Pratite nas

Religija i Vjera

Papa Franjo i Al Azhar Ahmad potpisali deklaraciju o miru, slobodi i pravima žena

Objavljeno

na

Vatican media

U dokumentu koji su 4. veljače u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam Sveučilišta Al Azhar Ahmad Al-Tayyib ističe se snažna osuda terorizma i nasilja i poručuje da Bog ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

„Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu. U predgovoru, nakon što je potvrđeno da „Vjera vodi vjernika da u drugom vidi brata kojega treba podržati i ljubiti“, govori se o tom tekstu kao o dokumentu promišljenom iskrenošću i ozbiljnošću koji poziva sve ljude koji nose u srcu vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo kako bi se ujedinili i zajedno radili, prenosi Vatican News.

Dokument počinje nizom zaziva. Papa i veliki imam govore uime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu; uime nevine ljudske duše koju je Bog zabranio ubiti; uime siromašnih, siročadi i udovica; izbjeglica i prognanika, te svih žrtava ratova i progona. Al-Azhar zajedno s Katoličkom Crkvom izjavljuje da će usvojiti kulturu dijaloga kao put; zajedničku suradnju kao ponašanje; međusobno poznavanje kao metodu i kriterij.

Dokumentom tražimo od sebe i svjetskih vođa, graditelja međunarodne politike i svjetske ekonomije da se ozbiljno zauzmemo za širenje kulture tolerancije, suživota i mira; da ćemo djelovati, što je prije moguće, kako bismo zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, uništavanje okoliša, te kulturno i moralno propadanje koje proživljava sadašnji svijet, piše u deklaraciji.

Dvojica vjerskih vođa ističu da je među najvažnijim uzrocima krize suvremenog svijeta umrtvljena ljudska savjest i otuđenje od vjerskih vrijednosti, kao i prevladavanje individualizma i materijalističkih filozofija. Prepoznajući pozitivne korake suvremene civilizacije, deklaracija naglašava da nazadovanje etike koja uvjetuje međunarodno djelovanje i slabljenje duhovnih vrijednosti te osjećaja odgovornosti, mnoge dovodi do pada, ili u vrtlog ateističkog i agnostičkog ekstremizma, ili u vjerski integralizam, te u slijepi ekstremizam i fundamentalizam. Vjerski i nacionalni ekstremizam zajedno s netolerancijom proizveli su znakove trećeg svjetskog rata u dijelovima.

Papa i veliki imam tako ističu da su snažne političke krize, nepravda i nedostatak pravedne raspodjele prirodnih zaliha, koje koristi samo manjina bogatih na štetu većine naroda na zemlji, prouzročili, te i dalje to čine, veliki broj bolesnih, potrebitih i preminulih, potičući smrtonosne krize čije su žrtve mnoge zemlje. U odnosu na te krize koje dovode do izgladnjivanja milijuna djece, vlada neprihvatljiva međunarodna šutnja.

Bitna je obitelj kao i važnost buđenja religioznog osjećaja osobito kod mladih kako bi se mogli suočiti s tendencijama prema individualističkom, egoističnom, konfliktnom, slijepom radikalizmu i ekstremizmu u svim oblicima njegova izražavanja, napisali su Franjo i Al-Tayyib te podsjetili:

Stvoritelj nam je dao dar života da ga čuvamo. To je dar koji nitko nema pravo oduzeti, ugroziti ili manipulirati po vlastitom nahođenju. Zato osuđujemo sve prakse koje ugrožavaju život kao što su genocidi, teroristička djela, prisilna preseljenja, trgovina ljudskim organima, pobačaj i eutanazija, te politike koje sve to podržavaju.

Izjavili su također da religije nikada ne potiču rat i mržnju, neprijateljstva i ekstremizam, te ne pozivaju na nasilje ili krvoproliće. Te su nesreće plod odstupanja od vjerskog učenja, te političke upotrebe religija, pa i tumačenja vjerskih skupina ljudi.

Zbog toga molimo sve da prestanu koristiti religije kako bi poticali mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam, te da prestanu koristiti Božje ime kako bi opravdali ubojstva, progone, terorizam i ugnjetavanje. Papa i veliki imam napomenuli su da Svemogući Bog ne treba nikoga da ga brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

Deklaracija potvrđuje da je sloboda pravo svake osobe. Svatko treba uživati slobodu vjerovanja, misli, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i različitost religija, boje, spola, rase i jezika mudra su Božja volja. Upravo iz božanske mudrosti proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i različitosti. Zbog toga se osuđuje prisiljavanje ljudi da se pridruže određenoj vjeri ili kulturi, kao i nametanje civilizacijskog stila koji drugi ne prihvaćaju.

Zatim se navodi da je zaštita mjesta bogoštovlja: hramova, crkava i džamija, dužnost koju jamče religije, ljudske vrijednosti, zakoni i međunarodni sporazumi. Svaki pokušaj napada na mjesta bogoštovlja ili njihovo ugrožavanje atentatima, eksplozijama i uništavanjem, odstupanje je od učenja religija kao i jasno kršenje međunarodnog prava.

Ponovno se naglašava da terorizam, kako na Istoku tako i na Zapadu, nije posljedica religije, iako je teroristi iskorištavaju, već nagomilanih pogrešnih tumačenja vjerskih tekstova, politike gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja i oholosti.

Zato je nužno prestati podržavati terorističke pokrete novcem, oružjem, planovima, opravdanjem i medijskim izvještavanjem, te sve to treba smatrati međunarodnim zločinima koji u svijetu ugrožavaju sigurnost i mir.

U dokumentu se navodi da je potrebno obvezati se da se u društvu uspostavi koncept punog građanstva i odrekne diskriminirajućeg korištenja izraza „manjine“ koji sa sobom nosi osjećaj izoliranosti i podčinjenosti. Deklaracija ističe također neophodnu potrebu priznanja prava žena na obrazovanje, rad i ostvarivanje vlastitih političkih prava. Nadalje, napominje da se mora raditi za oslobađanje od povijesnih i društvenih pritisaka suprotnih načelima vlastite vjere i dostojanstva.

Mora se zaustaviti sve neljudske prakse i proste običaje koji ponižavaju dostojanstvo žena i raditi na promjeni zakona koji sprječavaju žene da u potpunosti uživaju svoja prava.

Potrebno je osuditi svaku praksu koja krši dostojanstvo djece i njihova prava, istaknuli su papa Franjo i veliki imam Al Tayyib, i naglasili:

Također je važno bdjeti nad opasnostima kojima su ona izložena, osobito u digitalnom svijetu, a trgovinu njihovom nevinošću i svako kršenje njihova djetinjstva treba smatrati zločinom.

Na kraju deklaracije Sveučilište Al-Azhar i Katolička Crkva zahtijevaju da taj dokument postane predmet istraživanja i promišljanja u svim školama, sveučilištima i obrazovnim i odgojnim ustanovama, te se nadaju da će deklaracija postati simbol zagrljaja između Istoka i Zapada, sjevera i juga. (IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Objavio

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

13. srpnja 1684. – Majka božja bistrička

Objavljeno

na

Objavio

“Dolaskom u svetište Majke Božje Bistričke stupio si na sveto mjesto, vršiš pobožni kršćanski čin.„

Tim je riječima zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić opisao najveće i najposjećenije hrvatsko marijansko svetište, u kojemu se čuva zavjetni kip čudotvorne Bogorodice.

Odlukom hrvatskih biskupa, svetkovina Majke Božje Bistričke slavi se 13. srpnja. Vjeruje se da je čudotvorni kip, visok 112 cm, u tamnome drvetu izrezbario mjesni majstor u 15. stoljeću.

Postavljen je u prasvetištu na obližnjemu Vinskom vrhu. No, prema legendi, župnik ga je zakopao u bistričkoj crkvi kako bi ga sačuvao od Turaka.

Kada je Marijin kip čudesno pronađen neoštećen, restauriran je i postavljen na oltar, a vjernici su počeli hodočastiti u Bistricu. Zbog ponovne opasnosti od Turaka, kip je opet skriven – zazidan je u udubinu iza oltara.

Drugi je put pronađen u srpnju 1684., nakon više od 30 godina, a u proštenište su počele dolaziti rijeke vjernika. Na 250. obljetnicu ponovnoga pronalaska, kip Majke Božje okrunjen je dvjema jubilejskim zlatnim krunama.

U velikom požaru 1880. crkva je oštećena, no glavni oltar s kipom Majke Božje Bistričke ostao je netaknut. Bistričko svetište proglašeno je nacionalnim prošteništem, a Majka Božja Bistrička kraljicom Hrvata.

Pred čudotvornim kipom dogodila su se mnoga čudesna ozdravljenja. Vjernici su tu nalazili utjehu još od turskih najezda, tijekom dvaju ratova, a osobito u Domovinskom ratu. Ondje se održavao Marijanski i Euharistijski kongres, hodočastile su pape, blaženim je proglašen kardinal Alojzije Stepinac.

Slikovito svetište, poput francuskog Lourdesa ili portugalske Fatime, godišnje privuče oko milijun vjernika iz Hrvatske i inozemstva, a najviše na blagdan čudesne Majke Kraljice Hrvata.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari