Pratite nas

Religija i Vjera

Papa Franjo:‘Crkva, u svojoj mudrosti, čuva razliku između zaručništva i oženjenosti – to nije isto!’

Objavljeno

na

Nastavljajući ove kateheze o obitelji, danas ću govoriti o zarukama.

Zaruke (na tal. fidanzamento) – kao što sama riječ kaže – imaju itekako veze s povjerenjem (tal. fiducia), pouzdanjem (tal. confidenza), pouzdanošću (tal. affidabilità). Pouzdavanje u poziv kojeg Bog daje, jer je ženidba prije svega otkrivanje jednog Božjeg poziva. Sigurno da je lijepo što mladi danas mogu izabrati ženidbu na temelju uzajamne ljubavi. Ali upravo ta sloboda veze zahtijeva svjesni sklad odluke, ne samo jednostavni dogovor kao plod privlačnosti ili osjećaja, koji je trenutan, kratkog vijeka…, ona zahtijeva jedan hod.

Zaruke su, drugim riječima, vrijeme u kojem je dvoje pozvano snažno poraditi na svojoj ljubavi, i na tome trebaju raditi složno i zajednički, kako bi produbili svoju ljubav. Jedno drugo postupno otkrivaju: to jest muškarac “upoznaje” ženu upoznavajući tu ženu, svoju zaručnicu; a žena “upoznaje” muškarca upoznavajući toga muškarca, svoga zaručnika. Ne smijemo podcjenjivati važnost toga učenja: to je lijepa obaveza, i to sama ljubav traži, jer to nije samo bezbrižna radost, čarobni osjećaj… Biblijski izvještaj govori o čitavom stvaranju kao o lijepom Božjem djelu; u Knjizi Postanka se kaže da “i vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro” (Post 1, 31). Tek je na kraju Bog “počinuo”. Iz te slike shvaćamo da je Božja ljubav, po kojoj je nastao svijet, bila odluka koja je bila unaprijed pripremljena. To je bilo lijepo djelo. Božja ljubav je stvorila konkretne uvjete za neopozivi, čvrsti savez, koji će trajati.

Savezu ljubavi između muškarca i žene, savezu za život, prethode pripreme, to nije nešto što nastane od danas do sutra. Ne postoji ekspres brak: na ljubavi treba raditi, treba proći određeni put. Savez između muškarca i žene se uči i produbljuje. Dopuštam si reći da je to savez u kojem treba pokazati svu svoju umješnost. Učiniti od dva života jedan je gotovo čudo, čudo slobode i srca, povjereno vjeri. Morali bismo se možda više oko toga potruditi jer su nam se “sentimentalne koordinate” malo pomiješale. Onaj tko želi sve i odmah, uzmiče pred svim – i odmah – čim se javi prva teškoća (ili prva prilika). Nema nade za povjerenje i vjernost sebedarja, ako prevladava navika konzumiranja ljubavi kao neke vrste “integratora” psiho-fizičkog blagostanja. Ljubav nije to!

Zaruke stavljaju u žarište želju da se zajedno čuva nešto što se nikada neće moći kupiti ili prodati, izdati ili napustiti, ma koliko ponuda bila privlačna i zavodljiva. Ali i Bog, kada govori o savezu sa svojim narodom, katkad to čini terminima vezanim uz zaruke. U Knjizi proroka Jeremije, govoreći narodu koji se udaljio od njega, podsjeća na vrijeme kada je narod bio Božja “zaručnica” i kaže ovako: “Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke” (2, 2). I Bog je prošao taj put zaruka; zatim daje također jedno obećanje: čuli smo ga na početku audijencije, u Knjizi proroka Hošee: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu” (2, 21-22). Dug je put kojega Gospodin prolazi sa svojim narodom u tome zaručničkom hodu. Na kraju Bog sklapa zaručnički savez sa svojim narodom u Isusu Kristu: u Isusu zaručuje Crkvu. Božji narod je Isusova zaručnica. Ali koliki put!

A vi Talijani, u vašoj književnosti imate remek-djelo o zarukama [“Zaručnici”]. Nužno je da ga mladi upoznaju, da ga čitaju; to je remek-djelo u kojem se govori o životu zaručnikâ koji su pretrpjeli mnoge patnje, prošli put posut mnogim nevoljama i na kraju prispjeli k ženidbi. Ne zanemarite to remek-djelo o zarukama koje je talijanska književnost ponudila upravo vama. Samo naprijed, čitajte ga i vidjet ćete ljepotu, patnju ali i vjernost zaručnikâ.

Crkva, u svojoj mudrosti, čuva razliku između zaručništva i oženjenosti – to nije isto – upravo s obzirom na osjetljivost i dubinu te provjere. Pazimo da ne prezremo olako to mudro učenje koje se nadahnjuje također na iskustvu bračne ljubavi. Snažni simboli tijela drže ključeve duše: svojim nepromišljenim postupanjem i odnosom s tijelom možemo otvoriti trajnu ranu u srcu (1 Kor 6, 15-20).

Današnja kultura i društvo postali su ravnodušni na osjetljivost i ozbiljnost toga koraka. A s druge strane, ne može se reći da su bili velikodušni s mladima koji imaju ozbiljnu namjeru zasnovati obitelj i donositi na svijet djecu! Štoviše, često postavljaju bezbroj prepreka, mentalnih i praktičnih. Zaruke su životni put koji mora postupno sazrijevati poput voća, to je put sazrijevanja u ljubavi, sve do trenutka sklapanja ženidbe.

Tečajevi priprave za brak su posebni izraz te priprave. A mi vidimo mnoge parove, koji na tečaj dolaze nevoljko. “A sad će nam ti svećenici držati tečaj! Ali zašto? Mi sve znamo!”… i nerado idu na tečaj. Ali kasnije su zadovoljni i zahvaljuju, jer su zapravo tamo našli priliku – često jedinu! – da razmišljaju o svome iskustvo na jedan dublji način. Da, mnogi parovi su dugo zajedno, čak su i u intimnim odnosima, katkad žive u izvanbračnoj zajednici, ali se stvarno ne poznaju. To se čini čudnim ali iskustvo pokazuje da je tako. Zbog toga treba ponovno prepoznati vrijednost zaruka kao vremena zajedničkog upoznavanja i dijeljenja jednog projekta. Hod priprave za ženidbu treba smjestiti u tu perspektivu, koristeći se također jednostavnim ali snažnim svjedočanstvo kršćanskih supružnika. I postaviti za cilj ono bitno a to su: Biblija, koju treba otkrivati zajedno, na svjestan način; zatim molitva, u svojoj liturgijskoj dimenziji, ali također u dimenziji “obiteljske molitve”, koju će se živjeti u obitelji; sakramenti, sakramentalni život, ispovijed, pričest u kojoj Gospodin dolazi boraviti u zaručnicima i pripravlja ih da istinski prihvate jedno drugo “s Kristovom milošću”; te bratstvo sa siromašnima, s potrebitima, koji će nas potaknuti na umjerenost i dijeljenje. Zaručnici koji se trude oko toga zajedno rastu i sve to dovodi do pripreme jedne lijepe ženidbene svečanosti na jedan drukčiji, ne svjetovni već kršćanski način! Sjetimo se Božjih riječi koje smo čuli, kada on govori svome narodu kao zaručnik zaručnici: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu” (Hoš 2, 21-22). Neka svaki zaručnički par misli na to i neka kažu jedno drugom: “Bit ćeš moja zaručnica, bit ćeš moj zaručnik”. Čekati taj trenutak; to je trenutak, to je put kojim se polako ide naprijed ali je hod sazrijevanja. Etape toga puta ne smiju se preskakati. Sazrijeva se korak po korak.

Vrijeme zaruka može doista postati vrijeme inicijacije, ali u što? U iznenađenje! U iznenađenje duhovnih darova kojima Gospodin, po Crkvi, obogaćuje obzor nove obitelji koja je spremna živjeti u njegovu blagoslovu. Pozivam vas sada da se pomolite Svetoj Nazaretskoj Obitelji: Isusu, Josipu i Mariji. Neka to bude molitva da obitelj prođe taj put priprave; molitva za zaručnike. Izmolimo svi zajedno Gospi jednu Zdravomariju za sve zaručnike, da mogu shvatiti ljepotu toga hoda prema ženidbi. [Zdravo Marijo….]. Svim zaručnicima koji su na trgu želim dobre zaruke!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Objavljeno

na

Objavio

22. listopada – Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II. slavi se 22. listopada, na datum kad je održao prvu svetu misu kao papa 1978. godine.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII.

Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II.

Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku.

Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003.

Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima.

Osobito je bio popularan kod mladih. Ustanovio je 1984. godine Svjetski dan mladih, na kojem se redovito okupljalo mnoštvo mladih, a ti su se Susreti nastavili održavati te okupljaju sve veći broj mladih.

Znakovita su i njegova putovanja. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 129 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je Zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.

Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima kao izuzetan čovjek, papa i blaženik.

Biografija:

papa-2Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu.

Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine  1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom.

Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.

Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.

Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Papa je u tijeku svoje papinske službe proglasio 1282 blaženika i 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala.

Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005, u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada. Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla II. svetim 27. travnja 2014. godine, zajedno s papom Ivanom XXIII.

 

Na današnji dan papa Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. proglašeni svetima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

18. Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Danas, 20. listopada 2018. godine organiziran je Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Molitveni pohod na Bobovac organizira se kao spomendan posljednje bosanske kraljice Katarine, koja je umrla u Rimu, 25. listopada 1478. godine, a ove godine Bobovac je pohodio najveći broj vjernika do sad, prenosi radiobobovac.com

Bili su tu vjernici iz raznih župa u BiH, članovi udruga i pokreta, bogoslovi sjemeništarci i časne sestre zajedno sa svojim svećenicima na čelu s gvardijanom i župnikom iz Kraljeve Sutjeske, potom predstavnici civilnih vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom i načelnikom općine Vareš Zdravkom Maroševićem, brojni pripadnici OS BiH predvođeni ministricom obrane BiH Marinom Pendeš i hrvatskim generalima, pripadnici snaga reda i sigurnosnih službi različitih razina i predstavnici povijesnih postrojbi.

Na Bobovac su ove godine stigli i gosti iz drugih država – delegacija i počasna postrojba OS RH koje je predvodio načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Mirko Šundov i svećenici vojnog ordinarijata iz Zagreba, vojni vikar Matej Jakopič iz Slovenije, trojica vojnih atašea pri Veleposlanstvima svojih država u BiH – vojni izaslanici Republike Hrvatske, Republike Slovenije i po prvi puta vojni izaslanik SAD-a.

Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem u mjestu Luke pored rijeke Bukovice u podnožju grada Bobovca, odakle su hodočasnici, predvođeni svećenicima i vojnicima u svečanim odorama sa stijegovima na čelu procesije, uz molitvu krunice u procesiji išli prema Bobovcu.

Misno slavlje na kraljevskom gradu Bobovcu, koje je predvodio nadbiskup metropolit Vrhbosanske nadbiskupije kardinal Vinko Puljić, započelo je u 11 sati, a propovijed je održao vojni biskup ordinarij u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

Misno slavlje pjesmom je uveličao Zbor bogoslova Franjevačke bogoslovije iz Sarajeva. “Zahvaljujem svima koji ste došli da zajedno molimo ovdje na našim povijesnim korjenima za mir i prosperitet ove zemlje i svih naroda u njoj, a to su sloga, suradnja i razumijevanje. Mira nema bez istine i pravde i jednakopravnosti. Na tu nakanu posebno i molimo.

Također molimo za sve one koji na svoj način žele nam oprati pamet iskrivljujući povijest. Neka im Bog udijeli istinu i ljubav prema istini, da istinski poštujemo korijenje na kojem smo iznikli i na kojem želimo opstati. Također i sve one koji iskrivljuju naše stavove da ne volimo ovu zemlju molim neka nam je ne ogade. Mi je volimo i želimo ovdje opstati i biti ono što jesmo sa svim drugim ljudima”, poručio je kardinal Puljić na početku misnog slavlja.

U izjavi za radio Bobovac kardinal Puljić je istaknuo:”Zaista smo bogu zahvalni za ovaj divan dan, a i za brojne vjernike, posebno vojsku i policiju, čuvare reda koji su se danas okupili na ovaj kraljevski grad da obilježimo – vojska i policija 15. puta, a mi kao Vrhbosanska nadbiskupija 18. puta. To je jedan lijepi događaj i drago mi je da to nastavljamo dalje.

Na poseban način me raduje da je vojni biskup Tomo Vukšić tako lijepo progovorio i snažnu poruku dao utemeljenu na evanđelju i na današnjem trenutku. Onaj tko iskreno voli ovu domovinu i njezine ljude taj će poštivati korijenje iz kojeg smo nikli. I zato smo mi došli tu da na korijenima obnovimo ono povijesno pamćenje, jer jadan narod koji izgubi pamćenje, a i jadna država koja ne voli svoj narod. zato želim d aovo na neki način probudi svaku vlast da zna služiti narodu, a ne crpiti narod. Mi smo graditelji vremena služeći Bogu i ljudima”.

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara je putem valova radio Bobovca poručio:” Presretan sam da sam danas ponovno ovdje na oltaru domovine, da smo u ovako prelijepom ambijentu i uz veliku nazočnost oružanih snaga i policije i svih nadbiskupa i biskupa molili za našu domovinu, onakvu kakvu bi svi željeli da bude – zemlja za sretne narode i zaposlene stanovnike ove države i vjerujem da će i ovo biti poticaj svima onima koji žele BiH da bude ugodna domovina za sve na djela”.

Ministrica obrane BiH Marina Pendeš za naš radio je rekla:”Meni je drago da zajedno sa svim ljudima dobre volje smo sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio naš uzoriti kardinal Vinko Puljić i mislim da poruke koje su odaslane s ove mise su poruke ljubavi, zajedništva, ali isto tako i poruke upozorenja da morate voditi računa o svakom čovjeku, da se mora voditi računa o dostojanstvu čovjeka i mislim da je vojni ordinarij don Tomo Vulšić izvrsno kazao sve ono što je svakom čovjeku ili ono što bi svakom čovjeku trebalo biti bitno, a to je – ne čini drugom što ne želiš da tebi učini, čini drugom ono što želiš da ti učini.

Vjerujem da ova poruka koju su poslali naši svećenici i kardinali i mi katolici s ovog mjesta gdje su stolovali posljednji bosanski kraljevi je poruka mira i zajedništva i poruka da je ovo naša domovina”.

Nakon procesije i misnog slavlja upriličeno je prigodno druženje uz nezabilazni vojnički grah koji su pripremili pripadnici OS BiH.

 

Kardinal Puljić: Nema mira bez pravde i jednakopravnosti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari