Pratite nas

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: Elite su uvijek igračka valova za vraga

Objavljeno

na

Kao bogoslov sam, osobito u dane neposredno pred Božić, potajice svraćao u birtije najnižeg društvenog ugleda.

One u kojima se okupljaju alkoholičari razorenih brakova koje su žene ostavile i otišle s drugima, koji su prokockali svoju imovinu, povukli loše poslovne poteze, i koji o tome pričaju bez uvijanja, i koji se ne ljute kad im se drugi rado toga rugaju.

Nisam baš sebi znao objasniti zašto mi to treba ili zašto želim društvo takvih ljudi, ali silno mi je bilo ugodno pričati s njima. Oni su imali nešto što ja nemam.

Danas, kad posjetim zatvorenike i ljude koji su ogrezli u svim posrnućima ovoga svijeta, uvijek doživim opuštajuću atmosferu. Ili puka sirotinja, ili puki beskućnici, ili puke izbjeglice…

Oni su na neki način poraženi, pa ne mogu tako lako nasjesti na napast taštine i oholosti, čak i kad je u njima ponos ostao sačuvan. Svi svima smiju sve reći, i nitko se ne vrijeđa.

Susret s ljudima koji bez kompleksa govore o svojim bankrotima, ovisnostima, porazima, svojim krađama, provalama, … o tome kako su prevarili druge ili kako su glupo nasjeli na prevare, jako me opušta.

Što je to što je u njima ono ljudsko, a što nestaje kod ovog taštoga svijeta, koji se zavlači u sve pore „elitnog“. I među kler. I među onaj redovnički. A da ne pričam o političkim, znanstvenim, kulturnjacima i gospodarstvenim elitama. I drugim, ako takvi postoje. Koliko se samo lažemo, koliko smo samo prijetvorni? Pljušte zagrljaji, poljupci, komplimenti..

„Draga, kako krasna haljina, gdje si bila kod frizera? Kak si ti meni dana zgodna, jesi to smršavila.“ A ona sve deblja i deblja. „Pa ti ko da si 20 godina mlađa.“

Ili: „Kako si mu ono odbrusio, svaka čast! Takav govor dugo nisam čuo. Ti se ne daš, pa ti ne stariš. Volim taj tvoj stil… Pa mi ćemo čuda napraviti, gdje ti je kraj.“

Ili, „Oče biskupe, koja krasna propovijed! Baš sam uživao…“, ili; „Patre, krasno ste ono krasno napravili, vi činite čuda.“

Znam da me lažeš, ali doći ću i sutra. Ta, zato dam i danas došao…

Prijatelj prijatelju, sin ocu, otac sinu, kolega kolegi, Brat bratu… To vam dođe kao neko bratoubojstvo. Bratoubojstvo podilaženjem i pohvalom. Samo da se svojim samopredodžbama vinem u elitu. Ta, biti elita, ili, htjeti biti elita u očima ovoga svijeta, to je tako primamljivo… A zapravo, tako neljudski.

Elite su stoga posebno iskvarene. Iskvarene, i jalove. Jer se stalno hrane pohvalama, komplimentima, nasladama nad slabijima; stalno kupuju iste… i tako postaju svoja negacija. Stoga se one u duši iskvare – u svom principu. Iskvare, tako da, zaljubljene u sebe – u svoje podvige, u svoja herojstva i junaštva, u svoje uspjehe – postanu jalove u onome u čemu bi baš trebale donositi ploda. Bezosjećajne za druge, a svoju taštu slavu prometnu na prvo mjesto. I učas zaborave ono temeljno poslanje radi kojega su u sve krenuli.

Elite su uvijek igračka valova za vraga. Možda ste najveći humanist na svijetu? I primite priznanje i nagradu kao najveći humanist. I eto vam mreže oko vrata.

Možda ste najveći branitelj u Hrvatskoj? I primi vas predsjednica, premijer, kardinal… O, čuvaj se od toga dana! Možda si najbolji pastoralac, propovjednik, borac za ljudska prava, što li već… i nacrtaš se redovito u prvim redovima kao takav…

I eto početka kraja svega što si do tada činio.

 

Pater Ike Mandurić: Pozdrav civilizaciji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo

Objavljeno

na

Objavio

Fb stranica - Tomislav Ivančić

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo. Na djeci se vidi jesmo li dobri i jesmo li dostojni biti ljudi. Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo život. Djeca su krik za slobodom, mirom i zaštićenošću. Djeca su nenaoružana, ona se ne znaju boriti, djeca nikome ne čine zlo, ona samo čeznu da ih se voli.

Djeca mole za komadić života, za jedan poljubac, topli pogled i riječ utjehe i hrabrosti. Djeca traže od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetić, lijepu riječ i priču. Djeca nas trebaju. Kako odgovaramo djeci, takvi smo. Kako volimo djecu, takvi smo mi. Kako se divimo djeci, takvi smo.

Kad smo prestali voljeti i željeti djecu, kad nam nije bilo drago da se ona rađaju, kad nismo imali vremena za djecu i kad su nam stvari postale važnije, tad je sam Bog postao čovjekom i javlja se kao dijete među nama. Ne znaš u kojem djetetu ćeš ga prepoznati, i u kojem će te djetetu on spasiti.

Tko voli djecu, taj ima nepokvareno srce. Djeca su među nama da bi nas odvela u nebo.

(Oaze života)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari