Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: O fašističkom antifašizmu

Objavljeno

na

Moramo priznati da se Crkva u Hrvata pomalo boji ustati protiv neofašizma. I priznati da ga ima. Ne bi se smjela! Ta istina je: on i danas iz samog pakla izlazi. I kao i uvijek, nadahnitelj mu je sami otac laži, pa se i danas lažljivo predstavlja.

A zove se, vjerovali ili ne „Antifašizam.“ Po prijetvornosti dostojno samog vraga.

Moramo otvoriti oči i pustiti glas: fašizam/neofašizam je doista tu! A maše zastavom “antifašizam!” Ta kako bi drugačije?

Ja sam mu neprijatelj do krvi. Protivnik fašizma sam do krvi kao što je to i Crkva moja u svom temelju. Protiv sam toga da se šire laži o bilo kojem narodu – kao što to čine „antifašisti“. Protiv toga sam da se bilo kojem narodu podmeću krivice koje nije imao – kako bi ga se destabiliziralo i podjarmilo nekoj hegemonističkoj politici – kao što to čine „antifašisti“ Hrvatske.

Kao pravi protivnik fašizma, ustajem protiv toga da se medijskim manipulacijama nameće krivica bilo kojem narodu, koja objektivno ne postoji.

Kao protivnik fašizma do krvi, ustajem protiv toga da se manji zločini prikazuju većim, a veće žrtve manjim; da se agresor prikazuje žrtvom, a žrtva agresorom; da se krvnik prikazuje nevinim, a plemeniti borac za slobodu vlastitog naroda, kvožednim zločincem. Protiv toga neofašističkog manira sam sam da se – kao što to čine samonazvani „antifašisti“ – utječe na to da se u školakama uči laž a iskrivljuje istina, i da se zastrašuje znanstvenike, objektivne svjedoke rata, kulturne djelatnike i politiačare, civilne aktiviste, i javno ih se etiketira; ustajem protiv neofašizma tako prisutnog, u kojem se vrijeđa i sramoti one koji se zalažu za kršćanske, tradicionalne, vjerničke, i svake druge fašizmu protivne vrijednosti. Kao pravi protivnik fašizma, ustajem protiv neofašističkih manira u Hrvatskoj, kojima se sva „kultura“ upreže u svrhu promicanja mržnje prema Domovini i braniteljima, izrugiva sveto i vrijedno, ismijava istina, utjeruje strah i nametanje krivice cijelom jednom narodu.

Sve ovo što, pod krinkom antifašizma, neofašizam u Hrvatskoj čini, podsjeća me na fašistički napad u Škabrnji, kad je fašistički agresor uzeo taoce – civile – one naše – koje je tjerao ispred sebe, kako bi, ako se želite braniti od napada, morali pucati po svojima. Vrag, eto, tako čini i danas: ako želite napasti neofašizam, morate udariti po imenu „antifašizam“ i tako ispasti da ste protiv antifašizma, dakle, fašist. Pa radije šutite da ne bi to ispali, i onda puštate da neofašizam dalje divlja tvojim gradom.

Zovi se kako hoćeš: papa, crkva, nazovi se i bogom samim, ali ako budeš u službi sotone, dužan sam prokazati. DOLJE licemjerni i prijetvorni fašizam, makar se zvao „antifašizam!“ Dolje „antifašizam!“ – koji Hrvatsku nikada nije volio!

Dolje fašizam!
Dolje neofašizam!
Dolje neofašizam, pa i kad se zove „antifašizam!“
Dolje svaki pokušaj da se Hrvatska državnost kompromitira, i narod izda“
Proklet bio!

Pater Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: ‘Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde’

Objavljeno

na

Objavio

Kako li je ovo velik i svet čovjek. Govoriti istinu, hrabro i mudro, a opet beskompromisno, pazeći da svaka pohvala bude ljudska, svaka kritika još ljudskija i svaka poruka ispunjena ljubavlju, to je ono što samo čovjek nadahnut dobrom i istinom može činiti, komentirao je Marijan Knezović propovijed željezanskog biskupa Egidija Živkovića na misi zadušnici u Vukovaru u nedjelju 18. studenoga

Kada mi kao pojedinci i narod budemo upola hrabri izložiti se zbog istine i budućnosti kao ovaj sveti čovjek, naši problemi će se moći nabrojati na prste jedne ruke.

Među njima neće biti nepronađenih ratnika i civila, zatvorenih arhiva, osuđenih nevinih ljudi, prevara i lažnih obećanja, materijalizma i mržnje bilo koje vrste. Svaka mu čast!

“Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde.”

Biskup Živković na misi u Vukovaru: Nadam da mi neće nitko danas isključiti mikrofon

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Dijanović: Vojska EU-a kao projekt Sjedinjenih Europskih Država

Objavljeno

na

Objavio

Projekt vojske Europske unije

U nedavnom govoru o stanju Europske unije u Europskom parlamentu njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je kako su prošla vremena u kojima smo se bezrezervno uzdali u druge. „Ako želimo preživjeti kao zajednica moramo uzeti svoju sudbinu u ruke“ – dodala je Merkel i založila se za stvaranje „zajedničke europske vojske“ koja bi svijetu pokazala da „među europskim zemljama više nikad ne će biti rata“. Ta vojska ne bi bila protiv NATO-a, nego bi se radilo o dopuni NATO-a.

Za stvaranje vojske EU-a založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Pred nekoliko dana on je također pozvao na uspostavu vojske EU-a, tvrdeći kako je ona potrebna za zaštitu od Kine, Rusije, ali čak i SAD-a. „Nećemo zaštititi Europljane ako ne uvedemo pravu europsku vojsku“ – dodao je.

Trump i Putin o EU vojsci

Macronov poziv na uspostavu EU vojske nije naišao na dobar prijam kod američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je poziv na stvaranje vojske kojom bi EU zaštitila sebe od mogućih neprijatelja, uključujući i SAD, nazvao „vrlo uvredljivim“. „Možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pošteni dio za NATO koji uvelike subvencionira SAD“ – dodao je Trump.

Najavu osnivanja EU vojske komentirao je i čelnik NATO-a Jens Stoltenberg koji je pozdravio ideju jačanja napora EU-a glede obrane koja može ojačati i NATO savez. Upozorio je, međutim, da veći europski trud glede jačanja obrane ne bi smio razarati jačinu „transatlantske veze.“

Odluku o stvaranju vojske EU-a komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji smatra da je Macronov koncept europske vojske „pozitivan“ za višepolaran svijet. „Europa je moćni ekonomski entitet, moćna ekonomska unija i sasvim je prirodno da želi svoju neovisnost, samodostatnost i suverenitet glede obrane i sigurnosti“. Naravno, ne gledaju svi u Rusiji na ovu ideju blagonaklono, pa tako pojedini ruski analitičari izražavaju bojazan da bi u budućnosti udruženoj vojsci NATO-a i EU-a mogla postati napamet ideja zajedničkog napada na Rusiju, a kao “preventiva“ protiv navodne ruske ekspanzionističke politike.

Narativ o opasnosti od ruskog ekspanzionizma, danas često prisutan kod političara u Bruxellesu i Washingtonu, nije od jučer. Sljedeće godine bit će sto godina od izlaska knjige „Demokratski ideali i stvarnost“ engleskog geopolitičara Halforda Mackindera u kojoj je ovaj utemeljitelj engleske geopolitike izrazio zabrinutost za Europu, jer je smatrao velika europska nizina pogoduje snagama kopna (sukob kopno-more), tj. Rusima za kretanje na zapad. Mackinder se bojao da Rusija zbog konfiguracije terena može vrlo lako ovladati područjima Crnog i Baltičkog mora te prostorom istočne Europe do linije Laba-Jadran.

Ideja iz 1950.

Ideja o osnivanju vojske EU-a seže u 1950. godinu. Tad je Sjeverna Koreja uz kinesku pomoć napala Južnu Koreju s ciljem da ju stavi pod komunističku vlast. U Europi se tada pojavila bojazan od širenja komunizma, pa su Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i države Beneluxa pod sloganom „zajedno smo jači“ potpisale ugovor o osnivanju Europske obrambene zajednice, u kojemu je previđeno da snage sigurnosti tih zemalja budu pod jednim vrhovnim zapovjedništvom. Ovaj ugovor nikada nije proveden u djelo, prvenstveno zbog otpora Francuske čiji je parlament 1954. odbio ovaj projekt.

No, tijekom godina stvoreni su određeni institucionalni preduvjeti za formiranje vojske EU-a. Od 1989. tako imamo njemačko-francusku brigadu s 6.000 vojnika, a od 1995. njemačko-nizozemski korpus kojemu su, u slučaju potrebe, podređene jedna nizozemska i jedna njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Tu je i Europska obrambena agencija, Vojni stožer Europske unije, ali i Eurocorps (interventna jedinica NATO-a koncipirana prvenstveno za potrebe EU-a). Tijekom posljednjih 12 mjeseci osnovan je i PESCO (Permanent Structured Cooperation – Stalna strukturirana suradnja), s 25 od 28 država članica Unije, kao okvir za strukturnu integraciju unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, na temelju članka 42.6 Ugovora o Europskoj uniji.

Irealan projekt s ciljem dodatne EU integracije i ukidanja nacionalnih suvereniteta

Ideja o osnivanju vojske EU-a posebno je ojačala nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika. Trump često kritizira NATO, što se u nekim europskim krugovima tumači kao njegova želja za ukidanjem toga vojnog saveza. No, Trump zapravo samo želi da europske države ispune normu od 2 % BDP-a za obranu. Takav je dogovor, a to je, dakako, i u interesu američkoga vojno-industrijskog kompleksa. SAD danas u obranu ulaže 3,1 %, a Njemačka tek 1,2 %.

Pred nekoliko dana u razgovoru za CNN Macron se usprotivio povećanju proračuna za kupovanje američkog oružja: „Ne želim da europske zemlje povećavaju svoj obrambeni proračun kako bi kupovali američko naoružanje ili od drugih. Smatram da ako povećamo proračun onda bismo morali graditi svoju autonomiju kako bismo postali stvarna suverena sila“. Dakako, Macronu bi odgovaralo da se više oružja kupuje u Europi jer bi tu profitirala francuska vojna industrija.

Na kraju treba istaknuti da je ideja osnivanja vojske EU-a – koja je potpuno irealna u situaciji dok postoji NATO savez (neovisno što o njemu mislili) – neraskidivo vezana uz utopističku ideju preobrazbe Europske unije u „Sjedinjene Europske Države“. Njemački i francuski cilj je postojeće probleme EU-a rješavati formulom „još više integracije“, iako je upravo dokidanje nacionalnih suvereniteta jedan od ključnih razloga jačanja desnih, tzv. populističkih i euroskeptičnih stranaka diljem Europske unije.

Davor Dijanović/HKV

Angela Merkel želi europsku vojsku: Ako želimo braniti svoju zajednicu, moramo sudbinu uzeti u svoje ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari