Pratite nas

Vijesti

Pater Ike Mandurić: Meni je ipak žao naše crkve Naše Gospe u Parizu

Objavljeno

na

Naše Notre Dame! Naše katoličke crkve! Da, to je moja crkva! Nije tuđa, nije strana; ona meni nije „francuska“, nego moja katolička. I što god da u njoj drugi vide, ja u njoj vidim dom Božji.

Dok je gorjela, prolazile su mi mislima lica nekih dobrih graditelja Katolika: s kakvim su zanosom gradili tu crkvu, majstora koji su stoljećima prije krojili grede i klesali kamen; njihovoga znoja i suza, i molitava.

Palo mi je na pamet i koliko li duša boli nadbiskupa koji je apelirao da se popravi taj dio krova, ali političari ga nisu čuli. I kako ga je duša boljela u onoj katoličkobesćutnoj državi, u suočenjima sa svim nesusretljivostima; pali su mi na pamet i oni naši Katolici što su klečali i molili gledajući kako njihova katedrala, naša katolička crkva, gori.

Kako mi to ne bi bilo žao? Ako je neka crkva i napuštena, onda mi je još više žao i onda me to još više boli.

Žao mi je nekog napuštenog žumberačkoga sela, pa kada zastanem pred nekom kućom koja se ondje urušava, ja čujem skiku i igru djece i kako razdragano puni života trče… i vidim radnike i težake kako se vraćaju iz polja… Žao mi i njihove crkve kad gledam kako izlazi tek pet baka, dok mi kroz misli prolaze stotine mladih punih života kojih više nema.

Žao mi je i naše velebne crkve Aja Sofija u Carigradu (iako ona to funkcionalno više nije, arhitektonski i dalje jest, te i dalje u njoj ima nešto sveto, i treba je nazivati crkvom), i ne daj Bože da se sruši; premrla bi mi duša od boli.

To je naša povijesna crkva Svete Mudrosti uz koju nas toliko toga veže, i volim je, unatoč tome što je ondje bila džamija stoljećima, i što je to sada obični muzej. Još je nikada nisam posjetio. Ali znam, kad bih stajao pred njom, gledao bih u mislima monahe, biskupe, svećenike, ppbožni puk, propovjednike, sakramente koji se dijele, plam Crkve i snagu Evanđelja, i sve živo što se po onom hramu događalo…

Žao mi je bilo do dna duše i kad sam prije nekoliko godina gledao kako bageri ruše jednu prekrasnu gotičku crkvu baš u Francuskoj. Dok su se rozete, rigalice i lebdeći upornjaci rušili pod nasrtajima bagera i lomili se u krhotine i dizala prašina od teških udaraca, došlo mi je da plačem.

Činilo mi se da to i Boga vrijeđa. Premda je je napuštena, i premda je ni konzervatorska struka, očito, nije zaštitila, ja sam duboko bio protiv. Razlog za rušenje je bio banalan: bila je preskupa za održavanje.

Žao mi je, i trebalo je da mi bude žao duboko u srcu što je gorjela naša katolička crkva u Parizu. Nimalo manje stoga što neki bešćutnici odande nisu znali žaliti naše crkve po Hrvatskoj, Hercegovini, Bosni, Vukovaru…. i time neka naša crkva u Parizu nije ni malo manje postala moja.

Nego je vjerojatno uvijek bila više moja nego njihova. Pa strahujem ovih dana hoće li se onaj krhki svod urušiti i sve stropoštati. Stalno mi to dolazi u misli i pitam se kako li tek nadbiskup strahuje, kako on ne spava, što čini nemoćan da išta učini… Kako da mi to ne bude važno?

Tko god i kako god da je kriv što se neka naša katolička crkva ruši ili gori, pa i kad je napuštena, i kad ljudi ne časte prisutnost Presvetoga u njoj; i tada; odnosno, tada još više me boli, te moram suosjećati sa nekoliko revnih Katolika koji joj pripadaju: s njihovom boli i ljubavi, i ranama koje su proživjeli svih posljednjih desetljeća, koje im ona vatra još više prži.

Kako da mi ne bude važno što onaj požar peče i njihove duše, i kako da na to ne mislim? Kako da napustim crkvu kojoj Gospodin u Presvetom sakramentu još nije napustio; ili kako da je, ma zbog kojega razloga – sve dok se Njemu sviđa boraviti u njoj – manje ljubim?

Neki su spominjali Isusovu kletvu Jeruzalema i navještaj kako u Hramu neće ni kamen na kamenu ostati. Pa im se, sigurno dobronamjerno ali pogrešno, učinilo da je zgodno analogno likovati nad suzama onih koji u crkvi Naše Gospe – ovom našemu svetomu hramu, vide samo umjetnost. Da, to je pogrešno! Imalo bi to smisla ako mislite da je nadbiskup pariški sličan farizejima koji su zasjeli na taj hram i obeščastili ga. Kad bi doista bilo tako, možda bi usporedba imala smisla.

No, ovako, mi pomalo likujemo što se naš hram ruši ne bi li se onima koji nisu Katolici – srušila lijepa građevina koju zbog njezine ljepote obožavaju – iako je to i dalje naš hram. To je daleko gore od logike „neka susjedu crkne krava.“ To je logika: “neka crkne moja krava – jer je susjedu lijepa.” Zar ne?

Ako i postoji 90 posto nevjernika koji ne drže do Katoličke vjere, zašto bi mi smetalo da se barem dive umjetnosti koja – ako je sakralna – a jest, i ako je lijepa – a jest; i ako je nadahnuta – a jest – ipak nešto propovijeda ateističkim dušama. Ja sam siguran da i plemeniti nevjernici tu svetost osjećaju.

Ako se osjećaj za lijepo koji se ovdje toliko probudio i kod nevjernika da su podigli cijeli svijet na noge, onda smo barem mogli napokon naći nešto što dijelimo s njima, i prepoznati da – dok u plamenu nestaje nešto što je tako lijepo i vrijedno – možda Bog podiže nešto što nismo ni znali da je moguće: mi ipak – i vjernici i nevjernici – imamo nešto zajedničko.

To smo trebali prepoznati i uz to pristati. Kako nismo zamijetili da naša intencija da gradimo velebne hramove zadivljujuće ljepote, svoju svrhu ispunja upravo po tome što izaziva divljenje, radi koje smo ih i gradili takvima? Zašto bi nam smetalo i bilo bogohulno njihovo divljenje? To apsolutno nikako ne razumijem.

Hoće li nam onda sutra pasti na pamet da poželimo da se više ne izvodi Shubertova Ave Maria; Beethovenove simfonije, ili da se više ne gleda slika Spasitelja starih majstora, Michelangelov Mojsije, itd – jer to umjetničko djelo promatra samo umjetnički?

Zašto ne povjerujemo da genij pobožnog umjetničkoga stvaralaštva može taknuti dušu nevjernika iako on djelo promatra “samo umjetnički?” Ovako, ne daj Bože, ali, za malo ispade da ne-katolici diljem svijeta više suosjećaju s Katolicima Pariza, nego Katolici diljem toga istoga svijeta.

Da, meni je ipak bezrezervno i bezuvjetno žao naše crkve Naše Gospe u Parizu. Ako još imate dilema spram toga kakve osjećaje pobuditi, samo pogledajte na mrzitelje Katoličke crkve: Isil, četništvo, Antifu Istra, i njima slične… Ili, još bolje: proniknite u osjećaje Katolika Pariza… Ili, ako vas ni to još nije ošinulo, zamislite da, ne daj Bože, gori naša Zagrebačka katedrala…

Ja vam dakle, preporučam: slobodnu dopustite sebi da i vas bezuvjetno duša boli radi greda starih 700 godina, jer su nekome važne, jer se netko oko njih trudio, i jer ništa nikome zla ne čine. I jer su pokrivale Dom Božji, u kojemu Mu se očito sviđa biti – jer je ondje.

Pater Ivan Ike Mandurić

 

Davor Domazet Lošo: Ništa ovdje nije slučajno! Ovo je prava istina o požaru u Parizu…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Kovač tvrdi da je ‘pogrešno shvaćen’, ali i dalje je uvjeren da bi belgijski model bio odličan primjer BiH

Objavljeno

na

Objavio

Prethodnih nekoliko dana mnogi su u Bosni i Hercegovini komentirali stav predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora Mire Kovača kako BiH treba koncipirati u tri regije, te Hrvatima dati zasebnu izbornu jedinicu. Kovač govori da je poprilično pogrešno shvaćen, a o svojoj ideji govorio je za N1.

“Ja sam iskreno govoreći iznenađen jer sam već prethodnih 12 mjeseci više puta to govorio javno, govorio sam to i u medijima u BiH i u Hrvatskoj. Prije mjesec i pol sam dao intervju za jedan tiskani medij u BiH gdje sam iznio ovu ideju o belgijskom modelu – nikakvih tu nije bilo reakcija”, kazao je Kovač komentirajući rekacije na njegovu izjavu te je dodao:

“Drago mi je da su se malo uzbrukali duhovi, da se stvorila rasprava o tome kako Bosnu i Hercegovinu što učinkovitije organizirati. A nadam se da će se kolege koje su izabrane u BiH time pozabaviti.”

Istaknuo je kako nitko nije razmišljao o tome što je on zapravo rekao:

“Govorio sam o tome kako je Belgija uređena, da postoje tri regije, tri zajednice. Zaista molim da ubuduće kada se govori o mojim idejama i tezama, da se informiraju, a ne govore napamet.”

Više puta tijekom gostovanja Kovač je ponovio kako je uvjeren da bi taj model bio odličan primjer Bosni i Hercegovini:

“Uvjeren sam da bi ovaj belgijski model mogao biti zaista dobar temelj za jednu rapravu o tome kako Bosnu i Hercegovinu što učinkovitije i ravnopravnije urediti.”

Govorio je i o drugim aktualnim temama i otvorenim pitanjima Hrvatske i BiH. Kada je u pitanju problem odlaganja nuklearnog otpada na lokaciji Trgovske gore kazao je kako se resorna ministarstva obje države bave time te da se treba naviknuti da se teži problemi teže rješavaju.

Miro Kovač: Belgijski model regija za jednakopravnost Hrvata u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Crobarometar: Evo kako stoje kandidati za Pantovčak, kome raste potpora, tko stagnira, a tko je u padu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički izbori su pred vratima, kandidati po terenu, a predsjednica i dalje bez objave da ulazi u utrku za drugi mandat. Tako ona, za razliku od Milanovića i Škore, i dalje u ”kontroliranim” uvjetima komunicira s javnošću.

Da su danas izbori, Kolinda Grabar-Kitarović bi dobila 34,6 posto potpore, što je za dva postotna poena više u odnosu na mjesec ranije. Zoran Milanović u kolovozu nije niti povećao, ali niti izgubio potporu i mjesec završava s potporom gotovo svakog četvrtog birača ili njih 24,6 posto. Miroslav Škoro više nije virtualni kandidat i javno nastupa i gubi potporu te kolovoz završava s potporom od 18 posto ispitanika. Mislav Kolakušić gubi potporu i sada uživa povjerenje 6,4 posto, Ivan Pernar, može računati na potporu od 3,9 posto ispitanika, a Dalija Orešković je na 3,4 posto potpore. Ostali kandidati osvajaju 4,4 posto, a neodlučnih je 4,7 posto.

Hrvatska će, sasvim je jasno, izabrati predsjednika ili predsjednicu u drugom krugu. U srazu Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića pobjedu odnosi Predsjednica s 51,1 posto naspram 36,6 posto koliko osvaja Milanović. Na izbore ne bi izašlo 7,2 posto birača, dok njih 5,1 posto ne zna. Predsjednica dobiva potporu većine birača HDZ-a, ali i svih ostalih stranaka osim SDP-a i Živog zida.

U srazu s Miroslavom Škorom, Kolinda Grabar-Kitarović dobila bi 46,1 posto potpore, dok Miroslav Škoro može računati na potporu od 36,5 posto. Na izbore u tom slučaju ne bi izašlo 11,1 posto ispitanika, a njih 5,9 posto ne zna.

Predsjednica tu dobiva potporu birača HDZ-a, ali i nešto manje od trećinu birača SDP-a dalo bi joj glas. Druga trećina je za Miroslava Škoru, a ostali SDP-ovci ne bi izašli na izbore. Većina birača Mosta je uz Škoru, a Predsjednica može računati na većinu birača Živog zida.

Škoro bi pobjedio Milanovića i postao predsjednik

Miroslav Škoro postao bi predsjednik ako u drugi krug ide sa Zoranom Milanovićem. Škoro u tom slučaju dobiva 46,9 posto, a Zoran Milanović 38,9 posto. Na birališta u tom slučaju ne bi izašlo njih 9,3 posto, a ne zna 4,9 posto ispitanika.

Na koje birače mogu računati tri predsjednička kandidata?

Kolinda Grabar-Kitarović da ima više birača među starijom populacijom, točnije biračima iznad 60 godina gdje bi dobila i 42 posto glasova. Od birača sa završenom osnovnom školom, njih 48 posto svoj bi glas dalo Kolindi Grabar-Kitarović. Njezina su uporišta Dalmaciji, Slavoniji a vodi i u Lici i Banovini te u Istri i Primorju.

Zoran Milanović također može računati na potporu starijih birača. Naime, gotovo svaki treći birač iznad 60 godina svoj glas dao bi Zoranu Milanoviću. Isto tako, najviše svojih birača Milanović može pronaći među ljudima koji imaju završenu višu školu ili fakultet, njih 32 posto. Također, Milanović na prvu poziciju i potporu može računati u Zagrebu i okolici, gdje dobiva 36 posto.

Miroslav Škoro zato može računati na mlade birače. Tako bi 31 posto birača do 30 godina svoj glas dalo Škori. On također može računati na birače u Sjevernoj Hrvatskoj gdje uživa potporu od 27 posto a u rodnoj Slavoniji 22 posto ispitanika dalo bi njemu glas.

Napomena: Istraživanje je provela agencija IPSOS između 1. i 20. u mjesecu na 978 punoljetnih građana iz cijele Hrvatske metodom osobnog anketiranja. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/-3,3%, a za rejtinge stranaka +/-3,6%

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari