Pratite nas

Religija i Vjera

Papa u miru Benedikt XVI.: Život u molitvi i povučenosti

Objavljeno

na

Mediji često vole spekulirati koliki je utjecaj pape u miru na život Katoličke Crkve danas. Ogroman, može se slobodno reći. Ne zbog njegova tajnog upliva u događaje u i oko Vatikana, već jednostavno zbog njegova opusa koji je darovao Crkvi i svijetu.

„Rođen sam na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu. U obitelji se uvijek držalo značajnim da je dan mojega rođenja bio zadnji dan Velikog tjedna i predvečerje Uskrsa jer s time je bilo povezano to što sam dan nakon svog rođenja bio kršten vodom upravo posvećenoj u ‘uskrsnoj noći’, koja je u ono doba slavljena prijepodne: biti prvi krštenik koji je poliven novom vodom držalo se značajnim znakom. Uvijek me ispunjavalo zahvalnošću to što je moj život od sama početka na ovaj način bio uronjen u uskrsnu tajnu jer to je mogao biti samo znak blagoslova…“ Tako o svom rođenju i krštenju pripovijeda u knjizi Moj život – autobiografija (Verbum, 2005.) papa u miru Benedikt XVI.

A upravo na Uskrs prošle godine „pao“ je i njegov rođendan. Papa u miru Benedikt XVI. je rođendan proslavio dan kasnije, na Uskrsni ponedjeljak, u samostanu Mater Ecclesiae unutar vatikanskih zidova i vrtova. O njemu se ne čuje previše vijesti. Živi povučeno i tiho, u molitvi i kontemplaciji kako je i najavio. Još uvijek mnogo čita, i odgovara na sva pisma koja mu pristižu, potvrdili su njegovi najbliži suradnici. Prima bliske i drage osobe, a tek se u posebnim prigodama, pojavi u javnosti. I gotovo je to uvijek na poziv pape Franje.

Papa Franjo je na Veliku srijedu 2017. otišao do pape Benedikta XVI. te mu je, kao i prethodnih godina, osobno čestitao 90. rođendan. Upućeni kažu da se oni relativno često čuju i telefonskim putem. Kada govorimo o tom „skrivenom životu“ pape u miru tu su još i poneki, ali vrlo rijetki intervjui, poneko pismo ili tekst u prigodi značajnih obljetnica i događaja, poneka vijest od prijatelja koji ga posjećuju…

„Drugi Augustin“

Među njih spada i nekadašnji vatikanski glasnogovornik pater Federico Lombardi, predsjednik vatikanske Zaklade Joseph Ratzinger – Benedikt XVI. „Način na koji je živio, i na koji živi ovih godina, odgovara onomu što nam je bio rekao, odnosno živi u molitvi, u povučenosti, s duhovnoga stajališta, i u krajnjoj diskreciji; živi svoju službu praćenja u molitvi života Crkve, kao i solidarnosti sa svojim nasljednikom“, rekao je prije 2017. p. Lombardi. Napomenuvši da se u posljednje vrijeme nekoliko puta imao prigodu susresti s Benediktom XVI., zahvaljujući također i odgovornosti koju ima u Zakladi Ratzinger, pater Lombardi je kazao da je papa u miru bistar kao uvijek, duhovno i mentalno je prisutan, te je doista, kako je rekao, „pravi užitak biti s njim“. „Naravno, vrijeme prolazi, a tjelesna snaga ne jača, tako da je fizički slabiji; dok su, primjerice, njegove mentalne i duhovne sposobnosti savršene. On je osoba koja nema nekih posebnih bolesti, stoga je na nogama, normalno se kreće, ali vidi se krhkost koja je s godinama sve veća“, kazao je p. Lombardi.

Kod većine vjernika Katoličke Crkve, osobito onih koji brižno prate život Crkve; kod jednog značajnog broja i drugih kršćana; ali, što je vrlo zanimljivo, i kod mnogih koji uopće nisu vjernici, papa u miru Benedikt XVI. je preko svojih djela, knjiga i raznih spisa, i dalje iznimno prisutan, i dalje fascinira. Jer o Bogu i vjeri, o čovjekovu odnosu s Bogom, o suvremenom čovjeku i svijetu, o budućnosti vjere… jedino je tako jednostavno i životno mogao pisati i govoriti svećenik, teolog, biskup, kardinal i papa Ratzinger.

O tome ne dvoji ni novinar Peter Seewald, autor već sada čuvenih knjiga-razgovora s papom Ratzingerom. Njemački je novinar usporedio papu Ratzingera sa Sv. Augustinom koji je, bez sumnje, jako utjecao na njega. „U Ratzingerovu teološkom djelu da se osjetiti utjecaj mnogih majstora minulih epoha, ali mislim da je onaj Augustina i njegovih Ispovijesti najmoćniji“, kazao je Seewald u jednom razgovoru za poljsku Katoličku informativnu agenciju, prenio je portal Bitno.net. „Kada usporedimo život Josepha Ratzingera i Sv. Augustina, uviđamo mnoge sličnosti. Ne bojim se ustvrditi kako Ratzingera možemo nazvati drugim Augustinom. Uvjeren sam da kako je misao Sv. Augustina usmjerila tijek filozofije i teologije od srednjeg vijeka do danas, tako će i djelo Razingera utjecati na nas u stoljećima koja dolaze.”

„Imao je tu sposobnost, zahvaljujući nekonvencionalnom načinu predavanja, prenijeti studentima dojam kako prvi put slušaju o najvažnijim stvarima, na nov i originalan način. Nije stvarao neku novu teologiju, ali je izražavao svoja uvjerenja koja nisu bila temeljena samo na znanosti. Njegova je teologija bila stvorena na dubokoj vjeri i angažirala je čovjeka u svim aspektima njegova života. Duhovna ljepota vidljiva je u njegovim djelima, on je pjesnik filozofsko-teološke misli“, rekao je u tom razgovoru Seewald.

Bavarski dan u Vatikanu

Kada se pogleda koliko se teoloških djela pape u miru i danas tiska u svijetu, neprestano objavljuje, kada se vidi kakav su planetarni uspjeh požnjele njegove knjige počevši od nezaobilaznog „klasika“ Uvod u kršćanstvo, preko knjiga intervjua – od Razgovora u vjeri iz 1985. godine s Vittorijem Messorijem do četiri knjige-intervjua s Peterom Seewaldom – jasno je kakav je utjecaj pape u miru na Crkvu danas, a sasvim sigurno i na Crkvu sutrašnjice. Mediji često vole spekulirati koliki je utjecaj pape u miru na život Katoličke Crkve danas. Ogroman, može se slobodno reći. Ne zbog njegova tajnog upliva u događaje u i oko Vatikana,  već jednostavno zbog njegova opusa koji je darovao Crkvi i svijetu. Sveti Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. bili su, i jesu, Božji darovi Crkvi današnjice.

Pečat koja su ova dva pontifikata ostavila sveopćoj Crkvi, ali i svijetu, neizbrisiv je i siguran svjetionik i za Crkvu sutrašnjice. Živimo u vremenu koje nije nimalo sklono Crkvi, u vremenu u kojem se i Crkva suočila s grijesima koje je počinila, u vremenu kada se modernom čovjeku i poslije komunizma, sada na jedan drugačiji način, prije svega kroz diktaturu kulture relativizma, želi zatvoriti nebo, u vremenu koje Boga želi potisnuti iz ljudskog srca… Zato nam je upravo potrebna jasnoća kojom nam je u svojim djelima uvijek zborio sadašnji papa u miru. Ne zaboravimo gotovo proročanski tekst teologa Ratzingera iz 1969. godine o „malom stadu“ koje će ostati vjerno Kristovoj Crkvi u dobu koje tek treba doći i koji se, očito, i ostvaruje.

Vratimo se nakratko proslavi 90. rođendana pape u miru Benedikta XVI. Iz snimaka i fotografija koje smo mogli vidjeti u medijima jasno se da uočiti, kao što je već i kazano, da je papa Benedikt XVI., fizički oslabio, jednostavno kazano – ostario je. No i iz njega i dalje progovara poniznost, jednostavnost, skromnost i blagost. Isti je to onaj papa kojeg su kardinali 2005. godine izabrali za nasljednika Sv. Petra.  Dirljivo ga je bilo vidjeti prošle godine okružena s gostima iz njegove rodne Bavarske, među kojima je bilo i 30-ak pripadnika bavarskih povijesnih postrojbi, tzv. Gebirgschützen, zatim bavarski premijer Horst Seehofer kao i njegov 93-godišnji brat mons. Georg Ratzinger. Mons. Georg živi u Regensburgu, u svećeničkome domu. „Bratov dolazak mu je ‘najveći dar’“, rekao je novinarima Benediktov dugogodišnji osobni tajnik, a sada prefekt Papinskog doma nadbiskup Georg Gänswein. Bio je to bavarski dan usred Vatikana. Bavarske zastave, pjesme, pivo, hrana…

Papa u miru je u svom kratkom govoru kazao da mu je „srce ispunjeno zahvalnošću za 90 godina koje mu je dragi Bog podario. Bilo je kušnji i teških vremena, ali me je On u svemu uvijek vodio dalje, izvlačio me, kako bih mogao nastaviti ići naprijed.“ Prisjetio se i svoje lijepe bavarske rodne grude, blagoslovio je sve nazočne te ih zamolio da njegove pozdrave prenesu u rodni kraj.

Od jutra do večeri

Vratimo se ponovno svakodnevici Benedikta XVI. Kako on živi jedan uobičajeni dan? Prije nešto više od dvije godine mogli smo u talijanskim medijima, iz intervjua nadbiskupa Georga Gaensweina, saznati kako izgleda jedna dan u životu pape u miru. „Dan počinje svetom misom, kao i uvijek, ali sada nešto kasnije, u 7:45. Slijede zahvala, časoslov, doručak. Kroz jutro moli, čita, uči i proučava, rješava prispjelu poštu i katkada prima posjete. Oko 13:30 ručamo i zatim prošećemo po terasi, dva-tri kruga, prije nego se pođe odmoriti. U 16:15 idemo u Vatikanske vrtove, uputimo se prema Lurdskoj spilji, molimo krunicu. Nakon toga opet je vrijeme za molitvu i za čitanje. Večeramo u 19:30 i gledamo neki od talijanskih televizijskih dnevnika. Uvečer Benedikt moli povečerje u kapeli i zatim se povlači.”

Nadbiskup Georg Gänswein je prošle godine u razgovoru za talijanski list La Repubblica rekao kako papa u miru  živi „smireno“ i „lucidno“. Papa Benedikt je „vedar, miran i dobre volje“, kazao je mons Gänswein. Potvrdio je da ga pomalo noge izdaju: „Zato se, da bi bio sigurniji, oslanja o hodalicu koja mu jamči samostalnost i sigurnost pri kretanju.“  Ne vidi više na lijevo oko s kojim je već desetljećima imao problema. Njegova velika ljubav je klasična glazba. „I dalje svira na klaviru, najviše Mozarta, ali i druge skladatelje baroka i klasike. I dalje svira bez nota. Ipak, manje nego prije godine dana. Kaže da ga ruke ne slušaju više kao nekada, ili barem ne koliko bi ga morale slušati da bi svirao dobro”, kazao je nadbiskup Gänswein.

„Na televiziji gleda samo dnevnik u 20 ili u 20.30. Prima L’Osservatore Romano i l’Avvenire  te dvoje njemačke novine. Svakog dana dobiva pregled tiska koji sastavlja i dostavlja Državno tajništvo”, rekao je mons. Gänswein i time zapravo potvrdio da je papa u miru upoznat sa svim događajima u Crkvi i svijetu. I dalje najviše voli čitati teološka štiva. Koncentriran je „nadasve na svoje velike uzore, crkvene učitelje koji su ga pratili sve godine što je predavao teologiju, ali drago mu je ostati u toku sa suvremenim teološkim tekstovima, barem onima najvažnijima“, izjavio je mons. Gänswein.

Ratzingerov dugogodišnji tajnik je naglasio da se Benedikt XVI. „nikada dosad nije pokajao“ što se prije nešto više od četiri godine odrekao dužnosti. „Uvjeren je da je donio ispravnu odluku, iz ljubavi prema Gospodinu i za dobro Crkve. U njegovoj je duši dojmljiv mir, koji govori da je po savjesti siguran da je napravio dobro pred Bogom. Nazočnost unutarnjeg mira u njemu je prekrasan dar koji slijedi iz te odluke.“

Devedeseti rođendan je bio prigoda da se prisjetimo, da molimo, za „jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu“ koji nam je i kroz protekle četiri godine života u povučenosti pokazao (kako je to rekao jednom zgodom na početku svog pontifikata 2005.) da se „istinska radost često skriva iza malih stvari i postiže se vršenjem svakodnevnih obveza duhom služenja“.

Brane Vrbić / KT

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Ilija Prorok (Ilindan)

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Ilija se slavi 20. srpnja. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine.

Ilija je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahvea i sa svojom Izabelom, ženom pogankom, se priklonio poganskom bogu Baalu. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu.

Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca.

Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom.

Na brdu Karmenu su prinosili žrtvu Ilija i 450 Baalovih svećenika. Najprije su trebali oni upaliti vatru s neba i pokazati da je njihov bog pravi, a onda je trebao Ilija. Oni su vazdan vikali i zaklinjali, a uz to i Ilija im se rugao da viču jače, jer im je, možda, bog zaspao pa ne čuje.

Kada su lipsali, Ilija je naredio da žrtve i žrtvenik obliju vodom, da im izgleda još nemogućnije. Potom je zazvao Gospoda i žeravnjak je sišao s neba i zapalio žrtvu. Tada je Ilija stupio na scenu i pobio svih 450 Balovih proroka i to još zapovijedajući: „Deder da nijedan ne pobjegne“(I Kralj 17,40.). Sve ih ubacio u potok Kišon.

Poslije toga se osjetio samim i napuštenim i pobjegao je od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.

Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo.

Knjige Kraljeva ovo sve lijepo o njemu opisuju. Nadimak mu je gromovnik što je bio oštar i vjeran u čuvanju čistoće vjere. Isus će upravo s njim i sa Mojsijem razgovarati na Brdu Preobraženja.

Njegovo štovanje je posebno izraženo u nas Hrvata, a još malo naglašenije u Bosni i Hercegovini gdje imamo desetke njegovih župnih crkava, a da ne spominjemo kapelice, groblja i druga pobožna zavjetna mjesta i kote još iz vremena Turaka.

Usput budi rečeno da ga slave i da ga se boje i da ga psuju jednako kao i mi; i Muslimani i Pravoslavci. Sve su od nas preuzeli; i ono bolje i ono gore.

Razmišljanje

Samo ime Ilija na hebrejskom znači – moj Bog je Jahve. Ilija je zacijelo jedna od najjačih figura u Starome Zavjetu. Njegov zanos za Gospodina je neusporediv, kao i žestina gnjeva koji je iskazivao na protivnike Jahveove.

Djelovao je za vrijeme kralja Ahaza i kraljice Izabele (874-853) Izabela dolazi od hebrejskoga – moj bog je Baal. Već na samome početku opominje nepravednike i prijeti Božjom kaznom, ne samo takvima koji tuđe otimlju već i njihovom potomstvu.

Sv_Ilija

Ahaz je bio u borbi sa Damaskom i duga suša je umanjila vojnu sposobnost vojnika, pa je tako i kraljeva mržnja prema Iliji rasla.

On se skrivao u potoku Keritu gdje mu je gavran donosio kruh(17,3) i kod jedne udovice kojoj je umnožio kruh i ulje u Zarepti, pošto joj je uskrisio sina jedinca.

Poznat je događaj sa brda Karmela kada su prinosili Baalovi svećenici žrtvu, a on ih je izrugivao. Pošto je on prinio žrtvu i Gospod je na njegovu molbu zapalio, pobio je sve Baalove svećenike i ubacio ih u potok Kišon.

Čak je prijetio i vikao “pazite da nijedan ne pobjegne”. Poslije ovoga ga uzima kraljica Izabela na zub i progoni ga. On poslije toga bježi i tuži se Gospodu u spilji na brdu Horebu da mu je dosta svega i da želi umrijeti, ali Gospodnji putovi su inčiji. Gospod mu se javlja u tihom lahoru čak na Sinaju i kazuje mu svoje naume.

Ilija se sudario sa kraljevskom kućom poradi Gospoda. Htio im je dokazati da je Jahve izveo narod iz Egipta i svojom čudesnom rukom ih branio i da ih jednako danas brani i čuva. To Ilija dokazuje i svojim čudesnim činima: “U ovim godinama neće biti ni rose ni kiše, dok ja ne kažem” (1Kr 17,1).

Tako je bilo i na Karmelu sa poganskim svećenicima, i za Nabota koji je oteo vinograd, a nije isplatio. Ali je znao Ilija da je čovjek i da je slabašan koliko izgledao jak i oštar. U pustinji je Gospodu zavapio da ga uzme sebi pošto se umorio, ali više i obeshrabrio.

On je vojevao za Gospoda i pobio tolike poganske svećenika, a da je poslije toga morao bježati i nitko ga nije zaštitio. Međutim, ovo ga povezuje sa Mojsijem na istome brdu Sinaju gdje Mojsije razgovara s Bogom u jednom teškom tonu i nevjerici prema sebi i svojim snagama.

Tako Ilija postaje preteča budućim prorocima. Poistovjetiti će ga sa Krstiteljem (Mk 1,2-3) i da će sudjelovati povratku Isusa na zemlju (Mt 17,3). Uznesen je na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeni konji. Otuda mu i ime Gromovnik.

Na Gori preobraženja Isus razgovara sa Mojsijem i Ilijom. Zašto baš njih dvojica?! Oni imaju mnogo zajedničkih osobina u revnosti za Gospoda i u borbi sa ljudima.

Ilija se više slavi na Istoku nego na Zapadu. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Posebno se kod svih cijeni njegova odlučnost u obrani vjere i istine. On je uistinu vojevao i revnovao za Gospodina. Uza sve nedaće i nevolje je bio Gospodinov.

Nije se izvlačio niti za sebe tražio lažne razloge već je išao zacrtanim putem kako mu je Gospod rekao. Zato mu je kao takvomu povjerovala i ona siromašna udovica u skrajnje sirotnim uvjetima, ali su njegovu snagu okusili i Jahveovi protivnici. Znao je biti miran i dostojanstven kao ovaj slijedeći crni gospodin student iz primjera, ali je znao biti oganj i mač.

Ovo je istiniti događaj što se zbio u Švicarskoj u jednom express restoranu, self servisu, samoposluživanju ili kako ga god zvali.

Neka je gospođa uzela posudicu sa juhom i kako se uputila prema jednom od slobodnih stolova, sjeti se da je zaboravila žlicu. Stavi na stol posudicu i vrati se uzeti žlicu. Kada se vratila , iznenađenje! Jedan je Crnja sjeo nasuprot nje i njene juhe; on ima žlicu i jede mirno juhu.

”Hm! Zar mi je i ovo trebalo!?” mislila je u sebi. ”Čini mi se da je jedan miran tip. To mu lice odaje, a i meni se tako čini. Uljudan je. Bolje mi je da se pomirim i okrenem na dobro sve.” Tako razmišljajući sjedne nasuprot njega, povuče posudu prema sredini stola k sebi sa obveznim: ”Oprostite!”

Crnac nije ni odgovorio, a samo se široko osmjehnuo. Počinje jesti i gospođa. No, crnac uljudno povuče malo prema sebi posudu i nastavi jesti. To je tako učinio polako i uljudno da je gospođa dopustila da posuda-tanjur ostane na sredini stola. Razoružana je njegovim ponašanjem. Dapače, počela je u sebi stvarati simpatična pitanja za njega, pogotovo što se tiče njegove šutljivosti. Završili su s juhom.

Ustaje se Crnac i daje joj znak da bude mirna i da se ne miče. Malo zatim se vraća sa ovalom pečenih krumpirića i položi ih na sredinu stola. Krumpirići su završili jednako kao i juha. Ustaje se ponovno, ali ovoga puta odlazi jer je njegov objed završio. Pozdravlja Bijelu gospođu sa širokim osmijehom i zahvalom.

Gospođa je također završila jelo. Vratila se sebi od iznenađenja, te tražeći rukom svoju torbicu što ju je objesila o naslon stolice, ali torbice nema… netko ju je odnio!
”Ma, je li moguće? Je li istina?… to znači onaj Crnja…!”

Počela je urlati i vikati da trče za njim i da ga presretnu, da ga zaustave. Dok je tako bila van sebe i bezglavo se okretala ugleda svoju torbicu obješenu o naslon jedne stolice dva reda iza mjesta koje je kasnije zauzela, a na stolu je još posudica sa juhom iz koje se više ne diže para jer se ohladila, a žlica još nije ni došla jer je vlasnica žlice zalutala.

U jednom jedinom trenutku joj je bilo sve jasno što se dogodilo. Nije došao Afrikanac pojesti njenu juhu; ona je pogriješila stol i otišla jesti i juhu i krumpiriće onoga crnoga gospodina. On nju nije nizašto optužio” (Caritas Notizie, Genova XII 89., Mabić/Jukić, V. 113). (kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić: Đuro Brodarac je simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu

Objavljeno

na

Objavio

Misa zadušnica za Đuru Brodarca

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u petak, 13. srpnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misu zadušnicu za pokojnog generala Đuru Brodarca.

U koncelebraciji su bili preč. Marko Karača, katedralni župnik i preč. Milan Begić, supsidijar katedralne župe. Među vjernicima i obitelji generala Brodarca, nalazili su se i Ivo Žinić, sisačko-moslavački župan, Ivan Celjak, zamjenik župana, te Ivanka Roksandić, predsjednica Županijske skupštine.

Govoreći o pokojniku biskup je u homiliji istaknuo kako o 7. obljetnici završetka njegova ovozemaljskoga života imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za borbu i hrabrost te za njegovu žrtvu za domovinu. „On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina. Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu“.

Mons Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za Đuru Brodarca povodom sedme obljetnice smrti

Sisačka katedrala, 13. srpnja 2018.

Draga rodbino pok. sisačko-moslavačkog župana i generala HV Đure Brodarca, poštovani njegovi suborci i prijatelji, gospodine župane sa suradnicima, braćo i sestre!

Danas se ovom svetom misom utječemo Bogu moleći ga za našeg brata Đuru o njegovoj 7. obljetnici završetka ovozemaljskoga života. Imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za njegovu borbu i hrabrost, za njegovu žrtvu za domovinu.

On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina.

Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu.

Danas Crkva slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Mariji su u čast podignute mnoge crkve i svetišta ali samo crkva u M Bistrici nosi čast nacionalnog svetišta. Upravo na njezin blagdan general Đuro je preminuo, rekao bih: veoma znakovito.

Svi smo mi, a prvenstveno branitelji, u Domovinskom ratu obrane od nepravedne agresije nosili i molili krunicu BDM. Mariji smo se utjecali jer je ona naša majka i kraljica, ona – kako joj pjevamo – „znade najbolje sve naš nevolje“… I ona je bila uz nas. Neka bude sada i uz našega brata Đuru da uđe u vječnu radost i mir.

On se naime borio na nacionalnom planu, za dobro čitave Hrvatske.

Tužno je međutim sto su svi branitelji naših napadnutih gradova u Hrvatskoj bili ili osumnjičeni i bačeni u pritvor, ili osuđeni na zatvor: gen. Janko Bobetko, branitelj Dubrovnika, gen. Mirko Norac, branitelj Gospića, gen. Tomislav Merčep, branitelj Vukovara – da ne spominjem Milu Dedakovića Jastreba i Branka Borkovića ml. Jastreba, koji su još za vrijeme rata zatvoreni i premlaćivani od udbaških struktura u vrhu RH, zatim gen. Branimir Glavaš, branitelj Osijeka i gen. Đuro Brodarac, branitelj Siska. Tu su bili i generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, prevodnici oslobađanja naše Domovine u Oluji.

To što se njima sudilo i progonilo ih pokazuje svu bijedu svih dosadašnjih garnitura vlasti koje su bile ili podanici tuđinaca, prije svega Haaga kao simbola nepravde međunarodne zajednice u odnosu prema Hrvatskoj, ili poluge još uvijek sveprisutnih jugo-komunističkih kadrova koji i danas sve čine da se RH ne osovi na noge i živi normalnim životom. To je dakle odnos prema cijeloj domovini i prema osloboditeljskoj, pravednoj obrani.

U tim je škarama zla stradao i naš Đuro Brodarac.

Mi ne možemo ne izraziti svoje neslaganje i s tom nepravednom međunarodnom zajednicom i s tim njihovim domaćim slugama jer ne možemo razumjeti zašto se krenulo s progonima predstavnika legitimne obrane maloga naroda koji se goloruk suprotstavio nepravednoj oružanoj agresiji u svrhu samo jednog cilja, vlastitog opstanka.

I još jedno područje na kojem je ĐB ostavio srce – bio je nogomet. I osobno sam s njim igrao pa to znam iz prve ruke, a svima nam je poznato da je on bio u HNS-u, a 1995. i predsjednik HNS-a, te da je puno učinio i za hrvatski i za sisački nogomet. Ovih dana upravo doživljavamo koliko je važan taj sport za promociju domovine… Znam da bi i on bio sretan zbog velikog rezultata naših Vatrenih.

Ali i na njegovu i na njihovu primjeru naši bi političari i cijeli naš narod morali izvući nekoliko zaključaka:

Prvo, koliko je važno zajedništvo i kako se samo zajedno može postići veliki, svjetski uspjeh. Dapače, važno je povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, izgradnja domovine zajedničkim snagama i jedinstvom sviju.

Drugo, da se treba njegovati domoljublje i samopoštovanje, bez čega nema uspjeha. Tko sam sebe ne poštuje i nije uvjeren u svoje vrijednosti, ne može uspjeti!

Treće, da se ne smijemo odricati ni jednoga svog velikana i da ne smijemo dozvoliti da nam po našim svetima gaze oni koji su sijali samo ubojstva, nepravde i zlo, te da smo svi dužni suprotstaviti se njihovom daljnjem progonu onih među nama koji su ostali uspravni i hrabri te nisu pokleknuli pred nasrtajima nepravde. Inače i sami riskiramo jednom da budemo odbačeni kao slabići i kukavice. Teško je, svakako, u vremenu izdaje biti hrabar i ostati na strani istine, ali je to jedini put da ostanemo ljudi i kršćani.

Majko Božja Bistrička, moli za nas, moli za našu domovinu Hrvatsku, moli se za naš narod, za naše junake i branitelje, moli pokojnom Đuri vječni mir.

Amen.

(Sisačka Biskupija)

 

Đuro Brodarac, hrvatski političar, general HV-a u pričuvi, saborski zastupnik, župan i načelnik PU sisačko-moslavačke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari