Pratite nas

Komentar

Pater Ike Mandurić: Uvjeren sam da svoje potencijale nismo dovoljno prepoznali ni iskoristili

Objavljeno

na

KAMP NA KUPRESU (drugi put)

Tko je pozvan danas brinuti o ugroženima, nasilju, nepravdama, lošim sustavima i zakonima, korupcijama i nepotizmu, lošim odlukama političara i njihovom bahatošću, neljudskošću, njihovom lošom brigom o ugroženima, obespravljenima, zapostavljenima?

Netko mora o tome brinuti, ili će život postati nemoguć. Ali tko? Tko – ako se svaki muž mora baviti samo svojom ženom i djecom, i tek time da pere, čisti, usisava, igra se… Gdje su nam onda lideri društva, gdje je onda herojstvo?

Neki podmeću kako zagovaram da muž ne bi smio prati, kuhati, čuvati svoje dijete, i slično. Nevjerojatno! Neka mi pokažu gdje sam to rekao? To je jednostavno nemoguće jer nekoliko mojih bliskih prijatelja upravo ovih dana sjedi doma i čuva djecu jer im žene rade, i s njima o tome rado pričam. A što bi drugo trebali raditi?

Poznajem ih jako dobro, i to su za mene pravi očevi i muževi. Takav i treba biti: onaj koji svojoj ženi pomaže u svemu što je god potrebno, kao i ona njemu. Naravno da će nekim poslovima upravljati on, nekima ona. A koji su to, nemam pojma, i time se ne bavim.

Dalje od toga nema smisla govoriti, jer su to ljudi koji se vole, razumiju, žive zajedno, i rade sve zajedno. To što će ona a što on raditi, nije moja tema i nije mi palo na pamet o tome govoriti. Nevjerojatno je koliko je puno onih koji to nisu shvatili – uz neke koji to nisu htjeli shvatiti.

Moja temeljna poruka jest kako se uloga muža ne može iscrpiti samo u međuobiteljskim relacijama i samo u obiteljskim dužnostima. Muškarac (a i žena, naravno) su pozvani na puno toga i izvan obitelji. I ako na to ne odgovore, neće ispuniti ni svoju očinsko – majčinsku dužnost, jer ona podrazumijeva i to.

Svaki zreo i odgovoran muškarac prepoznaje zadaću da, baš za nju i njihovu djecu, uredi svijet koji će biti bolji nego što jest, i po toj svojoj uređenosti, postati još više dostojan i nje i njihove djece. Koji muž to ne bi želio promijeniti?

Svi smo okruženi bezbrojem raznih prijetnji koje ovaj svijet hoće učiniti još gorim mjestom za život. Svijet ne postaje bolji samim time što tek radimo svoj posao, i sve prepuštamo institucijama, ma kakve da jesu.

Uvjeren sam da svoje potencijale nismo dovoljno prepoznali ni iskoristili. Muškarci mogu puno više. Neizmjerno je dragocjeno otkriti tu snagu u sebi i način kako to ostvariti.

Danas, na rođendan Jean Michael Nicoliera, Francuza heroja koji je došao ovdje dati svoj život za one koji danas postaju mladi muževi, a kojemu još nismo kosti pronašli, posebno je izazovno govoriti o tome. Ako rata i nema u kakvom je Jean Michael Nicolier poginuo, moramo osjećati poziv nastaviti se boriti za bolji svijet, dostojan svih žena i sve djece, i protiv modernih okupatora pravde, humanosti, istine, dobrote… A to se ne može samo obavljajući obiteljske dužnosti.

Ali, zašto kamp za muškarce?

Kao da današnji muškarac još ne shvaća da, umjesto ratišta i ratovanja oružjem i teških fizičkih poslova koje su nekada mogli raditi samo muškarci, sada svoje mjesto treba tražiti u novim vrstama ratova: u angažiranosti u društvu, i koliko oni danas mogu biti „muški“ posao.

Umjesto tog aktivizma, svoju potrebu da se bave svijetom i društvom upražnjavaju dokoličarenjem u muškim društvima bez ideje i inicijative, ili se iz njega povuku u svoja četiri zida, gdje se opet ne ostvaruje cjelovito: da uređuje i mijenja svijet na bolje za svoju ženi u svoju djecu.

Uvjeren sam da svaki muškarac to u sebi nosi. Da želi biti nekakav heroj, i da sanja o tome. Ako to ne ostvari, osjećat će nezadovoljstvo cijeli život.

Prilika je fascinantno puno, i sve su lijepe. Svakom muškarcu iskreno želim da pronađe svoj vlastiti put kako da za svoju ženu pokori svijet, komentirao je Pater Ike Mandurić na facebooku

Ako to i ti želiš, dođi na Kupres.

Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj
Koji će promijeniti bas čitavi svijet.
Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve
Nisam rođen da budem heroj
O ne, ne, ne.
Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet…

 

Pater Ike Mandurić: GDJE SU NESTALI MUŽEVI?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kakav to katolik osuđuje čin kojeg blagoslovi Utjelovljeni Bog, Sveta Katolička Crkva i Papa

Objavljeno

na

Objavio

media servis

Velika se buka digla ovih dana, naravno opet oko neke  stvari  koja nije od suštinske važnosti. Riječ je o izjavi Predsjednice RH da bi Bandiću u zatvor donijela kolače. Odmah  su angažirani kojekakvi društveno-politički radnici koji su svoj zanat  ispekli što u komunizmu što u detuđmanizaciji i osudili tu izjavu koja zapravo ne može biti normalnija nego što jest.

Nije nikakvo čudo što su zbog ovakve izjave Predsjednicu  napali komunisti, sotonisti i  slični antikristi, nego i  neki koji bi se prodali pod velike kršćanske vjernike, neke koji pjevaju da  im vjera svetinja dok u drugoj ženi poručuju da se mani Očenaša. Takvi ljudi samo glume vjernike, jer je  očito da niti idu u Crkvu niti čitaju Sveto Pismo jer da to čine onda bi se, prije nego što osude jednu normalnu izjavu, zapitali što bi Isus rekao o tome.

A Isus je o tome rekao u  Evanđelju po Mateju, u poglavlju 25:

“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: `Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.”

Tada će mu pravednici odgovoriti: `Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?` A kralj će im odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!`”

Zatim će reći i onima slijeva: `Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!`”

Tada će mu i oni odgovoriti: `Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te? Tada će im on odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. (Mt, 25. 31. – 46.)Kristove rječi su jasne. Zatvorenike  treba posjećivati. Najveći teolog 21. stoljeća Joseph Ratzinger još dok je bio Papa Benedikt XVI  tijekom svog posjeta rimskom zatvoru Rebibbia rekao je slijedeće:

Papa je govor započeo rečenicom iz Matejeva evanđelja: “Bijah u tamnici, i dođoste k meni”. “To su riječi o posljednjem sudu, a te Gospodinove riječi, u kojima se poistovjećuje sa zatvorenicima, zacijelo izražavaju smisao mojega posjeta. Gdje god ima gladnih, stranaca, bolesnika, zatvorenika, tamo je i Krist koji očekuje naš posjet i pomoć. A to je glavni razlog što sam ovdje, da se možemo moliti, razgovarati i čuti. Crkva oduvijek smatra posjet zatvorenicima djelom milosrđa, a to znači da se za zatvorenika ima naći vremena i prostora u vlastitoj kući, prijateljstvu, zakonima i u gradu. Želio bih porazgovarati sa svakim od vas, ali to nažalost nije moguće, ali svima želim reći da vas Bog ljubi neizmjernom ljubavlju i da ste uvijek njegova djeca. I sam je Sin Božji, Gospodin Isus, iskusio zatvor i bio priveden na sud i osuđen na užasnu smrtnu kaznu”, kazao je Benedikt XVI.
(Izvor: http://www.rmb.hr/gdje-god-ima-zatvorenika-tamo-je-i-krist-koji-ocekuje-nas-posjet-i-nasu-pomoc/ )

Prema tome, ako Isus  Krist i Papa Benedikt XVI kažu da je posjet zatvorenicima ne samo čin  koji je  za pohvalu, nego i uvjet  za ulazak u Kraljevstvo Božje, valja se zapitati kakav to katolik (možda onaj koji se ”tri puta ženio”) koje  povodeći se  za notornim sotonjarskim marxistima osuđuje čin kojeg blagoslovi Utjelovljeni  Bog, Sveta Katolička  Crkva i  Papa koji je sad doduše Emeritus ali je svoju izjavu dao kad je bio Papa na Petrovoj stolici?

Dakle, komunisti, anarhisti, sotonisti, soroševci i slični mogu napasti  takvu izjavu Predsjednice Kolinde  Grabar Kitarović, ali pravi kršćani, pravi katolici to nikad neće učiniti jer njima su poznati kanoni  i tradicija Katoličke Crkve, teološki pogled na tu temu i  ono najvažnije, učenje Spasitelja i Otkupitelja  Isusa Krista o toj temi…

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

A sada ih pobijedimo! U inat svima onima koji me napadaju, koji napadaju – vas

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović predala danas potpise za novu predsjedničku kandidaturu, oglasila se na facebooku objavom koju prenosimo:

A SADA IH POBIJEDIMO!

Prvi smo prikupili 10000 potpisa, a potom smo se družili, razgovarali, da bismo danas predali više od 230000 potpisa – najviše od svih kandidata, u inat svima onima koji me napadaju, koji napadaju – vas.

Zato ću ih s posebnim zadovoljstvom pobijediti. 😎

Za vas.

S vama, za vas, za Domovinu – u pobjedu!

Vaša Kolinda

#HrvatskaZNA #JerVjerujemuVas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari