Pratite nas

Religija i Vjera

Papa Franjo: Sjećam li se čudesa koja je Gospodin učinio u mom životu?

Objavljeno

na

U svojem hodu vjere, Crkva i svaki pojedini kršćanin trebaju paziti da se ne zatvore u sustav normi, nego trebaju dati prostora „sjećanju“ na darove koje su primili od Boga, dinamizmu „proroštva“ i horizontu „nade“.

[ad id=”93788″]

Papa Franjo razmotrio je te tri ključne riječi u jutrošnjoj homiliji na misi u Domu sv. Marte.

Struktura zakona koji sve razgraničava te oslobađajući dah proroštva koji potiče ponad granica. U životu vjere preveliko povjerenje u normu – napomenuo je papa Franjo – može ugušiti vrijednost sjećanja i dinamizam Duha. Isus, u današnjem evanđeoskom odlomku, to očituje pismoznancima i farizejima – koji su ga htjeli ušutkati – koristeći prispodobu o vinogradarima ubojicama.

Najamnici, kojima je vlasnik povjerio dobro organiziran vinograd, odlučuju se pobuniti, mrmljajući i ubijajući sluge koje je gospodar poslao kako bi uzeli dio uroda koji mu pripada. Na koncu, ubijaju i vlasnikova jedinoga sina, čime su zli vinogradari željeli prigrabiti čitavo njegovo nasljedstvo.

Ubojstvo slugu i sina – koji su slika biblijskih proroka i Krista – pokazuje sliku „naroda koji je zatvoren sam u sebe, koji se ne otvara Božjim obećanjima, koji ne očekuje Božja obećanja. Narod bez sjećanja, bez proroštva i bez nade“ – ustvrdio je papa Franjo. Narodne glavare zanima podizanje zakonskih zidova, „zatvorenog pravnog sustava“ i ništa drugo.

Sjećanje ih ne zanima. A proroštvo? Bolje da ne dolaze proroci. Što je s nadom? Svatko će ju ionako vidjeti – tako je Papa opisao sustav „zakonoznanaca, teologa koji su uvijek išli putem kazuistike i nisu dopuštali slobodu Duha Svetoga; nisu prepoznali Božji dar, dar Duha te su ga željeli uokviriti, jer“ – kako je rekao – „ne dopuštaju proroštvo i nadu“. Tom se vjerskom sustavu obraća Isus; sustavu koji, prema Papi, sv. Petar u svojoj prvoj poslanici opisuje kao „pokvaren, monden i požudan“.

I sam je Isus bio kušan da izgubi sjećanje na svoje poslanje, da ne dadne mjesta proroštvu; da prednost pruži sigurnosti umjesto nadi – što je, smatra Papa, bit napasti u pustinji. „Te je ljude Isus opominjao, zato što je sam poznavao to iskušenje: ‘Vi obilazite pola svijeta kako biste stekli jednog obraćenika, i kad ga pronađete, činite ga robom“. Taj tako organiziran narod, ta tako organizirana Crkva stvara robove! Stoga se razumije Pavlova reakcija kad govori o ropstvu zakona i slobodi koju daje milost. Oslobođen narod, oslobođena Crkva koja ima sjećanje, koja daje mjesta prorocima, koja ne gubi nadu“.

Dobro organiziran život – istaknuo je Sveti Otac – „slika je naroda Božjega, slika Crkve, a također i slika naše duše“, za koju se Otac brine s „velikom ljubavlju i nježnošću“. Pobuniti se protiv njega, poput vinograda ubojica, znači „izgubiti sjećanje na dar“ koji smo primili od Boga. Važno je „uvijek se vraćati na korijene“, kako bismo imali živo „pamćenje i da ne bismo pogriješili u hodu“.

„Sjećam li se čudesa koja je Gospodin učinio u mom životu? Sjećam li se Gospodinovih darova? Mogu li otvoriti srce prorocima, to jest onima koji mi kažu: ‘Ovo nije dobro, trebaš ići tamo; idi naprijed, riskiraj’? To čine proroci… Jesam li otvoren tome ili sam ispunjen strahom te se radije zatvaram u kavez zakona? I na koncu: ufam li se u Božja obećanja, kao što je to činio naš otac Abraham, koji je otišao iz svoje zemlje, ne znajući kamo ide, samo zato što se uzdao u Boga? Bilo bi nam dobro postaviti si ta pitanja“ – ustvrdio je na koncu papa Franjo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Dosta je mlakosti, treba nam oganj i sila Duha Svetoga

Objavljeno

na

Objavio

Proprok Jeremija je otvoreno prozivao bezvlađe, pljačku, nemoral svoga naroda. Ti prozvani su se žalili vladaru Sidkiji kako tako buni narod i slabi snagu vojske. Kriv prorok što govori istinu.

Sidkija im je odgovorio da mu oni presude jer, reče, da i on više ne vlada tim paralelnim sustavom kriminala i umreženoga zla. Možemo li u toj slici prepoznati naše vrijeme i načine života?

Često čujemo, što je najgore čak od klera, kako treba tražiti pogodno vrijeme za navještaj i govor istine? Zar nije uvijek vrijeme reći istinu i navijestiti Krista?

Što bi to Crkvu brigali politički procesi, izborne kampanje, geostrateška gibanja, ako je u pitanju nauk Isusa Krista i iznošenje poslanja Crkve? O tim dilemama na temelju Božje riječi razmatra fra Mario Knezović.

On nastavlja kako je Isus došao oganj baciti na zemlju. Taj oganj je sila Duha Svetoga. Taj oganj treba spržiti i spaliti svaki grijeh.

Taj oganj treba spaliti modele života u kojima se zlo razmahalo, a kreposti su ugušene. Taj oganj mora spaliti licemjerstvo i snagu moćnijih koji ugnjetavaju slabije.

Hoće nas se, što je strašno, kaže fra Mario, učiti korektnosti navještaja koji je bezličan i mlak. Progovorio je i o mladima koji tako olako u razvratu bace dobivene milosti kao bisere pred svinje. Vrlo poticajnu i otvorenu propovijed možete poslušati ovdje.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari