Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: Eeee… Olivere moj, lipi moj… A štaš, kad ti nisi Šaban?

Objavljeno

na

Eee, Olivere moj dragi!
Lipi moj dobri Olivere!

Šteta što si umro tako brzo. Bar da si dočeka Šabana… Pa da vidiš ti šta je pivač od nacijonalnoga značaja. I kako se žali. Velik ti je pivač to bijo… Veeeelik…

On ti nije, znaš, ko ti, zazira od toga da se piva u Beogradu, Zagrebu, Titogradu, Skopju… Ili dijaspori druge nacije… Ko što si ti to. On ti je piva sviman. Eee… Velik! Veeelik!!!

Da ti samo na časak, moj Olivere, vidiš kako smo ti mi sad tužni. Svi ti mediji o tomu pišu, sad će skoro misec dana. Nije to ko kad si ti umro, ne! Kakvi!

A, mislin, razumljivo. Ti si ima jedan veliki gaf… Da si lipo piva u Beogradu, i da nisi piva onoj nekoj širokobriješkoj postrojbI HVO-a… Ili da se nisi ko lud drža neki moralni načela… A vako…

Dobro, je, istina je i to, ti si, kao, bijo glazbeno puno obrazovaniji od njega, i jesi nastupa u onoj nekoj, kako se zove ono u Parizu.. Olimpiya! Je, tako je! A, mislin… Koga briga ta neka Olimpiya. Da to išta valja i Šaban bi tamo piva.

Je, istina je, ti si vrlo puno promovira naš neki Hrvatski melos… I cili si život po tomu pila… Mislin…! Ali, to ti je, moj Olivere, skoro propalo. A koga ti, moj dragi Olivere, briga za naše? Nas ti to, le, ne briga. A druge, kako će druge brigat za naše kad ti ni nas ne briga.

Nisi ti to nikako razumijo.

A ništa… A baš mi je ža… A najviše mi je ža šta Šaban nije bijo Hrvat, pa da ga lipo proglasimo najvećin našin pivačon ikad. Ikaaad… Vako, eto nije on. Nego ti. Šteta! Kako bi to valjalo.

Ali nema veze. Sve to dođe na isto. Ko da je važno bit Hrvat… neš ti sad čuda… Bit Hrvat…

Eeee… Olivere moj, lipi moj…

A štaš, kad ti nisi Šaban?

A ništa!
Živila Hrvatska…

 

Pater Ike Mandurić: Pozdrav civilizaciji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuščević: ‘Na fotografiji nije Ante Pavelić, nego moj djed. Ili pradjed’

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar Lovro Kuščević koji se u središtu medijske pažnje našao i zbog nekretninskih afera, ali i zbog fotografije Ante Pavelića koju je izložio na kaminu tvrdi kako na fotografiji nije poglavnik.

“To nije fotografija Pavelića”, rezolutno je odgovorio Lovro Kuščević na upit Dnevnik.hr-a.

Na pitanje tko je na fotografije rekao je kako će odgovoriti kada bude smjena gostiju te da će im tada i poslati spornu fotografiju. Na inzistiranje da kaže tko je na fotografiji i radi li se možda o članu obitelji on je potvrdno odgovorio.

“Da, to mi je djed ili pradjed, ne znam sad točno”, odgovorio je Kuščević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Drago Krpina: S ‘ustašom’ Mesićem sam prvi put slušao i pjevao ‘Bojnu Čavoglave’

Objavljeno

na

Objavio

Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju „ZA DOM SPREMNI“ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „BOJNA ČAVOGLAVE“, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.
Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi „BOJNU ČAVOGLAVE“ stavio u sam njezin vrh.

Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.

Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.

S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.

Uz „BOJNU ČAVOGLAVE“ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….
Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marijane, Marijane … unatoč tomu što se za takv „zlodjela“ pouzdano završavalo u zatvor.

Posve je jasno da će napori aktualne“ ideološke milicije“ BOJNU ČAVOGLAVE“ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.

Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.
Ondašnji „ustaša“ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja „ustaši“ Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: „Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba“. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se „BOJNA ČAVOGLAVE“ : „ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …“

Zapjevali smo i „ustaša“ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.
„Ustaša“ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati „BOJNU ČAVOGLAVE“ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.
U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i „ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …“ iz Perkovićeve skladbe , u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave, napisao je Drago Krpina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari