Pratite nas

Herceg Bosna

Papa Franjo predvodio misu u Betlehemu: Kada društvo prihvaća i štiti novorođene, postaje bolje i čovječnije

Objavljeno

na

Papa Franjo neplanirano se zaustavio u nedjelju u palestinskom gradu Betlehemu ispred sigurnosnog zida koji je Izrael sagradio na Zapadnoj obali.

papa betlehemPapa je sišao iz otvorena vozila kako bi zastao na nekoliko minuta isped visokog betonskog zida mjestimice išarana grafitima, od kojih je neke prije par dana prekrila bojom jedna izraelska tvrtka.

Oslonivši čelo o betonski zid što su ga Izraelci podignuli prije 10 godina za vrijeme vala palestinskih samoubilačkih napada, da bi – kako su objasnili – zajamčili sigurnost svojim građanima, tiho se pomolio na mjestu na kojemu je netko crvenim sprejem ispisao “Slobodna Palestina”. Iznad njegove glave na lošem je engleskom bio ispisan grafit: “Betlehem izgleda kao varšavski Geto”.

Papa Franjo zaustavio se nenadano na putu prema trgu u Betlehemu gdje je trebao služiti misu, a neposredno nakon susreta s palestinskim predsjednikom Mahmudom Abasom koji mu je pokazao “odurni zid koji Izrael gradi brutalnom silom na našoj zemlji”.

Za jedne ‘zid apartheida’, za druge ‘sigurnosna ograda’

“Izvijestili smo Njegovu Svetost o sustavnom izraelskom djelovanju na promjeni identiteta i karaktera Istočnog Jeruzalema i gušenju njegova palestinskog stanovništva, kršćanskog i muslimanskog, kako bi ga istjerao”, izjavio je u nedjelju Abas na konferenciji za tisak održanoj s Papom u Betlehemu.

Izraelski vrhovni sud pod pritiskom stanovnika Doline Cremisan, ognjišta palestinske kršćanske baštine, naredio je u veljači ministarstvu obrane da opravda trasu sigurnosnog zida, a novo ročište u procesu predviđeno je za 30. srpnja.
Gradnja zida koji su Palestinci prozvali “zidom apartheida”, a Izrael “sigurnosnom ogradom” za sprečavanje napada, počela je 2002. Dvije trećine zida dovršene su, a konačna duljina trebala bi iznositi 712 km.

Trasa zida zahvaća Zapadnu obalu u razini 85 posto, izolirajući 9,4 posto palestinskog teritorija, među kojim istočni Jeruzalem, po UN-u. Međunarodni sud pravde ocijenio je 9. srpnja 2014. izgradnju zida nezakonitom te je zatražio njegovo rušenje, jednako kao i Glavna skupština UN-a.

Peres i Abas pozvani u Vatikan na molitvu za mir

Na kraju mise u Betlehemu, papa Franjo je pozvao izraelskog predsjednika Shimona Peresa i njegova palestinskog domaćina Mahmuda Abasa na zajedničku molitvu za mir u “njegovu domu” u Vatikanu.

“Ovdje u Betlehemu u kojemu je rođen Princ mira, želim pozvati gospodina predsjednika Mahmuda Abasa i gospodina predsjednika Shimona Peresa da mi se pridruže u molitvi iz srca upućenoj Gospodinu da nam podari mir”, rekao je Papa prije početka molitve Kraljice neba kojom je završio misu. Novinari o Papinoj poruci nisu bili unaprijed obaviješteni.

“Kao mjesto zajedničke molitve nudim svoj dom u Vatikanu. Svi želimo mir, a mnogi na njemu svakodnevno rade malim koracima. Brojni među njima upravo su oni koji pate i strpljivo podupiru mnoge napore i pokušaje da se mir postigne. Izgraditi ga težak je posao, no muka je živjeti bez njega”, kazao je u Papa u pozivu bez presedana.

Na novinarsko pitanje da komentira Papin poziv Peresova glasnogovornica odgovorila je da izraelski predsjednik “uvijek prihvaća bilo koji ljubazan poziv na promicanje mira”.

[divide]

Svako dijete koje se rađa i odrasta u svim dijelovima našeg svijeta je dijagnostički pokazatelj koji nam omogućuje utvrditi zdravstveno stanje naših obitelji, naših zajednica, našega naroda, rekao je papa Franjo u svojoj današnjoj homiliji na misi na Trgu jasala ispred Bazilike Rođenja Isusova u Betlehemu drugoga dana svoga apostolskog pohoda Svetoj zemlji.

Velika je milost slaviti euharistiju na mjestu gdje se rodio Isus! Dijete Isus, rođeno u Betlehemu, je znak koji daje Bog onima koji su čekali spasenje i ostaje zauvijek znak Božje nježnosti i prisutnosti u našem svijetu, rekao je Papa na početku svoje homilije. Djeca su i danas znak. Ona su znak nade, znak života, ali i “dijagnostički” pokazatelj, biljeg što pokazuje zdravlje obitelji, društva i čitavog svijeta. Gdje god su djeca prihvaćen, voljena, štićena i zaštićena, obitelj je zdrava, društvo postaje bolje i svijet čovječniji.
Betlehemsko Djetešce je krhko, nastavio je Papa, kao i sve novorođene djece. Ne zna govoriti, a ipak je ono Riječ tijelom postala, koja je došla preobraziti srce i živote svih muškaraca i žena. To dijete, poput svakog drugog djeteta, je ranjivo, treba pomoć i zaštitu. I danas, djeca trebaju prihvaćanje i zaštitu, od trenutka svoga začeća.
Nažalost, u ovom našem svijetu, sa svom njegovom visoko razvijenom tehnologijom, veliki broj djece i dalje žive u neljudskim uvjetima, na rubu društva, u periferijama velikih gradova ili na selu. Mnoga su djeca i danas izložena izrabljivanju, zlostavljanju, ropstvu, nasilju i ilegalnoj trgovini. Mnoštvo djece živi u izbjeglištvu, neka se od njih utope u moru, posebice u vodama Mediterana. Danas, dok to priznajemo, osjećamo sram pred Bogom, pred Bogom koji je postao dijete, rekao je Papa.

I moramo se zapitati: tko smo mi pred djetetom Isusom? Tko smo mi pred današnjom djecom? Jesmo li poput Marije i Josipa, koji su prigrlili Isusa i brinuli se za njega s očinskom i majčinskom ljubavlju? Ili smo poput Herodu, koji ga je želio ukloniti? Jesmo li poput pastirâ, koji su pohitali pokloniti mu se i dati mu svoje skromne darove? Ili smo ravnodušni? Jesmo li možda slatkorječivi ili ljudi koji koriste pobožne riječi, ljudi koji iskorištavaju slike siromašne djece i od toga zarađuju novac? Jesmo li spremni stati uz tu djecu, “gubiti vrijeme” s njima? Znamo li ih slušati, brinuti se za njih, moliti za njih i s njima? Ili ih zapostavljamo, jer smo previše zaokupljeni vlastitim poslovima?, zapitao je Papa u homiliji na misi u Betlehemu.
„I evo vam znaka: naći ćete novorođenče…”. Možda je to dijete uplakano. Plače jer je gladno, jer mu je hladno, jer želi da ga netko zagrli… I danas, djeca plaču, plaču puno, a njihov plač predstavlja izazov za nas. U svijetu u kojem se svakodnevno baca na tone hrane i lijekova ima djece koja plaču zbog gladi i lako izlječivih bolesti, ali se njihov plač ne čuje. U dobu u kojem se proklamira zaštita maloljetnika, cvate trgovina oružjem koje završava u rukama djece-vojnika; postoji tržište za proizvode koje proizvode mala djeca robovi. Njihov je vapaj zatomljen: ona se moraju boriti, ona moraju raditi, ona ne mogu plakati! No, njihove majke plaču za njih, poput Rahele: one plaču za svoju djecu i ne žele se utješiti (usp. Mt 2, 18), rekao je Papa.

Dijete Isus, rođeno u Betlehemu, svako dijete koje se rađa i odrasta u svim dijelovima našeg svijeta, je dijagnostički pokazatelj koji nam omogućuje utvrditi zdravstveno stanje naših obitelji, naših zajednica, našega naroda. Takva iskrena i poštena dijagnoza može nas dovesti do novog načina života u kojem naši odnosi neće više biti u znaku sukoba, ugnjetavanja i konzumerizma, već bratstva, opraštanja i pomirenja, solidarnosti i ljubavi, rekao je Papa u homiliji koju je zaključio molitvom: Marijo, Majko Isusova, ti koja si prihvatila, nauči nas prihvaćati, ti koja si se klanjala, nauči nas klanjatsei , ti koja si slijedila, nauči nas slijediti.

Na kraju mise Papa je s okupljenim vjernicima izmolio molitvu Kraljice neba, a potom je pozvao palestinskoga predsjednika Mahmouda Abbasa i izraelskog predsjednika Shimona Peresa da dođu u Vatikan i pridruže mu se u molitvi Bogu za dar mira.

“Nudim svoj dom u Vatikanu kao mjesto za taj molitveni susret”, rekao je Papa nakon molitve Kraljice neba u Betlehemu a izvještava Radio Vatikan.

Papa je istaknuo da svi želimo mir, a mnogi ga grade dan po dan malim gestama i djelima. Takođe je upozorio na dužnost sviju a posebno onih koji su u službi svojih naroda da budu instrumenti i djelatnici mira, posebno po svojim molitvama. Graditi mir je teško, no živjeti bez mira je trajna muka, rekao je Papa, dodajući da muškarci i žene tih zemalja i cijeloga svijeta traže od nas da stavimo pred Boga njihovu žarku nadu za mirom.

Putujući od Predsjedničke palače do Trga jasala u Betlehemu papa Franjo je spontano sišao s džipa kojim je putovao te zastao pred zidom razdvajanja na Zapadnoj obali koji dijeli Izrael od palestinskih područja, prenosi Radio Vatikan. Papa se zadržao nekoliko minuta u molitvi pred zidom.

Podsjetimo, Papin pohod u Svetu zemlju započeo je njegovim jučerašnjim dolaskom u Jordan, gdje je u prijestolnici Ammanu u popodnevnim satima predvodio euharistijsko slavlje. Papa će u pohodu biti do sutra, kada će posjetiti Izrael.

Hina/IKA/Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sveučilište u Mostaru stup je opstanka Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Sveučilištu u Mostaru sa svojih 12.700 studenata otvoreno je sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u BiH / Naše sveučilište jedina je javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski / Potpora Republike Hrvatske Hrvatima u BiH važna je u brojnim segmentima, a najviše u političkom / Imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH / Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija…

Koja je uloga Sveučilišta u Mostaru u sustavu visokog obrazovanja i znanosti BiH? Na koji način Sveučilište istražuje i promiče hrvatsku kulturu, jezik i identitet? Kako žive Hrvati u Mostaru, ali i u cijeloj BiH – samo su neka od pitanja o kojima je za Vijenac s rektorom Sveučilišta u Mostaru Zoranom Tomićem, redovitim sveučilišnim profesorom, pravnikom i vrsnim stručnjakom za odnose s javnošću, razgovarala Jelena Gazivoda.

Gospodine Tomiću, koja je vizija Sveučilišta u Mostaru i kako se ona uklapa u europski suvremeni visokoobrazovni prostor?

Sveučilište u Mostaru vidimo kao razvijeno u organiziranu, integriranu i funkcionalnu visokoškolsku ustanovu uključenu u europski prostor visokog obrazovanja i europski istraživački prostor, koja će jakom povezanošću znanstvenoistraživačkog i obrazovnog procesa provoditi kvalitetno i učinkovito obrazovanje utemeljeno na ishodima učenja i koncepciji cjeloživotnog učenja. Nastojimo znanstvenoistraživački rad temeljiti na znanstvenoj izvrsnosti definiranoj međunarodnim pokazateljima i jačoj integriranosti s obrazovnim procesom na svim razinama, a posebice na razini poslijediplomskih studija. Sveučilište treba u budućnosti stvaranjem novih ideja i tehnoloških rješenja, kritičkim promišljanjem i kreativnošću postati jedan od ključnih pokretača gospodarstva i ekološki prihvatljiva održivoga razvoja te promicatelj kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice u kojoj je nastalo.

Koje sve studije Sveučilište u Mostaru izvodi i po čemu se razlikuje od drugih sveučilišta u BiH? Koliko imate studenata? Bavite li se i nakladništvom?

Sveučilište u Mostaru sastoji se od deset fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti. Središte nam je u Mostaru, uz dva sveučilišna centra u Vitezu i Orašju, tako da pokrivamo cijeli prostor BiH. Na jedanaest ustrojbenih jedinica izvodimo gotovo 140 studijskih programa, kroz sva tri ciklusa, iz područja društvenih, humanističkih, prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti te iz umjetničkog područja. Naša specifičnost, uz brojnost i raznolikost studijskih programa, uvjetovana je našom vizijom Sveučilišta kao „promicatelja kulturnoga i povijesnog nasljeđa zajednice“. To znači da smo mi otvoreno sveučilište, ali i sveučilište koje promiče kulturu i povijesno nasljeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sveučilište danas ima službeno 12.700 studenata. Posjedujemo nakladničku kuću PRESSUM i upravo smo u tijeku postavljanja sveučilišne digitalne tiskare.

Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskog vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj / Nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod / Odnosi s javnošću grade odnose

Je li točna informacija da se jedino na Sveučilištu u Mostaru može studirati hrvatski jezik, dok se na drugim sveučilištima u BiH nastava izvodi na tzv. bošnjačko-hrvatsko-srpskom jeziku (bhs). Kako gledate na tu praksu?

Da, jedino se na Sveučilištu u Mostaru nastava na sva tri ciklusa izvodi na hrvatskom jeziku kao službenom. Po tome smo specifični i u BiH, jer je Sveučilište u Mostaru jedina visokoškolska javna institucija u BiH na kojoj je službeni jezik hrvatski. Na drugim univerzitetima u Federaciji nastava se izvodi na tzv. bhs-jeziku, što se pokazalo kao posebno problematično s nastavničkim studijima, koji obrazuju buduće nastavnike, pa se na natječaj u osnovne i srednje škole po hrvatskom planu i programu prijavljuju kandidati koji ne poznaju standard hrvatskog jezika. Moje je mišljenje da je to štetna praksa i da je ona više rezultat politike, a manje struke.

Bavi li se Sveučilište u Mostaru i znanstvenim istraživanjem hrvatskoga jezika i kulture?

Studij hrvatskoga jezika i književnosti jednako i kroz studijski program i kroz znanstveno-istraživačku djelatnost nastavnika proučava hrvatski jezik, kulturu i književnost, kako u okviru Hrvatske, tako u okviru BiH, uzimajući u obzir i povijesni razvoj i suvremeni kontekst. Dokaz tomu su i brojni simpoziji u organizaciji ili suorganizaciji Sveučilišta, koji su se isključivo ili dijelom bavili hrvatskim jezičnim nasljeđem.

Kako žive Hrvati u Mostaru?

Dijelimo sudbinu društva u BiH. Ovo je zemlja brojnih izazova, kontrasta, nelogičnosti i političkog eksperimentiranja. Jak je utjecaj međunarodnih činitelja i moćnika i iz te činjenice često se generira nestabilnost. Mostar je već dva izborna ciklusa bez izbora, bez gradskoga vijeća i sl. No unatoč svemu postoji optimizam, odlučnost i želja da se i grad Mostar i cijeli ovaj prostor uredi kao mjera za dobar život i prilika za razvoj.

Kako ocjenjujete potporu Republike Hrvatske Hrvatima u BiH?

Važna je u brojnim segmentima. Na prvo mjesto stavio bih političku potporu. Iz nje se izvode i znanstvena i kulturna i svi drugi oblici potpore. Premijer Plenković dobro razumije prilike Hrvata u Bosni i Hercegovini i snažan je stup potpore. To Hrvati osjećaju i jako su zahvalni. I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pruža nam političku potporu, što jako cijenimo. Naravno, tu su političke, znanstvene, kulturne i druge institucije koje su oslonac Hrvatima u BiH.

Pridonosi li snažno sveučilište boljem položaju Hrvata u BiH?

Moje je mišljenje, bolje reći čvrst stav, da je Sveučilište u Mostaru stup razvoja i opstanka Hrvata u BiH. Sveučilište pokreće gotovo sve procese u našem društvu. Naša snaga, naš brži i jači razvoj od presudna je značenja za snagu i važnost Hrvata u današnjoj BiH.

Prošle ste godine potpisali ugovor za dodjelu četiri milijuna kuna kojim Vlada RH podupire projekte i programe od strateških interesa za Hrvate u BiH. Za što su namijenjena sredstva?

Sredstva koja smo dobili od Vlade Republike Hrvatske iskoristili smo za više naših strateških aktivnosti. Opremili smo laboratorije i radionice, razvijamo infrastrukturu na sveučilištu, podupiremo tim sredstvima znanstvenoistraživački rad, kreiranje novih studija na engleskom jeziku, nakladništvo i druge naše aktivnosti.

Postoji li interes stranih studenata i znanstvenika za studij u Mostaru?

Na Sveučilištu u Mostaru studira dvadesetak posto studenata iz drugih država, dominantno iz Republike Hrvatske. Ove godine pokrenuli smo studij medicine na engleskom jeziku te poslijediplomske doktorske studije na engleskom i hrvatskom jeziku. Taj proces nastavljamo i cilj nam je sljedećih godina pokrenuti što više studija na engleskom jeziku.

Kada smo kod studija na stranim jezicima, što se izučava na Sveučilištu u Mostaru?

Na Sveučilištu se izvode studiji engleskog, njemačkog, talijanskog, ruskog i latinskog jezika, na kojima se osim jezika proučava i književnost. Osim tih studija, imamo ponuđen francuski i kineski jezik, koje studenti mogu birati kao izborne kolegije. Zahvaljujući izvrsnoj suradnji s veleposlanstvima smještenim u BiH na SUM-u su angažirani lektori koji sudjeluju u nastavi i edukacijama na navedenim studijskim programima. Osim njih, angažirani su lektori za kineski, francuski i španjolski jezik.

Kakva je suradnja Sveučilišta u Mostaru s drugim univerzitetima i znanstvenim institucijama u BiH i Hrvatskoj?

Na vrlo visokoj razini. Tijekom protekle godine predsjedavali smo Rektorskim zborom BiH i razvili izvrsne odnose sa svim javnim univerzitetima u BiH. Poznato je da u BiH ima sedam javnih univerziteta i jedno sveučilište. Moram istaknuti da imamo odličnu suradnju s izvršnim vlastima na svim razinama kao i kulturnim i znanstvenim ustanovama, posebno onima koje promiču hrvatski nacionalni identitet u BiH.

Što je s međunarodnom suradnjom? Imaju li vaši studenti mogućnost odlaska na studijske razmjene u inozemstvo?

Međunarodna suradnja jedno je od naših strateških područja definiranih u Strategiji SUM-a. Sveučilište u Mostaru intenzivno radi na kreiranju poticajne okoline za međunarodne istraživačke aktivnosti, ali i globalnu sveučilišnu prepoznatljivost i s tim u svezi potpisana su 83 različita pravna oblika međusveučilišne suradnje sa sveučilištima iz Austrije, Njemačke, Španjolske, Italije, Rusije, Rumunjske, Poljske, Albanije, Češke, Slovenije, Slovačke, Portugala, Francuske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Republike Hrvatske. Važno je istaknuti da je to neprekidni proces te se trajno radi na uspostavljanju novih oblika suradnje. Svi potpisani oblici međusveučilišne suradnje imaju isti cilj – poticati istraživačke aktivnosti institucija, poticati sve vrste mobilnosti i akademski razvoj studenata te nastavnog osoblja. Stoga nam je jačanje mobilnosti studenata i osoblja, posebno dolazne mobilnosti, bila jedna od osnovnih zadaća. Prema podacima za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2019. ostvarili smo 190 mobilnosti studenata te 247 mobilnosti nastavnog i nenastavnog osoblja. Ono što nas posebno raduje jest povećanje dolaznih mobilnosti.

Surađujete li i s međunarodnim sveučilišnim mrežama?

Naša je zadaća aktivno sudjelovanje u međunarodnim sveučilišnim mrežama, ali i stvaranje te jačanje veza sa sveučilištima iz inozemstva, posebno onim iz nama susjednih zemalja. Sporazumi nisu i ne smiju ostati samo potpisani dokumenti, već iz njih moraju proisteći konkretni rezultati – kao što su zajednički studiji, projekti, suradnja na konferencijama, izdavaštvu i slično. Danas smo ponosni na dva zajednička doktorska studija u Austriji, u kojima sudjeluje šest zemalja, pa i mi kao partner, jer smo, između ostaloga, dobili akreditaciju austrijske agencije, zatim na studij medicine na engleskom jeziku na Medicinskom fakultetu te na zajednički diplomski studij politologije koji se izvodi sa Sveučilištem Matej Bel iz Banske Bistrice, a koji su pokrenuti u protekloj godini. Sveučilište je punopravan član važnih europskih i regionalnih sveučilišnih udruženja i akademskih mreža kao što su European University Association, Danube Rectors’ Conference (DRC), UNIADRION, EUCEAN, AARC i drugih. Potkraj 2018. dobili smo status člana-promatrača u Sveučilišnoj agenciji za frankofoniju.

Kakvi su dalji planovi za razvitak sveučilišta?

U srpnju prošle godine donijeli smo Strategiju razvoja do 2023.

Definirali smo pet strateških područja: obrazovanje, znanstvenoistraživački rad i razvoj, organizacija i resursi, međunarodna i međusveučilišna suradnja, sveučilište i okruženje. Unutar tih područja detaljno smo opisali i donijeli 27 strateških ciljeva. Za 2019. usvojili smo Akcijski plan za realizaciju strateških ciljeva i precizirali 820 zadataka. Dakle, Sveučilište u Mostaru u narednim će se godinama razvijati planski i strateški sa svrhom približavanja standardima visokog obrazovanja u Europi.

Kako gledate na aktualnu političku situaciju u BiH?

Živimo u vrlo promjenjivim i izazovnim političkim okolnostima. Svjedoci smo stalnih institucionalnih i izvaninstitucionalnih pokušaja da se Ustavom zajamčena prava Hrvata kao konstitutivnog naroda ospore ili ponište. Trenutno smo pred brojnim političkim izazovima. Osobno imam povjerenje u političko vodstvo Hrvata u BiH i vjerujem da će iz ove nove krize izići jači i osigurati prava Hrvata u skladu s važećim pravnim propisima.

Kakvo je stanje u medijima u BiH? Dopire li hrvatski glas do javnosti?

U načelu postoji pluralitet medija koji se izražavaju na hrvatskom jeziku. Stanje u javnim servisima BiH za Hrvate nije zadovoljavajuće i stalno nastojimo to mijenjati. No nema političkog konsenzusa ni društvenog osjećaja za rješavanje tog problema. Mišljenja sam da nacionalne manjine imaju više prava u konzumiranju i uređivanju politike medija u razvijenim europskim zemljama nego Hrvati u BiH kao konstitutivni narod. No svjesni smo da nam nitko ništa neće darovati – moramo se izboriti za to. Što se tiče oblikovanja javnog mišljenja Hrvata u BiH, važnu ulogu imaju razvijene radiopostaje, portali i tisak. Kao najbolji primjer izdvojio bih Večernji list u BiH.

Stručnjak ste za odnose s javnošću, a osim nastavnoga i znanstvenoga doprinosa tom području kreirali ste i vodili političke kampanje. Kako usklađujete znanstveni i praktični rad?

Ne živim u teoriji iako sam napisao knjige koje se tiču teorija odnosa s javnošću. Zadaća je znanstvenika istraživati pojave u društvu, oblikovati ih zatim u teorije i modele i ponovno testirati kroz društvene procese. Dosad sam vodio dvadesetak nacionalnih, regionalnih i lokalnih kampanja. Moram reći uspješno. Radio sam s brojnim političkim dužnosnicima, menadžerima, sportašima i drugim javnim osobama. Uvijek sam ustrajavao na znanstvenom pristupu. Znanost je nezaobilazna u uspjehu i pojedinaca i organizacija. Oni koji to prije shvate bliži su uspjehu.

Mnogi još uvijek stručnjake za odnose s javnošću smatraju prodavačima magle, dok s druge strane ozbiljne kompanije velika sredstva ulažu upravo u komunikaciju. Koja je uloga odnosa s javnošću u današnjem društvu?

Odnosi s javnošću ozbiljna su znanstvena disciplina, koja ima svoja načela. Nažalost u odnose s javnošću ušlo je mnoštvo nekvalificiranih osoba koje su u nedostatku etičkih načela manipulirale javnošću i tako pridonijele padu ugleda profesije. Zapravo, odnosi s javnošću grade odnose. Odnose između organizacije i njezine javnosti. Cilj odnosa s javnošću jest povećati ugled organizacije u svojoj ciljnoj javnosti na temelju vjerodostojne politike, međusobnog razumijevanja i zajedničkih interesa. Naša je komunikacija uvijek dvosmjerna i treba biti simetrična. Cilj je uvijek zadovoljavanje zajedničkih interesa.

Koliko su odnosi s javnošću važni za neprofitne institucije, poput Sveučilišta u Mostaru?

Iznimno važni. Posebno zbog činjenice da odnosi s javnošću dominantno utječu na našu sliku i reputaciju u društvu. Neće nitko doći studirati na sveučilište bez priznate društvene reputacije. Mi na Sveučilištu u Mostaru shvatili smo to dosta rano. Tako da danas jedini u ovom dijelu Europe imamo studij odnosa s javnošću na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju. Lideri smo znanstvenog proučavanja odnosa s javnošću i akademskog obrazovanja na javnim sveučilištima.

Glavni odbor Matice hrvatske održat će potkraj ožujka svoju sjednicu u Mostaru, gdje će sudjelovati na otvaranju Mostarskog proljeća, koje već godinama uspješno organizira Ogranak Matice hrvatske u Mostaru. Kako gledate na Matičinu ulogu u BiH?

Uloga Matice hrvatske od iznimne je važnosti. Teško je i sagledati širinu rada Matice kako bi se zaokružila ozbiljna konstatacija o značenju Matice za društvo. Iz perspektive Sveučilišta, na Maticu, a posebno na Mostarsko proljeće, gledamo kao na kulturnu nadogradnju svih naših sveučilišnih aktivnosti, na način da i nastavnici i studenti kroz rad Matice imaju priliku za osobni i profesionalni kulturni razvoj.

Razgovarala Jelena Gazivoda/Vijenac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bugojnom se i dalje šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 Hrvata i mučenja u logoru ‘Stadion’

Objavljeno

na

Objavio

U utorak 19. ožujka preživjeli hrvatski logoraši, zajedno s obiteljima ubijenih i nestalih, obilježit ćemo 25. godišnjicu razmjene 294 logoraša iz zloglasnog koncentracijskog logora takozvane Armije BiH „Stadion“, otvorenog pod tribinama Nogometnog kluba Iskra, piše Hrvatski Medijski Servis.

Logor u kojem su hrvatski logoraši mučeni na najokrutnije načine; tučeni kablovima, palicama, lopatama, kundacima i svime što je pripadnicima tzv. Armije BiH došlo do ruku. Uvjete boravka u logoru „Stadion“ predstavnici Međunarodnog crvenog križa ocijenili su gorim od stanja kojeg su zatekli u zloglasnom srpskom logoru „Manjača“.

„ Mi Hrvati previše smo tihi u priči o zločinima koje su počinili pripadici tzv. Armije BiH, dok nam gase medije, izokreću činjenice, negiraju počinjeno, optužuju naše pobijene, ali i nas koji smo utamničeni, mučeni, pa čak i naše nasilno odvedene o čijoj sudbini ni 25 godina poslije ništa ne zmamo, kažu hrvatski logoraši.

Mi i dalje, vele, šutimo, dok političko Sarajevo svakodnevno u mnoštvo bošnjačkih medija plasira laži o Hrvatima pokušavajući uvjeriti domaću i međunarodnu zajednicu da tzv. Armija BiH nije činila zločine, da je bezgrešna.

-U Bugojnu se bez imalo srama šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 bugojanskih Hrvata, odbijajući sve ove godine otkriti lokaciju s posmrtnim ostatcima naših nasilno odvedenih logoraša. Dok tragamo za lokacijama na kojima su kosti naših nestalih, pripadnici bošnjačkog naroda nam se rugaju, traže novac i lažu. Užasna je činjenica da su se do sada javila 32 Bošnjaka koji su dali lažne informacije o mjestima s posmrtnim ostatcima nestalih bugojanskih Hrvata. Sramotno je i da nitko od lažnih svjedoka nije odgovarao, ističe se u priopćenju preživjeli hrvatski logoraši iz Bugojna.

Navode kako bugojanski koncentracijski logor „Stadion“ čak nema ni ploču s natpisom da je pod tribinama, u neljudskim uvjetima, postojao logor kroz koji je torturu prošlo 550 Hrvata, da su 294 logoraša na tom mjestu mučena punih osam mjeseci i da je iz toga logora odvedeno u nepoznato i likvidirano 19 Hrvata Bugojna.

-Činjenice da je tzv. Armija BiH izvršila agresiju na Hrvate Bugojna, otvorila na desetine logora i ubila preko 200 Hrvata te počinila brojne zločine pod zapovjedništvom Selme Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne skupine Zapad i predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna Đevada Mlaće, ne dopiru ni do javnosti ni do pravosuđa, upozoravaju.

Tužiteljstvo BiH više od 10 godina vodi istragu o predmetu Đevad Mlaćo, ali ovaj predmet kojeg vodi tužiteljica Slavica Terzić godinama tapka u mjestu.

-Tužiteljica Terzić očito je i sama pihvatila ulogu zaštitnika zločinaca umjesto da protiv njih, na temelju nepobitnih dokaza, podigne optužnicu. Iz takvog odnosa pravosuđa, zaključujemo da mi Hrvati Bugojna nismo više važni ni Tužiteljstvu ali ni međunarodnoj zajednici. Nažalost, stječemo dojam da ni hrvatskim političarima Hrvati Bugojna više nisu važni, počevši od Srednjobosanske županije do viših razina vlasti, kažu hrvatski logoraši.

Bolna je, navode, istina da nitko od Hrvata Bugojna ne obnaša ni jednu od važnijih dužnosti kako u politici tako i čelništvu Udruga proizašlih iz Domovinskog rata HVO HB.

Bez obzira na odnos svih pobrojanih, mi stradalnici Domovinskog rata Bugojna, logoraši, zajedno s obiteljima nestalih, s vjerom u Boga i nadom u bolje sutra, obilježit ćemo i ovu 25. godišnjicu razmjene hrvatskih logoraša iz zloglasnog logora „Stadion „ u Bugojnu. Učinit ćemo to kao i svake godine, dostojanstveno s porukom i nadom da će i na ovom svijetu konačno biti pravde i istine i za Hrvate Bugojna. Osim u Boga ostaje nam uzdati se u zagovor sv. Josipa, našeg zaštitnika na čiji blagdan smo razmjenjeni“, navode u priopćenju za javnost preživjeli hrvatski logoraši iz Bugojna.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari