Pratite nas

Papa Franjo i Benjamin Netanyahu nisu se mogli složiti kojim je jezikom govorio Isus

Objavljeno

na

Posljednjega dana svoga posjeta Svetoj Zemlji papa Franjo susreo se s izraelskim predsjednikom Šimonom Peresom. U govoru je Papa zatražio zaštitu svetih mjesta Židova, kršćana i muslimana, te upozorio da svaki oblik nasilja ili nesnošljivosti prema Židovima, kršćanima ili muslimanima mora biti odlučno zaustavljen.

Pope-Netanyahu-AP

Sveti Otac je ohrabrio mirovna nastojanja za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba i međuvjerskih napetosti, odbacio svaki oblik nesnošljivosti i potaknuo na poštivanje prava kršćanske zajednice kao i prava drugih vjerskih skupina i svih manjina u Izraelu. Jeruzalem mora biti grad mira. “Kako je dobro kada hodočasnici i stanovnici uživaju slobodan prilaz svetim mjestima i mogu slobodno sudjelovati u vjerskim svečanostima”, rekao je Papa. Izraelskoga 90-godišnjeg predsjednika nazvao je čovjekom mira i mirotvorcem, te obećao svoje molitve za mir, sigurnost, napredak i “ono što je najljepše” bratstvo.

Izraelski predsjednik nazvao je Papu u svome govoru borcem protiv diskriminacije, antisemitizma i rasizma, te istaknuo da vjera ponekad može donijeti “trule plodove”, misleći na zloporabu vjere u terorističke svrhe.

Na ulazu u Predsjedničku palaču izraelski predsjednik predstavio je, kako je izvijestio Radio Vatikan, Papi skupinu bolesne djece oboljele od karcinoma koja su izrazila želju vidjeti Svetoga Oca. Prigodom susreta Papa i predsjednik Peres posadili su maslinovo drvo u vrtu palače. Susret je održan u nazočnosti političkih, vjerskih i društvenih uglednika, te nekoliko stotina djece različitih vjeroispovijesti.

Nakon susreta s izraelskim predsjednikom Papa se privatno susreo i s premijerom Benjamin Netanyahuom u Centru Notre Dame gdje je kasnije s pratnjom i ručao.

Papa Franjo porječkao se s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom oko jezika kojim je govorio Isus, prenosi Reuters.

‘Isus je živio ovdje, na ovoj zemlji. Govorio je hebrejskim jezikom’, kazao je Netanyahu Papi u ponedjeljak u Jeruzalemu pokušavajući oslikati jaku vezu koja oduvijek postoji između židovstva i kršćanstva. ‘Isus je govorio aramejski’, odvratio mu je Papa Franjo. ‘Govorio je aramejski, ali je znao i hebrejski’, nije se dao Netanyahu.

Drugi nesporazum između Pape i izraelskog premijera dogodio se prije dva dana kada je Sveti Otac neplanirano zastao pokraj spomenika za žrtve terorizma koje se nalazi u blizini Zida plača.

‘Palestinci su teroristi i krvoločni! Za razliku od njih koji svoju djecu uče ubijanju, mi svoju učimo da budu miroljubivi. I to je bio jedan od razloga podizanja zaštitnog zida pokraj kojeg ste zastali i molili’, opomenuo je Netanyahu Papu koji mu je bez ustezanja odvratio: ‘I vi otimate zemlju Palestincima i gradite židovska naselja… To nije miroljubiva politika’.

(IKA/dnevnik.hr)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari