Connect with us

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: Čini se da nam ponekad nedostaje temeljno shvaćanje Korizme

Objavljeno

-

Prekjučer, baš na Čistu srijedu, sat vremena prije nego ćemo sletjeti u Sydney, djevojka koja je sjedila do mene i ja, započesmo razgovor.

– Putovanje otvara vidike. I ja bih voljela da mogu toliko putovati kao vi. Susretati druge kulture, religije, običaje i narode. To tako obogaćuje. Zato ja i istražujem druge religije. Ako ostanemo samo u svom uskom svijetu, stalno živimo skučenih vidika. Jelda da je tako, oče? – Uzdisala je, stekavši dojam da ja puno putujem.

Bješe mi žao mlade katolkinje.

– Znaš koje putovanje najviše otvara vidike? Doista ima jedno putovanje koje čovjeku silno pomaže da postane mudar i razumije ljude, život i svijet oko sebe. Znaš koje?
– Koje?
– Put u pustinju!
– Pustinju?
– Da, put u pustinju, u samoću, daleko od civilizacija, ljudi, kultura, religija…
– Ne razumijem baš…
– To je dugi put u samoću koji je zapravo bijeg od svijeta, kako bi čovjek stvorio prostor za Boga. Ne čini čovjeka mudrim mnoštvo informacija. One mu samo pomažu da se lakše izgubi, jer sve su to putokazi koji odvlače od srca i sebe samoga. Nama treba putovanje prema srcu, u prostor u kojemu Bog progovara.

– Kako mislite, samo odem u pustinju? Samo odete u pustinju? A što se tamo događa, kako to mislite?
– Djevojko, upravo vam kreće jedan veliki vlak koji ogromno mnoštvo vodi u pustinju. Zar ne znate?
– Nemam pojma, ne razumijem. Kako, gdje?

– Korizma, djevojko! To vam jedan svjetski vlak koji odvodi stotine milijuna vjernika na put u pustinju, što dalje od prezasićenosti informacijama, zabavama i podražajima koji uznemiravaju, kako bi pronašli svoj prostor sa Bogom, i dali mu prigodu da im on progovori.

Idućih pola sata sam joj objašnjavao zašto je Krist išao u pustinju postiti i pripravljati se za svoje javno djelovanje, zašto su to činili sveci, kako Isusovci obavljaju duhovne vježbe u šutnji; o našim ljetnim kampovima, osobito onom na Golom Otoku…

Ona je Katolkinja, iz katoličke zemlje. Prosječna. Zna što je Korizma, i zna za post. Ponekad se toga drži, ponekad ne. Još manje razumije, pa stoga ni ne prione za to.

Čini se da nam ponekad nedostaje temeljno shvaćanje Korizme. Stoga zapinje, šteka, stenje, cvili. Ako nisam odlučio izboriti se za svoj prostor za susret s Bogom; ako nisam pod tim vidikom odlučio reorganizirati svoj život i odnos prema stvarima, navikama i svijetu; i ako nisam tek na taj način probrao čega se odričem i što uvodim, teško i da ću izdržati, ali, ako i izdržim, teško da će mi ikakva askeza donijeti ozbiljnijeg ploda, i ispuniti svoju stvarnu svrhu.

Korizma je lijepa. To je krasna ponuda i šansa. Prekrasan izazov i poziv Božji. Tek ako to otkrijem, sve postaje drugačije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas