Connect with us

Komentar

Partijski teror izraz je vrline

Published

on

Nakon što su Marko Veselica, Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak i drugi hrvatski politički zatvorenici izišli iz zatvora, i neki njihovi dobri prijatelji, znanci ili kolege koji su bili članovi Saveza komunista nerado su s njima bili u društvu, izbjegavali su ih i zaobilazili u širokom luku.

Još jedan primjer – kažu da je Jure Bilić jednom na Brijunima, ljubomoran na pisca Peru Budaka koji je na slavnom otočju često bio s Titom, autora “Mećave”, koja je prvo uprizorena pred diktatorom te mu se jako svidjela, zlobno upitao što mu je bio Mile Budak.

Pisac je navodno odgovorio: “Bio mi je stric, a sad mi nije ništa”. Tito se na Bilića jako razljutio što provocira njegove goste, pa se Bilić pokunjio. To su dva primjera “okuženosti” koje su se čuvali komunisti i njihovi pouzdanici, a da su vjerni nasljednici tog komunističkog mentaliteta, koji je zapravo likvidatorski, blajburški, pokazali su esdepeovci Bojan Glavašević, Gordan Maras, Arsen Bauk… žestoko zamjerivši predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću zato što je “desničaru” Velimiru Bujancu čestitao ženidbu. Partija je važnija od uljudnosti, pristojnosti, običaja, roditelja, braće, stričeva, prijatelja, znanaca, kolega, domovine… Partijski teror, kako reče njihov pradavni ideološki predak Robespierre, izraz je vrline.

I Nazorova otmica otkriva komunistički teror

Mladen Pavković piše da najveća hrvatska državna nagrada ne može nositi ime Titova “stihoklepca”, ali ne bih o tome nego o slabo poznatom svjedočenju sestre Vladimira Nazora koje je objavio najautoritativniji tumač djela toga pjesnika, akademik Nedjeljko Mihanović. Nazor je “otišao” u partizane te postao veliki slavitelj Tita nakon nezapamćenog nasilja. Njegova sestra, koja je s njim živjela, pričala je Mihanoviću kako su ih često posjećivali tajni suradnici partizana Ivan Goran Kovačić i Ivo Marinković, nagovarali ga da ide u partizane, ucjenjivali, podsjećali kako je od Pavelića dobio državnu nagradu i prijetili mu da će mu poslije rata sve oteti. Nazor, kojemu je tada bilo 66 godina, nije se “nikako mogao odlučiti”. Jednoga dana u vrijeme ručka došao je Marinković i zamolio ga da odu razgovarati izvan kuće na sigurnije mjesto zbog ustaških špijuna. Ušli su u automobil koji je čekao pred kućom, a očajnu sestru je tek navečer obavijestila prijateljica da je na radiju čula kako su joj partizani oteli brata. Možda ništa tako kao ova priča ne pokazuje komunistički teror koji je udružen s lažima trajao cijelo vrijeme “antifašističke” borbe te poslije sve do rasula Jugoslavije, kad je “antifašizam” krenuo u krvavi pohod na Hrvatsku.

Milan Ivkošić/Večernji List

facebook komentari

Komentar

Hrvatski aglomerat zbunjenih uhljeba (HAZU) održao je nekakvu tribinu o radu haškog suda.

Published

on

By

Hrvatski aglomerat zbunjenih uhljeba (HAZU) održao je nekakvu tribinu o radu haškog suda. Mene nisu zvali jer ja o tome nemam pojma. Čičak će im objasniti o čemu je riječ.

Budući da mi je otelo stranicu koja je pala prva nakon presude, sad ne mogu dokazati da sam godinu dana prije, mjesec dana prije, sedam dana prije i dan prije presude Šešelju tvrdio da će ta presuda biti oslobađajuća, kao ni da se dva dana nakon te presude u ime HAZU-a pred kamerama pojavio neki lik nepočešljanih obrva koji se zove Zvonko Kusić i koji je izjavio kako je “Akademija zatečena i iznenađena presudom Šešelju”.

Vesna Alaburić rekla je da kad je vidjela optužnicu protiv Petkovića 2004.- godine shvatila da sve što je do tad studirala i naučila o pravu može zataknuti za šešir. U toj, najpametnijoj rečenici koja je izrečena na tom skupu krije se tajna zašto neki laik na području prava poput mene može o predmetnoj temi imati više znanja nego kompletna hrvatska odvjetnička komora zajedno. Naime, ja sam se tih iluzija rješio još prije Alaburićke, a u tu zabludu vjeruju valjda samo još Anto Nobilo i Luka Mišetić.

Doktor Dereničnović koji me ubrzanim ritmom pokušava stići je na dobrom putu, ali ja sam odavno shvatio da za shvatiti rad tog suda, prvo se mora pročitati Statut, pa pravila, i da je to temelj, a nakon toga se do detalja treba proučiti predmete za koje sam uvjeren da većina sudionika ove tribine uopće nije čula, a to su Tadić, Aleksovski, Čelebić, Kunarac, Krnojelac, Brđanin i Blaškić. Ako ti te predmete nisi proučio do u detalje ti nemaš što raspravljati o haškom, sudu. Ja sam osim ovih 7 do u detalje proučio i Gotovina, Naletilić-Martinović, Kordić, Šestorka, Hadžihasanović-Kubura, Delić, Halilović dobro poznam slučaj Šešelj, a bolje od ostalih sam upoznat i s Plavšić, Krajišnik, Kaadžić, Mladić, Stanišić-Simatović i Orić.

Višnja Starešina rekla je kako se Nobilo nije žalio presude Blaškiću o međunarodnom oružanom sukobu, ali taj podatak sam ja iskopao i uklopio ga u priču koja od početka do kraja argumentirano drži vodu. Uglavnom, ono što je pametno izrečeno na tom skupu prepisano je od mene.
Na kraju, javlja se besramni Čičak i kaže:

“Upitao je što su hrvatski ministri pravosuđa u 18 godina, nakon prvostupanjske presude Tihomiru Blaškiću, učinili da se umanji teza o međunarodnoj upletenosti Hrvatske u ratni sukob u BiH.”

Uzevši u obzir neoborivu činjenicu da je upravo Ivan Zvonimir Čičak 11. kolovoza 1997. godine u Feralu, a sinkronizirano s Dobroslavom Paragom koji istu stvar ponavlja dan kasnije u Novom listu, najavio “tonske zapise iz Karađorđeva kao konačni i krunski dokaz da su Tuđman i Milošević djeliti BiH” te da su on i Paraga izjavili da su “te trake već na putu za Haag”, i da “postoji jedan hrvatski general koji će ptvrditi autentičnost tih traka”, a isto tako uzevši u obzir neoborivu činjenicu da se te trake kao ni taj fantomski general nikad nisu pojavili pred haškim sudom, nameće se zaključak kako su Ministri pravosuđa ne samo od prvostupanjske presude Blaškiću 2000. godine, nego od 11. koovoza 1997. vršili pritisak na Hrvatsku poštu da prolongira slanje “inkriminirajućih vrpci” u Haag, a iste do samog kraja rada hašklog tribunala u isti nikad nisu stigle.
I takav netko drži govore pred nečim što se sebe usudi nazvati akademijom?

Nisam slučajno nakon presude i hrabrog i moralnog čina najvećeg hrvatskog generala Slobodana Praljka stavio onu pjesmu od Doris Dragović u kojoj je ključni stih “Bog neka čuva moju Hrvatsku”.

Jer, nama samo Bog može pomoći, mi više vlastiti snagama ne možemo ništa osim utapati se sve dublje i dublje..

Predrag Nebihi

facebook komentari

Continue Reading

Komentar

Milijan Brkić: BOKELJSKU MORNARICU JE STVORIO, BAŠTINIO I ČUVAO HRVATSKI NAROD

Published

on

By

Foto: Milijan Brkić / fb

Jučer sam se u Hrvatskom saboru sastao s Adrijanom Vuksanovićem, zastupnikom Hrvatske građanske inicijative (HGI) u Skupštini Crne Gore.

Razgovarali smo o aktualnim političkim temama te uvjetima života Hrvata kojih u Crnoj Gori živi 6021 ili 0,97 posto od ukupnog stanovništva.

Posebno smo se dotaknuli tijeka događaja oko pitanja Bokeljske mornarice koja je stara 1209 godina. Usuglasili smo se kako je u duhu dobrosusjedskih odnosa potrebno priznati povijesne činjenice prigodom nominacije Bokeljske mornarice na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine i spomenuti ime hrvatskog naroda koji je stvarao, baštinio i čuvao ovu značajnu instituciju.

Sve drugo bi bilo nepravedno prema prošlosti u kojoj su Hrvati dali značajan doprinos u obnovi i obrani crnogorske državnosti, uz istodobno očuvanje hrvatske kulture, tradicije, identiteta i svega onoga što naš narod je.

Iskazao sam punu potporu nastojanju cijele hrvatske zajednice i njenih političkih predstavnika u rješavanju ovog problema, posebno uzimajući u obzir stav katoličke crkve, koja je oduvijek bila duhovni čuvar našeg hrvatskog naroda.

Foto: Milijan Brkić / fb

Foto: Milijan Brkić / fb

 

facebook komentari

Continue Reading