Pratite nas

Razgovor

Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore!

Objavljeno

na

U kakvoj su vezi Goran Radman i “Labrador” te koliko je Pantovčak udaljen od Remetinca

Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. Što se tiče MVEP-ija RH, on je dijelom leglo korupcije i kriminala. Hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu…

Ivo-Josipović-i-Goran-Radman

Skandal u hrvatskoj diplomaciji i dugogodišnja obiteljska tragedija s elementima horrorovskoj filmskog žanra bili su povod za intervju s Rikardom Frgačićem iz Zagreba u potrazi za još nekim odgovorima u višeslojnoj priči koja je potresla domaću i međunarodnu političko-diplomatsku scenu. Frgačić je mag.geo. sa zagrebačkog PMF-a, nekoć suradnik popularne Stojedinice, turistički ekspert koji je radio kao predstavnik za više aviotvrtki, voditelj inozemnih i domaćih odjela, putovanja, direktor putničke agencije i touroperatorske tvrtke, 1994/1995. godine doveo je kruzere u Hrvatsku koji i danas dominiraju našim turizmom, a 2002. bio je protukandidat Niki Buliću u Hrvatskoj turističkoj zajednici. No, Frgačić je i čovjek koji je zbog sukoba s bivšom suprugom Vesnom Vuković, veleposlanicom u Ženevi, koja se našla u središtu velikog međunarodnog skandala nakon objave teksta “Nacističko zmijsko jaje iz UN-a u Ženevi”, a zbog koje je ostao bez sina kojemu je dodijeljen skrbnik, rastvorio Pandorinu kutiju hrvatske politike u zadnjih 25 godina. Ekskluzivno za 7dnevno iznosi nevjerojatne sprege tajnih službi, aktualne hrvatske politike i kriminala.

Čini mi se da nakon svega što ste proživjeli sasvim dobro izgledate. Ili se varam..?

Vanjština je jedno a ono što čovjek proživljava u sebi je nešto sasvim drugo. Teško je to opisati u par riječi. U ovim trenucima najveću obiteljsku tragediju mi predstavlja sin koji je zbog dugogodišnje nebrige skrbnika i nastale situacije napustio školovanje i već gotovo posljednje četiri godine stoji na istom mjestu sa statusom gimnazijalca III. razreda dok je njegova generacija trenutno na II. godini fakulteta Istovremeno skrbnik brižijivo izgrađuje svoju diplomatsku karijeru i nezaustavIjivo, zasad, trguje utjecajem u mnogim institucijama RH. A sad vidimo kako…

Zbog sukoba s vašom bivšom suprugom, veleposlanicom RH u Ženevi Vesnom Vuković, otkrili ste nevjerojatnu kriminalno-političko-koruptivnu mrežu u koju su upleteni MVEP, predsjednik Republike, dio pravosuđa, više ministara, tajne službe i medijski tajkuni. Kako je sve počelo? Za što je optužena veleposlanica u međunarodnoj javnosti, a štite je predsjednik Republike i MVEP?

Prvo, protiv Vesne Vuković nedavno je podnesena prijava zbog njezinih nacionalističih ispada, govora mržnje i diskriminacije. Razotkriveno je i mnoštvo Vukovićkinih protuzakonitih radnji, od kojih svakako valja spomenuti koruptivno uplitanje u pravosudni predmet pri Vrhovnom sudu RH u slučaju procesuirane osobe za ratni zločin u vrijeme Domovinskog rata posredstvom tajnika tog suda i Branka Turića, bivšeg dugogodšnjeg načelnika Odjela za terorizam i ratne zločine u MUP-u, zbog moguće kaznene odgovornosti za krivotvorenje službene hrvatske dokumentacije dostavljene Međunarodnom sudu u Den Haagu. Posebnu pozornost privlače i veleposlaničina kadroviranja unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova s povlaštenim imenima za diplomatska radna mjesta pri UN-u u New Yorku i UN-u u Beču, što je radila uz pomoć nekadašnje voditeljice kadrovske službe u tom ministarstvu Tine Krce, trenutno pozicionirane na visokom diplomatskom mjestu ministra savjetnika u Izraelu. Danas, iz te perspektive i takvih spoznaja, smiješnim se čini njeno piskaranje na razini pučkoškolskog uratka o Genevi kao mjestu svjetskog multilateralnog središta, a gdje trenutačno radi kao naša veleposlanica pri UN-u, a objavljenog na službenim internetskim stranicama UN-a Hrvatska, te dovođenje u zabludu glavnog personala UN-a u Hrvatskoj, ali i nekih drugih političko-diplomatskih struktura. Zanimljivo je da do sada svi napisi o njezinim djelatnostima nisu dematirani, a posebno je strašno što je u imenovanju i zataškavanju kriminalne prošlosti veleposlanice sudjelovao i predsjednik dr. Ivo Josipović koji se proslavio svojim govorom u Knessetu 2012., a baratao je sa svim spoznajama o naci-izjavama Vesne Vuković.

Je li točan podatak da će se s veleposlanicom Vuković baviti Centar Simon Wiesentahl?

Vjerojatno da, s obzirom na povijesni kontekst i na javnu funkciju koju trenutno obavlja.

Što kažu o slučaju Vuković u MVEP-u Vesne Pusić?

U osobnom razgovoru o svemu je izviještena glavna tajnica Ministarstva i desna ruka Vesne Pusić – Vesna Cvjetković. Na žalost, MVEP RH je jednim dijelom leglo korupcije i kriminala. Uostalom, hrvatske diplomatske putovnice su vrlo tražena roba na crnom svjetskom tržištu. Ne bi me čudilo da u nekoj ozbiljnijoj promjeni demokratskog sustava u našoj zemlji američko ili britansko veleposlanstvo u Zagrebu postanu pretijesni prostori za prebjege poput Vesne Pusić ili pola političke scene koja trenutno vodi Hrvatsku u ponor.

Zbog svega ste se obraćali više puta i predsjedniku dr. Ivi Josipoviću kao sukreatoru vanjske politike RH. Kakve su bile reakcije?

Da, bilo je više pokušaja komunikacije s predsjednikom na tu temu, ali bez odgovora. Čak sam u jednom navratu testirao inteligenciju i tzv. “pravednost” predsjednika poslavši mu dva e-maila. U jednom ga pozivam na književnu tribinu, na što ekspresno odgovara, a na drugi e-mail, kojim ga obavještavam o nastaloj situaciji s problematikom u diplomaciji, nikad nisam dobio odgovor. Još danas čuvam tu korespodenciju kao dokaz dvostrukih mjerila pravednika s Pantovčaka. Posljednji kontakt koji sam imao s predsjednikom bio je u Karlovcu prošle godine, ali sam otišao s tog skupa budući da je s njegove strane ignoriran prethodni dogovor za kraći razgovor. Žalosno je bilo vidjeti na tom susretu s građanima Karlovca kako je bilo više agresivnih agenata oko njega nego sugovornika. U tim trenucima prisjetio sam se intervjua književnice Ivane Simić Bodrožić s predsjednikom Josipovićem kojim je bila šokirana cijela kulturna javnost. Iako je više nego očito upoznat sa svim perfidnim makinacijama osobe koju je imenovao na veleposlaničko mjesto pri UN-u u Genevi, predsjednik zasad nije reagirao i ignorira prijavljene koruptivne radnje državne službenice na visokom diplomatskom položaju. U ovom slučaju, izgleda da pravda i pravednost ne stanuju na istoj adresi. Čini se da predsjednik Josipović nema osnovne političke higijene budući da bi morao znati da nad Hrvatskom bdije EU. Također bi trebao biti svjestan da mu ovim političkim šamarom može skinuti imunitet bez posredovanja suda. Na žalost, Pantovčak više sliči na vučju jamu, nego na predsjedničke dvore! Dakle, ako Josipović iznova preuzme Pantovčak, Hrvatskoj prijeti otvorena diktatura. Stječe se dojam, te postaje više nego očito, da mu je važniji utjecaj koji trenutačno na njega ima mentorica veleposlanice Vuković u njegovom uredu – Mirjana Mladineo, inače Soroševa kadra još od vremena dok je radila u uredu prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a zaposlena je tada na prijedlog i sugestiju Hrvoja Šarinića, te se svih ovih dvadeset godina hrvatske samostalnosti provlači kroz utjecajne sfere državnog sustava. Konačno, umjesto poziva građanima “na kavu s Predsjednikom”, bolje je da je pozivao djecu da vide kako izgledaju jastozi na predsjedničkoj trpezi budući da je malo izgledno da će ih ikada gledati na svom tanjuru.

Jeste li se obratili ministrici Milanki Opačić?

U više navrata. Pokušao sam i putem njenog glasnogovornika, ali se taj momak kojeg gotovo svakodnevno viđam ogradio od pomoći, iako je u svojim krugovima javno komentirao i prepričavao obiteljsku tragediju s mojim sinom. Ništa to ne čudi. Uostalom, ne zovu Milanku Opačić bez razloga celebrity posvodušom.

Tko je, ustvari, dr. Ivo Josipović?

Kad dublje zagrebete u hrvatske političke odnose i PR-ovski način kako je gospodin Josipović došao na predsjedničku funkciju stvari postaju puno jasnije. Već na samom početku njegovog imenovanja bilo je jasno da “krumpirova zlatica” u Komercijalnoj banci neće biti točka na “i” njegovih korupcijskih afera. Dokaz tome su naknadno evidentirani korupcijski skandali s njegovim knjigovođom – Markom Vojkovićem, zatim s haračem oko ZAMP-a, a Vojkovićeva sestra Sandra je također umočena u korupcijsko-financijski skandal na HRT-u gdje su glavne zvijezde bili ruski violinisti, koji su “gudili” za višemilijunske honorare koji su im isplaćivani putem anonimnih ugovora Studentskog servisa. Kao “rezime” tog javno iznesenog kriminala ostala je tek jedna prekršajna prijava, kao da se radi o krivom parkiranju. Osim toga, je li Josipović lagao kada je govorio da će vratiti 200 tisuća kuna donacije Roberta Ježića? Pravednosti se odriče, ali Ježićeva novca ne! Ako pitate samog Josipovića, onda će vam reći da nije, jer je njemu novac dao “obični” Dioki, a ne “Dioki Holding AG, Banhofstrasse 10, CH.63 Zug iz Švicarske”, koji se spominje u pravomoćnoj presudi za Ježića! To što Udruga radnika i bivših radnika Diokija poziva Josipovića na pravednost, njega zapravo i ne zanima. I njegov financijski izvještaj, kao i njegovog ortaka iz Posmrtne pripomoći, Kregara, su krivotvorina. Predsjednik bi morao biti svjestan da je od Pantovčaka do Remetinca samo jedan korak. Ljudsko poštenje i “pravda” ne mogu se kupiti novcem. O “labradorovcu” Radmanu bolje ni ne trošiti riječi. S druge pak strane danas smo svjedoci da se pak određeni ljudi iz drugog političkog spektra trpaju u Remetinec radi nekoliko stotina kuna krivo ispisanih putnih naloga.

Zašto ravnatelja HRT-a nazivate “labradorovcem”?

Kao rođenog Zagrepčanina i kao pripadnika hrvatske obitelji čija je uža i šira obitelj stradala u ustaškim koncentracijskim logorima, a oni preživjeli poženili se ili poudavali s drugim preživjelim stradalnicima židovske nacionalnosti i danas žive što u Hrvatskoj, što u Izraelu, a ima ih i u SAD-u, neobično sam zainteresiran da osobno, ali i u ime svjetske javnosti saznam što je gospodin Radman radio i koja mu je bila uloga u toj terorističkoj skupini koja je 1991. godine digla eksplozivom u zrak Židovsku općinu u Zagrebu, a koju opisuju hrvatske obavještajne službe u pokajničkom iskazu jednog od njegovih suradnika iz obavještajne zajednice bivše Jugoslavije, i na taj način pokušala prikazati novoformiranu Republiku Hrvatsku kao nasljednicu ustaškog režima. Svaka civilizirana zemlja bi ga izvela pred sud i utvrdila činjenično stanje, te nakon toga donijela presudu. Ako su te navedene informacije oko Gorana Radmana točne, mišljenja sam da bi trebao biti kazneno sankcioniran, a ne ga putem pravednika, dr. ZAMP-a, postaviti, ni manje ni više nego na mjesto ravnatelja HRT-a, kao vještog i već dokazanog manipulatora, ili u Nadzorni odbor Veleučilišta „Vern”, gdje vedri i oblači zajedno s Neronom s Pantovčaka i s otpuštenim djelatnikom JAT-a Brankom Štefanovićem.

Priča za sebe je Radmanov način stjecanja partijske vile na Bohinju, i to na rubovima Nacionalnog parka Triglav, gdje trag novca vodi ravno do ulaznih stepenica Sabora RH. Na tom primjeru privatizacija u Hrvatskoj je započela i puno prije privatizacije po modelu Todorića i Kutle. Tu bi također trebalo spomenuti i prvog “dudleka” iz DUUDI-ja Mladena Pejnovića, koji se također spominje u mističnoj predstavci “Labrador”, a koji se od 1991. godine nadalje skrivao u Moskvi i Vladivostoku…

Zašto Josipović i njegovi puleni često gostuju kod predsjednika Obame?

Da, negdje sam pročitao u medijima da su u nekoliko navrata bili na tradicionalnom molitvenom doručku kod predsjednika SAD-a. U tim medijskim napisima kao član te sponzorirane ekipe spominje se i kontroverzni odvjetnik Silvije Hraste, poznatiji među istraživačkim novinarima kao osoba koja naručuje premlaćivanje zatvorenika u Remeticu. Zanimljivo je da taj isti Hraste 1992. godine od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo dobio potvrdu kako je neophodan za funkcioniranje RH te je tim ‘papirom’ izbjegao mobilizaciju. Mišljenja sam da bi veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj trebao izvijestiti posebnom depešom predsjednika SAD-a o navedenim činjenicama kako bi on ubuduće znao tko mu dolazi u goste! Također sam mišljenja da u Hrvatskoj postoji krug ljudi koji su neupitno više zavrijedili da se nađu na toj međunarodnoj manifestaciji u Washingtonu, od te zamporionovske družine.

Kad već spominjete istraživačke novinare u jednom njihovom užem krugu se spominje vaše ime kao jedno od triju najvažnijih imena koja su zaslužna za procesuiranje Sanadera. Možete li to komentirati?

Ne bih komentirao glasine osim da podržavam svakog građanina da prijavi kazneno djelo ako za to ima određene spoznaje, što uostalom jasno piše i u zakonu. Osim toga, nekoliko pojedinaca iz tog tzv. kruga “nezavisnih novinara” su veliko razočarenje za mene osobno, ali i za mojeg sina. Kad smo već kod Sanadera, u Hrvatskoj postoji puno veći broj kriminalnih kapitalaca koje je prije Sanadera trebalo posjesti na optuženičku klupu. Na stavci proračuna RH u posljednjih nekoliko desetaka godina nedostaje golemi novac koji nije ispario, već se vrti u užem krugu osoba koje su i dan-danas javno dostupne domaćim i međunarodnim institucijama. Nakon pospremanja u Remetinec bivšeg premijera RH, pa zatim prvog čovjeka hrvatske metropole, mnogi se pitaju je li lančanom reakcijom na red dolazi i predsjednik RH ili možda oba, dakle i onaj bivši. Vjerujem da će im u tom slučaju radnice “Kamenskog” izaći ususret i besplatno sašiti prikladne prugaste uniforme.

Vi ste otprije imali čudne spoznaje o Sanaderovim djelima?

Prema nekim izvorima s Kaptola i iz Rima, Sanader je već otprije evidentiran kao “crkveni lupež”. Naime, Crkva je cijelo vrijeme prešućivala skandalozni podatak da im je bivši predsjednik Vlade RH, a sada stanovnik Remetinca, ukrao pozamašnu svotu novca za vrijeme svog prebivanja u Rimu i pobjegao s tim novcem u Innsbruck u Austriji. U financijsko-brokerskom žargonu to bi se moglo nazvati prvotnom akumulacijom kapitala. Osoba koju je tada Sanader pokrao bila je časna sestra Šima, danas dr. Simona Gotovac, liječnica u Rimu i udovica pokojnog Vlade Gotovca. O navedenom događaju su tada brujali kompletni Rim i Vatikan, te teško možemo isključiti mogućnost da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić nije ništa znao o tome! Stoga i ne čudi da trenutno u hrvatskom veleposlanstvu u Vatikanu imamo kandidata koji bi si bez ikakve grižnje savjesti sam mogao svezati kamen oko vrata, o kojem slikovito progovara papa Franjo u jednoj od svojih poslanica.

I dio slovenske nezavisne novinarske “divizije” spominje vaše ime u slučaju transgraničnog procesuiranja Hilde Tovšak, najozloglašenije tajkunice “Vegrada” iz Velenja. Što se tu dogodilo?

To su samo novinarske konstrukcije, iako je činjenica da je gospođa Hilda bila veliki pravosudni zalogaj za susjednu Sloveniju. Mislim da više o njoj imaju za reći njeni uvaženi poslovni partneri u Hrvatskoj – Ivan Jakovčić i Stipe Mesić.

U velikom ste međunarodnom sporu s Lufthansom zbog njihove zloporabe vašeg intelektualnog vlasništa. Jeste li tužili Lufthansu?

Ozbiljan posao prati i ozbiljno pokriće brandom, tj. patentiranim znakom. U radu moje tvrtke AirPlus uočeno je da istovjetno ime i logotip koristi i Lufthansa te time svoje poslovanje zasniva na zloupotrebi mog intelektualnog vlasništva. Osim toga, i svoju su službenu internetsku stranicu nazvali mojim zaštićenim imenom. S obzirom na korumpiranost hrvatskog pravosudnog sustava, cijeli predmet je putem njemačkog odvjetnika predan njhovom pravosuđu. Stvar je trenutno na sudovima, a pojavile su se neke naznake u moguću sudsku nagodbu sa zadovoljavajućim ishodom za obje strane. Zanimljivim se čini i neslužbena izjava odvjetnika Nobila data u jednom užem gospodarsko-odvjetničkom krugu kako je to političko, a ne pravno pitanje. Gospodin Nobilo će uskoro dobiti priliku da to pojasni na mjerodavnom mjestu. Dobio sam i odgovor od njemačke kancelarke Angele Merkel, s kojom sam komunicirao pisanim putem. Za razliku od hrvatske birokracije, gdje na odgovor čekate nekoliko godina, moderna Njemačka je organizirana i civilizirana zemlja gdje odgovor iz Berlina na upućeno pismo dobijete u roku od 15 dana.

Levarov ubojica sjedi u uredu na Pantovčaku!
Predsjednik Josipović je okružen vrlo čudnom mrežom suradnika?

Osim suspektnog Saše Perkovića i tuceta drugih besprizornih likova u Uredu predsjednika Ive Josipovića sjedi i jedan od ubojica Milana Levara sa značkom Oružanih snaga RH. Istovremeno taj beskrupulozni ljubitelj pravde iskorištava nesretnu udovicu, gospođu Vesnu Levar i njenog sina, u predizborne svrhe svoje posljednje kampanje, ostavljajući je pritom na vjetrometini i u egzistencionalnoj neimaštini lokalne zajednice Gospića. Šteta da uz Perkovića juniora na usluzi u predsjedničkim dvorima nije i revolveraš Vinko Sindičić. Barem kao konobar za strane delegacije, budući da čovjek govori nekoliko jezika. Kada se svemu tome pridodaju predsjednikov institucionalni utjecaj te familijarni odnosi s bivšim korumpiranim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem stvari postaju puno jasnije. Naročito na okolnost da jedan takav lik koji je u svom opisu djelovanja imao sve mafijaške manire radi opremanje i servisiranje informatičke opreme DORH-a.

Želite li reći da Bajić laže i svjesno obmanjuje javnost?

Sada jasno vidimo da je Bajić lagao, ali nije sankcioniran, već ga netko pokušava političkim putem ugurati kao suca pojedinca na Ustavni sud RH.
Nadalje, gospodin Bajić je kazneno trgovao s kriminalnom skupinom iz mojeg tajnog iskaza datog USKOK-u 2002. godine i na taj način dugoročno ugrozio sigurnost mene i moje obitelji. Identičan slučaj poput ovog je kriminaliziranje te javno ponižavanje i sramoćenje prof. dr. Deše Mlikotin Tomić od strane DORH-a i USKOK-a, dakle od gospodina Bajića, za potrebe poznatog medijskog naručitelja kojem se gospođa Mlikotin Tomić po prirodi svog posla tada našla na putu. To ni vatikanski Borgie nisu radili. Mislim da je samo pitanje dana kada će Bajića netko primiti za uši i odvući ravno u Remetinec. Iz svega navedenog se može zaključiti kako predsjednik RH ima, blago kazano, čudne osobine, samo mu to još nitko u lice nije javno rekao. Nakon propitivanja predsjedničke funkcije, mislim da bi i akademska zajednica trebala postaviti pitanje njegovog budućeg rada na Pravnom fakultetu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dr. lvo Josipović je uvaženi pravnik. Zašto eventualne sankcije proširujete i na Sveučilište u Zagrebu?

I dr. Mengele je bio uvaženi liječnik sve dok se nije utvrdilo da je radio to što radio… Uostalom, neprijatelja ne smijete nikada podcjenjivati, pa ni u trenucima kad mislite da je poražen. Najbolji dokaz tome su nacisti koji su na kraju II.svjetskog rata ”skurili” više židova u svojim pećima smrti nego za vrijeme trajanja cijelog rata. Josipović je možda dobar u zakulisnim igrama, no bojim se da u borbi prsa o prsa nema nikakve šanse.

Postoje neke špekulacije da bi Cvitan mogao biti za Bajića isto što i Jadranka Ko-sor za Sanadera. Ima li istine u tome?

Teško… Narodski rečeno, to je ista pasmina samo drugo leglo. 111 na latinskom: ”Cornix cornici oculos non effodiet”.

Kolika je procijenjena vrijednost brenda AirPlus?

To je dobro pitanje za dr. Ivu Josipovića i za njegovog prijatelja magistra Željka Topića, nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a RH, trenutno zaposlenog u minhenskom EPO-u. Nadam se da će tog korumpiranog balkanskog gangstera uskoro Njemačka policija uhititi i transferirati u Hrvatsku na suđenje zbog enorme štete i protuzakonitih radnji koje je počinio na mjestu ravnatelja DZIV-a. Kako neslužbeno saznajem, jedan od predmeta protiv nekadašnjeg ravnatelja DZIV-a istražuje i ŽDO u Zagrebu gdje jedan od tragova vodi prema Pantovčaku. Međutim, istražiteljica šokira svojim neinteligentnim ili protuzakonitim zaključcima, među kojima svakako fascinira jedna njena izjava kako naš muzikalni predsjednik ne bi bio izabran od strane naroda da nije pošten. Dalje zaključite sami… Uostalom, u dosadašnjem sudskom postupku protiv “Luftike” pristupile su mi dvije zločinačke organizacije s ponudom za preuzimanje spora, od kojih jedna vodi do suca Vrhovnog suda RH i njemačkog veleposlanstva u Zagrebu.

Zanimljivo pitanje koje bi se moglo otvoriti u tom kaznenom postupku bit će protuzakonita zapošljavanja osoba i u DZIV-u na poticaj gospodina Josipovića. Gotovo tri četvrtine zaposlenika DZIV-a čine polufabricirani kadrovi iz HDS-ZAMP-a. Zanimljivo je i to da se i sam predsjednik kitio tuđim perjem kada je u pitanju intelektualno vlasništvo i spominjanje imena AirPlus.

Kako to mislite?

Koncem veljače 2013. godine objavljen je na jednom domaćem portalu članak pod nazivom: “Josipović: Možemo s ponosom reći da ona lirska ideja o Hrvatskoj kao europskoj Floridi nije za zanemariti”, a priopćio ju je predsjednik RH prilikom otvaranja konferencije “Ulaganje za zdraviju budućnost”.Termin “Florida Europe” u kontekstu Hrvatske kao predivne i jedinstvene turističke zemlje prvi put se spominje, dakle, i javno objavljuje u mom intervjuu internetskom izdanju za Deutsche Welle dana 22. kolovoza 2009. godine. Dokaz tome je link na objavljeni članak:

Nikada prije toga datuma, ali baš nikada, navedeni pojam, tj. kovanica nije bila u javnoj uporabi. Iako ne polažem nikakva “zampovska autorska prava” na spomenuti izraz, jednostavno se osvrćem na činjenicu prvog javnog spominjanja. Izraz je nastao kao dio vizije nečega što je Hrvatska trebala biti, ali danas, nažalost nije. Zašto je to tako, možda bi mogla odgovoriti osoba bliska predsjedničkim dvorima, a koja se nalazi na vrhu urušene Potemkinove piramide pod nazivom “Adriatica.net”. Istu kovanicu koristio je u svojoj kampanji i Josipovićev drugi potrčko – dr. Nikica Gabrić.

Negdje sam pročitala da je Lufthansa prikriveni vlasnik Croatia Airlinesa. Kako to komentirate?

Kao dioničar Croatia Airlinesa i o tome sam osobno izvijestio “Bajagu” i njegove instruktorice pri DORH-u i USKOK-u. Sumnja postoji nad vlasništvom zrakoplova. Na svakom zrakoplovu na ulaznim vratima nalazi se pločica s brojem šasije s podacima koji moraju odgovarati onom u svjetskom registru. Vidjet ćemo kako će se to klupko rasplesti, budući je iz Croatia Ailinesa iznesen veliki novac i to za vrijeme upravljanja gospodina Mišetića. Ovih dana smo svjedoci o teškoj tužbi protiv domaće zrakoplovne kompanije koja je podignuta u SAD-u i koja ozbiljno kompromitira Republiku Hrvatsku. Kada posložite taj puzzle shvatite da isti ljudi cijelo vrijeme sudjeluju u zakulisnim financijskim igrama kojima je cilj jedino izvlačenje protuzakonito stečenog novca. Dakle, isto što se dogodilo u slučaju “Daimler” u SAD-u sada se odvija u predmetu Croatia Airlines. Nadam se da će prve vijesti o tome pristići iz Večernjeg lista i iz pera novinarke Ivanke Tome.

Spomenuli ste i šokantnu informaciju da Styria nije vlasnik Večernjeg lista. Tko je vlasnik?

Večernji list je ogledni primjer pretvorbenog kriminala koji ne zastarijeva, a gdje je ime austrijske Styrie poslužilo samo kako bi se navukao prezervativ preko Večernjeg lista prikrivajući time stvarne hrvatske vlasnike. Na žalost, to je samo jedan od primjera kako funkcioniraju odnosi u cjelokupnoj hrvatskoj pretvorbenoj močvari. Najnoviji primjer fiktivne investicije u Hrvatskoj predstavlja projekt “Golf na Srđu”, gdje se putem naturalizirane izraelske plavuše prikriva domaći crni kapital čiji je izvor u visokom krim-miljeu. O tome hrvatske službe i policija imaju spoznaje, ali iz nekog razloga dopuštaju da Maja Brinar zabavlja javnost slikajući se pritom u erotskim leopard čizmicama na zidinama UNESCO-ovog Dubrovnika. Obitelj Brinar, uključujući i Maju, je izuzetno financijski šuplja. Još prije desetak godina je ostala dužna građevinaru Ivi Vuciću iznos od 180 tisuća kuna za radove na njihovoj kući u predjelu Oboj iznad Maksimira u Zagrebu. Dakle, da zaključim, hrvatska mafija navukla je financijski prezervativ preko “časne sestre” Maje Brinar prikazujući to premijeru Milanoviću kao izraelsku mega-investiciju. Čak su i jadnog Goldsteina Juniora naknadno upleli u tu priču, o čemu svjedoči njegov propali ovogodišnji safari u Dohi pod okriljem UNESCO-a.

Uz Ivana Majstorovića s Radija 101 bili ste osoba koja je vodila parlamentarnu kampanju SDP-a i pokojnog Ivice Račana daleke 1992. godine. Kako povlačite paralelu između Ivice Račana i Zorana Milanovića?

To su dva svijeta. To najbolje oslikavaju poput ogledala njihove supruge. Senzibilna Dijana Pleština, odnosno premijerova Sanja Musić – Milanović.

U jednom od svojih prijašnjih javnih istupa navodite trenutnog ministra pravosuđa kao osobu koja je skupljala reket za izdavača Ninoslava Pavića. Kakve su bile reakcije?

Potpuni muk. Međutim, to nije ništa s obzirom na Miljenićevu zabranu pristupa Haaškom sudu i Tužiteljstvu koju je dobio zbog malverzacija s krivotvorenom dokumentacijom. Treba biti iznadprosječno politički nepismen i takvu osobu postaviti na mjesto ministra matične države. Ono što bi moglo uskoro uslijediti tek će postati pravi pravosudni crescendo kada je on u pitanju.

Ni ovaj drugi komedijaš iz koncerna EPH nema čistu savjest. Kao primjer mogao bi poslužiti događaj prilikom nekadašnjeg useljenja u novosagrađenu zgradu EPH u Koranskoj ulici u Zagrebu, gdje je Pavić prilikom posljednjeg tehničkog pregleda zgrade i svojih radnih prostorija priupitao začuđene izvođače radove jesu li stakla na njegovim prozorima ugrađena sukladno traženoj specifikaciji, a koja su otporna na metke. Iako se Pavić voli u javnosti predstavljati kao izdavač, gospodin predstavlja tipični primjer kokošara koji pokušava glumiti balkanskog Hugha Hefnera. Koliko čujem, uz zagrebačke nekretnine nakrcao se urbanim “kvadratima” u Americi, a spominje se i neka vila u Ženevi uz obalu istoimenog jezera. U svakom slučaju zanimljiv adresar lokaliteta za nekoga tko je maloprije izašao iz predstečajne nagodbe teške dvije milijarde “hrvatskih” kuna i vlasnika egzotičnih imena tvrtki od kojih mi se najviše sviđa ime “Kobilje mlijeko”. U svakom slučaju zanimljiv materijal za prstenjima nakinđurenu USKOK-ovu istražiteljicu koja se trenutačno bavi predstečajnim nagodbama.

Kako procjenjujete medijsko preslagivanje nakon odlaska Pavića iz EPH?

Gospodin Pavić je još uvijek tajnim nitima povezan s EPH-om budući da se nije do kraja odrekao svojih vlasničkih prava. To što nije u Remetincu može zaslužiti samo ministru policije Ranku Ostojiću i tzv. ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću, budući da su oni postavljeni u Vladu RH iz razloga da mu čuvaju leđa. Što se tiče futurističe slike domaće scene tiskanih medija, veliko je pitanje volumena i daljnje egzistencije svih izdavača u RH, a ne samo EPH, s obzirom na rapidno urušavanje gospodarstva i kupovne moći svih građana naše zemlje.

Trenutno političku scenu EU-a zaokuplja pritvorenik iz Haaga s epicentrom djelovanja u Beogradu. Kako gledate na sve to?

Na žalost, taj cjelokupni trenutni politički igrokaz mogli bismo nazvati Josipovićevim muzičkim rječnikom – “Haška simfonija”. S obzirom da su gotovo svi Josipovićevi znanstveni radovi objavljeni uglavnom s tematikom Haaškog suda, jer drugih radova gotovo da i nema, bilo je za očekivati da veliki pobornik pravde i pravednosti mnogo ozbiljnije i odgovornije reagira na događaje u “regiji”. Osim Josipovića, u tom trenutnom političkom balkanskom derneku ništa bolje ne zvuče ni izjave naše ženske verzije Vuka Jeremića.

Mislite na Vesnu Pusić?

Da, asocijacija se odnosi na nju. Međutim, sve to pomalo podsjeća na već viđene povijesne fotografije iz ne tako daleke prošlosti gdje Hrvati na fotografskim snimkama uglavnom zauzimaju kadar s tamburicom u narodnim nošnjama, a Srbi s duplim redenikom metaka i mitraljezom. Da je Hrvatska suverena zemlja, njene elitne postrojbe “pokupile” bi tog četničkog glasnogovornika usred Beograda u pol bijela dana i dopremile na suđenje u Zagreb u maniri najboljih izdanja izraelskog Mossada i time ujedno demonstrirale cijelom svijetu što se događa s osobama koje su optužene za ratne zločine.

Viđate li sina?

Na žalost posljednjih godinu dana i ne. Na zahtjev skrbnika je promijenio prezime i izmanipuliran pokrenuo nekoliko tužbi gdje mu je od strane skrbnika dodijeljen odvjetnik – registriran u HIS/SOA, ali nikad procesuirani pedofil Krunislav Olujić. Trenutno se gospodinom Krunislavom Olujićem bavi Vlada RH u deklasifikaciji dokumenta HIS RH, zatim SOA, DORH, ŽDO u Zagrebu i Županijski sud u Zagrebu, Odjel za mladež. Kao mogući indikator da su se institucije počele baviti pedofilom, prileži otkaz punomoći u sudskim predmetima moga sina, što ustvari dokazuje da gospodin Olujić pokušava pobjeći u svim sudskim procesima. To me ne bi ništa začudilo s obzirom da je gospodin Olujić u trenutku obrade od strane HIS-a daleke 1998/1999. godine u sobi predsjednika Vrhovnog suda RH plakao, molio i ljubio cipele operativnom djelatniku HIS-a za sporazumni raskid radnog odnosa u vidu podnošenja svoje ostavke. Na opću žalost države u kojoj živimo nije nikad procesuiran niti su njegova maloljetna žrtva ili žrtve, dakle više njih, dobili sudsku satisfakciju. Naprotiv, pedofil se slobodno šeće, daje intervjue, nastupa na okruglim stolovima javnih skupova i usput zastupa mnoge “ugledne” osobe poput bivše premijerke Jadranke Kosor, a eto, u kancelariju mu se ušetao i moj sin kao maloljetnik.

Pomoć vam je nudila i nekadašnja zastupnica vašeg sina Ljubica Matijević-Vrsaljko iz udruge B.a.B.e. S kakvim rezultatima?

Odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko je korumpirana osoba. Zbog štete i kriminala kojega je počinila mom tada maloljetnom sinu najvjerojatnije će završiti u zatvoru! Nadam se da će tom prilikom u Požegi, kao i sutkinja Dubravka Rovišnjak, dobro naučiti “peći kolače”. Upućeni tvrde da je već završena porezna obrada s utvrđenim nepravilnostima nad Sarnavkinom desnom rukom, točnije pravnom savjetnicom Ljubicom Matijević Vrsaljko zbog zaprimanja novca bez izdavanja računa. Glasna zaštitnica ženskih prava Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e, koja kao dio udruga civilnog društva koje djeluju u Hrvatskoj iz proračuna uživaju oko tri milijarde kuna na godišnjoj razini. Ovu priču valja okončati, jednim i više nego zanimljivim podatkom. Naime, usprkos politikama i vladama koje su se u Lijepoj našoj izmjenjivale kroz proteklo desetljeće, Sarnavka, bez obzira na njih, sijedi u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u Saboru.

Autor: Marina Hrvatinić / 7Dnevno / Croative.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Dr. Andrija Hebrang: Bez ratne odštete nema pravde ni mira

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang nedavno je u Hrvatskom tjedniku ustvrdio da su stručnjaci procijenili ratnu štetu počinjenu u agresiji na Hrvatsku u visini devet izgubljenih BDP-a ili 300 milijarda dolara.

S obzirom na to da je u Srbiji, taj inače u Hrvatskoj poznat podatak, nazvan besmislicom, zamolili smo prof. emeritusa Andriju Hebranga za podrobnije objašnjenje.

Zašto Hrvatska mora tražiti isplatu ratne štete od Srbije i Crne Gore?

Budući da danas još uvijek, čak i u Hrvatskoj, ima onih koji se ustručavaju govoriti o srpskoj agresiji, treba ih podsjetiti da se rat vodio isključivo na teritoriju Republike Hrvatske.

Započele su ga udružene jedinice srpskih naoružanih civila i JNA s kojom se zapovijedalo iz Beograda. Već u kolovozu 1990. godine, odmah nakon prvih izbora, JNA je naoružala srpske civile i postavila barikade na putove. Istodobno, oružanu akciju počinje i JNA jer prizemljuje helikoptere naše policije i s time stavlja svima na znanje kako će agresija izgledati.

To zločinačko udruživanje civila i JNA nastavlja se i u Borovu selu gdje ubijaju 12 hrvatskih policajaca, nastavlja se, zatim, napadom na policijsku postaju u Pakracu i širi na cijelu Hrvatsku. Dakle očito se radi o agresiji sa zastrašujućim posljedicama. Agresori su pobili 7 263 hrvatska civila, protjerali 260 000 Hrvata s privremeno okupirane trećine Hrvatske, porušili 200 000 stambenih objekata itd. Očiti je zapovjedni lanac agresije išao iz Srbije.

Neki govore o tzv. velikosrpskoj agresiji, kao da postoji i nekakva mala agresija?! Iza agresije stoji cijela Srbija jer glasuje za zločinca Miloševića sve do 2.000. godine, dakle i nakon Vukovara, Škabrnje, Lovasa… Prema tome, odgovornost je Srbije neprijeporna.

Sporazum postoji, ali političke elite nakon 2000. ne čine ništa

Kako izgleda struktura ratnih šteta počinjenih na području Republike Hrvatske i kako ste došli do procjene od 300 milijarda dolara?

U ratne štete nikako da se ubroje i one gospodarske, koje su nakon gubitka ljudskih života najstrašnije i najdugoročnije. Kao primjer dat ću nevjerojatan podatak, da su neki domaći „stručnjaci“ izračunali kako je ratna šteta oko 40 milijarda dolara!

Njihov izračun lako je pobiti sa svima poznatim podatkom da Hrvatska od turizma zarađuje oko 7-10 milijarda dolara godišnje. Kako turizma nije bilo gotovo šest godina, samo gubitak od te djelatnosti iznosi oko 50 milijarda dolara, dakle značajno više od njihova izračuna cjelokupne štete. Ekonomija ratovanja posebna je struka koja omogućuje izračun neizravnih gospodarskih šteta.

Po podatcima u literaturi, agresija intenziteta kakva je izvršena na Hrvatsku guta prosječno dva bruto domaća proizvoda po godini ratovanja. Uzmemo li u izračun da je rat trajao 4,5 godina, to znači da je Hrvatska izgubila oko devet za te godine prosječnih BDP-a ili oko 180 milijarda dolara. Ta cijena obuhvaća propuštene gospodarske aktivnosti i investicije koje uzrokuju lančanu reakciju nepovoljnih gospodarskih kretanja.

Spomenimo samo primjer pada BDP-a 1991. godine koji je iznosio oko 50 posto dok su druge zemlje imale porast. Kada danas gledamo katastrofalno gospodarsko stanje po kojemu smo ostali i iza Bugarske, onda treba u razloge ubrojiti i te gubitke. Oporavak ekonomije nakon rata, ako nema izdašnih donatora kao što je to bilo nakon Drugoga svjetskog rata, traje nekoliko generacija!

Tome treba dodati troškove invalida i ranjenika koji do sada iznose oko 30 milijarda dolara, što obuhvaća cijenu 450 000 bolničkih dana i troškove za invalide sve do danas. Prognanici i izbjeglice državu su stajale oko 27 milijarda dolara prema evidencijama koje su precizno vođene. Prema procjenama nekoliko radnih skupina, ukupna izravna i neizravna gospodarska šteta koju su Srbija i Crna Gora nanijeli Republici Hrvatskoj iznosi oko 300 milijarda dolara.

Smatrate li da bi za taj izračun trebalo dobiti potvrdu međunarodnih stručnjaka?

Svakako, ovo su okvirni izračuni temeljeni na postojećim podacima. Prije podizanja odštetnoga zahtjeva za ratnu štetu treba imenovati međunarodnu skupinu eksperata za pojedina područja i izračunati preciznu štetu. Naplata štete svakako je dugoročna. Neki kao na primjer Njemačka plaćali su ju i 70 godina nakon završetka rata.

Naplata ratne štete nije samo materijalna nadoknada izgubljenoga nego i kazna agresoru kako bi ga se destimuliralo da ponovi agresiju na bilo koga i bilo kada. Zato bih rekao da je tužba za ratnu štetu obaveza Republike Hrvatske već i zbog demotiviranja Srbije za ponovnim agresijama. Koliko je ta mogućnost utemeljena, pogledajte Memorandum 2. SANU-a ili retoriku bivših podupiratelja agresije – Vučića i Nikolića.

Sporazumom o normalizaciji 1996. bilo je predviđeno da se sklopi Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Što je do danas učinjeno?

Spomenuti je Sporazum potpisan između Republike Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, od koje su kasnije nastale njezine sljednice i u Sporazumu se izrijekom navodi da je „Jugoslavija produžila međunarodnopravni subjektivitet Srbije i Crne Gore“ (članak 5. Sporazuma). Sporazumom je u stavku 6. članka 7. dogovoreno da će obje strane sklopiti Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu.

Potpisnici su bili ministri vanjskih poslova Mate Granić i Milan Milutinović, a u rujnu 1996. Sporazum je prihvatio Sabor Republike Hrvatske. Sva tragedija hrvatske politike ogleda se u činjenici da nikada nitko nije ništa učinio za naknadu ratne štete, a koje pravo je navedeno u Sporazumu. Ima nas koji smo pokušali pokrenuti to pitanje na raznim političkim razinama, ali bez ikakvoga učinka.

Rat ne završava posljednjim metkom

Zašto hrvatska vlast izbjegava staviti to pitanje na stol u razgovorima s međunarodnom zajednicom i pregovorima s predstavnicima Republike Srbije?

Odgovor na to pitanje složen je. Većina je političkih elita prema bivšem agresoru vodila nerazumnu politiku nametnutu iz svjetskih središta moći. Međunarodna zajednica godinama je bez učinkovitoga političkog poteza, kao što je primjerice ekonomska blokada agresora, promatrala rušenje i ubijanje kakvo Europa nije vidjela od Hitlerovih vremena. Zato su i nakon rata vršili pritisak na Hrvatsku da ne remeti odnose s agresorom.

No najveća je krivica na domaćim političarima od kojih većina nije ni sudjelovala u obrani, pa i danas zagovaraju pomirbu bez istine. Njih ne zabrinjava što uspješne pomirbe, bez istine i kažnjavanja agresora, nije u povijesti nikada bilo. Rat ne završava posljednjim ispaljenim metkom, nego kažnjavanjem svih zločinaca i naplatom realne odštete.

U Hrvatskoj je vlast prepuštena strukturama koje nisu željele napraviti ni jedno ni drugo. Nas koji smo se borili za pravdu nakon rata proglasili su ekstremnim desničarima i organizirali sve da nas maknu iz politike. Potporu za to imali su u biračima kojima nisu dopustili spoznati ovakve činjenice. Visoki stupanj cenzure u medijima, kada je riječ o ratnim zločinima, jedan je od glavnih krivaca za takvu situaciju.

Možete li takvu tvrdnju argumentirati?

Naravno. Navest ću samo jedan osobni primjer. Kada sam objavio knjigu: “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku” otkazani su intervjui u velikim medijima čim su urednici vidjeli da se knjiga temelji na argumentiranim i dokumentiranim podatcima.

Treba li Hrvatska ratificirati sporazum o ulasku Srbije u EU dok se ne riješi pitanje ratne štete, nestalih, povrata opljačkanog kulturnog blaga?

Republika Hrvatska ne smije ni pod koju cijenu dopustiti da u zajednicu europskih zemalja uđe država koja je nakon strašne oružane agresije na drugu državu ostala nekažnjena, čiji zločinci sve do samoga vrha nisu procesuirani i koja nije nadoknadila žrtvi počinjenu štetu. Ne samo zbog pravde nego i zbog higijene Europske unije.

Svaki izostanak kazne za agresora poticaj je novim agresijama. Postavljam pitanje: da su zločinci koji su pobili stotine tisuća ljudi bez suda nakon Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske i Slovenije kažnjeni, bi li se takvi zločini ponovili i pedeset godina kasnije?

Svako nepoštivanje međunarodnih konvencija isključuje agresora iz međunarodne zajednice do uspostave kažnjavanja zločina. Izbjegavanjem kažnjavanja srpsko-crnogorske agresije otvaramo velike probleme ne sam ovoj već i budućim generacijama. Krajnji je trenutak da se opametimo i završimo taj prljavi rat.

Treba odijeliti zločine od ustaškoga pokreta

Ovih dana u Beogradu su Vas nazvali “jednim od promotora ustaštva”. Što biste im na to odgovorili?

Srbi i Srbija, kao i domaći protuhrvatski političari, na svaki naš argument etiketiraju nas ustašama. To je već postalo komično jer je to opet posljedica nezavršenih istraživanja povijesnih istina.

Kad je naša predsjednica predložila osnivanje međunarodne komisije za objektivno utvrđivanje ustaških ali i partizanskih zločina, tjednima smo u srpskim medijima svi bili ustaše. Zato i ove optužbe držim isključivo kao protuhrvatsko djelovanje u kontinuitetu. Mi smo višekratno osudili ustaške i komunističke zločine.

Osobno sam za to da se oštro odijele ti zločini od cjelokupnoga ustaškog pokreta, koji je nastao mnogo prije fašizma i nacizma. NDH je bila, između ostaloga, i posljedica želje hrvatskoga naroda za vlastitom državom nakon teških zločina srpskih žandara.

Povijesne okolnosti podijelile su hrvatski narod, a najbolji je primjer moja obitelj. Pobijena je i od ustaške i od komunističke ruke. Prema tome, ne mogu biti ni ustaša ni komunist. Promotor sam utvrđivanja istine a ne držanja hrvatskoga naroda u okovima povijesnih laži, kako ustaških, tako i partizanskih.

Marko Curać
Hrvatski tjednik/HKV

 

Hebrang: Neprocesuiranje zločina nije problem samo Vukovara već cijele Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Pupovac: Penava koristi ovo da bi se obračunao s onima s kojima se politički ne slaže

Objavljeno

na

Objavio

Milorad Pupovac bio je gost Intervjua tjedna Točke na tjedan N1 televizije.

Slažete li se da nema mira i pune reintegracije u Podunavlju?

Mi koji smo sudjelovali u stvaranju mira godinama smo stvarali pretpostavke za to. Mir i povjerenje su došli do određenog stupnja sve do prije pet godina, kad se to počelo narušavati. Od antićiriličnog prosvjeda do ovog zadnjeg tobože prosvjeda zbog neprocesuiranja zločina. Penava koristi ovo da bi se obračunao s onima s kojima se ne slaže politički, a to je moja stranka, i izlaže djecu golemom riziku i sukobima djece različitih nacionalnosti.

Gospodine Pupovac vi ste ovaj incident doveli u vezu s videom koji je objavio gospodin Penava gdje se vidi grupa učenika koji nisu stali na himnu. Policija kaže da to nije bio povod nego da je bila riječ o obračunu navijačkih skupina.

Tu izjavu policije demantiraju roditelji, direktor škole “Nikola Tesla”. Roditelji dječaka demantiraju da je on pripadnik bilo koje najvijačke skupine. S obzirom da se radi o vrlo uspješnoj i sređenoj obitelji, ne vjerujem da imaju išta za prikriti. Ne bih volio da itko koristi institucije države da promjeni karakter toga što se dogodilo. Dogodilo se da su petorica, od toga četvorica s fantomkama, napala dvojicu. Jedan je dobio udarac, pao na pod, pukla mu je arkada i bio je u opasnosti od ozbiljnijih ozljeda. Prebacivati krivnju na SDSS, kao što je to napravio gradonačelnik Penava, koji ne poštuje zakone i međunarodne konvencije o pravima djece, to prebacivati SDSS-u je tipičan način ljudi loših namjera, loših ciljeva i loše savjesti, kao što je očito slučaj kod gospodina Penave.

Hoćete li tražiti sankcije za Penavu od premijera Plenkovića

Mi nemamo tu vrstu međustranačkih odnosa da bismo jednoj stranci uvjetovali što činiti u politici. Ovdje su stvari jasne, povrijeđeni su zakoni i međunarodne konvencije. Čuli ste mišljenja pravobraniteljica, nadamo se da će DORH također istražiti je li povrijeđen Kazneni zakon. Naš Ustav sprječava poticanje mržnje i nasilja. Ustav sprječava da se dovode djeca u ovakve okolnosti u kakve ih je doveo gospodin Penava.

Plenkovićeva Vlada ne bi se dobro provela bez zastupnika manjina. Zašto ne biste tražili da se sankcionira takva politika? 

…Malobrojni su načelnici koji vode takvu politiku. S većinom u istočnoj Slavoniji imamo dobru suradnju. Znamo što je Vukovar. On pripada ni Hrvatima ni Srbima nego Penavi i njegovoj kliki. Otuđili su Vukovar. Premijer je svjestan što se događa i koliko je to usmjereno protiv djece, SDSS-a i koliko je upereno protiv HDZ-a i politike koju vodstvo vodi. Premijeru nećemo otežavati posao, a to je da oni koji dovode u pitanje njegovu politiku. Napadnute su tekovine mirne reintegracije..

Penava: SDSS je izašao s informacijama suprotnima policijskom izvješću

Nije li važnije da zaštitite maloljetne Srbe nego da otežavate posao Plenkoviću?

Što mislite da radimo, osim da štitimo maloljetnu djecu srpske nacionalnosti?

Može li Plenković na svojoj strani imati i Penavu Pupovca?

Što se tiče SDSS-a i mene, opredijelili smo se za politiku suradnje, a ne za politiku kakvu vode Penava i drugi ljudi. Opredijelili smo se za politiku koja želi sačuvati tekovine reintegracije zbog kojih je ova zemlja postala zemlja u punom smislu. Nije mi problem napisati pismo Europskoj komisiji da se vidi jesu li povrijeđene odredbe Pristupnog ugovora ili napisati pismo UN-u, Vijeću Europe, OESS-u da se krše prava manjina. Sasvim sigurno ćemo nešto od toga napraviti.

2019. je dvostruka izborna godina. Očito je da se planiraju dizati tenzije na međunacionalnoj osnovi. Vidjeli ste napad Mosta na premijera i inoministricu da zastupaju interese Srbije. Penava kaže da ste vi epicentar velikosrpske politike. Kako će premijer reagirati?

Umjesto da u Saboru raspravimo što smo postigli od ulaska u EU, kako smo se pozicionirali, kakav je naš utjecaj, koliko smo sredstava povukli, odjednom je jako važno da se sukobljavamo s predstavnicima Srba u Hrvatskoj koji su omogućili da postanemo članica… Umjesto da rješavamo pitanja sa Srbijom, odjednom nam ništa nije važno, ali ako imamo korist da blokiramo Srbiju, to nam je najvažnija stvar.

Treba li Hrvatska uvjetovati pristup rješavanjem pitanja nestalih?

Radi se na pitanju nestalih, ali ne rade Bulj i Grmoja, nego ozbiljni ljudi, jedan od njih je preko puta Vas… Postoje nestali Srbi i Hrvati, ponašamo se kao da su nestali samo pripadnici jednog naroda. Srbe, hrvatske državljane ne spominjemo.

Zašto ne uvjetujemo i to? To je dužnost države.

Nemojte meni govoriti to, ja želim da se to utvrdi, ali do sada je to bilo primarno političko sredstvo ucjene, a ne da se utvrdi sudbina nestalih. Postoje osobe srpske nacionalnosti koje su nestale, zašto se to ne spominje?… Gdje je priča o nestalim i ubijenim Srbima, protjeranim Srbima, unitšenim srpskim selima i naseljima, ja to nikome ne guram na nos, ali želim da se o tome zna. Ako ćemo gurati na nos, to će biti rat bez prestanka.

Nitko ne gura na nos. Radi se o bitnim procesima. Znate i sami koliko se zakona o pravima manjima uspjelo nametnuti političkim opcijama u Hrvatskoj koje tome nisu sklone, zašto to ne nametnuti i Srbiji?

Svaka zemlja pa i Srbija će morati ispuniti neophodne kreiterije. Neće inzistirati samo Hrvatska nego i EK te sve članice…. Srbija će sasvim sigurno morati ispunjavati uvjete. To nema sumnje i nitko ne može zaštititi nikoga.

Niste za to da se blokira put, ako nema pomaka na pitanju nestalih?

Osim tog pitanja postoji pitanje suđenja za ratne zločine, kulturnoga blaga, granice, prava izbjeglica, povratka, imovine. Sva pitanja čekaju da ih se riješi. Na tim stvarima se radi, vidjet ćete, uskoro će biti prvi susreti na visokom nivou predstavnika vlada koji će o tome raspravljati. Nije humano, ako postoje podaci o nestalima, moraju biti dostupni i razmijenjeni. Isto je i s ratnim zločinima, nitko ne smije nikoga skrivati.

Gospodin Penava vas optužuje da ste Vi taj koji sprječava istrage ratnih zločina i da posjećujete presuđene ratne zločince.

Ti ljudi koji su bili u istražnom zakonu u Osijeku, njima je bila izrečena sudska presuda, nije bila pravomoćna. Išao sam vidjeti u kakvim su zatvorskim uvjetima i na što se žale, dobili smo pritužbe. Nisam ni na koga vršio pritisak. Informacije koje sam dobio su relevantne za pitanje kako su prikupljani dokazi, kako su se neki iskazi isključivali, neki dokazi isključivali. Nikada SDSS nije dočekivao ratne zločince i iskazivao žaljenje zato što neki osuđeni zločinci, kao što je to činio Penava u slučaju Merčepa, nikada SDSS tako nije žalio. Ako je u pitanju pravo pritvorenika, moja obaveza kao zastupnika je da to radim. Radio sam to u Lepoglavi, Bilicama i to nikada nisam krio. Jeste li mene čuli da štitim ratne zločince, kao što je to činio Penava i njegova klika ili da sam nekoga proglašavao ratnim zločincem, kao što je činio Penava. Oni huškaju.

Još jednom vas upozoravam da držite Vladu Andreja Plenkovića

To kao što kažu desničarske stranke i gradonačelnici poput Penave. To je kao što oni kažu da Pupovac drži Vladu kako bi stvorili animozitet prema Pupovcu i Vladi. Mi podržavamo sve što vidimo da ima smisla podržavati, ako bi se mi povukli iz Vlade nastao bi kaos. Politička situuacija u zemlji je kaotična i svaki dan se doprinosi tome. Hoćete li nam suditi zato što želimo spriječiti da nastaje kaos i neredi? Možete. Koliko će trajati Vlada odlučit će Andrej Plenković i vladajuća većina. Ne postoji strah da se kaže nekima – Dosta je.

Pričate o prijevremenim izborima, velikoj koaliciji?

Ako se stvaraju okolnosti da se onemogućuje normalan rad Vlade, mi ćemo biti prvi koji će reći – Hvala, ali nećemo dalje.

Govorite o Bandiću?

Govorim općenito o situaciji u parlamentu.

Što je bio konkretan povod mladih da ne ustanu na himnu?

Ne znam. Ja sam za to da se njeguje ustavni patriotizam za sve građane, Hrvate, Srbe, Talijane. To je ustavni patriotizam koji neće samo biti pitanje himne, nego poštivanje zakona.

Čuli ste i predsjendika SAbora da se svi trebaju ustajati na himnu.

Sasvim je sigurno da se treba ustajati na himnu, ali ne treba se himna puštati svugdje. Stvaramo li pretpostavke da se poštuje himna, da li oni koji kradu, manipuliraju, koncentriraju političku moć na temelju među nacionalne mržnje, jesu li oni ti koji nas trebaju pozivati na poštivanje himne? Ja se dižem na himnu jednom tjedno za sve koji su me birali, je li mi bolje u Hrvatskoj? Jesam li priznat kao patriot? Nisam. Gleda me se kao četnika, neprijatelja zemlje, nerijetko kao ubojicu slika. Što da na to kažem? Tko je taj koji me može podsjećati na patriotizam pored takvih apatriota, takozvanih domoljuba, koji su sve drugo nego poštivaoci himne i Ustava. Ti da nekoga pozivaju, pogotovo djecu, kada trebaju da ustaju.

Smirite se, jeste li OK?

Ja sam jako u redu, samo oko mene nije u redu. Ono što činim je pravedan gnjev. Ne dižem se samo ja, diže se moja kolegica Dragana Jeckov kojoj je otac ubijen, a nikoga ne proganja i ne hoda okolo i proziva tko je ubio moga oca i zašto nije kažnjen.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari