Pratite nas

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: Elite su uvijek igračka valova za vraga

Objavljeno

na

Kao bogoslov sam, osobito u dane neposredno pred Božić, potajice svraćao u birtije najnižeg društvenog ugleda.

One u kojima se okupljaju alkoholičari razorenih brakova koje su žene ostavile i otišle s drugima, koji su prokockali svoju imovinu, povukli loše poslovne poteze, i koji o tome pričaju bez uvijanja, i koji se ne ljute kad im se drugi rado toga rugaju.

Nisam baš sebi znao objasniti zašto mi to treba ili zašto želim društvo takvih ljudi, ali silno mi je bilo ugodno pričati s njima. Oni su imali nešto što ja nemam.

Danas, kad posjetim zatvorenike i ljude koji su ogrezli u svim posrnućima ovoga svijeta, uvijek doživim opuštajuću atmosferu. Ili puka sirotinja, ili puki beskućnici, ili puke izbjeglice…

Oni su na neki način poraženi, pa ne mogu tako lako nasjesti na napast taštine i oholosti, čak i kad je u njima ponos ostao sačuvan. Svi svima smiju sve reći, i nitko se ne vrijeđa.

Susret s ljudima koji bez kompleksa govore o svojim bankrotima, ovisnostima, porazima, svojim krađama, provalama, … o tome kako su prevarili druge ili kako su glupo nasjeli na prevare, jako me opušta.

Što je to što je u njima ono ljudsko, a što nestaje kod ovog taštoga svijeta, koji se zavlači u sve pore „elitnog“. I među kler. I među onaj redovnički. A da ne pričam o političkim, znanstvenim, kulturnjacima i gospodarstvenim elitama. I drugim, ako takvi postoje. Koliko se samo lažemo, koliko smo samo prijetvorni? Pljušte zagrljaji, poljupci, komplimenti..

„Draga, kako krasna haljina, gdje si bila kod frizera? Kak si ti meni dana zgodna, jesi to smršavila.“ A ona sve deblja i deblja. „Pa ti ko da si 20 godina mlađa.“

Ili: „Kako si mu ono odbrusio, svaka čast! Takav govor dugo nisam čuo. Ti se ne daš, pa ti ne stariš. Volim taj tvoj stil… Pa mi ćemo čuda napraviti, gdje ti je kraj.“

Ili, „Oče biskupe, koja krasna propovijed! Baš sam uživao…“, ili; „Patre, krasno ste ono krasno napravili, vi činite čuda.“

Znam da me lažeš, ali doći ću i sutra. Ta, zato dam i danas došao…

Prijatelj prijatelju, sin ocu, otac sinu, kolega kolegi, Brat bratu… To vam dođe kao neko bratoubojstvo. Bratoubojstvo podilaženjem i pohvalom. Samo da se svojim samopredodžbama vinem u elitu. Ta, biti elita, ili, htjeti biti elita u očima ovoga svijeta, to je tako primamljivo… A zapravo, tako neljudski.

Elite su stoga posebno iskvarene. Iskvarene, i jalove. Jer se stalno hrane pohvalama, komplimentima, nasladama nad slabijima; stalno kupuju iste… i tako postaju svoja negacija. Stoga se one u duši iskvare – u svom principu. Iskvare, tako da, zaljubljene u sebe – u svoje podvige, u svoja herojstva i junaštva, u svoje uspjehe – postanu jalove u onome u čemu bi baš trebale donositi ploda. Bezosjećajne za druge, a svoju taštu slavu prometnu na prvo mjesto. I učas zaborave ono temeljno poslanje radi kojega su u sve krenuli.

Elite su uvijek igračka valova za vraga. Možda ste najveći humanist na svijetu? I primite priznanje i nagradu kao najveći humanist. I eto vam mreže oko vrata.

Možda ste najveći branitelj u Hrvatskoj? I primi vas predsjednica, premijer, kardinal… O, čuvaj se od toga dana! Možda si najbolji pastoralac, propovjednik, borac za ljudska prava, što li već… i nacrtaš se redovito u prvim redovima kao takav…

I eto početka kraja svega što si do tada činio.

 

Pater Ike Mandurić: Pozdrav civilizaciji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

260 milijuna kršćana progonjeno zbog vjere u 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Oko 260 milijuna kršćana u svijetu doživjelo je “težak progon” u 2019. i taj broj raste, premda je broj ubijenih zbog vjere pao, navodi se u izvješću nevladine organizacije Otvorena vrata objavljenom u srijedu.

Ta je protestantska organizacija objavila u srijedu godišnji indeks pedeset zemalja u kojima su kršćani najviše progonjeni a obuhvaća razdoblje od studenog 2018. do listopada 2019.

Ukupno je 260 milijuna kršćana – katolika, pravoslavaca, protestanata, baptista, evangelika, pentekostalaca … – bilo “teško progonjeno” a godinu ranije bilo ih je 245 milijuna, navodi organizacija.

Pod “progonom” podrazumijeva se nasilje, koje može ići do ubojstva, ali i svakodnevno, manje primjetno ugnjetavanje.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

“Takav porast se tumači pogoršanjem stanja vjerske slobode u Kini na državnoj razini koje se širi na sve veći broj pokrajina i širenjem džihadizma u Africi”, piše ta nevladina organizacija.

Broj ubijenih kršćana pao je s 4.305 na 2.983, ili za 31 posto u odnosu na prethodnu godinu. “Taj je broj rastao tri godine zaredom”, pišu Otvorena vrata koja takav pad tumače “padom (poznatog) broja ubijenih kršćana u Nigeriji”.

Ipak, Nigerija i dalje vodi među zemljama s najvećim brojem kršćana ubijenih zbog vjere (1.350 mrtvih).

Usto, u godinu dana broj napada na crkve u svijetu peterostruko je porastao, s 1.847 na 9.488 a broj zatvorenih kršćana porastao je s 3.150 na 3.711.

Kada se u obzir uzmu svi oblici progona, Sjeverna Koreja je i dalje na vrhu godišnjeg poretka. “Zbog totalitarne vlasti koju režim ima nad svakim pojedincem, vjera u Boga smatra se zločinom protiv režima, što je dovoljan razlog da pojedinac završi život u radnom logoru”, navodi organizacija.

Slijede Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, Eritreja, Sudan, Jemen, Iran i Indija. (Hina)

Orban: Zapad želi dekonstruirati Europu izgrađenu na nacionalnim državama i kršćanskoj kulturi

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Krštenje Gospodinovo

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica. (laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari