Pratite nas

Komentar

Papa Franjo i Stepinčeva svetost

Objavljeno

na

Ima scena u američkom trileru s mafijaškom tematikom u kojoj tip ulazi u ispovjedaonicu i zatraži oprost grijeha koje je počinio i – koje će tek počiniti. Namjeravao je ubiti nekoga, pa kad je već tu, htio je odrješenje grijeha i za tu sitnicu. Milorad Dodik, predsjednik predsjedništva BiH će na Veliki petak prema kalendaru SPC posjetiti Vatikan i razgovarati s papom Franjom. Ne bi to bilo ništa sporno, niti neobično, pape su kroz povijest razgovarali i primali u službene državničke audijencije različite ljude, predstavnike izrazito zlih režima i ideologija, diktatore i ubojice, a sve u okviru kršćanske naravi da ne smije biti prezrenih ljudi. Za prijezir su samo grješni čin i zlo.

U ovom slučaju problem je dvojak. Dodik dolazi s najavom da će svjesno lagati papi Franji i tražiti razumijevanje za laž. Najavio je srbijanskim medijima da će Papu ponovo upozoriti na ponašanje nadbiskupa Stepinca, pri čemu Stepinca namjerava reoptužiti za blagoslov ubijanja 500 tisuća Srba u Jasenovcu. S obzirom da je Papa već svojom odlukom prihvatio pokroviteljstvo ovakvim optužbama uspostavom mješovite katoličko-pravoslavne, ili bolje rečeno hrvatsko-srpske komisije, a s obzirom da u najmanju ruku od svakoga katolika laika, župnika i biskupa u Hrvatskoj i BiH Vatikan može dobiti stotine dokaza da Srbi lažu o Stepincu i o Hrvatima, i s obzirom da u arhivu Vatikana imaju tzv. Valerijanov memorandum iz lipnja 1941.godine koji je prema objavi povjesničara Stjepana Loze bio početni korak u razvoju epohalne laži i navjestitelj još većega zla, te s obzirom da i sam papa Franjo iskustveno putem televizijskih slika iz devedesetih godina zna što se izrodilo iz te srpske laži, nemoguće je ne postaviti si pitanje – ne sudjeluje li i sam papa Franjo u poticanju zla primajući na svojevrsnu ispovijed čovjeka koji namjerava nastaviti ubijati i “ubijati”. I to najavljuje uoči “ispovjedi”.

Papa Franjo se uistinu trudi svim silama katolike u Hrvatskoj odgurnuti od sebe, pri čemu on sam kao argentinski svećenik, ili zbog mizernog doprinosa razvoju teološke misli nikome ne bi bio bitan, da nije papa i da nije vjere u Katoličku crkvu. To što je papa Crkve u koju ljudi vjeruju moralo bi papu Franju bar malo obvezivati, makar toliko da uoči dolaska Dodika, i Dodiku, i onima čiju političku i vrijednosnu ideju Dodik zastupa i najavljuje ponijeti u Rim, i onima koji su bili i bit će zbog ustrajnosti u zlu upravo takvog Dodika, žrtve, a to su katolici Hrvati, pošalje simboličku poruku pozivom recimo kardinalu Puljiću i biskupu Komarici da mu budu savjetnici uoči razgovora. Tako bi svima poslao poruku o svojoj odgovornosti, prigrlio bi svoje “stado” i ne bi ga učinio nakon posrnuća s mješovitom komisijom i odnosim prema svetosti bl. Alojzija – stvarnim stadom. Lažljivcu bi unaprijed zadao uvjete ispovjedi.

Ovako, ispada da će papa Franjo ispovjediti tipa i odriješiti ga od grijeha koje namjerava nastaviti činiti. Samo, to “odrješenje” će grješniku dati suputnika, a Papu učiniti (su)grešnikom i sudionikom. Možda je rješenje to što i Papa ima ispovjednika, no i u tom slučaju ne može se ići na ispovijed i tražiti oprost za grijehe koje namjerava nastaviti činiti. Makar bio i papa. Tako se stvara krug zla u srcu misije protiv zla i za dobro. Dok ne nestane živih svjedoka Kristovog uskrsnuća u BiH, time i u Hrvatskoj.
Nema savršenijeg modela ekumenizacije.

Valja za kraj postaviti i pitanje, nije li za svetost nužno biti dostojan? Sve više je katoličkih intelektualaca koji misle na temelju viđenog da jednostavno papa Franjo nije dostojan Stepinčeve svetosti, a to nije samo po sebi grijeh, iako nedostojnost vodi stazama grijeha. Prema bratstvu s Irinejom i njegovim posilnim Vučićima i Dodicima, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

U povodu posjeta predsjedatelja predsjedništva BiH Milorada Dodika papi Franji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivo Lučić: Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi

Objavljeno

na

Objavio

Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.

-Ne znam što bi se dogodilo da su prosvjednici u Austriji imali, primjerice, zastave Istočne Njemačke. Nije na nama da Austriji određujemo kako će se odnositi prema određenim simbolima, to je njihovo suvereno pravo. Međutim, što se tiče prosvjednika u Bleiburgu, jasno su pokazali svoj svjetonazor. Osim što su nosili jugoslavensku zastavu, vidio sam i da su rekli kako će obnoviti Jugoslaviju. Oni nikada nisu niti će ikada prihvatiti hrvatsku državu. Hrvatska vlast bi, ako joj je stalo do Hrvatske, trebala imati jasan stav i pravilno se postaviti, rekao je Lučić u razgovoru za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Pojašnjava kako će se ideološka, a i politička borba još dugo voditi.

-Europa nema zajednički stav o gotovo ničemu. To ovisi od situacije do situacije, od zemlje do zemlje, od vremena do vremena…Osuda komunizma i fašizma su samo iznuđene u određenom povijesnom trenutku, ali funkcionira samo fragmentarno. Nema općeg stava, a rezolucije koje Europa donosi su samo mrtvo slovo na papiru. Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi, dodao je Lučić.

Uspoređujući broj sudionika na bleiburškoj komemoraciji s brojem sudionika u prosvjedu, zaključio je kako je takav odnos snaga u stvarnosti.

-Treba istaknuti da je na komemoraciji u Bleiburgu bilo oko 15.000 ljudi, a prosvjednika iz područja cijele bivše Jugoslavije bilo je svega nekoliko stotina. To je pravi omjer snaga i to bi vlasti trebale uzeti u obzir prilikom donošenja odluka, zaključio je Lučić.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

7 razloga zašto sam hodala toga dana u Rijeci

Objavljeno

na

Objavio

Foto : Rijecanin

U Rijeci su 18. svibnja održane dvije aktivističko-prosvjedne povorke, “Hod za Život” i “Hod za slobodu”. Sudionica ‘Hoda za život’, Janja Linardić, komentirala je za Kamenjar.com izjavu gospođe Dalije Orešković, kao i razloge zašto je tog dana bila baš u ovoj povorci:

Da hodala sam toga dana u Rijeci.

Moram prije svega reći zajednički zaključak mene i mojih prijatelja nakon skupa: PRED BOGOM ĆEMO JEDNOG DANA BITI SVI JEDNAKI NEVEZANO UZ STRANU NA KOJOJ SMO…

Da, hodala sam toga dana u Rijeci u Hodu za život. Nije nas bilo mnogo ali bilo smo obitelj. Osjećaj koji nas je nosio jest čista ljubav i požrtvovnost. Usprkos tome različiti ljudi prozvali su nas zbog raznih razloga, nama nepoznatih. Zbog toga imam potrebu reći zašto sam tog dana bila baš u ovoj povorci.

Moj prvi razlog je poniznost.

U svom životu prošla sam kiretažu. Nisam je htjela, ali je nisam niti izbjegla. Tog dana umro je dio moje duše zauvijek. Dragi ljudi bili su uz mene, ali jedini koji me mogao utješiti bio je moj Bog. Tko nije doživio količinu ljubavi koja može to oprostiti i izliječiti srce bijesan je i ljut. I ja ga razumijem. I ne osuđujem. Osobno samo vraćam dug…

Moj drugi razlog je zahvalnost.

Zahvalnost za moju djecu, posebno moju najmlađu kćer. Mislim da smo svi toga dana u hodu pred sobom imali sliku svoje djece. One pored nas, ali i one koje su možda hodali u onom drugom hodu. Mi ih ne osuđujemo, naprotiv volimo ih.

Moj treći razlog je ljubav.

Ljubav prema životu, prema djeci koju stalno susrećem na svojem radnom mjestu. Oni nisu savršeni, ali ja se za njih borim na različite načine svakog dana. I oni su tog dana hodali. U obje povorke. I ja sam na njih ponosna. I jedne i druge. Jer misle, jer traže, jer im je stalo.

Moj četvrti razlog je poštovanje.

Iskreno poštovanje, temeljeno na godinama odricanja mojih roditelja. Na svakom danu koju su svjesno „potrošili“ na nas djecu. Bez rezerve, bez računice i sa puno ljubavi.

Moj peti razlog više je materijalne prirode.

Hodala sam za sve mlade djevojke koje su trudne ili će biti trudne. Ne da razmisle…one zasigurno tome ne mogu pobjeći… Hodala sam da netko drugi razmisli o zakonima i o naknadama tih djevojaka koje ne rade, čiji muževi/dečki ne rade, koje možda studiraju. Znate li da ukoliko odluče roditi, moraju zamrznuti svoj fakultet jer ukoliko nisu tijekom poroda i nakon njega (onih mjesec dana) na fakultetu gube godinu, a time  i stipendije ukoliko ih imaju, te da iduću godinu plaćaju (osim ako nisu “zamrznule” fakultet na minimalno godinu dana). Misli li tko da te iste djevojke, ukoliko odluče roditi, naknadu primaju samo prvih šest mjeseci. Nakon toga ne mogu dobiti jaslice (barem ne u gradu Rijeci), a bez naknade ne mogu niti platiti nekoga da im čuva dijete. E, pa ja sam u ovom hodu i zbog toga…

Moj šesti razlog je činjenica da je u prošloj godini najviše abortusa napravljeno zbog  „pogrešnog spola“.

Nema li veće nepravde? Što fali djevojčicama? Pa moja je savršena. Čitajući napise o ustaškim fašistima moram priznati da sam se ozbiljno zapitala zna li govornik o čemu se tu radi i zbog čega protestiramo. Kad bi znao mislim da ni na trenutak ne bi dvojio tko je ovdje više isključiv: onaj tko zagovara zaštitu te djece ili onaj koga za to nije briga?

Moj sedmi razlog je potreba da izrazim svoje mišljenje.

Moje mišljenje nije produkt općeg mišljenje. Ono je samo moje, izraslo iz mog iskustva i iz mog uvjerenja. I imam ga potrebu podijeliti. Imam potrebu boriti se za ono što smatram važnim. Ja sam potpuno svjesna da ovim hodom nećemo ukinuti pobačaj. Važno je da se čuje da je svaki život vrijedan. Da se čuje da se za njega treba boriti. Ne boriti se mlako već glasno, jasno i sa stavom.

I na kraju…

Poštujem i duboko se divim svakom sudioniku hoda koji je iz uvjerenja i na pristojan način izrazio svoj stav. U oba hoda. Zahvaljujem i gradskih vlastima koje su nam omogućile hod u isto vrijeme, kao neko svojevrsno odmjeravanje snaga. Isprva mi je ova ideja bila mrska zbog sigurnosnih razloga, ali pokazalo se da uvijek dobiješ ono s čim se možeš nositi. To se zove Božja providnost. Mi smo je osjetili, jače nego ikad i zato im veliko hvala. Nadam se da će to činiti i ubuduće. Samo jednu stvar ubuduće očekujem: jednaku zastupljenost u medijima te da nitko iz javnog života ne vrijeđa sudionike hoda. Bilo kojeg hoda… komentirala je Janja Linardić.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari