Connect with us

Kronika

‘Partizani’ glasnom muzikom sa razglasa ometali ‘Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije’

Objavljeno

on

U Drvaru se danas održavao “Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“. Sjećanje na mučki ubijenog Waldemara Maksimilijana Nestora i njegovih hodočasnika koji su se vraćali s
hodočašća sv. Ani u Kosovu kod Knina.

“Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje.” rečeno je danas na komemoraciji.

Iskreno, nisam čuo da je rečeno, nego sam poslije pročitao da je to rečeno. Zašto nisam čuo? Zato što su s druge strane ceste ‘partizani’ stavili zvučnik i do daske puštali partizanske pjesme. To vam je ta tolerancija i uvažavanje tuđeg mišljenja, od strane likova koji su došli iz svih dijelova Bosne slaviti “ustanak” i koji se kunu u građansku državu, piše predsjednik HRS-a Slaven Raguž, čija je delegacija sudjelovala na “Danu molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“.

Inače, HBŽ je većinski hrvatska županija, s većinski hrvatskom vladom, čiji sadašnji i bivši premijeri su bili prisutni tu sa svojim delegacijama i nisu prstom mrdnuli da se makar na 20-ak minuta, koliko je trajala molitva na ovom mjestu, zamoli, ako je već nisu u stanju bili osigurati, tišina.

Eto, ovako bi nam bilo u građanskoj BiH, komentirao je Raguž.

Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubaru kod Drvara četnički ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom njegovih vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kod Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju.

Do kraja Drugoga svjetskog rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva je srušena i uklonjena 1949., a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno novim vlasnicima, dok je katoličko groblje preorano 1960-ih godina za potrebe drvarske Celuloze.

Komunističke su vlasti nakon rata drvarsku gruntovnicu uništile ili sakrile, da bi se prikrio dokaz vlasništva zemlje u tom gradu i brojnih katoličkih obitelji koje su ondje živjele.
Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu.

U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bosanskom Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.

Trojica župnika prvomučenika (Waldemar, Juraj i Krešimir) stali su tako na čelo nepregledne kolone koja broji više od 600 Bogu posvećenih osoba (svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca) koji su mučenički ubijeni ili nastradali u Drugom svjetskom ratu i poraću na području bivše Jugoslavije.

Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina i Gospića, i od Glamoča do Bihaća.

U bivšoj Jugoslaviji taj se dan 27. srpnja slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH, a i u modernoj Hrvatskoj i BiH još uvijek neke skupine i pojedinci toga dana u Srbu i Drvaru obilježavaju ustanak.

Pokolj slavljen kao dan ustanka

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR