Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Dok progonite “za dom spremne”, gdje su vam oni koji su ubijali i rušili u Domovinskome ratu?

Objavljeno

na

Nakon što su pripadnici IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” u Splitu postavili spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskome ratu, prije svega “oni” koji su prespavali stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, ne prestaju sa negodovanjima, pa ga od prvoga dana otkrivanja nazivaju i “simbolom mržnje”. Međutim, sada je netko, preko noći, na ovaj veličanstveni spomenik isklesao usklik “Za dom spremni”.

zadomsOdmah su reagirali policija i Državno odvjetništvo, jer je navodno riječ o ustaškom pozdravu te se užurbano traži počinitelj ovog “teškog zločina”. Od tih povrijeđenih duša nitko naravno ne govori o tome da su u vrijeme rata za hrvatsku Domovinu pretežno HOS-ovci i ginuli s tim usklikom u borbi s fašističkim postrojbama Srbije i Crne Gore te domaćim izdajicama. Što im onda nisu smetali ti i takvi pozdravi? Tada je bio rat, tada se umiralo, pa je to na neki način bilo “razumljivo” i “normalno”, ali danas je drugo vrijeme, danas se trebaju sve te teške i nesnosne godine ponosa i slave marginalizirati, a po mogućnosti i zaboraviti. A koji su službeni pozdravi bili u NDH?

U Prvoj emigraciji, godine 1932.-1941. ustaške postrojbe upotrebljavale su redoviti vojnički pozdrav, koji je u NDH ostao kao pozdrav domobranstva. Ustaški pokret i Ustaška vojnica preuzeli su rimski pozdrav uzdignutom desnicom, koju su tada upotrebljavali svi nacionalisti u Europi nasuprot komunističko-boljševičkom pozdravu stisnute šake. Kako je sam poglavnik dr. Ante Pavelić rekao intimno u NDH “rimski pozdrav nametnula nam je ulica – i onda ga nismo mogli skinuti zbog Nijemaca i Talijana” (Vjekoslav Luburić, “Drina”, Madrid, br.47, god. V, lipanj 1955.). Nu, stari ustaški pozdrav u prvoj emigraciji i u početku NDH bio je “Za dom spremni”. On nije bio izveden iz fašističkog pozdrava “Pronti!”, već iz povelje kralja Petra Krešimira IV. iz godine 1069., u kojoj stoji “spremna srca” i pisma bana Petra grofa Zrinskog iz 1670., u kome veli “spremni čekamo”. (Demokratski međunarodni skautski pokret upotrebljava također pozdrav “Budi spreman!”) Godine 1942. službeno je dodano “Za Poglavnika i dom spremni!”.

Dakle, sve što ima bilo kakve sveze s NDH danas treba zabraniti. Međutim, postavlja se pitanje, a zbog čega vi, koji tako mislite, niste bili tako grlati kad su postrojbe HOS-a taj usklik nosile i na rukavima odore i kad su s njim umirali za – Lijepu našu? Gdje je tada bila policija i Državno odvjetništvo?

Uz to treba podsjetiti da je Prekršajni sud u Kninu 22. prosinca 2011. oslobodio od optužbe Jakova Markovića (r. 1963.), jer su ga prijavili da je u Čavoglavama prodavao predmete na kojima je pisalo “Za dom spremni!” Raspravni sud je ustvrdio da okrivljenik time nije načinio prekršaj, jer ovim usklikom “nije pozivao ili poticao na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti”.

O čemu se tu zapravo radi? Hrvatske izdajice, ratni profiteri i dezerteri, komunjare i sanjari “Velike Jugoslavije” naprosto ne mogu prežaliti što smo ostvarili hrvatsku državu, pa su se od svega negativnoga u vrijeme Broza i kompanije uhvatili manje-više za ovaj usklik, kao da je to nešto najgore u hrvatskoj povijesti. No, oni nam neprestano i putem ovog usklika žele poručiti da je “čitava hrvatska povijest bila ustaška” te kako je jednom rekao i Robert Horvat da na taj način “pokušavaju tako kompromitirati hrvatski narod i svaku Hrvatsku Državu”.

U tome je bit!

Vidite i sami: kad netko spomene srpske zločine odmah se jave, na žalost, razne “hrvatske” udruge te pojedinci koji ukazuju i na navodne “hrvatske zločine”, sve u cilju da se stvori kaša, da se kaže da su “jedni i drugi isti”, tj. da nema razlike između agresora i žrtve.

mesic_petokrakaKakve su samo strašne zločine za vrijeme i poslije II. svjetskog rata izvršili Brozovi partizani, koji se danas nazivaju – antifašistima? Kao prvo, sjetimo se da su do početka 1942. partizani djelovali skupa sa četnicima u pokolju hrvatskog stanovništva po Bosni, Hercegovini, Lici i na Kordunu. Tada je umoreno na tisuće nevinih hrvatskih seljaka, a njihove kuće zapaljene. Nakon poraza četnika i bjegstva njihovih vođa u Srbiju i Crnu Goru, na tisuće četnika prešle su u partizane, a pojedini njihovi zapovjednici, koji su se istaknuli u klanju Hrvata, postali su partizanski zapovjednici i nastavili s klanjem Hrvata (vidi: Adil Zulfikarapašić, partizanski potpukovnik, “Put u Foču”, Dnevnik 1942.)

Partizanski general Ivan Šibl spominjao je da su na “oslobođenoj teritoriji” partizani sustavno ubijali sve ustaše, a da se strijeljalo i seljake koji bi sakrili 10 kilograma soli (“Vjesnik u srijedu”, Zagreb 14. lipnja 1967.).

Samo u tzv. “marševima smrti” partizani su poubijali čak oko 700.000 hrvatskih izbjeglica i vojnika, a u bivšoj Jugoslaviji valjda nema mjesta gdje se ne nalaze masovni grobovi umorenih Hrvata i Hrvatica, što će reći da su nevini ljudi ubijeni samo za to što su bili – Hrvati. Koliko su samo Brozovi “pomozbog” junaci umorili svećenika i časnih sestara?

Ni broja se ne zna!

Nije li se slično dogodilo i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?

Srpski četnici bez problema i danas mogu pjevati “Slobo, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, javno paliti hrvatsku državnu zastavu, podizati spomenike Draži Mihajloviću, četnike izjednačavati s partizanima, derati se da i dalje žele “Veliku Srbiju”, a kod nas u Hrvatskoj, samo kad netko i u šali vikne “Za dom spremni!” odmah se probude izdajice, profiteri, dezerteri i slični, i odmah umjesto partizanske kape s krvavom zvijezdom petokrakom vide “ustaške simbole”.

I ne samo to. U Hrvatskoj, da ti pamet stane, ne da “ne smiješ” biti “za dom spreman” već ne smiješ niti lijepo govoriti o svojoj Domovini, pjevati, kao Marko Perković Thompson, o ljubavi, domu i Bogu, jer te odmah “domoljubni spavači” proglase desničarom, nacionalistom i čovjekom koji mrzi Srbe i izaziva “treći svjetski rat”.

Stoga, vi koji ste trenutačno na vlasti, i zakonom zabranite usklik “Za dom spremni!”, (da ne bude nismo znali), ali i osudite barem jednog partizana, Udbaša i komunjaru, ako zbog ničeg drugoga a ono zbog toga što su bez suda i presuda ubijali na desetine tisuća nevinih Hrvata.

Osudite, na kraju krajeva, i nekoga za ubijanje i protjerivanje nevinih Hrvata iz Vukovara, u vrijeme Domovinskoga rata. Nisu li ti i na tisuće drugih ratnih i inih zločina teži od usklika – “Za dom spremni!”?

Naime, dok progonite ljude “Za dom spremni!” vi i dalje namjerno marginalizirate i zataškavate zločine partizana, Srba, Crnogoraca i domaćih izdajica, a Domovinski rat sve više pretvarate u – građanski!

Hrvati vam to, bojimo se, nikada ne će zaboraviti, a vjerojatno ni oprostiti!

Mladen Pavković

[ad id=”40551″]

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Još nitko nije odgovarao za ubijenu djecu

Objavljeno

na

Godine idu, a još nitko nije obznanio točan popis djece koja su stradala u hrvatskom obrambenom Domovinskom  ratu.

Evo, redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih povijesnih dokumentarnih i inih filmova, još će ove  godine predstaviti javnosti svoj novi dokumentarni film o toj djeci, o tim nezaštićenim malim junacima, koji su poginuli diljem Hrvatske – ni krivi ni dužni, odnosno o prekinutom djetinjstvu.

Tijekom rata razoreni su brojni objekti i ustanove što su služili djeci i u kojima su ona boravila, učila, igrala se…Riječ je o dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

Jeste li možda čuli ili čitali da je netko odgovarao što je i jedan taj objekt bio na meti srpskih i inih četnika?

A jeste li čuli da je barem netko odgovarao za smrt nekog dječaka ili djevojčice u vrijeme Domovinskog rata?

A tijekom 1991. razoreni su i dječji domovi (8), domovi za rehabilitaciju mladeži (3) i domovi za rehabilitaciju hendikepirane  djece (5).

Nitko ne pita ni: kakve su na djecu, koja su danas već odrasli ljudi,  ostavile posljedice sirene za uzbunu, raketiranja, gubitak najmilijih, ili njihov život u javnim skloništima, podrumima…

Mnoga su djeca, zajedno sa svojim roditeljima,  u vrijeme rata, bila istjerana iz svojih domova i život su nastavili negdje drugdje, u neadekvatnim uvjetima. U Klanjcu su, primjerice, djeca živjela u željezničkom vagonu! Čak oko 185 tisuće djece moralo je do kraja ožujka 1992. napustiti svoje kuće i stanove.

Prvo ubijeno dijete bila je djevojčica od 16 godina koja je stradala  5.srpnja 1991. u selu Gornja Budičina pokraj Petrinje, na pragu svoje kuće. Do tog datuma bilo je ranjeno šestoro djece.

Djeca su stradavala i nakon „primirja“, tako da je do 24. ožujka 1992. poginulo 58, a ranjeno 332 djece.

Inače, prema tadašnjim podacima Ministarstva obrane RH, do ožujka 1992. najmlađa žrtva rata protiv Hrvatske je dječak od 4 mjeseca, a najstarija je djevojčica od 17 godina.

U tom vremenu, najžešćeg rata, najviše je stradalo djece u dobi 11-14 godina.

Dječaci su stradavali znatno češće nego djevojčice.

Većina je djece poginula ili bila ranjena djelovanjem vatrenog oružja i oruđa tj. eksplozivnim tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ili bombardiranjem, odnosno raketiranjem iz zraka.

Kasnije su djeca, kao u Škabrnji, stradavala i od neeksplodiranih projektila i naprava (2002.).

Dakle, osim što su djeca ubijana, ranjavana, prognana, veliki broj je doživio i ratnu traumu. Možete li zamisliti kakvog je utjecaja ostavio događaj na neko dijete kad je vidjelo mrtvog čovjeka, što su doživljavala kad su bila odvojena od oba roditelja, kad su iz skloništa gledala četnike i čekala hoće li im netko ubaciti granatu, itd. i tako redom.

Sve to pamtimo i znamo, ali…hoće li napokon netko i zbog toga odgovarati?

(Pitanje za milijun kuna!)

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari