Pratite nas

Reagiranja

PAVKOVIĆ: Borković je nakon okupacije Vukovara, umjesto odličja, dobio lisice. Zašto?

Objavljeno

na

Svi već  pomalo znaju (ili to misle) na koji su način hrvatske tajne i ine službe lovile general pukovnika Ante Gotovinu, dok se nije htio predati Haaškom tribunalu. Ali, znaju li, kako su te iste ili slične službe nakon okupacije Grada Vukovara (18. studenoga 1991.) lovile i ulovile Branka Borkovića – Mladog Jastreba, posljednjeg ratnog zapovjednika ovoga grada?

Uspio je pobjeći srbijanskim četnicima, ali ne i hrvatskim čuvarima!

Zar ta priča ne privlači ni jednog hrvatskog redatelja igranih filmova?

O tome je moja malenkost sve objavila i u knjizi „Rušitelj ustavnog poretka“ (Zagreb, 1995.), ali ta knjiga, poglavito među hrvatskih tzv. povjesničarima, ostala je prešućena i marginalizira, baš kao i gotovo sva istina o padu Vukovara.

Dakle, znate li što se dogodilo s Borkovićem, nakon što je nakon srbijanske i ine okupacije ovoga grada stigao u Zagreb, gdje je trebao i morao biti dočekan kao jedan od junaka?

Sad kad se relativno mnogi, 25 godina poslije, vraćaju  na ovu bolnu temu, prisjetimo se na koji je način ratni zapovjednik Vukovara opisao što mu se dogodilo, svega nakon nekoliko dana što su Srbi, zločinačka JNA, domaće izdajice i slični okupirali Grad-heroja?

  • „Po dolasku u Zagreb, 23. studenoga 1991. bio sam, doslovce, kidnapiran. I to iz kabineta generala Antuna Tusa, tadašnjeg Načelnika GSHV“ – rekao je te dodao: „Prije toga, predsjednik Tuđman me nije primio i nikada nisam saznao zašto. To su učinile tadašnje strukture SIS-a. Ništa mi konkretno nije priopćeno kod  Bio sam u Glavnom stožeru na sastanku s generalom Tusom. Jedan me je gardist pozvao i rekao mi da imam telefonski poziv iz Ministarstva obrane. Nakon mog izlaska dvojica vojnih policajaca ugurali su me u jednu prostoriju, stavili mi lisice na ruke, a potom odvezli (vezanoga s lisicama na podu automobila)  u Studentski dom na Lašćini. Prvih nekoliko dana bio sam potpuno izoliran, a nakon toga sam dobio status kućnog pritvora. Rekli su da je to zbog moje sigurnosti. Tražio sam osobno naoružanje koje su mi uzeli (i nikada mi nisu vratili.) Kazali su da sam u kućnom pritvoru Jedne večer  sam na stubištu podruma sreo Milu Dedakovića-Jastreba. I njega su zatvorili, a i isprebijali. Pozdravili smo se i sreli prvi put nakon njegova izlaska iz Vukovara. Nikolu Totha sam također sreo jedanput za večerom u društvu s Udiljakom. Tada još nisam znao da je i on optužen i uhićen. Čuo sam da je i zatvorena Ljiljana Toth, ali je nisam poznavao i prvi put smo se sreli i upoznali u hotelu Internacional kada je puštena iz pritvora.“

Borković se potom prisjeća da sve što su u pritvoru od njega tražili bilo je da priča o događajima od njegova ulaska do njegova izlaska iz Vukovara.

  • „Svaki su mi dan obećavali da će me pustiti „sutra“. Isljednici su mi govorili da nisam zatvoren nego da me čuvaju da me netko ne bi ubio. Jednog dana sam napustio Lašćinu i otišao (pobjegao) u grad. Usput sam svratio i u Klub Vukovaraca. Tamo su me pronašli vojni policajci i vratili me u „logor“. Ovaj put bez lisica.“

Zanimljivo je na koji je način Borković pušten na slobodu…

  • „Nakon tri tjedna su me jednostavno izbacili na ulicu u dronjcima, bez ičega, u prosincu1991. Nikada mi nitko nije položio račune, niti me priveo istražnom sucu kao okrivljenoga, niti sam vidio nalog za svoje uhićenje. Osim svjedoka, nemam ni dokaza da sam bio pritvoren. Tada su mi rekli da idem u Stožer i tražim svoja prava. Nakon šest mjeseci inzistiranja, dobio sam manji dio, oduzete mi, dokumentacije. Za ostatak kažu, ne znaju gdje je ili pak da je izgubljena. Moram reći da su prema meni vojni policajci bili vrlo korektni. U to vrijeme su smijenili i osnivača te iste vojne policije Ivana Grbavca – Cobru a na njegovo mjesto postavili Matu Laušića.“

Spomenimo još da su u vrijeme zatvaranja Branka Borkovića  radile državne i saborske komisije koje su ispitivale uzroke pada Vukovara, a da njega nikada nitko od njih nije zvao na razgovor.

  • „Što su onda mogle istražiti? Šef državne komisije bio je Josip Manolić, a saborske Ivan Bobetko“- rekao je Mladi Jastreb.

Sve u svemu, ratni zapovjednik i  Junak hrvatskog Domovinskoga rata još i danas traži odgovore: zbog čega su ga kao lopova, prevaranta i izdajicu zatvorili nakon okupacije Vukovara, ali i koja je bila uloga pojedinih Udbaša, kao što je Manolić, u čitavoj ovoj („filmskoj“) igri?

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

“Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe, u brak, u obitelji!”

Objavljeno

na

Objavio

Erste banka je u sklopu promidžbene kampanje „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ promovirala video spot kojim promiče transrodnost i homoseksualni stil života.

Uz jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama „To je moja zemlja“, lik Andrije, prepoznatljivo lice Erste bankarenja, prvi put se i izravno obratio javnosti, nabrajajući što je prema njegovu mišljenju potrebno Hrvatskoj.

Dok Andrija nabraja što je sve Hrvatskoj potrebno, pridružuju mu se ljudi koji, prema shvaćanju Erste banke, predstavljaju ono o čemu Andrija govori.
Pa tako dok govori o Hrvatskoj kojoj su potrebni ljudi koji vjeruju u ljubav prikazan je i istospolni par, dva mlada muškarca koji se drže za ruke, a dok govori kako su Hrvatskoj potrebni ljudi koji se usude prikazana je transrodna osoba.

Služeći se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, Erste banka, poručuje kako su homoseksualni stil života kao i transrodnost uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo na život, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Transseksualnost i transrodnost sa sobom nose brojne razorne psihološke i društvene posljedice. Ovi poremećaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pripadaju u skupinu poremećaja spolnog identiteta, osobnosti i ponašanja. Činjenica kako se navedena bolest, koja kod ljudi uzrokuje veliku patnju, ka tome još i promovira, je skandalozna. Ozbiljni psihički problemi koje je potrebno liječiti terapijom, žele se riješiti kratkim postupkom pripisivana problema pogrešnom tijelu. To sa sobom nosi kobne posljedice. Švedska studija iz 2011. također pokazuje kako je postotak samoubojstva transrodnih osoba nakon operacije spola gotovo 20 puta viši nego u ostatku populacije. Ipak, zabluda kako je trans-rodnost normalna želi se nametnuti i u Hrvatskoj.
Hrvatskoj bi ratifikacijom sporne Istanbulske konvencije koju najavljuje premijer Andrej Plenković, bilo nametnuto uvođenje termina “rod” čime bi se širom otvorila vrata pokušajima promjene društvene svijesti i promicanju “rodne ideologije” u obrazovnim institucijama i svim sektorima – zdravstvu,, radu i zapošljavanju, socijalnoj politici i dr.

Reklama Erste banke potkopava temelje hrvatskog društva i nameće nove društvene norme koje ne vode računa o zaštiti onoga što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s nižim kamatnim stopama, stoji u tekstu peticije na Citizengo, koju možete potpisati na poveznici ispod.


Poštovani,

obraćam Vam se kao građanin RH u kojoj Erste banka posluje već 20 godina. Ovim putem od Vas zahtijevam poduzimanje potrebnih koraka, za povlačenje reklame „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ ili je preoblikujete sukladno onome što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s prihvatljivim kamatnim stopama kako bi se mladima i obiteljima olakšao dolazak do prve nekretnine.

U spomenutoj reklami marketinški djelatnici Erste banke poslužili su se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, oslikavajući transrodnost/transseksualnost i homoseksualni stil života uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. 
Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo osobe na život od začeća do prirodne smrti, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Ovom kampanjom potkopavate temelje hrvatskog društva i namećete nove društvene norme koje ne poštuju vrijednosti hrvatskih građana te ne vode računa o zaštiti onoga što je Hrvatskoj potrebno.

Ovim putem Vas molim da poštujete moju iskazanu volju, ali i volju milijun hrvatskih građana, koji su ujedno korisnici usluga Erste banke, a jasno su rekli što su naše temeljne vrijednosti te povučete spornu reklamu.

S poštovanjem,

Peticiju možete potpisati ovdje

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari