Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: Eeee… Olivere moj, lipi moj… A štaš, kad ti nisi Šaban?

Objavljeno

na

Eee, Olivere moj dragi!
Lipi moj dobri Olivere!

Šteta što si umro tako brzo. Bar da si dočeka Šabana… Pa da vidiš ti šta je pivač od nacijonalnoga značaja. I kako se žali. Velik ti je pivač to bijo… Veeeelik…

On ti nije, znaš, ko ti, zazira od toga da se piva u Beogradu, Zagrebu, Titogradu, Skopju… Ili dijaspori druge nacije… Ko što si ti to. On ti je piva sviman. Eee… Velik! Veeelik!!!

Da ti samo na časak, moj Olivere, vidiš kako smo ti mi sad tužni. Svi ti mediji o tomu pišu, sad će skoro misec dana. Nije to ko kad si ti umro, ne! Kakvi!

A, mislin, razumljivo. Ti si ima jedan veliki gaf… Da si lipo piva u Beogradu, i da nisi piva onoj nekoj širokobriješkoj postrojbI HVO-a… Ili da se nisi ko lud drža neki moralni načela… A vako…

Dobro, je, istina je i to, ti si, kao, bijo glazbeno puno obrazovaniji od njega, i jesi nastupa u onoj nekoj, kako se zove ono u Parizu.. Olimpiya! Je, tako je! A, mislin… Koga briga ta neka Olimpiya. Da to išta valja i Šaban bi tamo piva.

Je, istina je, ti si vrlo puno promovira naš neki Hrvatski melos… I cili si život po tomu pila… Mislin…! Ali, to ti je, moj Olivere, skoro propalo. A koga ti, moj dragi Olivere, briga za naše? Nas ti to, le, ne briga. A druge, kako će druge brigat za naše kad ti ni nas ne briga.

Nisi ti to nikako razumijo.

A ništa… A baš mi je ža… A najviše mi je ža šta Šaban nije bijo Hrvat, pa da ga lipo proglasimo najvećin našin pivačon ikad. Ikaaad… Vako, eto nije on. Nego ti. Šteta! Kako bi to valjalo.

Ali nema veze. Sve to dođe na isto. Ko da je važno bit Hrvat… neš ti sad čuda… Bit Hrvat…

Eeee… Olivere moj, lipi moj…

A štaš, kad ti nisi Šaban?

A ništa!
Živila Hrvatska…

 

Pater Ike Mandurić: Pozdrav civilizaciji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Komšić poštuje postizbornu volju Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

U Intervjuu s novinarom Darkom Hudelistom, Globus, od prije godinu dana, točnije 16.11.2018.. Željko Komšić na pitanje hoće li poštovati odluke općina gdje su ga proglasili „Personom non grata“ odgovara:

– Ne pada mi na pamet. Sve što mogu od mene dobiti jest to da ću im pokazati da je to glupost što su napravili, i to na dva načina. Jedan – dolazit ću. A drugi, stojim im na raspolaganju kad im god što zatreba. I u Širokom Brijegu, i u Ljubuškom, i u Posušju – svagdje.

Nekoliko dana nakon toga, 20.11.2019. Komšić je inauguriran. Očekivalo se da će ispoštovati obećanje, pa makar iz inata, obilaziti općine gdje je nepoželjan. Jer kao što sam reče – dolazit ću.

Pa, da vidimo gdje je sve bio u prvoj godini mandata kao član Predsjedništva:

09.05.2019. Goražde – Obilježavanje godišnjice Zlatnih ljiljana
11.05.2019. Jablanica – Muzej, godišnjica „bitke za ranjenike“
14.06.2019. Mostar – Otvaranje spomen obilježja šehidima
28.07.2019. Mostar – Pokrovitelj skokova sa starog mosta
29.08.2019. Zenica – Pokrovitelj obljetnice Povelje Kulina Bana
17.09.2019. Bosanska Krupa – imenovanje počasnim građaninom

Kao što vidimo, Željko Komšić nije došao nigdje gdje je proglašen nepoželjnim. Radi se o vrlo pristojnom ponašanju, kako i dolikuje jednom gospodinu.

Dakle, možemo konstatirati da se Komšić inatio pred novinarom Globusa, ali da se u stvari radi o gospodinu koji poštuje volju Hrvata i ne pojavljuje se nigdje gdje bi mogao zateći nekog od njih.

Korektno i dosljedno, komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari