Pratite nas

Komentar

PATRIJARH IRINEJ I „STEPINČEVA STIJENA“

Objavljeno

na

 Mt 16,18“Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”.

Patrijarh Irinej pisao je papi Franji dva pisma u kojima upozorava Svetog oca na zločinački karakter blaženog Alojzija Stepinca, s namjerom zaustavljana kanonizacije tog hrvatskog pravednika među pravednicima Svijeta.

[ad id=”93788″]

Kako prenosi beogradski „Kurir“, Irinej se hvali da je zaustavio kanonozaciju blaženog Alojzija Stepinca uz pomoć predsjednika Nikolića, a uz sve to traži i prijem kod Pape, da on još jednom podastre „dokaze“ o genocidnosti blaženika i cijele katoličke Crkve u Hrvatskoj, da ga upozori na štetnost tog postupka kanonizacije, na štetnost za „ceo Svet“.

Irinej navodi:“Kardinal Stepinac nije reagovao, nego je šutio pred činjenicom da su u „njegovoj“ državi, hladnokrvno, planski i sustavno ubijana i deca „nepouzdanih“ građana te države-Srba, Židova, Roma. Kada su državne vlasti NDH, bestidno na očigled svih pretvorile zemlju u klaonicu, kardinal Stepinac suzdržavao se od osude režima……….“

„Kardinal Stepinac je šutio kada se znalo da je nacistički ustaški režim na najužasniji način poslao u smrt tri episkopa, više stotina pravoslavnih sveštenika i monarha i više stotina tisuća pravoslavnih vernika………“

SPC i patrijarh Irinej, ideolozi „velike Srbije“, Miloševićeva desna i lijeva ruka, ideolozi svih četničkih zločina u povijesti, a osobito zločina u našem obrambenom Domovinskom ratu, piše pamflet Papi Franji i nada se da je katolička Crkva toliko glupa, te će povjerovati ovim „krunskim dokazima“ kojima raspolaže četnik, patrijarh Irinej! Mitovi o Jasenovcu, mitovi o ustaškim koljačima, mitovi o genocidnoj katoličkoj Crkvi u Hrvata, ponovo se oživljavaju radi dnevno političkih potreba i upereni su zapravo na političke procese u Hrvatskoj, koja zaslužuje bolju vlast od one sluganske, veleizdajničke, koja malo malo ide po mišljenje u Beograd. Patrijarh Irinej i njegova četnička bratija koja vodi Srbiju, a uopće ne skrivaju da su četnička bratija, pače time se ponose, dobro znaju šta bi za njih značio čin proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca. Ta spoznaja da će tim činom svi mitovi zauvijek pasti u vodu, ta spoznaja da bez dokaza ne možeš desetljećima vršiti pogrom hrvatkog naroda, ta spoznaja da će biti razotkrivena zločinačka diktatura J.B.Tita, da će biti razotkrivena politika Pusić-Dačić, Milanović-Vučić, ta spoznaja ideologe velike Srbije, baca u očaj, i posljednjim očajničkim potezom žele sačuvati i mitove i svoju bratsku politiku s trenutnom odnarođenom vladajućom nomenklaturom u Hrvatskoj.

Kada bolje razmotrimo ovo pitanje, čini mi se kao da je to pismo Papi pisao sam Milanović uz pomoć ministarke Pusić, jer upravo oni se silno zalažu za čisto lice zločinca Tita, upravo oni govore da je Tito najbolje što je Hrvatska ikada imala, upravo oni skrivaju od očiju nacije zločin nad pravednikom, zločin i mučeništvo, na temelju kojega je Blaženi Stepinac već danas svetac. Irinej će i dalje za svoju unutar srpsku potrebu propovijedati mitove, ali odnarođeni veleizdajnici u Hrvatskoj ne će se i ne mogu pomiriti s činjenicom da je njihov kućni ljubimac Tito najobičniji diktator i zločinac.

Tito je sve učinio kako bi ušutkao Stepinca, sve je učinio da odvoji katoličku Crkvu Hrvata od Vatikana, sve je učinio da Stepinac i njegove kosti zauvijek nestanu, sve je učinio da Stepinac ne postane paradigma hrvatstva i mučeništva i nije uspio. Nije uspio, jer tim procesima upravlja Pravedni koji se uvijek pobrine da pravda i istina izađu na svjetlo dana.

Čin proglašenja Stepinca svetim bit će nakon Domovinskog rata najveći povijesni događaj u Hrvatskoj, okupit će 2 milijuna vjernika oslobođenih svake stigme i mitova, kako velikosrpskih tako i titoističkih. Taj čin znači oslobođenje Hrtvatske u punom smislu te riječi, taj čin znači svjetlo umjesto mraka totalitarizma, taj čin bit će najsvetiji čin ponovnog rođenja Hrvatske.

Zbog toga su ruku pod ruku stali Irinej, Nikolić, Vučić, Dačić, Milanović, Pusić, Josipović, Mesić, SPC, RPC, Putin i svi zajednički vrše pritisak na Papu Franju, pišu pisma, ne bi li on odustao od završetka posvećenja Stepinca. Svi oni znaju da će čin proglašenja svetim, blaženog Alojzija Stepinca biti kraj jedne produžene totalitarne politike koja u svojim temeljima nosi negaciju Hrvatske kao države, negaciju Hrvatske kao „predziđa kršćanstva“.

„Predziđe kršćanstva“ sa Hrvatskom na brani nove, ali i stare globalne geostrateške uloge u povijesti ovih prostora, za deklarirane neprijatelje Hrvatske je nedopustiv pojam i zbog toga sukcesivno, svim oružjima ruše simbole hrvatske državnosti. Na meti je prva uvijek bila i ostat će katolička Crkva u Hrvatskoj i njeni velikodostojnici, mučenici i sveci.

„Stepinčeva stijena“, još jednom će stati u obranu kršćanstva, pravde, pravednosti i Istine, propovijedajući zajedništvo svih Hrvata i Hrvatica i zajedništvo među svim ljudima dobre volje. Oni koji su za zajedništvo prihvatit će istinu, prihvatit će Stepinca kao svog sveca i izbavitelja, a oni koji nisu, zajedno sa patrijarhom Irinejem i dalje će pisati pisma kako je to činio i sam Tito!

I na kraju poruka gradonačelniku Bandiću:

Gospodine gradonačelniče, pripremite naš grad Zagreb za dostojan doček Svetog Alojzija Stepinca, učinite sve da simboli zločinca Tita koji je poslao u smrta našeg Kardinala, da simboli „crne kuge“ zauvijek nestanu sa ulica bijelog grada Zagreba, hrvatske i europske metropole! Nedostojno je da rame uz rame, na zagrebačkim ulicama i trgovima stoje simboli zločina kraj simbola mučenika i svetaca. Budite konačno dostojan nositelj titule gradonačelnika europske metropole!

Stepinčeva stijena

Zvone zvona katedrale svete,

Iz visina do dubina, preko mora i planina,

Iz stijene dobrog duha, gutljaj vina, kriška kruha!

Molile su blage oči Kardinala,

Sred rijeke samoće, nebeska ljubav stala.

Oprala duše umorne od muka, sad miluje im lice Stepinčeva ruka!

I dok nas nije bilo i kad nas ne će biti,

Barjak naše vjere na toj stijeni će se viti!

Stepinčeva stijena, molitve vruće,

U zagrljaj te zovu hrvatski puče!

Hvala ti Bože za ljubav i muku,

Za utjehu mira Stepinčevih ruku!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije…

Objavljeno

na

Objavio

Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije. Pola pije, pola Šarcu daje.

Osvrćući se na predstojeću komemoraciju u Jasenovcu, a nakon javne promocije nevjerojatne izmišljotine tzv.drobilice kostiju, Goldstein tvrdi da je u Hrvatskoj nakon izbacivanja Titove biste gotovo završena ustašizacija, a pita se kakvo smo mi to društvo koje se ne može dogovoriti oko temeljnih činjenica? Njemu je činjenica – drobilica!

Pravo je pitanje – kakvo smo mi to društvo kada takvi kao on presudno utječu na formiranje svijesti i normativa, kada takve kao on financira država i štiti njihovo višegodišnje agresivno opravdavanje zločina protiv hrvatskog naroda, posve otvoreno zagovarajući povijesno pravo pobjednika rata na odmazdu nad poraženima?

Uz to, ključno je pitanje danas u Hrvatskoj – smije li hrvatski narod dopuštati da se Goldstein i slični i nakon uspostave samostalne Hrvatske osjećaju i ponašaju kao pobjednici? Od odgovora na ovo pitanje ovisi u velikoj mjeri budućnost hrvatskog naroda, komentirao je novinar i kolumnist Projekta Velebit, Marko Ljubić

 

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari