Connect with us

Reagiranja

Pavković: Bože, oslobodi nas riječkog piskarala

Objavljeno

on

Nevjerojatno, ali istinito! Člankopisac Branko Mijić u svojim se tekstovima često obrušava na sudionike hrvatskog Domovinskoga rata, traži dlaku u jajetu kad su u pitanju oni koji su stvarali hrvatsku državu i tome slično.

[ad id=”68099″]

Tako drži pravu lekciju i u sastavku s nazivom „Dan poslije Oluje“ (Novi list, 12. kolovoza 2015.) u kojem među ostalim podsjeća da je „debelo nakon završetka slavne vojno-redarstvene akcije, u Varivodama ubijeno devetero mještana hrvatskih građana srpske nacionalnosti, od kojih je najstariji imao 84, a najmlađi 55 godina“. Mijić nakon toga popuje: „Dakle, da se samo to dogodilo, o „Oluji“ čistoj kao suzi mogu govoriti samo neznalice ili oni koji žele u ime lažnih svetinja i mračnih namjera revidirati povijest, poput trenutačne predsjednice RH“. Ovaj riječki literata potom podsjeća da je „Republika Hrvatska odgovorna za ubojstvo srpskih civila Radivoja i Marije Berić u selu Varivode 28. rujna 1995. godine te da u roku 15 dana mora isplatiti 540 tisuća kuna odštete njihovoj djeci, presudila je prije dvije godine sutkinja Općinskog suda u Kninu Ana Jeleč Pecirep prekinuvši nakon punih sedam godina parničenja agoniju Jovana Berića i njegovih dviju sestara kojima je taj isti sud prethodno odbacio tužbu protiv RH kao neutemeljenu sa sramnim obrazloženjem da se ne može utvrditi točan motiv ubojstva“.

Stoga se slavni literata dalje pita: zašto onda ne bismo tom, ili nekom drugom datumu, dali značaj pijeteta svim žrtvama koje njihova država nije zaštitila, a morala je, jer joj je to bila dužnost. Mijić se naravno kao „pijan plota“ drži istoga ili sličnoga prijedloga odvjetnika Luke Mišetića, pa kaže: „Ono što govori Mišetić javno, vjerojatno misli i Ante Gotovina tajno“. Čak ide tako daleko da veli da će biti poražene hrvatske političke elite (naravno tu misli isključivo na HDZ) ako se Gotovina odvaži 28. rujna otići u Varivode i stisnuti ruku Jovanu Beriću.

Kad pročitaju ovako lijepo sastavljen sastavak, hrvatskim braniteljima, a poglavito stradalnicima hrvatskog Domovinskoga rata vjerojatno kapne još koja suza, koju su sačuvali nakon srpske i ine agresije, pa se prije svega pitaju: kad će hrvatska država početi isplaćivati odštetu Hrvatima koji su poginuli na braniku hrvatske Domovine? Kad će početi isplaćivati odštetu ranjenim, ali i ozlijeđenim (na desetine tisuća) hrvatskim braniteljima? Zatim još nismo čitali da su odštetu dobili roditelji čija su djeca poginula ili bila ranjena. Zbog čega hrvatska država ne isplaćuje odštetu svima onima, djeci i odraslima, koji su imali zdravstvenih, odnosno psihičkih problema u vrijeme agresije? Odštetu trebaju dobiti i oni koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima, zatim ljudi koji su u vrijeme rata ostali bez svega, itd. i tako redom. I oni koji pet-šest godina nisu zarađivali jer su branili Domovinu. Zašto obitelji Kate Šoljić koja je izgubila četiri sina nikada nikakav sud nije dosudio ni 54 kune, a kamoli 540 tisuća?

Zanimljivo je da ni jedan mijić nigdje ne spominje da bi Hrvatskoj i Hrvatima odštetu trebala platiti Srbija i Crna Gora, koji su uz pomoć domaćih izdajica, bili agresori, već riječki literata „pametno“ zaključuje (kao da se ne „trijezni“) da „nije Hrvatsku dovela u Haag Hrvatska vojska već hrvatska politika“, ali opet ne kaže koja: HDZ-ova ili SDP-ova?

Čudno je i to da ovi „pomozbog“ literati nemaju pojima o svim strahotama kroz koje su prošli Hrvati od Vukovara, pa do Dubrovnika. Uostalom, nije Oluja bila kraj patnje, kraj rata. To se dogodilo tek nekoliko godina kasnije, sredinom siječnja 1998., kad su mirnom reintegracijom istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (hrvatsko Podunavlje) konačno vraćeni u sastav Republike Hrvatske.

Koliku bi odštetu trebali dobiti svi oni Hrvati koji su od kraja 1991., pa do 1998. živjeli na okupiranom području? Koliku bi odštetu trebali dobiti obitelji onih čije su kosti nađene u masovnim grobnicama, a koliku oni čije majke i očevi još nisu pronašli svoje najmilije samo i isključivo zbog srpske i ine agresije?

Kakav dan sjećanja u Varivodama! Nije samo tamo bilo navodnih zločina. Mnogo, mnogo većih bilo je u stotinama gradova i mjesta diljem Hrvatske. Pa, zašto ne bi onda za svaki, a poglavito srpski i ini zločin bio po jedan dan sjećanja ili žalosti?

General Gotovina, kao čovjek, može otići kad mu se prohtje u Varivode, ali neka prije ode stisnuti ruku svim hrvatskim majkama koje su u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove, kćeri, očeve, supruge…Neka ode obiteljima onih hrvatskih branitelja koje su zbog ovakvih i sličnih piskarala (naravno ne samo zbog njih) sami sebi oduzeli živote nakon rata, jer se za takve medije i takve „novinare“, a naposljetku i takvu državu nisu borili!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari