Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Sad i bivša Josipovićeva savjetnica pljuje po braniteljima

Objavljeno

na

Nakon više od 120 dana prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu mnogi su ostali u čudu – koliko ovi časni i ponosni ljudi, koji su bili prvi kad je trebalo, mogu izdržati? Odgovor je vrlo jednostavan – koliko treba! Naime, kad su ti isti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća odlazi u hrvatski obrambeni Domovinski rat svi su govorili da će njihova imena biti upisana “zlatnim slovima”. Tada nije bilo liječničkih pregleda, vojnih vježbi, a nisu pomogle ni suze članova njihovih obitelji. Svatko, tko je osjećao hrvatsku Domovinu u srcu, u to je vrijeme bio spreman dati i svoj život, ali i zdravlje u borbi protiv okupatora. Koliki su samo napuštali dobro plaćena radna mjesta u inozemstvu i pridružili se hrvatskim vojnim postrojbama? Najvažnije je bilo potjerati srpskog i inog agresora preko Drine.

No, rat je odnio i mnoge nevine hrvatske živote, pretežno žene, djecu, starce… Srbi, kao agresori, su razorili sve što se razoriti da, poglavito Vukovar, Škabrnju, Vinkovce, Osijek, Županju, Karlovac, Zadar, Knin, Dubrovnik… Ali, kako je od završetka Domovinskoga rata vrijeme odmicalo, u prvi plan odjednom su došli neki čudni ljudi, koji se danas pretežno “kite” milijardama u bankama, a kojima je do hrvatskih branitelja i stradalnika stalo kao do lanjskog snijega. Branitelji su godinama podnosili njihovu bahatost i mržnju koju su na svakom koraku iskazivali prema njima (svaka čast iznimkama). A vrijeđali su ih i klevetali samo da ih netko ne pita: što su radili u ratu?

I onda, prije 120 i nešto više dana, osvanuo je šator ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu! Branitelji i stradalnici Domovinskoga rata prvo su zatražili ostavke ministra Predraga Matića i njegovih nesposobnih suradnika: Nađ i Glavaševića. Zatim su jasno i glasno poručili da ih više nitko ne će gaziti i pljuvati.

Nakon što ih je, u šatoru, u nekoliko navrata posjetila gospođa Kolinda Grabar Kitarović, a poglavito prvog dana otkako je postala predsjednica Republike Hrvatske, oni koji će relativno brzo morati otići s vlasti počeli su se tresti. Sada se javio i ministar policije: traži, veli, tko je organizator prosvjeda? Josip Klemm je odgovorio- to smo svi mi! Mislio je dakako na tisuće onih koji podržavaju braniteljski prosvjed i koji su ih došli posjetiti i dati im podršku. Dakle, treba uhititi i privesti pravdi sve one koji su se puškom borili, jer navodno nisu prijavili da ih nakon rata svakodnevno bacaju u blato, da ih gaze. Ovih dana poslali su na branitelje u Savskoj i (brojkom) 147 prosvjednika, ultra ljevičara da se obračunaju s ljudima u invalidskim kolicima, braniteljima i članovima njihovih obitelji, koji su ih mirno i dostojanstveno čekali. Ako se nisu bojali srpskih i inih četnika, domaćih izdajica i sličnih kriminalaca, što će se bojati šačice provokatora Predraga Matića, koji sada nije izjavio da se okupila “šačica” ljudi-provokatora. Naime, taj čovjek koji mora otići s ministarske funkcije neprestano viče da ga napada “šačica” branitelja te da njega, da ti pamet stane, podržava veliki broj ljudi koji su stvarali hrvatsku državu.

11.05.2006 zagreb,vesna skaric,snimio covicNo, sad se oglasila i Vesna Škulić, bivša saborska zastupnica SDP-a i bivša povjerenica predsjednika dr. Ive Josipovića za osobe s invaliditetom. Boji se, kaže, da nismo izvukli prave pouke iz Domovinskoga rata, jer da opet čuje ratoborne poruke (sic!) koje nas vode gotovo do građanskog rata. To netko mora prekinuti- ističe u svojem otvorenom pismu medijima zabrinuta ekstremna ljevičarka.

Ona dalje optužuje hrvatske branitelje da su svoje dostojanstvo sami bacili na pod te da gaze po njemu uz pomoć svojih gurača! Stoga ih također moli da više ne prodavaju priče o dostojanstvu.

“Mislim da je vrijeme da svoju bahatost zamijenite odgovornošću koju ćete morati preuzeti za sve”, naglasila je te se zapitala: zašto hrvatski branitelji-stradalnici dopuštaju da njima manipuliraju gurači?

Obzirom da svaki stradalnik Domovinskog rata koji je u invalidskim kolicima mora i treba imati svoga “gurača”, Škulić je na taj način uvrijedila i sve njihove supruge, majke, očeve i prijatelje koji im pomažu.

Ova se žena također pita: zar je drugačije npr. biti slijep ako nisi oslijepio u ratu? Zar je manje teško biti u kolicima ako invaliditet nije posljedica ranjavanja? Je li teže biti invalid Domovinskog rata ili civilni invalid?

Što joj na to odgovoriti? Pa, prije svega da zbraja kruške i jabuke. Da, gospođo Škulić, velika je razlika ostati slijep u ratu za Domovinu, ili ostati invalid u kolicima nakon što te pogodio agresorski metak ili granata, ili doživjeti takvu nesreću iz nekog drugog razloga. Ti ljudi koji su pretežno dragovoljno otišli braniti Hrvatsku ostavili su svoje zdravlje, pa i živote, za svoju, hrvatsku Domovinu, za Lijepu našu.

Ima li nešto veličanstvenije nego dati svoju krv za svoju državu?

Nitko od hrvatskih branitelja-stradalnika nikada nije rekao ni jednu ružnu riječ o civilnim stradalnicima, tim više što se ovi u Savskoj 66 bore i za njih, kao općenito i za sve branitelje.

Pa, čemu, gospođo Škulić, onda tako zlobno uspoređivanje ratnih i civilnih žrtava?

Da, vi ste na žalost “škola Ive Josipovića” i ekstremnih ljevičara, pa iako ste i sama u invalidskim kolicima, smetaju vas oni i samo oni koji su ostali invalidi na bojištu. Da je vaš profesor Josipović bio na ratištu, a mogao je, možda bi i on bio danas u invalidskim kolicima, i protestirao u Savskoj 66.

Škulić kaže da se bori i za veća prava osoba s invaliditetom. Pa, ako se bori, gdje je bila svih proteklih godina, kad je svaki “klošar” bez problema pljunuo na hrvatskog branitelja u kolicima? Što do danas nije digla svoj glas?

Bila je na Pantovčaku, u uredu Josipovića, a s toga brada teško se mogu vidjeti patnje onih koji su stvarali hrvatsku državu, pa nije ni čudno da je ova gospođa tek sada “pregledala”, kad je njezin predsjednik otišao u ropotarnicu, a ona se vratila tamo gdje je i bila…

[ad id=”40551″]

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari