Pratite nas

Religija i Vjera

Papa Franjo i Al Azhar Ahmad potpisali deklaraciju o miru, slobodi i pravima žena

Objavljeno

na

Vatican media

U dokumentu koji su 4. veljače u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam Sveučilišta Al Azhar Ahmad Al-Tayyib ističe se snažna osuda terorizma i nasilja i poručuje da Bog ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

„Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ nije samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu. U predgovoru, nakon što je potvrđeno da „Vjera vodi vjernika da u drugom vidi brata kojega treba podržati i ljubiti“, govori se o tom tekstu kao o dokumentu promišljenom iskrenošću i ozbiljnošću koji poziva sve ljude koji nose u srcu vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo kako bi se ujedinili i zajedno radili, prenosi Vatican News.

Dokument počinje nizom zaziva. Papa i veliki imam govore uime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu; uime nevine ljudske duše koju je Bog zabranio ubiti; uime siromašnih, siročadi i udovica; izbjeglica i prognanika, te svih žrtava ratova i progona. Al-Azhar zajedno s Katoličkom Crkvom izjavljuje da će usvojiti kulturu dijaloga kao put; zajedničku suradnju kao ponašanje; međusobno poznavanje kao metodu i kriterij.

Dokumentom tražimo od sebe i svjetskih vođa, graditelja međunarodne politike i svjetske ekonomije da se ozbiljno zauzmemo za širenje kulture tolerancije, suživota i mira; da ćemo djelovati, što je prije moguće, kako bismo zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, uništavanje okoliša, te kulturno i moralno propadanje koje proživljava sadašnji svijet, piše u deklaraciji.

Dvojica vjerskih vođa ističu da je među najvažnijim uzrocima krize suvremenog svijeta umrtvljena ljudska savjest i otuđenje od vjerskih vrijednosti, kao i prevladavanje individualizma i materijalističkih filozofija. Prepoznajući pozitivne korake suvremene civilizacije, deklaracija naglašava da nazadovanje etike koja uvjetuje međunarodno djelovanje i slabljenje duhovnih vrijednosti te osjećaja odgovornosti, mnoge dovodi do pada, ili u vrtlog ateističkog i agnostičkog ekstremizma, ili u vjerski integralizam, te u slijepi ekstremizam i fundamentalizam. Vjerski i nacionalni ekstremizam zajedno s netolerancijom proizveli su znakove trećeg svjetskog rata u dijelovima.

Papa i veliki imam tako ističu da su snažne političke krize, nepravda i nedostatak pravedne raspodjele prirodnih zaliha, koje koristi samo manjina bogatih na štetu većine naroda na zemlji, prouzročili, te i dalje to čine, veliki broj bolesnih, potrebitih i preminulih, potičući smrtonosne krize čije su žrtve mnoge zemlje. U odnosu na te krize koje dovode do izgladnjivanja milijuna djece, vlada neprihvatljiva međunarodna šutnja.

Bitna je obitelj kao i važnost buđenja religioznog osjećaja osobito kod mladih kako bi se mogli suočiti s tendencijama prema individualističkom, egoističnom, konfliktnom, slijepom radikalizmu i ekstremizmu u svim oblicima njegova izražavanja, napisali su Franjo i Al-Tayyib te podsjetili:

Stvoritelj nam je dao dar života da ga čuvamo. To je dar koji nitko nema pravo oduzeti, ugroziti ili manipulirati po vlastitom nahođenju. Zato osuđujemo sve prakse koje ugrožavaju život kao što su genocidi, teroristička djela, prisilna preseljenja, trgovina ljudskim organima, pobačaj i eutanazija, te politike koje sve to podržavaju.

Izjavili su također da religije nikada ne potiču rat i mržnju, neprijateljstva i ekstremizam, te ne pozivaju na nasilje ili krvoproliće. Te su nesreće plod odstupanja od vjerskog učenja, te političke upotrebe religija, pa i tumačenja vjerskih skupina ljudi.

Zbog toga molimo sve da prestanu koristiti religije kako bi poticali mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam, te da prestanu koristiti Božje ime kako bi opravdali ubojstva, progone, terorizam i ugnjetavanje. Papa i veliki imam napomenuli su da Svemogući Bog ne treba nikoga da ga brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za ugnjetavanje ljudi.

Deklaracija potvrđuje da je sloboda pravo svake osobe. Svatko treba uživati slobodu vjerovanja, misli, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i različitost religija, boje, spola, rase i jezika mudra su Božja volja. Upravo iz božanske mudrosti proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i različitosti. Zbog toga se osuđuje prisiljavanje ljudi da se pridruže određenoj vjeri ili kulturi, kao i nametanje civilizacijskog stila koji drugi ne prihvaćaju.

Zatim se navodi da je zaštita mjesta bogoštovlja: hramova, crkava i džamija, dužnost koju jamče religije, ljudske vrijednosti, zakoni i međunarodni sporazumi. Svaki pokušaj napada na mjesta bogoštovlja ili njihovo ugrožavanje atentatima, eksplozijama i uništavanjem, odstupanje je od učenja religija kao i jasno kršenje međunarodnog prava.

Ponovno se naglašava da terorizam, kako na Istoku tako i na Zapadu, nije posljedica religije, iako je teroristi iskorištavaju, već nagomilanih pogrešnih tumačenja vjerskih tekstova, politike gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja i oholosti.

Zato je nužno prestati podržavati terorističke pokrete novcem, oružjem, planovima, opravdanjem i medijskim izvještavanjem, te sve to treba smatrati međunarodnim zločinima koji u svijetu ugrožavaju sigurnost i mir.

U dokumentu se navodi da je potrebno obvezati se da se u društvu uspostavi koncept punog građanstva i odrekne diskriminirajućeg korištenja izraza „manjine“ koji sa sobom nosi osjećaj izoliranosti i podčinjenosti. Deklaracija ističe također neophodnu potrebu priznanja prava žena na obrazovanje, rad i ostvarivanje vlastitih političkih prava. Nadalje, napominje da se mora raditi za oslobađanje od povijesnih i društvenih pritisaka suprotnih načelima vlastite vjere i dostojanstva.

Mora se zaustaviti sve neljudske prakse i proste običaje koji ponižavaju dostojanstvo žena i raditi na promjeni zakona koji sprječavaju žene da u potpunosti uživaju svoja prava.

Potrebno je osuditi svaku praksu koja krši dostojanstvo djece i njihova prava, istaknuli su papa Franjo i veliki imam Al Tayyib, i naglasili:

Također je važno bdjeti nad opasnostima kojima su ona izložena, osobito u digitalnom svijetu, a trgovinu njihovom nevinošću i svako kršenje njihova djetinjstva treba smatrati zločinom.

Na kraju deklaracije Sveučilište Al-Azhar i Katolička Crkva zahtijevaju da taj dokument postane predmet istraživanja i promišljanja u svim školama, sveučilištima i obrazovnim i odgojnim ustanovama, te se nadaju da će deklaracija postati simbol zagrljaja između Istoka i Zapada, sjevera i juga. (IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

23. travnja – Sveti Jure

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Jure (umro 303.) se slavi 23. travnja. Zaštitnik je vojnika, zaštitnik protiv kuge i gube, konja i sedlara.

Sveti Jure je jedan od najprepoznatljivijih svetaca. Njegova herojska slika sa svom bojnom opremom na konju kako probada aždaju, se nalazi veoma često u našem okružju. Zanimljivo je da je jednako nazočan i u Istočnoj Pravoslavnoj Crkvi i sredini kao i kod nas na zapadu. Zaštitnik je Portugala, Katalunije, Armenije, Madžarske i Engleske. Gruzija je uzela ime po njemu.

On je bio zaštitnik svih križara. Čudno je da su ga uzeli za svoga zaštitnika više od tisuću godina kasnije, što ne znači da ga i drugi nisu prije uzimali za svoga zaštitnika. To nam i svjedoči puno ranije brzo širenje pobožnosti o njemu. Kršćanska tradicija mu pripisuje da je javno u Nikodemiji istrgao Dioklecijanov dekret o zabrani Crkve i vjere u Krista.

Zatočen je, mučen i kažnjen odsjecanjem glave. Posebno su ga štovali i zazivali engleski vojnici za vrijeme II. svjetskoga rata. I dan danas on je znak hrabrosti konjanika i njihovo utočište.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.

Možemo zaključiti kako je spomendan sv. Jurja tradicijski bio vrlo bogat dan, te da je, unatoč mnoštvu praznovjernih elemenata, to ipak bio dan iskrenog zajedništva, molitve i razvijanja vjerskog i duhovnog života.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Objavio

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato.

Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade.

On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila.

On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno.

Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

 

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari