Pratite nas

Papa Franjo zatražio oprost zbog podjela među kršćanima na Bliskom istoku

Objavljeno

na

Molim oproštenje za sve što smo činili da dođe do podjele među kršćanima – rekao je Papa tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra, na kojoj je govorio o svom apostolskom putovanju u Svetu Zemlju. Njegovu katehezu s opće audijencije prenosimo u cijelosti.

Pope Francis Visit To The Holy Land -  Day Two

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Proteklih sam dana, kao što znate, boravio na hodočašću u Svetoj Zemlji. Bio je to veliki dar za Crkvu i zahvaljujem Bogu za nj. On me vodio u toj blagoslovljenoj zemlji, u kojoj se Isus uprisutnio u povijesti i gdje su se dogodili temeljni događaji za židovstvo, kršćanstvo i islam. Želim ponovo uputiti izraze svoje iskrene zahvalnosti Njegovu Blaženstvu patrijarhu Fouadu Twalu, biskupima različitih obredâ, svećenicima, franjevcima iz Kustodije Svete Zemlje. Sjajni su ti franjevci! Prelijepo je ono što rade, ono što čine! Zahvaljujem također jordanskim, izraelskim i palestinskim vlastima koji su me primili s tolikom ljubaznošću, rekao bih čak s prijateljstvom, kao i svima onima koji su surađivali na ostvarivanju toga pohoda.

1. Glavna svrha toga hodočašća bilo je obilježavanje sjećanja na 50. obljetnicu povijesnog susreta između pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore. Bilo je to prvi put da je jedan Petrov nasljednik posjetio Svetu Zemlju: Pavao VI. je tako, tijekom Drugog vatikanskog koncila, inaugurirao putovanja papâ izvan Italije u današnjem dobu. Ta proročka gesta rimskog biskupa i carigradskog patrijarha predstavljala je prekretnicu na bolnom ali obećavajućem putu jedinstva svih kršćana, na kojem su od tada učinjeni važni koraci. Zato je moj susret s Njegovom Svetošću Bartolomejem, ljubljenim bratom u Kristu, predstavljao vrhunac toga pohoda. Zajedno smo molili kod Isusova groba a s nama su bili i grko-pravoslavni jeruzalemski patrijarh Theophilos III. i armenski apostolski patrijarh Nourhan, kao i nadbiskupi i biskupi nekoliko Crkava i zajednica, predstavnici građanskih vlasti i mnogi vjernici. Na tome mjestu gdje je odjeknuo uskrsni navještaj osjetili smo svu gorčinu i bol podjela koje još uvijek postoje među Kristovim učenicima. I to doista zadaje veliku bol, bol srcu. Još uvijek smo podijeljeni; na tome mjestu gdje je odjeknuo sâm navještaj uskrsnuća, gdje nam Isus daje život, mi smo još uvijek podijeljeni. Ali prije svega, u tome slavlju u snažnom znaku uzajamnog bratstva, poštivanja i ljubavi, snažno smo osjetili glas Dobroga Pastira Uskrsloga koji želi od svih svojih ovaca načiniti jedno stado; osjetili smo želju da ozdravimo rane koje su još uvijek otvorene i ustrajno nastavimo kročiti putem prema punom jedinstvu. Još jednom, kao što su učinili prijašnje pape, molim oproštenje za ono što je učinjeno s naše strane na jačanju te podjele, i molim Duha Svetoga da nam pomogne ponovno ozdraviti rane koje smo nanijeli drugoj braći. Svi smo braća u Kristu i s patrijarhom Bartolomejem smo prijatelji, braća, i pokazali zajedničku volju da kročimo zajedno, da činimo ono što danas možemo učiniti: moliti zajedno, raditi zajedno za Božje stado, tražiti mir, čuvati stvoreni svijet, toliko toga što nam je zajedničko. I kao braća moramo ići naprijed.

2. Drugi je cilj ovoga putovanja bilo ohrabriti ljude tih krajeva da krenu putom mira, koji je istodobno Božji dar i čovjekova zadaća. Učinio sam to i u Jordanu i u Palestini i u Izraelu. I to sam uvijek činio kao hodočasnik, u ime Boga i u ime čovjeka, noseći u srcu veliku ljubav prema sinovima te zemlje koji već predugo žive u suživotu s ratom i imaju pravo konačno upoznati dane mira!

Zbog toga sam pozvao kršćanske vjernike da se otvorena i poučljiva srca dopuste “pomazati” Duhom Svetim, kako bi bili sve sposobniji za geste poniznosti, bratstva i pomirenja. Duh Sveti omogućuje zauzeti te stavove u svakodnevnom životu, s ljudima različitih kultura i religija, i tako postati “zanatlije” mira. Mir se gradi vješto i znalački. Ne postoje industrije mira, ne. Mir se gradi svakoga dana, znalački i srca otvorena da dođe dar Duha Svetoga. Zbog toga sam pozvao vjernike da se dopuste “pomazati”.

U Jordanu sam zahvalio vlastima i narodu za njihovo zauzimanje u prihvaćanju brojnih izbjeglica iz ratnih područja, humanitarni je to rad koji zaslužuje i traži stalnu potporu međunarodne zajednice. Bio sam pogođen velikodušnošću jordanskog naroda u primanju izbjeglica, mnogih kojih bježe od rata na tome području. Blagoslovio Gospodin taj gostoljubivi narod, neka ga blagoslovi veoma! A mi moramo moliti da Gospodin blagoslovi to gostoprimstvo i tražiti od svih međunarodnih institucija da pomogne tome narodu u tome radu na prihvaćanju kojeg čini. Tijekom hodočašća i u drugim sam mjestima potaknuo tamošnje vlasti da nastave ulagati napore kako bi se ublažile napetosti na području Bliskog istoka, posebno u izmučenoj Siriji, te da nastave tražiti pravedno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Zato sam pozvao izraelskog i palestinskog predsjednika, ljude mira i mirotvorce, da dođu u Vatikan moliti zajedno sa mnom za mir. A od vas tražim da nas ne ostavite same: i vi molite, molite žarko da nam Gospodin dadne mir, da dadne mir u toj blagoslovljenoj zemlji! Računam na vaše molitve. Molite u međuvremenu, molite žarko da dođe mir.

3. Ovo hodočašće u Svetu Zemlju bilo je također prilika da utvrdim u vjeri kršćanske zajednice koje silno pate, i izrazim zahvalnost čitave Crkve za prisutnost kršćana na tome području i na čitavom Bliskom istoku. Ta su naša braća hrabri svjedoci nade i ljubavi, “sol i svjetlo” u toj Zemlji. Svojim životom vjere i molitve te hvalevrijednim odgojnim i karitativnim djelovanjem oni rade u prilog pomirenju i opraštanju, pridonoseći općem dobru društva.

Ovim hodočašćem, koje je bilo prava Gospodinova milost, htio sam donijeti riječ nade, ali mi je ona i uzvraćena! Primio sam je od braće i sestara koji se nadaju “protiv svake nade” (Rim 4, 18), koji prolaze kroz mnoge patnje, poput onih koji je pretrpio onaj koji je zbog sukoba bio prisiljen pobjeći iz svoje zemlje; poput onih koje podnose oni koji su, u raznim krajevima svijeta, diskriminirani i prezreni zbog njihove vjere u Krista. Nastavimo im biti blizu! Molimo za njih i za mir u Svetoj Zemlji i na čitavom Bliskom istoku. Neka molitva čitave Crkve podupre također hod prema punom jedinstvu među kršćanina, da svijet uzvjeruje u Božju ljubav koja je u Isusu Kristu došla prebivati među nama.

I pozivam vas sada da molimo zajedno, da se zajedno pomolimo Gospi, Kraljici mira, Kraljici jedinstva među kršćanima, Mami svih kršćana: neka nam ona dadne mir, čitavom svijetu, i neka nas ona prati na tome putu jedinstva.

(IKA/Bitno.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Benjamin Tolić: Koža na bubnju

Objavljeno

na

Objavio

U ovoj zbrci, u ovom neredu, hrvatska država o mnogo čemu ne zna ništa. To je dobro kada je riječ o pojedincu i njegovoj osobnoj slobodi. Ali hrvatska država ne zna koliko ima državljana, ne zna koliko je državljana upisano u popis birača, ne zna koliko se Hrvata iselilo iz Hrvatske, ne zna koliko se Azijaca i Afrikanaca ilegalno doselilo u Hrvatsku. Kako država o tim stvarima ništa ne zna, ona tako nužno drži i svoje državljane u mraku neznanja o njima. A bez osnovnih znanja te vrste nezamislivo je dobro upravljanje državom.

Temeljno državno neznanje okrunili su Peđa Grbin i Vladimir Šeks državnim referendumom bez kvoruma. Takav cvijet ustavnoga prava mogao je procvasti samo pod geslom Ive Sanadera: „Nema cijene koju nismo spremni platiti za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.“

I vlast i oporba opovrgavaju moju tvrdnju o državnomu neznanju. I teorijski i praktično. Teorijski me i jedni i drugi upućuju na Grbinovu i Šeksovu „ustavnu spoznaju“ da u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda žive 22 nehrvatske „nacionalne manjine“, a praktično se i jedni i drugi diče činjenicom da domoljubna Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne vlada sama, nego srdačno dijeli vlast s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) Ivana Vrdoljaka i domomrznim „nacionalnim manjinama“ koje predvode suvereni srpski knez Milorad Pupovac i još suvereniji talijanski conte Furio Radin.

– Što jest, jest! – rekoh sebi nakon tih argumenata. I već se htjedoh posuti pepelom, kadli me u zadnji čas spriječi predsjednik Vlade Andrej Plenković. On me iznenada prosvijetli kao munja nebeska. Reče, odlučno odbijajući građanske referendumske inicijative o izmjenama izbornoga sustava, da je spomenuta Šeksova i Grbinova „ustavna spoznaja“ bila dio cijene koju je država morala platiti za hrvatsko članstvo u Europskoj Uniji!

– Bože! – pomislih. – Pa on ne vjeruje „popravljačima“ hrvatskoga Ustava i teško ih optužuje! – To me je u prvi mah prenerazilo. Kada se malo zatim pribrah, jasno vidjeh ciničnu zbilju. Što je Plenković rekao, rekao je. Nevažno je vjeruje li on komu ili ne vjeruje; nevažno je govori li on istinu ili laže; nevažno je vjeruje li tko njemu ili ne vjeruje. Takve dvojbe ne mogu prikriti bit stvari. Plenković je tom tvrdnjom uvrijedio hrvatsku naciju, a svoju je „dičnu činjenicu“ koaliranja sa svakojakim juganima njome raskrinkao kao otrovan plod bruseljske iznude!

Tako se to vidi sa suverenističkoga vidikovca. To je, reći će tkogod, jednostrano viđenje. A treba razumjeti i „drugoga i drukčijega“. Pa pogledajmo. Plenković je, po svojem sudu, ponajprije eurohrvat, „cijepljen od populizma“. Ako su Šeks i Grbin svoju „ustavnu spoznaju“ stekli onako kako Plenković tvrdi, sadašnjemu Griču – ni Saboru ni Vladi – u tom slučaju nema prigovora.

Eurohrvati se tamo „viteški“ drže. Čega? Europskog shvaćanja časti. To je Hrvatima malo neobično. Eurohrvati u nevolji, a često i bez nevolje, tako reći po naravi, ostentativno lažu. To je po hrvatskomu shvaćanju nečasno. Ali, Bože moj, koliko svjetonazora toliko vrsta časti! Ipak, gleda li se dijalektički, eurohrvati paze i na hrvatsku narodnu čast. Najbolje se to ogleda u njihovu odnosu prema međunarodnom pravu. Eurohrvati, kao što se vidi na svakom koraku, malo drže do hrvatskoga nacionalnog prava, ali međunarodni su im ugovori – osobito kada su sklopljeni u zloj vjeri na štetu hrvatskoga naroda i njegove države – nešto što se mora bespogovorno provoditi, nešto sveto i vječno! To je „viteštvo“ pogibeljno. I za državu i za narod. Ali pojmovno nije nečasno, ni po hrvatskomu shvaćanju časti.

Takvo stanje stvari nameće mnoštvo teških pitanja na koja je eurohrvatska vlast zasad na njih gluha. Stoga ta pitanja, intonirana sudbinski, razdiru dušu politički osviještena Hrvata.

Hoćemo li ikada izjednačiti sve hrvatske državljane u političkim pravima? Hoćemo li ikada, mi pobjednici u Domovinskom ratu, prestati plaćati danak poraženom neprijatelju? Hoćemo li ikada jednim i jedinstvenim izbornim zakonom potvrditi moderno demokratsko republikanstvo Republike Hrvatske? Hoćemo li zaustaviti masovno iseljivanje Hrvata iz Hrvatske? Hoćemo li odbiti najezde ilegalnih migranata na naše granice? Hoće li nam naši saveznici (Talijani, Nijemci i Austrijanci) Hrvatsku pretvoriti u rezervat (hot spot) nepoželjnih azijskih i afričkih azilanata? Tko će uzdržavati taj rezervat? Hrvatska država ili milostinja bogatih zapadnoeuropskih država? Jesu li sve te nepogode, pa i „inkluzivna“ protunarodna vladavina Andreja Plenkovića – samo zasad vidljiv dio cijene koju smo platili za hrvatsko članstvo u Europskoj uniji?

Eurohrvatska vlast na ta pitanja – šuti. Stoga je narod počeo sam tražiti odgovore. I naišao na nevjerojatan otpor. Vlast grdi narod: To, svjetino, nije tvoj posao! Narod se smije: Nije naš posao, ali naša je koža na bubnju! Moja neznatnost sa simpatijom gleda taj „hod za život“ Republike Hrvatske. I toplo se nada da ne će klonuti.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

KOŽUL: U BiH nastupio raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini nastupio je raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata, kazao je danas zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul. Podsjetio je da je u ovoj godini u BiH ušlo nekoliko tisuća migranata te rekao da HDZ traži od nadležnih institucija sve relevantne podatke i o broju migranata, ali i o kapacitetima s kojima država raspolaže “u cilju sanacije posljedica ove krize”.

Iznio je podatak da Služba za poslove sa strancima ima 230 zaposlenih, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 789, Granična policija 2.500 zaposlenih, ali i upitao što je sve urađeno u rješenju ovog pitanja.

Napomenuo je da BiH nedostaju i zakoni koji će tretirati ovu oblast te je naglasio da će HDZ predložiti set zaključaka kojima će zatražiti sveobuhvatnu informaciju o tome, a u kojoj će biti podaci o ovoj situaciji u operativnom dijelu, ali i sigurnosnom smislu. Zatražit će da se onda o njoj kvalitetno vodi rasprava na sjednici koja je planirana za početak idućeg mjeseca, međutim, rasprava je nastavljena kada je zastupnik Nezavisnog bloka Senad Šepić naglasio da je situacija u Unskoj županiji preteška.

Napomenuo je da osim problema sa smještajem postoje socijalni i politički problemi u sredinama u kojima migranti najviše borave, podsjećajući da je s početka godine tražio da se donesu mjere i napravi kvalitetna akcija nadležnih kako se ovo ne bi dogodilo.

Tijekom rasprave zastupnicima se obratio ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je upozorio da nedostaje kapaciteta za adekvatan odgovor kada je u pitanju povećan priliv migranata te da nedostaju sredstva za osiguranje većeg broja policajaca koji bi štitili granicu. Zastupnik SDP-a Saša Magazinović podsjetio je da ministar nije govorio o strukturi migranata kao ni o bezviznom režimu kojeg je Srbija uspostavila s Iranom odakle u BiH najviše dolazie nelegalnih migranata.

Zastupnik HDZ-a BiH Nikola Lovrinović je upozorio na reakciju ministra Mektića kada je u pitanju bilo zaustavljanje kolone migranata na putu do Mostara i Izbjegličkog centra u Salakovcu prije mjesec dana, kada su najavljena uhićenja. Na to je ragirao dopredsjedatelj Doma Šefik Džaferović (SDA) koji je kazao da su sve institucije na ono što se dogodilo u tom konkretnom slučaju na Ivan-sedlu trebale reagirati, a ne samo Mektić. – To što se dogodilo na Ivanu taj dan najgrublji je napad na ustavni poredak zemlje jer je lokalna odnosno kantonalna policija zaustavila izvršenje odluke institucija BiH i neka se presaberu i razmisle oni koji su to učinili – kazao je.

Za njega je to bila teška povreda Daytonskog mirovnog sporazuma i predstavlja kazneno djelo jer je sloboda kretanja temeljni princip Daytonskog mirovnog sporazuma zbog čega bi se počinitelji trebali pripremiti na odgovornost. Potom je reagirala dopredsjedateljica Borjana Krišto (HDZ) upitavši postoji li u konkretnom slučaju odluka Vijeća ministara te postoji li pravilnik kako i na koji način se upućuju migranti. Ultimativno je nakon toga Gasal-Vražalica tražila pauzu uime Kluba DF-a dok se zastupnicima ne dostavi materijal, a njenom zahtjevu udovoljio je predsjedatelj Doma Mladen Bosić (SDS). Raspravu o Informaciji o provođenju Plana hitnih mjera i realiziranju aktivnosti vezanih za migrantsku krizu zatražili su zastupnici HDZ-a BiH Borjana Krišto, Nikola Lovrinović i Predrag Kožul./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori