trenucima prisjetio sam se intervjua književnice Ivane Simić Bodrožić s predsjednikom Josipovićem kojim je bila šokirana cijela kulturna javnost. Iako je više nego očito upoznat sa svim perfidnim makinacijama osobe koju je imenovao na veleposlaničko mjesto pri UN-u u Genevi, predsjednik zasad nije reagirao i ignorira prijavljene koruptivne radnje državne službenice na visokom diplomatskom položaju. U ovom slučaju, izgleda da pravda i pravednost ne stanuju na istoj adresi. Čini se da predsjednik Josipović nema osnovne političke higijene budući da bi morao znati da nad Hrvatskom bdije EU. Također bi trebao biti svjestan da mu ovim političkim šamarom može skinuti imunitet bez posredovanja suda. Na žalost, Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore! Dakle, ako Josipović iznova preuzme Pantovčak, Hrvatskoj prijeti otvorena diktatura. Stječe se dojam, te postaje više nego očito, da mu je važniji utjecaj koji trenutačno na njega ima mentorica veleposlanice Vuković u njegovom uredu – Mirjana Mladineo, inače Soroševa kadra još od vremena dok je radila u uredu prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a zaposlena je tada na prijedlog i sugestiju Hrvoja Šarinića, te se svih ovih dvadeset godina hrvatske samostalnosti provlači kroz utjecajne sfere državnog sustava. Konačno, umjesto poziva građanima “na kavu s Predsjednikom”, bolje je da je pozivao djecu da vide kako izgledaju jastozi na predsjedničkoj trpezi budući da je malo izgledno da će ih ikada gledati na svom tanjuru.

Jeste li se obratili ministrici Milanki Opačić?

U više navrata. Pokušao sam i putem njenog glasnogovornika, ali se taj momak kojeg gotovo svakodnevno viđam ogradio od pomoći, iako je u svojim krugovima javno komentirao i prepričavao obiteljsku tragediju s mojim sinom. Ništa to ne čudi. Uostalom, ne zovu Milanku Opačić bez razloga celebrity posvodušom.

Tko je, ustvari, dr. Ivo Josipović?

Kad dublje zagrebete u hrvatske političke odnose i PR-ovski način kako je gospodin Josipović došao na predsjedničku funkciju stvari postaju puno jasnije. Već na samom početku njegovog imenovanja bilo je jasno da “krumpirova zlatica” u Komercijalnoj banci neće biti točka na “i” njegovih korupcijskih afera. Dokaz tome su naknadno evidentirani korupcijski skandali s njegovim knjigovođom – Markom Vojkovićem, zatim s haračem oko ZAMP-a, a Vojkovićeva sestra Sandra je također umočena u korupcijsko-financijski skandal na HRT-u gdje su glavne zvijezde bili ruski violinisti, koji su “gudili” za višemilijunske honorare koji su im isplaćivani putem anonimnih ugovora Studentskog servisa. Kao “rezime” tog javno iznesenog kriminala ostala je tek jedna prekršajna prijava, kao da se radi o krivom parkiranju. Osim toga, je li Josipović lagao kada je govorio da će vratiti 200 tisuća kuna donacije Roberta Ježića? Pravednosti se odriče, ali Ježićeva novca ne! Ako pitate samog Josipovića, onda će vam reći da nije, jer je njemu novac dao “obični” Dioki, a ne “Dioki Holding AG, Banhofstrasse 10, CH.63 Zug iz Švicarske”, koji se spominje u pravomoćnoj presudi za Ježića! To što Udruga radnika i bivših radnika Diokija poziva Josipovića na pravednost, njega zapravo i ne zanima. I njegov financijski izvještaj, kao i njegovog ortaka iz Posmrtne pripomoći, Kregara, su krivotvorina. Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. O “labradorovcu” Radmanu bolje ni ne trošiti riječi. S druge pak strane danas smo svjedoci da se pak određeni ljudi iz drugog političkog spektra trpaju u Remetinec radi nekoliko stotina kuna krivo ispisanih putnih naloga.

Zašto ravnatelja HRT-a nazivate “labradorovcem”?

Kao rođenog Zagrepčanina i kao pripadnika hrvatske obitelji čija je uža i šira obitelj stradala u ustaškim koncentracijskim logorima, a oni preživjeli poženili se ili poudavali s drugim preživjelim stradalnicima židovske nacionalnosti i danas žive što u Hrvatskoj, što u Izraelu, a ima ih i u SAD-u, neobično sam zainteresiran da osobno, ali i u ime svjetske javnosti saznam što je gospodin Radman radio i koja mu je bila uloga u toj terorističkoj skupini koja je 1991. godine digla eksplozivom u zrak Židovsku općinu u Zagrebu, a koju opisuju hrvatske obavještajne službe u pokajničkom iskazu jednog od njegovih suradnika iz obavještajne zajednice bivše Jugoslavije, i na taj način pokušala prikazati novoformiranu Republiku Hrvatsku kao nasljednicu ustaškog režima. Svaka civilizirana zemlja bi ga izvela pred sud i utvrdila činjenično stanje, te nakon toga donijela presudu. Ako su te navedene informacije oko Gorana Radmana točne, mišljenja sam da bi trebao biti kazneno sankcioniran, a ne ga putem pravednika, dr. ZAMP-a, postaviti, ni manje ni više nego na mjesto ravnatelja HRT-a, kao vještog i već dokazanog manipulatora, ili u Nadzorni odbor Veleučilišta „Vern”, gdje vedri i oblači zajedno s Neronom s Pantovčaka i s otpuštenim djelatnikom JAT-a Brankom Štefanovićem.

Priča za sebe je Radmanov način stjecanja partijske vile na Bohinju, i to na rubovima Nacionalnog parka Triglav, gdje trag novca vodi ravno do ulaznih stepenica Sabora RH. Na tom primjeru privatizacija u Hrvatskoj je započela i puno prije privatizacije po modelu Todorića i Kutle. Tu bi također trebalo spomenuti i prvog “dudleka” iz DUUDI-ja Mladena Pejnovića, koji se također spominje u mističnoj predstavci “Labrador”, a koji se od 1991. godine nadalje skrivao u Moskvi i Vladivostoku…

Zašto Josipović i njegovi puleni često gostuju kod predsjednika Obame?

Da, negdje sam pročitao u medijima da su u nekoliko navrata bili na tradicionalnom molitvenom doručku kod predsjednika SAD-a. U tim medijskim napisima kao član te sponzorirane ekipe spominje se i kontroverzni odvjetnik Silvije Hraste, poznatiji među istraživačkim novinarima kao osoba koja naručuje premlaćivanje zatvorenika u Remeticu. Zanimljivo je da taj isti Hraste 1992. godine od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo dobio potvrdu kako je neophodan za funkcioniranje RH te je tim ‘papirom’ izbjegao mobilizaciju. Mišljenja sam da bi veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj trebao izvijestiti posebnom depešom predsjednika SAD-a o navedenim činjenicama kako bi on ubuduće znao tko mu dolazi u goste! Također sam mišljenja da u Hrvatskoj postoji krug ljudi koji su neupitno više zavrijedili da se nađu na toj međunarodnoj manifestaciji u Washingtonu, od te zamporionovske družine.

Kad već spominjete istraživačke novinare u jednom njihovom užem krugu se spominje vaše ime kao jedno od triju najvažnijih imena koja su zaslužna za procesuiranje Sanadera. Možete li to komentirati?

Ne bih komentirao glasine osim da podržavam svakog građanina da prijavi kazneno djelo ako za to ima određene spoznaje, što uostalom jasno piše i u zakonu. Osim toga, nekoliko pojedinaca iz tog tzv. kruga “nezavisnih novinara” su veliko razočarenje za mene osobno, ali i za mojeg sina. Kad smo već kod Sanadera, u Hrvatskoj postoji puno veći broj kriminalnih kapitalaca koje je prije Sanadera trebalo posjesti na optuženičku klupu. Na stavci proračuna RH u posljednjih nekoliko desetaka godina nedostaje golemi novac koji nije ispario, već se vrti u užem krugu osoba koje su i dan-danas javno dostupne domaćim i međunarodnim institucijama. Nakon pospremanja u Remetinec bivšeg premijera RH, pa zatim prvog čovjeka hrvatske metropole, mnogi se pitaju je li lančanom reakcijom na red dolazi i predsjednik RH ili možda oba, dakle i onaj bivši. Vjerujem da će im u tom slučaju radnice “Kamenskog” izaći ususret i besplatno sašiti prikladne prugaste uniforme.

Vi ste otprije imali čudne spoznaje o Sanaderovim djelima?

Prema nekim izvorima s Kaptola i iz Rima, Sanader je već otprije evidentiran kao “crkveni lupež”. Naime, Crkva je cijelo vrijeme prešućivala skandalozni podatak da im je bivši predsjednik Vlade RH, a sada stanovnik Remetinca, ukrao pozamašnu svotu novca za vrijeme svog prebivanja u Rimu i pobjegao s tim novcem u Innsbruck u Austriji. U financijsko-brokerskom žargonu to bi se moglo nazvati prvotnom akumulacijom kapitala. Osoba koju je tada Sanader pokrao bila je časna sestra Šima, danas dr. Simona Gotovac, liječnica u Rimu i udovica pokojnog Vlade Gotovca. O navedenom događaju su tada brujali kompletni Rim i Vatikan, te teško možemo isključiti mogućnost da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić nije ništa znao o tome! Stoga i ne čudi da trenutno u hrvatskom veleposlanstvu u Vatikanu imamo kandidata koji bi si bez ikakve grižnje savjesti sam mogao svezati kamen oko vrata, o kojem slikovito progovara papa Franjo u jednoj od svojih poslanica.

I dio slovenske nezavisne novinarske “divizije” spominje vaše ime u slučaju transgraničnog procesuiranja Hilde Tovšak, najozloglašenije tajkunice “Vegrada” iz Velenja. Što se tu dogodilo?

To su samo novinarske konstrukcije, iako je činjenica da je gospođa Hilda bila veliki pravosudni zalogaj za susjednu Sloveniju. Mislim da više o njoj imaju za reći njeni uvaženi poslovni partneri u Hrvatskoj – Ivan Jakovčić i Stipe Mesić.

U velikom ste međunarodnom sporu s Lufthansom zbog njihove zloporabe vašeg intelektualnog vlasništa. Jeste li tužili Lufthansu?

Ozbiljan posao prati i ozbiljno pokriće brandom, tj. patentiranim znakom. U radu moje tvrtke AirPlus uočeno je da istovjetno ime i logotip koristi i Lufthansa te time svoje poslovanje zasniva na zloupotrebi mog intelektualnog vlasništva. Osim toga, i svoju su službenu internetsku stranicu nazvali mojim zaštićenim imenom. S obzirom na korumpiranost hrvatskog pravosudnog sustava, cijeli predmet je putem njemačkog odvjetnika predan njhovom pravosuđu. Stvar je trenutno na sudovima, a pojavile su se neke naznake u moguću sudsku nagodbu sa zadovoljavajućim ishodom za obje strane. Zanimljivim se čini i neslužbena izjava odvjetnika Nobila data u jednom užem gospodarsko-odvjetničkom krugu kako je to političko, a ne pravno pitanje. Gospodin Nobilo će uskoro dobiti priliku da to pojasni na mjerodavnom mjestu. Dobio sam i odgovor od njemačke kancelarke Angele Merkel, s kojom sam komunicirao pisanim putem. Za razliku od hrvatske birokracije, gdje na odgovor čekate nekoliko godina, moderna Njemačka je organizirana i civilizirana zemlja gdje odgovor iz Berlina na upućeno pismo dobijete u roku od 15 dana.

Levarov ubojica sjedi u uredu na Pantovčaku!
Predsjednik Josipović je okružen vrlo čudnom mrežom suradnika?

Osim suspektnog Saše Perkovića i tuceta drugih besprizornih likova u Uredu predsjednika Ive Josipovića sjedi i jedan od ubojica Milana Levara sa značkom Oružanih snaga RH. Istovremeno taj beskrupulozni ljubitelj pravde iskorištava nesretnu udovicu, gospođu Vesnu Levar i njenog sina, u predizborne svrhe svoje posljednje kampanje, ostavljajući je pritom na vjetrometini i u egzistencionalnoj neimaštini lokalne zajednice Gospića. Šteta da uz Perkovića juniora na usluzi u predsjedničkim dvorima nije i revolveraš Vinko Sindičić. Barem kao konobar za strane delegacije, budući da čovjek govori nekoliko jezika. Kada se svemu tome pridodaju predsjednikov institucionalni utjecaj te familijarni odnosi s bivšim korumpiranim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem stvari postaju puno jasnije. Naročito na okolnost da jedan takav lik koji je u svom opisu djelovanja imao sve mafijaške manire radi opremanje i servisiranje informatičke opreme DORH-a.

Želite li reći da Bajić laže i svjesno obmanjuje javnost?

Sada jasno vidimo da je Bajić lagao, ali nije sankcioniran, već ga netko pokušava političkim putem ugurati kao suca pojedinca na Ustavni sud RH.
Nadalje, gospodin Bajić je kazneno trgovao s kriminalnom skupinom iz mojeg tajnog iskaza datog USKOK-u 2002. godine i na taj način dugoročno ugrozio sigurnost mene i moje obitelji. Identičan slučaj poput ovog je kriminaliziranje te javno ponižavanje i sramoćenje prof. dr. Deše Mlikotin Tomić od strane DORH-a i USKOK-a, dakle od gospodina Bajića, za potrebe poznatog medijskog naručitelja kojem se gospođa Mlikotin Tomić po prirodi svog posla tada našla na putu. To ni vatikanski Borgie nisu radili. Mislim da je samo pitanje dana kada će Bajića netko primiti za uši i odvući ravno u Remetinec. Iz svega navedenog se može zaključiti kako predsjednik RH ima, blago kazano, čudne osobine, samo mu to još nitko u lice nije javno rekao. Nakon propitivanja predsjedničke funkcije, mislim da bi i akademska zajednica trebala postaviti pitanje njegovog budućeg rada na Pravnom fakultetu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dr. lvo Josipović je uvaženi pravnik. Zašto eventualne sankcije proširujete i na Sveučilište u Zagrebu?

I dr. Mengele je bio uvaženi liječnik sve dok se nije utvrdilo da je radio to što radio… Uostalom, neprijatelja ne smijete nikada podcjenjivati, pa ni u trenucima kad mislite da je poražen. Najbolji dokaz tome su nacisti koji su na kraju II.svjetskog rata ”skurili” više židova u svojim pećima smrti nego za vrijeme trajanja cijelog rata. Josipović je možda dobar u zakulisnim igrama, no bojim se da u borbi prsa o prsa nema nikakve šanse.

Postoje neke špekulacije da bi Cvitan mogao biti za Bajića isto što i Jadranka Ko-sor za Sanadera. Ima li istine u tome?

Teško… Narodski rečeno, to je ista pasmina samo drugo leglo. 111 na latinskom: ”Cornix cornici oculos non effodiet”.

Kolika je procijenjena vrijednost brenda AirPlus?

To je dobro pitanje za dr. Ivu Josipovića i za njegovog prijatelja magistra Željka Topića, nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a RH, trenutno zaposlenog u minhenskom EPO-u. Nadam se da će tog korumpiranog balkanskog gangstera uskoro Njemačka policija uhititi i transferirati u Hrvatsku na suđenje zbog enorme štete i protuzakonitih radnji koje je počinio na mjestu ravnatelja DZIV-a. Kako neslužbeno saznajem, jedan od predmeta protiv nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a istražuje i ŽDO u Zagrebu gdje jedan od tragova vodi prema Pantovčaku. Međutim, istražiteljica šokira svojim neinteligentnim ili protuzakonitim zaključcima, među kojima svakako fascinira jedna njena izjava kako naš muzikalni predsjednik ne bi bio izabran od strane naroda da nije pošten. Dalje zaključite sami… Uostalom, u dosadašnjem sudskom postupku protiv “Luftike” pristupile su mi dvije zločinačke organizacije s ponudom za preuzimanje spora, od kojih jedna vodi do suca Vrhovnog suda RH i njemačkog veleposlanstva u Zagrebu.

Zanimljivo pitanje koje bi se moglo otvoriti u tom kaznenom postupku bit će protuzakonita zapošljavanja osoba i u DZIV-u na poticaj gospodina Josipovića. Gotovo tri četvrtine zaposlenika DZIV-a čine polufabricirani kadrovi iz HDS-ZAMP-a. Zanimljivo je i to da se i sam predsjednik kitio tuđim perjem kada je u pitanju intelektualno vlasništvo i spominjanje imena AirPlus.

Kako to mislite?

Koncem veljače 2013. godine objavljen je na jednom domaćem portalu članak pod nazivom: “Josipović: Možemo s ponosom reći da ona lirska ideja o Hrvatskoj kao europskoj Floridi nije za zanemariti”, a priopćio ju je predsjednik RH prilikom otvaranja konferencije “Ulaganje za zdraviju budućnost”.Termin “Florida Europe” u kontekstu Hrvatske kao predivne i jedinstvene turističke zemlje prvi put se spominje, dakle, i javno objavljuje u mom intervjuu internetskom izdanju za Deutsche Welle dana 22. kolovoza 2009. godine. Dokaz tome je link na objavljeni članak:

Nikada prije toga datuma, ali baš nikada, navedeni pojam, tj. kovanica nije bila u javnoj uporabi. Iako ne polažem nikakva “zampovska autorska prava” na spomenuti izraz, jednostavno se osvrćem na činjenicu prvog javnog spominjanja. Izraz je nastao kao dio vizije nečega što je Hrvatska trebala biti, ali danas, nažalost nije. Zašto je to tako, možda bi mogla odgovoriti osoba bliska predsjedničkim dvorima, a koja se nalazi na vrhu urušene Potemkinove piramide pod nazivom “Adriatica.net”. Istu kovanicu koristio je u svojoj kampanji i Josipovićev drugi potrčko – dr. Nikica Gabrić.

Negdje sam pročitala da je Lufthansa prikriveni vlasnik Croatia Airlinesa. Kako to komentirate?

Kao dioničar Croatia Airlinesa i o tome sam osobno izvijestio “Bajagu” i njegove instruktorice pri DORH-u i USKOK-u. Sumnja postoji nad vlasništvom zrakoplova. Na svakom zrakoplovu na ulaznim vratima nalazi se pločica s brojem šasije s podacima koji moraju odgovarati onom u svjetskom registru. Vidjet ćemo kako će se to klupko rasplesti, budući je iz Croatia Ailinesa iznesen veliki novac i to za vrijeme upravljanja gospodina Mišetića. Ovih dana smo svjedoci o teškoj tužbi protiv domaće zrakoplovne kompanije koja je podignuta u SAD-u i koja ozbiljno kompromitira Republiku Hrvatsku. Kada posložite taj puzzle shvatite da isti ljudi cijelo vrijeme sudjeluju u zakulisnim financijskim igrama kojima je cilj jedino izvlačenje protuzakonito stečenog novca. Dakle, isto što se dogodilo u slučaju “Daimler” u SAD-u sada se odvija u predmetu Croatia Airlines. Nadam se da će prve vijesti o tome pristići iz Večernjeg lista i iz pera novinarke Ivanke Tome.

Spomenuli ste i šokantnu informaciju da Styria nije vlasnik Večernjeg lista. Tko je vlasnik?

Večernji list je ogledni primjer pretvorbenog kriminala koji ne zastarijeva, a gdje je ime austrijske Styrie poslužilo samo kako bi se navukao prezervativ preko Večernjeg lista prikrivajući time stvarne hrvatske vlasnike. Na žalost, to je samo jedan od primjera kako funkcioniraju odnosi u cjelokupnoj hrvatskoj pretvorbenoj močvari. Najnoviji primjer fiktivne investicije u Hrvatskoj predstavlja projekt “Golf na Srđu”, gdje se putem naturalizirane izraelske plavuše prikriva domaći crni kapital čiji je izvor u visokom krim-miljeu. O tome hrvatske službe i policija imaju spoznaje, ali iz nekog razloga dopuštaju da Maja Brinar zabavlja javnost slikajući se pritom u erotskim leopard čizmicama na zidinama UNESCO-ovog Dubrovnika. Obitelj Brinar, uključujući i Maju, je izuzetno financijski šuplja. Još prije desetak godina je ostala dužna građevinaru Ivi Vuciću iznos od 180 tisuća kuna za radove na njihovoj kući u predjelu Oboj iznad Maksimira u Zagrebu. Dakle, da zaključim, hrvatska mafija navukla je financijski prezervativ preko “časne sestre” Maje Brinar prikazujući to premijeru Milanoviću kao izraelsku mega-investiciju. Čak su i jadnog Goldsteina Juniora naknadno upleli u tu priču, o čemu svjedoči njegov propali ovogodišnji safari u Dohi pod okriljem UNESCO-a.

Uz Ivana Majstorovića s Radija 101 bili ste osoba koja je vodila parlamentarnu kampanju SDP-a i pokojnog Ivice Račana daleke 1992. godine. Kako povlačite paralelu između Ivice Račana i Zorana Milanovića?

To su dva svijeta. To najbolje oslikavaju poput ogledala njihove supruge. Senzibilna Dijana Pleština, odnosno premijerova Sanja Musić – Milanović.

U jednom od svojih prijašnjih javnih istupa navodite trenutnog ministra pravosuđa kao osobu koja je skupljala reket za izdavača Ninoslava Pavića. Kakve su bile reakcije?

Potpuni muk. Međutim, to nije ništa s obzirom na Miljenićevu zabranu pristupa Haaškom sudu i Tužiteljstvu koju je dobio zbog malverzacija s krivotvorenom dokumentacijom. Treba biti iznadprosječno politički nepismen i takvu osobu postaviti na mjesto ministra matične države. Ono što bi moglo uskoro uslijediti tek će postati pravi pravosudni crescendo kada je on u pitanju.

Ni ovaj drugi komedijaš iz koncerna EPH nema čistu savjest. Kao primjer mogao bi poslužiti događaj prilikom nekadašnjeg useljenja u novosagrađenu zgradu EPH u Koranskoj ulici u Zagrebu, gdje je Pavić prilikom posljednjeg tehničkog pregleda zgrade i svojih radnih prostorija priupitao začuđene izvođače radove jesu li stakla na njegovim prozorima ugrađena sukladno traženoj specifikaciji, a koja su otporna na metke. Iako se Pavić voli u javnosti predstavljati kao izdavač, gospodin predstavlja tipični primjer kokošara koji pokušava glumiti balkanskog Hugha Hefnera. Koliko čujem, uz zagrebačke nekretnine nakrcao se urbanim “kvadratima” u Americi, a spominje se i neka vila u Ženevi uz obalu istoimenog jezera. U svakom slučaju zanimljiv adresar lokaliteta za nekoga tko je maloprije izašao iz predstečajne nagodbe teške dvije milijarde “hrvatskih” kuna i vlasnika egzotičnih imena tvrtki od kojih mi se najviše sviđa ime “Kobilje mlijeko”. U svakom slučaju zanimljiv materijal za prstenjima nakinđurenu USKOK-ovu istražiteljicu koja se trenutačno bavi predstečajnim nagodbama.

Kako procjenjujete medijsko preslagivanje nakon odlaska Pavića iz EPH?

Gospodin Pavić je još uvijek tajnim nitima povezan s EPH-om budući da se nije do kraja odrekao svojih vlasničkih prava. To što nije u Remetincu može zaslužiti samo ministru policije Ranku Ostojiću i tzv. ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću, budući da su oni postavljeni u Vladu RH iz razloga da mu čuvaju leđa. Što se tiče futurističe slike domaće scene tiskanih medija, veliko je pitanje volumena i daljnje egzistencije svih izdavača u RH, a ne samo EPH, s obzirom na rapidno urušavanje gospodarstva i kupovne moći svih građana naše zemlje.

Trenutno političku scenu EU-a zaokuplja pritvorenik iz Haaga s epicentrom djelovanja u Beogradu. Kako gledate na sve to?

Na žalost, taj cjelokupni trenutni politički igrokaz mogli bismo nazvati Josipovićevim muzičkim rječnikom – “Haška simfonija”. S obzirom da su gotovo svi Josipovićevi znanstveni radovi objavljeni uglavnom s tematikom Haaškog suda, jer drugih radova gotovo da i nema, bilo je za očekivati da veliki pobornik pravde i pravednosti mnogo ozbiljnije i odgovornije reagira na događaje u “regiji”. Osim Josipovića, u tom trenutnom političkom balkanskom derneku ništa bolje ne zvuče ni izjave naše ženske verzije Vuka Jeremića.

Mislite na Vesnu Pusić?

Da, asocijacija se odnosi na nju. Međutim, sve to pomalo podsjeća na već viđene povijesne fotografije iz ne tako daleke prošlosti gdje Hrvati na fotografskim snimkama uglavnom zauzimaju kadar s tamburicom u narodnim nošnjama, a Srbi s duplim redenikom metaka i mitraljezom. Da je Hrvatska suverena zemlja, njene elitne postrojbe “pokupile” bi tog četničkog glasnogovornika usred Beograda u pol bijela dana i dopremile na suđenje u Zagreb u maniri najboljih izdanja izraelskog Mossada i time ujedno demonstrirale cijelom svijetu što se događa s osobama koje su optužene za ratne zločine.

Viđate li sina?

Na žalost posljednjih godinu dana i ne. Na zahtjev skrbnika je promijenio prezime i izmanipuliran pokrenuo nekoliko tužbi gdje mu je od strane skrbnika dodijeljen odvjetnik – registriran u HIS/SOA, ali nikad procesuirani pedofil Krunislav Olujić. Trenutno se gospodinom Krunislavom Olujićem bavi Vlada RH u deklasifikaciji dokumenta HIS RH, zatim SOA, DORH, ŽDO u Zagrebu i Županijski sud u Zagrebu, Odjel za mladež. Kao mogući indikator da su se institucije počele baviti pedofilom, prileži otkaz punomoći u sudskim predmetima moga sina, što ustvari dokazuje da gospodin Olujić pokušava pobjeći u svim sudskim procesima. To me ne bi ništa začudilo s obzirom da je gospodin Olujić u trenutku obrade od strane HIS-a daleke 1998/1999. godine u sobi predsjednika Vrhovnog suda RH plakao, molio i ljubio cipele operativnom djelatniku HIS-a za sporazumni raskid radnog odnosa u vidu podnošenja svoje ostavke. Na opću žalost države u kojoj živimo nije nikad procesuiran niti su njegova maloljetna žrtva ili žrtve, dakle više njih, dobili sudsku satisfakciju. Naprotiv, pedofil se slobodno šeće, daje intervjue, nastupa na okruglim stolovima javnih skupova i usput zastupa mnoge “ugledne” osobe poput bivše premijerke Jadranke Kosor, a eto, u kancelariju mu se ušetao i moj sin kao maloljetnik.

Pomoć vam je nudila i nekadašnja zastupnica vašeg sina Ljubica Matijević-Vrsaljko iz udruge B.a.B.e. S kakvim rezultatima?

Odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko je korumpirana osoba. Zbog štete i kriminala kojega je počinila mom tada maloljetnom sinu najvjerojatnije će završiti u zatvoru! Nadam se da će tom prilikom u Požegi, kao i sutkinja Dubravka Rovišnjak, dobro naučiti “peći kolače”. Upućeni tvrde da je već završena porezna obrada s utvrđenim nepravilnostima nad Sarnavkinom desnom rukom, točnije pravnom savjetnicom Ljubicom Matijević Vrsaljko zbog zaprimanja novca bez izdavanja računa. Glasna zaštitnica ženskih prava Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e, koja kao dio udruga civilnog društva koje djeluju u Hrvatskoj iz proračuna uživaju oko tri milijarde kuna na godišnjoj razini. Ovu priču valja okončati, jednim i više nego zanimljivim podatkom. Naime, usprkos politikama i vladama koje su se u Lijepoj našoj izmjenjivale kroz proteklo desetljeće, Sarnavka, bez obzira na njih, sijedi u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u Saboru.

Autor: Marina Hrvatinić / 7Dnevno / Croative.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marijan Knezović: Nikada nije lako zagovarati istinu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Gost talk showa Marija Vrankića “Dobar, loš, zao” na Našoj TV bio je mladi student, a ujedno i aktivist, bloger, pjesnik Marijan Knezović.

Na početku svojih dvadesetih, a opet kao da je dugo vremena tu u javnosti. Za njega je govoriti istinu glavni motiv, a sam tvrdi kako to nikada nije lako, bez obzira jeste li na političkoj poziciji ili samo progovarate kao neovisan čovjek.

Za njega se sigurno ne može reći da je instant zvijezda, jer Marijana rado zovu svi mediji, bez obzira na predznak, a publika ga rado sluša.

“Smatram da je konzervativizam sam po sebi zanimljiva ideologija, jer se opire bilo kakvim naglim promjenama u društvu, što ima smisla. Bilo kakva tektonska promjena nije nužno korak naprijed, bez obzira koliko ona zvučala lijepo na prvi pogled. Trebamo imati na umu da su generacije živjele prije nas te da ima smisla i u njihovim postupcima”, oprezan je Knezović kod kvalifikacije o konzervativizmu, kakvim ga se inače smatra.

Iako SAD vidi idealom po pitanju nekih ljudskih sloboda i slobodnog tržišta, nema isto mišljenje o ambasadi te države u Sarajevu koja, po njemu, ne provodi američku politiku već ono što tzv. političko Sarajevo pokušava progurati.

“Pred nekoliko desetaka ljudi u Vijećnici Grada Sarajeva član SDP-a mi je rekao da ja ne mogu govoriti hrvatskim jezikom koji ne postoji niti da mogu biti Hrvat u BiH, već Bosanac i Hercegovac…”, dio je onoga što Knezovića smeta.

Takve probleme najčešće adresira na političare i druge javne osobe koje imaju odgovornost za izgovorenu javnu riječ i djelovanje, nikako na bošnjački narod.

Također, bilo je riječi o ekonomiji, pravima žena i pobačaju te drugim temama. Emisiju u cijelosti pogledajte u prilogu.

Marijan Knezović: Ne znam zašto u SAD ide osoba bez ijedne kvalifikacije, a pritom ga tamo ni ne žele

 

Marijan Knezović u Otvorenom: BiH nije onakva kako je dogovoreno

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Fra Miljenko Stojić: Tito je svojim ubojicama u Širokome dao odriješene ruke

Objavljeno

na

Objavio

Za samo nekoliko dana oni su ubili i spalili 66 fratara i ostavili iza sebe 330 većih i manjih masovnih grobnica i stratišta

HHercegovačka franjevačka provincija teško je stradala po svršetku Drugoga svjetskog rata, brojni su franjevci odvedeni, ubijeni i bačeni na nepoznata mjesta, a neki od njih i spaljeni, poput franjevaca u Širokome Brijegu. Može se reći da se od tog strašnog zločina Crkva u Hercegovini nije oporavila do danas. Već nekoliko godina u Širokom Brijegu održavaju se „Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca“. U povodu održavanja sjećanja na umorene fratre, razgovarali smo s vicepostulatorom, fra Miljenkom Stojićem, koji je dobar dio svog života posvetio potrazi za posmrtnim ostatcima svoje braće franjevaca i povijesnim okolnostima koji su doveli do toga zločina.

Puk Širokog Brijega i Hercegovine u velikome se broju još jedanput prisjetio hercegovačkih franjevaca koji su ubijeni i spaljeni u samostanskome vrtu u Širokom Brijegu. Prošle su 73 godine od toga nezapamćenoga zločina, no do danas još nisu pronađeni svi posmrtni ostatci 66 ubijenih franjevaca iz Hercegovačke provincije ubijenih tijekom zime i proljeća 1945.?

Stojić

Ta su vremena očito bila teška. Samo je jedan naš franjevac ubijen prije završnoga jugokomunističkog napada na Široki Brijeg (1942.), drugi je ubijen na njegovu početku, odnosno početkom studenoga 1944., a ostala 64 fratra ubijena su od siječnja do kolovoza 1945.

Najteže je stradao Široki Brijeg. Iz njegove samostanske zajednice ubijeno je 30 fratara, kao i još četiri na njegovu ozemlju. Tko god je tih dana ondje bio u habitu, nije uspio preživjeti. Jugokomunistima namjera je bila potpuno uništiti Široki Brijeg kao vjerski, obrazovni i nacionalni simbol.

Poglavito su na meti bili fratri i njihova glasovita klasična gimnazija, a onda i puk Božji. Uspjeli smo do sada otkrili da su jugokomunisti za nekoliko dana, koliko im je trebalo da vojno pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 većih i manjih masovnih grobnica i stratišta.

Neki su nam bivši partizani i svjedočili kako su ovdje imali odriješene ruke 48 sati nakon bitke raditi što hoće. Strašno! Činimo sve da pronađemo posmrtne ostatke još 32 fratra, ne štedeći se u isto vrijeme u pronalaženju i posmrtnih ostataka civila pobijenih s njima. Trenutačno pokušavamo locirati jednu jamu na Biokovu sa 60-ak civila i fratara dovedenih u veljači 1945. sa Širokog Brijega.

Nekoliko ste puta dosad u svojim javnim istupima istaknuli kako je za ubojstvo vaše braće franjevaca odgovoran Josip Broz Tito?! Postoje li konkretni dokazi koji upućuju na to? Tko je osobno vodio napad na Široki Brijeg i samostan?

Tito

Pođemo li od činjenice da je partizanski pokret bio oružano krilo KPJ, a Ozna i KNOJ obavještajno-represivna tijela, razvijana po uzoru na sovjetski NKVD, više je nego očito na kome leži puna zapovjedna i politička odgovornost.

Povijesne su činjenice očite, a one kazuju da je na čelu KPJ, NOVJ i Ozne bio osobno Josip Broz, s tim da je u njegovo ime Oznom upravljao Aleksandar Ranković. To je karakteristika totalitarnih sustava koji su imali jasno zacrtanu piramidalnu strukturu, što je KPJ nedvojbeno bila. Stoga, pitanje zapovjedne i političke odgovornosti više je nego očito.

Pitanje, pak, krajnjih izvršitelja nešto je posve drugo. Oni su voljom provoditelja revolucionarne ideje dobili uloge koje su dobili. Ne zaboravimo ni tajnu depešu Fitzroya Macleana od 8. veljače 1945. u kojoj između ostaloga kaže da mu je Tito nedavno rekao kako će »drastično« kazniti franjevce u BiH. Na svjetlo dana iznio ju je i u stručnome članku protumačio naš mladi nadareni povjesničar Vladimir Šumanović. Povijesni dokumenti kazuju da je nakon operacije Bura (27. – 29. siječnja 1945.) Tito u zapadnu Hercegovinu uputio 8. dalmatinski korpus, 12. hercegovačku brigadu i dijelove KNOJ-a. Zapovijedanje operacijom preuzeo je osobno, što je bilo suprotno dotadašnjoj vojnoj praksi i nije se nikako svidjelo Glavnome štabu NOVJ-a Hrvatske. Tako bar kažu arhivski dokumenti.

Franjevci Siroki Brijeg

Kad je u pitanju zapovjedna odgovornost na razini 8. dalmatinskog korpusa, ona svakako leži na tadašnjem zapovjedniku, španjolskome borcu generalu Petru Drapšinu, Srbinu iz Vojvodine, i političkome komesaru Bošku Šiljegoviću, Srbinu iz okolice Prijedora.

Pri svemu ovomu važno je kazati da se ubojstvo franjevaca u samostanu dogodilo u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade, zločin u Mostarskom Gracu u zoni odgovornosti 2. proleterske brigade, što snažno kompromitira uloge tadašnjih zapovjednika tih brigada Ivana Guve i Brune Vuletića, kasnijeg dugogodišnjeg vojvode sinjskih alkara kojega se Viteško alkarsko društvo još nije odreklo. Istodobno, fratre iz mostarskog samostana odvela je skupina pripadnika 12. hercegovačke brigade, na čelu s povjerenikom Ozne Brankom Branom Popadićem.

Zanimljivo je također istaknuti kako je tijekom dvodnevnih napada samostanska crkva na Širokom Brijegu topničkim projektilima izravno pogođena 304 puta. Analizom zapovijedi uočeno je da je crkvu kao vojni cilj već u pripremnoj zapovjedi, rađenoj na IZM-u u Imotskom, označio štab 8. korpusa što nedvojbeno ide »na dušu« Petra Drapšina i njegovih najbližih suradnika Peke Bogdana, Ante Biočića i Boška Šiljegovića.

Stoga je Crkva na Širokom Brijegu klasični primjer prekomjernoga granatiranja. Zanimljivo je isto tako da se kasnije, putem različitih partijskih pamfleta, optuživalo franjevce da su navodno pucali na partizane sa zvonika i polijevali ih vrelim uljem. Međutim, za ove je sumanute optužbe ključno kako su u štabu 8. korpusa, još kod pisanja pripremne zapovijedi znali da slijedi »operacija s vrelim uljem« pa su stoga crkvu i samostan odredili kao vojni cilj još dok su 11. dalmatinska i 1. proleterska brigada bile na putu prema zapadnoj Hercegovini.

Hrvatski političari često dolaze i obilaze samostan u Širokom Brijegu, pogotovo u predizborno vrijeme?! Jesu li neki od njih pomogli da se sazna istina o ubijenim franjevcima i pronađu posmrtni ostatci?

Siroki Brijeg franjevci2.jp

Samostan kao crkvena ustanova na dostojan način treba primiti svakoga čovjeka, pa tako i svakoga političara. Ako to ne zlorabe, nije važno što su određeni dolasci češći u predizborno vrijeme.

Neka se pomole na grobovima pobijenih, neka razmišljaju što im Crkva poručuje kako bi se trebali ponašati u svojoj službi narodu. Tad će biti i otvoreniji pomoći nam u traženju istine oko pobijenih.

Znamo da to države s obje strane granice ne čine kako treba, ali pojedinci na raznim razinama vlasti itekako pomažu te im ja ovom prilikom od srca zahvaljujem. Ne smijemo samo galamiti na političare, trebamo biti konstruktivni, moliti se za njih i pokušavati im otvoriti oči za prave vrijednosti.

Crkva u skoroj budućnosti namjerava ubijene franjevce proglasiti mučenicima. Kad se to može očekivati?

Bilo kakve rokove odrediti, gotovo da je nemoguće. Mogu samo reći da sam zadovoljan kako sve ide svojim tijekom, odnosno da smo pribavili dosta potrebnih dokumenata i svjedočenja iz prve i druge ruke.

Mnogo je važnije od rokova da ljudi čiste svoju svijest, što se ne može učiniti preko noći. Tu važnost dobro su znali oni koji su prilikom otkopavanja pronađenih posmrtnih ostataka, Matić i Grujić, nastojali to što prije učiniti i strpati ih u novu masovnu grobnicu, bez ozbiljnoga istraživačkog pristupa i bez sprovoda kakav je uobičajen u našem narodu.

Veliki ste zagovornik lustracije, kažete da se ne vode rasprave o prošlosti zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Zašto se u Hrvatskoj, po Vama, nije provela lustracija? Vjerujete li u to da bi se ona ipak mogla dogoditi ili je kasno za to?

Svi oni koji vole Hrvatsku ili svoju domovinu trebali bi biti, kako kažete, veliki zagovornici lustracije, odnosno rasvjetljavanja određenih procesa, ali i životopisa određenih osoba s ulogama u totalitarnom sustavu.

U ratu se tim pitanjem nije bilo moguće baviti, trebalo se najprije obraniti od velikosrpske agresije. Ali bilo je to i zlatno vrijeme za jugokomuniste da shvate što su radili i da se sami lustriraju, tj. pokaju se i odluče služiti domovini i svome narodu. Međutim, neki su to učinili, neki nisu.

Koncem devedesetih procesi su krenuli u suprotnome smjeru, a nakon 3. siječnja 2000. određene su političke opcije otišle toliko daleko da su, uz novu jugoslavenizaciju Hrvatske, otvoreno zagovarali i provodili lustraciju onih koji prethodno nisu njih lustrirali.

Do novoga zaokreta dolazi nakon oslobađajuće presude generalu Gotovini. Situacija koju na političkoj sceni imamo nakon toga pokazuje da se centrifugalne i centripetalne sile nalaze u svojevrsnoj pat poziciji. Ipak, niti unatoč takvoj situaciji nema mjesta očaju.

Svakodnevno se pojavljuju novi dokumenti i nove činjenice koje lustriraju tzv. partijsku istinu i glavne protagoniste jednopartijskog totalitarnog sustava. Ostavimo taj dio posla struci i nemojmo se baviti novim konstrukcijama.

Političke i stručne ocjene vremenom će postajati sve jasnije i dalje od davno zacrtane tzv. partijske istine. Te procese nikakva sila ne može zaustaviti. Poduprimo ta nastojanja svojom molitvom.

tekst i fotografije: Mate Primorac
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Nastavi čitati