Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: Uvjeren sam da svoje potencijale nismo dovoljno prepoznali ni iskoristili

Objavljeno

na

KAMP NA KUPRESU (drugi put)

Tko je pozvan danas brinuti o ugroženima, nasilju, nepravdama, lošim sustavima i zakonima, korupcijama i nepotizmu, lošim odlukama političara i njihovom bahatošću, neljudskošću, njihovom lošom brigom o ugroženima, obespravljenima, zapostavljenima?

Netko mora o tome brinuti, ili će život postati nemoguć. Ali tko? Tko – ako se svaki muž mora baviti samo svojom ženom i djecom, i tek time da pere, čisti, usisava, igra se… Gdje su nam onda lideri društva, gdje je onda herojstvo?

Neki podmeću kako zagovaram da muž ne bi smio prati, kuhati, čuvati svoje dijete, i slično. Nevjerojatno! Neka mi pokažu gdje sam to rekao? To je jednostavno nemoguće jer nekoliko mojih bliskih prijatelja upravo ovih dana sjedi doma i čuva djecu jer im žene rade, i s njima o tome rado pričam. A što bi drugo trebali raditi?

Poznajem ih jako dobro, i to su za mene pravi očevi i muževi. Takav i treba biti: onaj koji svojoj ženi pomaže u svemu što je god potrebno, kao i ona njemu. Naravno da će nekim poslovima upravljati on, nekima ona. A koji su to, nemam pojma, i time se ne bavim.

Dalje od toga nema smisla govoriti, jer su to ljudi koji se vole, razumiju, žive zajedno, i rade sve zajedno. To što će ona a što on raditi, nije moja tema i nije mi palo na pamet o tome govoriti. Nevjerojatno je koliko je puno onih koji to nisu shvatili – uz neke koji to nisu htjeli shvatiti.

Moja temeljna poruka jest kako se uloga muža ne može iscrpiti samo u međuobiteljskim relacijama i samo u obiteljskim dužnostima. Muškarac (a i žena, naravno) su pozvani na puno toga i izvan obitelji. I ako na to ne odgovore, neće ispuniti ni svoju očinsko – majčinsku dužnost, jer ona podrazumijeva i to.

Svaki zreo i odgovoran muškarac prepoznaje zadaću da, baš za nju i njihovu djecu, uredi svijet koji će biti bolji nego što jest, i po toj svojoj uređenosti, postati još više dostojan i nje i njihove djece. Koji muž to ne bi želio promijeniti?

Svi smo okruženi bezbrojem raznih prijetnji koje ovaj svijet hoće učiniti još gorim mjestom za život. Svijet ne postaje bolji samim time što tek radimo svoj posao, i sve prepuštamo institucijama, ma kakve da jesu.

Uvjeren sam da svoje potencijale nismo dovoljno prepoznali ni iskoristili. Muškarci mogu puno više. Neizmjerno je dragocjeno otkriti tu snagu u sebi i način kako to ostvariti.

Danas, na rođendan Jean Michael Nicoliera, Francuza heroja koji je došao ovdje dati svoj život za one koji danas postaju mladi muževi, a kojemu još nismo kosti pronašli, posebno je izazovno govoriti o tome. Ako rata i nema u kakvom je Jean Michael Nicolier poginuo, moramo osjećati poziv nastaviti se boriti za bolji svijet, dostojan svih žena i sve djece, i protiv modernih okupatora pravde, humanosti, istine, dobrote… A to se ne može samo obavljajući obiteljske dužnosti.

Ali, zašto kamp za muškarce?

Kao da današnji muškarac još ne shvaća da, umjesto ratišta i ratovanja oružjem i teških fizičkih poslova koje su nekada mogli raditi samo muškarci, sada svoje mjesto treba tražiti u novim vrstama ratova: u angažiranosti u društvu, i koliko oni danas mogu biti „muški“ posao.

Umjesto tog aktivizma, svoju potrebu da se bave svijetom i društvom upražnjavaju dokoličarenjem u muškim društvima bez ideje i inicijative, ili se iz njega povuku u svoja četiri zida, gdje se opet ne ostvaruje cjelovito: da uređuje i mijenja svijet na bolje za svoju ženi u svoju djecu.

Uvjeren sam da svaki muškarac to u sebi nosi. Da želi biti nekakav heroj, i da sanja o tome. Ako to ne ostvari, osjećat će nezadovoljstvo cijeli život.

Prilika je fascinantno puno, i sve su lijepe. Svakom muškarcu iskreno želim da pronađe svoj vlastiti put kako da za svoju ženu pokori svijet, komentirao je Pater Ike Mandurić na facebooku

Ako to i ti želiš, dođi na Kupres.

Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj
Koji će promijeniti bas čitavi svijet.
Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve
Nisam rođen da budem heroj
O ne, ne, ne.
Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet…

 

Pater Ike Mandurić: GDJE SU NESTALI MUŽEVI?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo

Objavljeno

na

Objavio

Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.

Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.

Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”

Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.

Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…

To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović

 

HDZ ismijao Milanovića – Nisam licemjer, ali…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Radić: ‘gđa Šojat je ovim postupkom sve rekla o sebi’

Objavljeno

na

Objavio

Povodom izlaska iz HDZ-a i pristupanju klubu SDP-a u gradskom vijeću Ivane Šojat, za komentar smo zamolili Ivana Radića, predsjednik GO HDZ-a grada Osijeka:

“Prelaskom iz kluba HDZ-a u klub SDP-a, gđa Šojat je tim postupkom sve rekla o sebi. Želim joj puno sreće u privatnom životu”, izjavio je kratko Ivan Radić za Kamenjar.com.

Podsjetimo, Ivana Šojat izvijestila je u petak kako je napustila stranku, a u osječkom Gradskom vijeću ubuduće će, kao nezavisna vijećnica, djelovati u klubu vijećnika SDP-a.

U dopisu osječkom Gradskom vijeću, kojeg je na početku sjednice pročitao predsjednik Vijeća Željko Požega, navodi se kako “nezavisna vijećnica Ivana Šojat, od 11. listopada, pristupa klubu vijećnika SDP-a, te od toga datuma djeluje kao vijećnica ovoga kluba vijećnika, koji od sada ima sedam članova”.

U izjavi medijima Šojat je potvrdila kako je od Županijskog odbora HDZ-a zatražila brisanje iz članstva stranke, iz razloga koji nemaju veze s ideologijom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari