Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Ako Mišo Kovač ne zna pjevati, onda što zna četnički vojvoda?

Objavljeno

na

Kad nema što kazati o Hrvatima, poglavito da ih ocrni, popljuje i svrstava u najžešće ustaše, Bora Đorđević, poznati beogradski pjevač i skladatelj, četnički vojvoda i mrzitelj svega što je hrvatsko, opet je podignuo prašinu jednom svojom izjavom – da Mišo Kovač ne zna pjevati!

To je izjavio (i ostao živ) kao član žirija jedne beogradske tv-emisije “Pinkove zvezde”. Također je rekao da je Oliver Dragojević pjevač, a da Mišo to nije, tim više što nije poznat ni po točnosti. No, priznao mu je ipak da je – zvijezda!

mišo

Kao prvo, ovdje je riječ o dva vrhunska hrvatska pjevača zabavne glazbe koji nakon hrvatskog Domovinskoga rata ni po koju cijenu ne žele pjevati u Srbiji. Često ih zovu, nude im bogate honorare, a oni, za razliku od nekih drugih poznatih hrvatskih zabavljača, kažu – može svuda, ali ne i u Beograd, odakle je počela srpska agresija na Republiku Hrvatsku.

Đorđević bi zajedno sa svojom grupom “Riblja čorba” vrlo rado nastupio u Zagrebu, ali ako bi se to dogodilo u Hrvatskoj bi ponovno “počeo Domovinski rat”.

Hrvatski branitelji, obitelji poginulih i nestalih ne mogu oprostiti ovom srpskom četniku sve uvrede i klevete koje je dosad izrekao na račun onih koji su se branili od srpskih tenkova i njegovih četničkih nastupa i pjesama.

A, kad su ga pitali o Marku Perkoviću Thompsonu, on je odgovorio protupitanjem: A, tko je taj?

Tako bi i mi sada postavili pitanje: tko je taj Bora Đorđević? Je li to onaj koji je “ostao đubre do kraja”, pjevački jadnik, koji neprestano želi ostati “regionalna zvezda” i koji po “wc-ima” pjeva –”dva dinara druže”, odnosno “mala nužda jedan, a velika dva!?”

Za njega je Mišo Kovač – Mount Everest! On je najveća pjevačka zvijezda bivše Jugoslavije, ali i čovjek koji za razliku od “Bora čorbe” ima svoju čast i poštenje, čovjek koji je za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu dao i sina Edija, jednog od najmlađih hrvatskih branitelja, to je čovjek koji ne trpi nepravde i provokatore, poglavito s “istoka”, koji se svojedobno želio i ubiti, dobrim dijelom i zbog takvih koji su bili i ostali – “đubre do kraja”.

Zanimljivo da su svi koje je Đorđević nabrojio istaknuti hrvatski pjevači-domoljubi, ali reći za jednog Mišu Kovača da “ne zna pjevati” bilo bi isto kao kad bi za “Čorbu” rekli da nije okorjeli četnik, ili da mu u glavi neprestano nešto šumi.

Kad dođe na nastup, Mišo i ne treba pjevati, jer publika sama otpjeva sve njegove pjesme, što je svjetski fenomen! On je inače tijekom svoje dugogodišnje karijere prodao najviše nosača zvuka u bivšoj Jugoslaviji, što “Čorba” ne bi mogao ni da živi još tri života.

Da, Kovač zna pjevati, a Bora Đorđević je zadnje “đubre” koje može i smije ocjenjivati istaknute i priznate hrvatske pjevače, koji za razliku od nekih drugih hrvatskih “estradnih zvezda” više nikada ne će imati prigode vidjeti na nekim srpskim pozornicama, kako zabavljaju one koji su ubijali, rušili i mučili Hrvate!

Stoga, utihni “Čorba”, da ti (vaš) Pupovac ne zalijepi salotejp preko usana!

I još nešto: Kovač može u Beogradu uživo pjevati ( i napuniti tri Arene) kad god hoće i poželi, a “Đorđević” i njegov band u Zagrebu tek s CD-a!

“Čorba” je “pre…p” da bi shvatio u čemu je razlika!

Mladen Pavković

[ad id=”40551″]

predsjednik udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Kome smeta ISTINA?

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je još prije sedam dana srušena facebook stranica portala Kamenjar sa skoro 40 000 fanova, sinoć je srušena stranica portala Dnevno sa oko 130 000 fanova, a jutros stranica portala Direktno.

Očito da je istina na ovim prostorima zabranjena.

Prenosimo izjavu Andreje Latinović glavne urednice portala Dnevno.hr: Obavještavam čitatelje da je srušena FB stranica Dnevno.hr. Nakon nekolicine blokada svih koji rade na portalu, od naših privatnih profila do messengera, sada smo i konačno srušeni, na radost mnogih.

Ne moramo se uopće slagati u mišljenjima, a to i jest jedna od odlika demokracije, niti očekujem preveliku kolegijalnost i pomoć. Svakako, ukoliko je bude, zahvaljujem.

Ovo je malo veća i žešća priča od “običnog” rasturanja portala pa je sukladno tome prijavljeno i policiji. Naći ćemo način kako riješiti problem, a onima koji uživaju želim i dalje ugodnu zabavu, mir i dobro te puno zdravlja i sreće.

 

Cenzura na Facebooku: U ime obitelji, prema primjeru Njemačke, predložila Vladi konkretne korake za zaštitu ustavnih prava građana

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Obilježavamo još jednu obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana

Objavljeno

na

Obilježavamo još jednu obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922., Zagreb, 10. prosinca 1999.).

U hrvatskoj povijesti pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je stvorio hrvatsku državu te političara kakav se jednom rađa u stotinu godina.

Nu, nakon svake obljetnice  često se zapitamo: jesmo li mu se dovoljno odužili? I svaki puta odgovor je – ne. U Zagrebu primjerice još uvijek nema njegova spomenika, a ni neka ulica ili trg ne zovu se njegovim imenom. Istina, trg po njegovu imenu u glavnom gradu nazvali su neku „šikaru“ daleko od centra grada, koja je više nalik na „olinjali“ park nego na mjesto koje nosi ime ovog časnog i uvaženog hrvatskog domoljuba. Već su podigli i bistu Ivi Loli Ribaru, ali ne i Franji Tuđmanu.

Nestalo je i Trga maršala Tita, ali Tuđman nikako da dođe na red. Obitelj  hrvatskog predsjednika već je u nekoliko navrata isticala da bi bila zadovoljna da mu se spomenik podigne na Rusvetlovu  trgu, ali oni koji o tome odlučuju prave se gluhi. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić čak dosad ni jednom nije pozvao obitelj Franje Tuđmana na dogovor. Što je po tim pitanjima svih ovih godina radio HDZ-e, stranka koju je Tuđman i osnovao? U vrijeme kampanje svaki puta nose njegovu bistu iz dvorane u dvoranu, „kune“ se u njega, ali nakon toga ništa se ne događa. Tko primjerice sprečava HDZ da sam usred Zagreba ne podigne spomenik svom utemeljitelju i predsjedniku, a naposljetku i pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata? Koliko još vode mora proći ispod Savskog mosta da Tuđman u svojem Zagrebu dobije dostojno mjesto?

Iznimno mnogo štete Tuđmanu nanio je žalosni predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je dva mandata potrošio na pljuvanje, bljuvanje i marginaliziranje njegove uloge u stvaranju slobodne, samostalne i  neovisne hrvatske države. Kakav je Mesić čovjek najbolje je pokazao i time što nakon njegove smrti nikada nije posjetio njegov grob. Na taj način, poglavito mladima, poslao je jednu strašnu poruku. Nu, sva je sreća što će i u hrvatskoj povijesti ostati zabilježen kao netko kojeg će se Hrvati sramiti, jer nikada u svojoj povijesti nisu imali tako sramnog predsjednika. Sve što je radio protiv Hrvatske i Tuđmana već mu se sada vraća, a u budućnosti od njega neće ostati baš ništa pozitivno. Baš kao ni od Josipovića ili od Vesne Pusiće, ali i drugih izdajica svega što hrvatski diše.

Ono što je nekada govorio Tuđman i te kako je aktualno još i danas. Tako je primjerice 1992. uz ostalo rekao: „Dragi Hrvati i Hrvatice, danas neki hoće opet ugroziti to što smo postigli, hoće opet nametnuti neke svoje  političke poglede koji su se pokazali već nekoliko puta kao lažni i kao skrahirani“.

A kad je riječ o Domovinskome ratu od njega smo mogli čuti i ovo:

  • „Htjeli smo da do svoje samostalnosti dođemo i bez rata. Htjeli smo da ne bude žrtava. Svaki hrvatski život je dragocjen, ali kad u tome nismo uspjeli,znali smo da se za tu borbu moramo pripremati i pripremali smo se ustrajno. Od one protuhrvatske milicije poskrivečki smo stvarali hrvatsko redarstvo, hrvatsku policiju, Zbor narodne garde. Nismo imali pravo ni po međunarodnim propisima na proglašenje svoje vojske, ali smo je postupno stvarali. Kad nam je rat nametnut i otvoreno, mogli smo se naoružavati samo otimanjem od jugokomunističke armije i kupovati na sve moguće načine izvana potajno. Znajte da i one zemlje koje će nas kasnije priznati, čak i jedna Njemačka, a da ne kažem Amerika, zatvarale su, uhićivale i kažnjavale one Hrvate koji su nam pokušavali dobaviti oružje i nabaviti čak i najmanje količine.“ (1992.)

Tuđman je također isticao da je oružje bilo ono koje je rješavalo sudbinu hrvatskog naroda te dodao:- „Razumije se, Hrvatska vojska mogla je odnijeti pobjedu u tom svetom domovinskom ratu, samo zato što je izrasla iz njedara hrvatskog naroda, samo zato što je čitav hrvatski narod i domovinske i iseljene Hrvatske  bio spreman uložiti sve svoje snage, samo zato što je bio jedinstven sa  svakim vojnikom, zato što su gotovo na svim bojištima bili vojnici i ratnici iz čitave Hrvatske. To je bio rat čitavog hrvatskog naroda koji je goloruk bio suočen sa najvećom okupatorskom silom u Europi. Kažu da je bila treća vojna sila u Europi i bila je naoružana s  tisuću petsto tenkova i nekoliko stotina zrakoplova i raketa.“(1992.)

Zanimljivo je bilo i njegovo razmišljanje o Bosni i Hercegovini (1993.). Rekao je:

  • „U Bosni i hercegovini vodili smo takvu politiku koja je bila realna s gledišta interesa hrvatskog naroda i Hrvatske države. Mi se nismo zanosili time da BiH može do i Drine biti Hrvatska. A, među nama rečeno, – nemojte mi to, ako su novinari sada tu, pripisati, i ne znam što. Da vam netko da takvu hrvatsku državu pitam vas, kakva bi to  Hrvatska država bila do Drine u kojoj bi bilo dva milijuna Srba i dva milijuna Muslimana? Bi li to bila Hrvatska država? Da li bi za takvu Hrvatsku državu trebalo ginuti? I koliko bi nas izginulo, i što bi onda bilo? Ima takvih mudraca, razumijete, koji su zastupali takve ideje od samog početka, i u redovima naših vojnika, borbenih ljudi i mladića“ – govorio je dr. Franjo Tuđman.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari