Pratite nas

Religija i Vjera

Papa imenovao 15 ‘bolesti’ Rimske kurije – među njima su materijalizam, ogovaranje, taština…

Objavljeno

na

Pope speaks during audience to exchange Christmas greetings with members of Roman CuriaPapa je svojim suradnicima u Vatikanu ponudio svojevrsni ‘ispit savjesti’ koji može poslužiti i svakome od nas

Na tradicionalnom susretu s djelatnicima Rimske kurije Papa Franjo je u govoru svojim suradnicima danas predložio svojevrstan “ispit savjesti”. Imenovao je 15 duhovnih ‘boleština’ koje, kako je rekao, muče zaposlenike Kurije i protiv kojh se valja boriti. Dodao je kako ove ‘boleštine’ nisu problem samo Rimske kurije, nego svakog kršćanina i svih zajednica, župa i biskupija koje postoje u Crkvi. Međutim, rekao je, bilo bi zgodno Kuriju promatrati kao “Crkvu u malom” u kojoj svi njezini članovi nastoje biti “jedno s Kristom”. Naveo je slijedeće ‘boleštine’:

1. Osjećaj besmrtnosti i važnosti

„Kurija koja ne njeguje samokritiku, koja ne pokušava poboljšati ono što radi, potpuno je bolesna”, rekao je Papa. Predložio je posjet groblju, gdje “leži puno njih koji su mislili da su besmrtni i jako važni” i rekao da je ovaj problem povezan s narcizmom.

2. Boleština pretjeranog rada

Od ove boleštine, rekao je Papa, boluju oni koji poput Marte u evanđelju previše rade umjesto da “odaberu bolji dio koji im se neće oduzeti”

3. Psihička i duhovna zatupljenost

Od nje boluju oni koji su “izgubili svoj unutarnji mir i životnost, te se sakrivaju iza papira i postali su strojevi,  a ne ljudi Boga.”

4. Pretjerano planiranje

Događa se kada “apostol sve detaljni isplanira i čineći tako misli da stvari idu naprijed kako i trebaju. Postaje on tada obični knjigovođa” koji se krije od Duha Svetog i njegova djelovanja.

5. Loša koordinacija

Događa se kada “zajednica izgubi svoju harmoniju i djelotvornost”, te postaje “orkestar koji proizvodi nekontroliranu buku”.

6. Duhovni Alzheimer

Progresivno uništavanje duhovnih vrlina kod ljudi koji žive u “potpunoj ovisnosti o svom, često imaginarnom, mišljenju”. Takvi su, kaže Papa, “izgubili sjećanje na svoj susret s Kristom”.

7. Rivalizacija i taština

“Kada pojavnost, boja habita i čast postanu prvi ciljevi nečijeg života…” Boleština koja, rekao je Papa, čini da postanemo lažni ljudi koji žive lažni misticizam.

8. Egzistencijalna šizofrenija

Boleština onih koji žive “dvostruki život”, rezultat “licemjerstva tipična za mediokritete i one koji razvijaju duhovnu prazninu koju akademske titule ne mogu ispuniti”. Oni stvaraju svoj svijet birokracije, izvan svakog istinskog dodira sa stvarnim ljudima.

9. Ogovaranje i zavjere

Osobe koje boluju od toga Papa je usporedio sa “sijačima razdora”, “hladnokrvnim ubojicama dobrog imena svoje braće i kolega”. Takve osobe nemaju hrabrosti govoriti ljudima u oči. “Prekinimo terorizam ogovaranja”, rekao je Papa.

10. Idoliziranje nadređenih

Neki “uzdižu svoje nadređene” i postaju žrtvama “karijerizma i oportunizma”. Žive svoj poziv misleći samo na ono “što moraju dobiti, a ne dati”. Nekada i nadređeni idoliziraju svoje podređene, jer ih tako žele potčiniti.

11. Neosjetljivost prema drugome

Događa se kada “svatko od nas misli samo na sebe i gubi istinitost i toplinu ljudskog odnosa”. Kada “iskusniji ne žele pružiti pomoć manje iskusnim kolegama, nego se raduju njihovim neuspjesima”.

12. Boleština izraza lica kao na pogrebu

Od nje pate ljudi koji misle kako, da bi bili ozbiljno shvaćeni, moraju imati lice kao na pogrebu ili ponašati se prema drugima bezdušno i arogantno. Povezano je to s strahovima i nedostatkom samopuzdanja.

13. Potreba za posjedovanjem

Neki apostoli prazninu u svom srcu ispunjavaju prikupljanjem materijalnih dobara, rekao je Papa, ne nužno zbog pohlepe, nego da bi se osjećali sigurni.

14. Boleština zatvorenih kružoka

Kada je pripadnost nekom zatvorenom krugu ljudi važnija nego pripadnost Mističnom Tijelu Kristovom.

15. Potreba za svjetovnim profitom i egzibicionizam

“Kada apostol svoju službu pretvori u moć, a moć u način da osigura svjetovni profit ili još veću moć. To je boleština onih ljudi koji neprestano traže da povećaju svoju moć. Da bi to postigli, spremni su ocrnjivati druge, čak i u medijima”.

Na koncu ovog ispita savjesti, koji može koristiti svima nama, a ne samo zaposlenima u Rimskoj kuriji, Papa je rekao da su “svećenici poput zrakoplova, postaju vijest tek kada padnu. Puno ljudi ih kritikuje, ali malo se moli za njih”.

“Svećenstvo je jako osjetljiva i delikatna služba, ali treba i zapamtiti koliko štete Crkvi učini onaj svećenik koji ‘padne’”, rekao je Papa i svojim suradnicima poručio da se mole za ozdravljenje od grijeha koji svatko od njih nosi u srcu, i zamolio ih da se mole i za njega.

Goran Andrijanić/Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Marko – autor najstarijeg evanđelja

Objavljeno

na

Objavio

Danas 25. travnja slavimo blagdan svetog Marka, autora najkraćeg i najstarijeg evanđelja u Bibliji. Dvije katedralne crkve, u Makarskoj i Korčuli, posvećene su ovom evanđelistu, kao i starodrevna crkva svetog Marka u Zagrebu ispred Hrvatskog sabora koja je postala zbog položaja i krova jednim od simbola hrvatske državnosti.

Osobito ga časte kršćani Egipta kojima je on donio evanđelje, pa je jedna od najstarijih kršćanskih i mučeničkih biskupija na svijetu – Aleksandrija – posvećena baš ovom svecu.

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Prema nekim izvorima, Isus je blagovao svoju Posljednju večeru upravo u kući Markove majke Marije. Marko je promatrao sve što Isus čini i kako apostolima pere noge te slavi Pashalnu žrtvu Novoga saveza.

Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko“. Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje.

Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo, poput opisivanja Isusove čovječje strane (samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…). U svoje nas Evanđelje Marko postupno uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.

Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65.godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.

Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku, odnosno katedralu sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.

U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva sv. Marka postaje simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio početak radova na Caritasovom domu bl. Alojzija Stepinca

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je, u utorak 24. travnja u Petrinjskoj ulici u Sisku, početak radova na Caritasovom domu bl. Alojzija Stepinca, za najpotrebnije.

Na približno 300 m2 ovaj dom će, kada otvori svoja vrata za otprilike dvije godine, pružit usluge smještaja i pomoći u kriznim situacijama pojedincima i obiteljima. Blagoslovu su nazočili domaći župnik župe Pohoda BDM vlč. Ivan Grbešić, arhitektica Ivana Vujić Kljajić te izvođač radova i predstavnik donatora Davor Vrbanek.

Obraćajući se okupljenima biskup Košić je istaknuo kako Biskupija već nekoliko godina planira gradnju ovog doma koji je više nego potreban na području grada Siska. „Neki kažu da u našem gradu nema takvih ljudi, ali to je zato jer ih ti ne vide ili ih ne žele vidjeti. Često se pitam i brine me, kako se na velikim hladnoćama zimi snalaze ljudi koji su na ulici. Tužno bi bilo da mi kao vjernici i katolici nemamo nekog toplog kutka za njih i sve one koji se nađu u teškoj nevolji. Ova kuća bit će dar svih onih koji osjećaju potrebu da pomognu bližnjem u potrebi“, rekao je biskup dodavši kako će se ova kuća graditi najvećim dijelom iz donacija, posebno zahvalivši na daru i trudu arhitektici Vujić Kljajić i izvođaču radova Vrbaneku.

Svoje zadovoljstvo zbog izgradnje ovog doma izrazili su i okupljeni susjedi i župljani koji su se s radošću podsjetili kako je upravo ovu parcelu župi Pohoda BDM poklonio g. Rudolf Kapša uz uvjet da se na njoj sagradi dom za najpotrebnije.

(Biskupija Sisak)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati