Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: O fašističkom antifašizmu

Objavljeno

na

Moramo priznati da se Crkva u Hrvata pomalo boji ustati protiv neofašizma. I priznati da ga ima. Ne bi se smjela! Ta istina je: on i danas iz samog pakla izlazi. I kao i uvijek, nadahnitelj mu je sami otac laži, pa se i danas lažljivo predstavlja.

A zove se, vjerovali ili ne „Antifašizam.“ Po prijetvornosti dostojno samog vraga.

Moramo otvoriti oči i pustiti glas: fašizam/neofašizam je doista tu! A maše zastavom “antifašizam!” Ta kako bi drugačije?

Ja sam mu neprijatelj do krvi. Protivnik fašizma sam do krvi kao što je to i Crkva moja u svom temelju. Protiv sam toga da se šire laži o bilo kojem narodu – kao što to čine „antifašisti“. Protiv toga sam da se bilo kojem narodu podmeću krivice koje nije imao – kako bi ga se destabiliziralo i podjarmilo nekoj hegemonističkoj politici – kao što to čine „antifašisti“ Hrvatske.

Kao pravi protivnik fašizma, ustajem protiv toga da se medijskim manipulacijama nameće krivica bilo kojem narodu, koja objektivno ne postoji.

Kao protivnik fašizma do krvi, ustajem protiv toga da se manji zločini prikazuju većim, a veće žrtve manjim; da se agresor prikazuje žrtvom, a žrtva agresorom; da se krvnik prikazuje nevinim, a plemeniti borac za slobodu vlastitog naroda, kvožednim zločincem. Protiv toga neofašističkog manira sam sam da se – kao što to čine samonazvani „antifašisti“ – utječe na to da se u školakama uči laž a iskrivljuje istina, i da se zastrašuje znanstvenike, objektivne svjedoke rata, kulturne djelatnike i politiačare, civilne aktiviste, i javno ih se etiketira; ustajem protiv neofašizma tako prisutnog, u kojem se vrijeđa i sramoti one koji se zalažu za kršćanske, tradicionalne, vjerničke, i svake druge fašizmu protivne vrijednosti. Kao pravi protivnik fašizma, ustajem protiv neofašističkih manira u Hrvatskoj, kojima se sva „kultura“ upreže u svrhu promicanja mržnje prema Domovini i braniteljima, izrugiva sveto i vrijedno, ismijava istina, utjeruje strah i nametanje krivice cijelom jednom narodu.

Sve ovo što, pod krinkom antifašizma, neofašizam u Hrvatskoj čini, podsjeća me na fašistički napad u Škabrnji, kad je fašistički agresor uzeo taoce – civile – one naše – koje je tjerao ispred sebe, kako bi, ako se želite braniti od napada, morali pucati po svojima. Vrag, eto, tako čini i danas: ako želite napasti neofašizam, morate udariti po imenu „antifašizam“ i tako ispasti da ste protiv antifašizma, dakle, fašist. Pa radije šutite da ne bi to ispali, i onda puštate da neofašizam dalje divlja tvojim gradom.

Zovi se kako hoćeš: papa, crkva, nazovi se i bogom samim, ali ako budeš u službi sotone, dužan sam prokazati. DOLJE licemjerni i prijetvorni fašizam, makar se zvao „antifašizam!“ Dolje „antifašizam!“ – koji Hrvatsku nikada nije volio!

Dolje fašizam!
Dolje neofašizam!
Dolje neofašizam, pa i kad se zove „antifašizam!“
Dolje svaki pokušaj da se Hrvatska državnost kompromitira, i narod izda“
Proklet bio!

Pater Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari