Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Specijalni rat protiv branitelja

Objavljeno

na

Spontani prosvjed hrvatskih stradalnika i branitelja Domovinskoga rata se nastavlja. Malo je tko očekivao da će iznimno veliki broj ljudi, na čelu s Glogoškim, Klemmom i Deurom, ostati u šatoru ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu – koliko treba. Ni zima ni snijeg, ni oskudna odjeća, baš ništa ih ne može zaustaviti, pa čak ni specijalni rat koji se protiv njih vodi već duže vrijeme. Ti časni ljudi od prvoga dana traže ostavke ministra Matića i njegovih suradnika: Nađ i Glavaševića, koji je uz Vesnu Teršelič dobrim dijelom sve to i “zakuhao”.

Već je prošlo sto dana, a branitelji ne uzmiču. Kažu: ako treba ostat ćemo još tisuću, ali ovi koji ne rade u interesu ljudi koji su dali svoju krv i svoje živote moraju otići. I ne samo to. Oni moraju snositi i odgovornost. Naime, u ovom šatoru je umrla Nevenka Topalušić, Junakinja Domovinskoga rata. Prije svoje životne drame je rekla: bit ću ovdje ako treba i do smrti! I tako je i bilo. Nakon toga, u tom istom šatoru polio se benzinom također jedan častan hrvatski branitelj. Želio je umrijeti, ali su ga uz teške zdravstvene ozljede ipak uspjeli spasiti. Njegova je poruka bila da ne želi ovakvo Ministarstvo branitelja, a još manje ovakvog nesposobnog ministra. Oko pedesetak teških stradalnika tijekom dosadašnjeg prosvjeda završilo je u bolnici. Matić ne popušta. Kaže- niste me birali, pa me ne ćete ni smijeniti. Riječ je o čovjeku koji je prije dolaska na ovu funkciju bio bolestan od PTSP-a. I to teško.

Nu, čim su mu ponudili fotelju, iznimnu plaću, kreditne kartice i masu drugih pogodnosti – ozdravio je! To je prvi takav slučaj u “regijonu”. Ministar branitelja, bez branitelja, naprosto je zaboravio da je još nema tome dugo isticao da su mu najveća sreća poznanstvo s holivudskom divom Angelinom Jolie i Bradom Pittom. Da, i sa Šerbedžijom. Lijepu Amerikanku je pozvao u Vukovar da se zajedno s njom fotografira na Ovčari, a ova jadna žena nema pojima gdje je to. Pouzdao se da će mu tu veliku želju ispuniti Srbin Rade (kako je samo glumio na sprovodu Kemala Montena!), ali čim je od Stožera za obranu hrvatskog Vukovara čuo – neka dođe, spremni smo, bile su mu pune gaće. U Vukovaru Šerbedžija može glumiti jedino “Dezertera”, kao što ga je početkom devedesetih i glumio, ovako ili onako.

Već smo rekli da se protiv hrvatskih branitelja i stradalnika u Hrvatskoj vodi specijalni rat. Većina predsjednika Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata je pod “prismotrom”, baš kao i urednici portala koji objavljuju komentare i vijesti vezane uz protest u Savskoj. (Oni u Savskoj svi su “popisani”). Sada je netko pustio probni balon – prosvjed nije prijavljen i specijalna policija će, kako to inače rade Kinezi, rasturiti i šator i one koji u njemu protestiraju. U policiji su odmah, kako to već oni znaju, demantirali tu vijest. Izborna je godina, pa onima koji su trenutačno na vlasti nešto takvoga ne bi odgovaralo. A ako bi se nešto takvoga ne daj Bog i dogodilo vrijedno je podsjetiti i na čuvene riječi čuvenog hrvatskog generala Andrije Matijaša Pauka: A kad mi krenemo, gorit će nebo i zemlja!

Branitelji su se među ostalim svojedobno žestoko sukobili s policijom kad su po nalogu gradonačelnika Milana Bandića pojedine braniteljske udruge rušile najljepši spomenik hrvatskom Domovinskome ratu – Zid boli, u Selskoj ulici. Da, branitelji su svojedobno postavili također jedan šator, što su mnogi već zaboravili, a to je bilo na Markovu trgu kad su svoja prava tražili hrvatski policajci. Gotovo su ih svake noći proganjali. Jednom su se od batina kolega specijalaca morali skloniti i u crkvu Svetoga Marka. Prije spontanog protesta branitelja u Zagrebu, u Vukovaru su hrvatski (?) policajci tukli čak i članove obitelji poginulih branitelja, jer se nisu slagali s postavljanjem dvojezičnih ploča u tome Gradu junaka. Jednom branitelju neki je policajac otkinuo “pola glave” – sve po zakonu, odnosno čovjek se, prema priopćenju policije, nakon udarca pendreka, ili udarca glavom o zid, “sam” srušio. Što policija, ili kako su neki rekli, milicija, ima s tim? (“Nesretan slučaj”).

Neka sramna novinarka jednog režimskog lista, koja je inače radila s Štulom i Lazanskim (od njih je ispekla zanat) u vrijeme Juge bila je “cijenjena i poznata novinarka”, a sad je “cjenjenija” još i više, jer se svako malo, bez povoda, obruši na ljude koji su bili prvi kad je trebalo. Piše po zadatku, a “komentari” joj sliče na “domaće zadaće”. Ta drugarica (čak joj ni ime nismo zapamtili, ali fotografiju jesmo). Ona je nešto što je u vrijeme komunizma bio Đorđe Ličina, poznat po autobiografskom romanu “Gnjida”. Ta jadna i žalosna spisateljica, koja neprestano igra na kartu zaborava, uz ostalo piše, kad je riječ o prosvjedu branitelja, da se sada “ponovno zgušnjava hajka i stvara ozračje progona vještica”. Zatim, navodi i ovo: “Ljevici, ali ne samo strankama i političkim dužnosnicima nego i običnim ljudima koji se protive cvjetanju ustaških sentimenata, kao da slijedi razdoblje unutarnje emigracije, kada će, radi vlastite sigurnosti, morati biti kuš”.

Pa, kako će ova ekstremna ljevičarka, koja je čitavu karijeru sagradila na kameleonskim “komentarima” (jednom Tito, uvijek Tito) utihnuti, kad iza sebe ima ne mali broj vjernih čitatelja i obožavatelja – “88 ruža za druga Tita”? Nju je vrijeme pregazilo. Dok su branitelji branili državu Hrvatsku ona je bila prva u podrumu. Sada, 24 godine, nakon početka srpske i ine agresije, branitelji su u šatoru, a ona na prvim crtama obrane – od Vardara, pa do Triglava.

Da, njezino ime je Jelena, ipak smo se sjetili.

Ne bi se začudili da i ona uskoro, možebitno čak i od Pupovčeve žene, (potpredsjednice HND-a) svečano primi i “Zlatno pero”, jer malo je onih koji, poput njezine malenkosti, s toliko prezira pljuju po ljudima koji su obranili i stvorili hrvatsku državu.

A to ne smije ostati bez adekvatnog priznanja, barem – “udarničke značke”.

Mladen Pavković

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ratni zapovjednik 113. Šibenske brigade HV-a Ivan Bačić: Dr.sc. Ljiljana Zmijanović je moj vojnik!

Objavljeno

na

Objavio

 …Smatram da je i ministar obrane, a koji je Ljiljani Zmijanović, tih ratnih godina i bio zapovjednik, trebao dati potporu, kao što je to na nedvosmislen način trebao učiniti ministar hrvatskih branitelja…

dr.sc. Ljiljane Zmijanović

Mnogo je razloga zašto je slučaj dr.sc. Ljiljane Zmijanović u fokusu interesa javnosti, činjenica da je dragovoljac Domovinskog rata, vojnik elitnih postrojbi sa više od 500 dana u borbenom sektoru, ronilac, pilot, konačno, da je doktorirala ekonomiju pri Sveučilištu u Rijeci.

Ušla je u borbu za svoja prava koja joj pripadaju i temelje se, ne samo na Zakonu o hrvatskim braniteljima, nego i na temelju doista impresivnog životopisa, kvalifikacija i radnog iskustva.

Upoznali smo se s nekim segmentima njenog ratnog puta popraćenog fotografijama, vojnim iskaznicama i dozvolama za kretanje u civilnoj i vojnoj odori u svim zonama i objektima pod kontrolom HV-a.

Najjača referenca koju vojnik može imati je referenca zapovjednika koji može potvrditi kvalitete svoga vojnika. U slučaju dr.sc. Ljiljane Zmijanović ta nam je potvrda došla od samog ratnog zapovjednika legendarne 113. Šibenske brigade HV-a Ivana Bačića za vrijeme čijeg zapovjedništva je brigada izrasla u respektabilnu vojnu silu. Osmislio je vojne operacije oslobađanja Nos Kalika, a kasnije i Miljevačkog platoa koje su pokazale agresoru da je hrvatska vojska spremna za oslobođenje okupiranih područja.

Odlučio se ponukan recentnim događanjima u svezi postupka izbora ravnatelja JU NP Krka, javno oglasiti. Njegovo pismo objavljujemo u cijelosti:

‘Kao ratni zapovjednik 113. Šibenske brigade HV-a osjećam se ponukanim reagirati na postupak izbora ravnateljice JU NP Krka, koji svoj epilog ima pred Upravnim sudom u Splitu.

U vrijeme kada je vojnikinja Ljiljana Zmijanović, tada djevojački Desanić, stigla iz Gospića, iz interventnog voda HOS-a, primljena na službu u izviđački vod 113. Brigade HV-a, te je sve svoje zadaće izvršavala savjesno i stručno, iako nije bila vojni obveznik, što više, u vojsku je stupila napuštajući studij u Opatiji, a u postrojbu sam je primio upravo ja osobno.

Prateći posljednje događaje u vezi s izborom ravnatelja JU NP Krka, moram, kao ratni zapovjednik 113. Brigade HV-a Šibenik, kazati kako sam žalostan što svjedočim takvom bezdušnom odnosu prema hrvatskom branitelju, u ovom slučaju Ljiljani Zmijanović, te sam zgrožen izostankom jasne i nedvosmislene potpore onih osoba i institucija kojima je upravo zadaća da se brinu o zaštiti prava hrvatskih branitelja.

Smatram da je i ministar obrane, a koji je Ljiljani Zmijanović, tih ratnih godina i bio zapovjednik, trebao dati potporu, kao što je to na nedvosmislen način trebao učiniti ministar hrvatskih branitelja.’

Ratni zapovjednik 113 brigade HV

Ivan Bačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dražen Tonkovac: Ukazati na problem pa pomoći Krešimiru Beljaku

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

U Samoboru je održan prosvjed branitelja iniciran nedavnim skandaloznim izjavama predsjednika HSS- Krešimira Beljaka upućenim ne samo braniteljima već široj javnosti u kojem se branitelji nazivaju pogrdnim riječima i u kontekstu potpuno neprimjerenih teza s obzirom na njihov doprinos u stvaranju države Hrvatske, a kojim se omogućilo i osobama poput Krešimira Beljaka da mogu biti u poziciji vlasti sa koje grubo ocrnjuju one koji su riskirali svoje živote za stvaranje te Države.

O načinu na koji predsjednik HSS-a Krešimir Beljak iskazuje svoje stavove upitali smo za komentar Dražena Tonkovca dugogodišnjeg uspješnog člana HSS-a koji je u nemilosti predsjednika Beljaka kao i stotine njih što ih je isti suspendirao. Tonkovac se osvrće i na istupe predsjednika Beljaka u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” te kaže: “Kao prvo predsjednik Beljak nije konkretno odgovorio na pitanja voditelja emisije već se koristio frazama i napadima spram svih koji njemu, ne da žele loše, već mu žele kao i ja sam, pomoći, s obzirom da se proteklih mjesec dana vidi koliko trebamo imati strpljenja i napora da tom čovjeku pomognemo s obzirom na misli koje javno izgovara. On se umješno bavi politikom te je tako i (ne) dao odgovore na pitanja s čime je zapravo još i više naštetio stranci jer svi simpatizeri HSS-a očekuju jasan i nedvosmislen stav o problematici o kojoj se razgovaralo. Obmanjivanjem javnosti, davajući izjave, što ih je predsjednik Beljak izgovorio, dovodi do toga da se nakon takovog istupa čelne osobe HSS-a, članstvo još više osipa i zato je stranka sada na tako niskim granama, a to je ono što mene osobno najviše tišti. Stoga ponavljam moramo ukazivati javno na te umne deformacije u istupima našeg predsjednika Beljaka, kako bi njemu, a onda i stranci pomogli. Problem na koji želim ukazati je i taj da predsjednik Beljak o sebi ima jako visoko mišljenje, a na kojoj je zapravo razini najbolje se očituje u tome što vjeruje da uski krug ljudi oko njega čini dobro kada mi povlađuju. Oni to čine radi svojih privatnih interesa te mu s time još više štete. Ja stoga tvrdim da samo iznošenjem argumentiranih stavova ja i suspendirani članovi mu silno želimo pomoći da shvati što čini sebi i stranci.

HSS vratiti na izvorni programski put

“HSS je bila i treba i dalje biti jedna od stožernih stranaka u Hrvatskoj. Ona koja se baštini na djelovanju Radića koji je težio za neovisnom Hrvatskom. Sada ovakav HSS to ni u kojem slučaju nije, a to me žalosti,” kaže Tonkovac te najavljuje: “Ne želim se miriti s time već želim da HSS ponovno bude stranka u koju se ljudi žele učlaniti radi programskih orijentacija što ih je upravo Radić i postavio te da istaknem samo dva od programskih temelja stranke: Domovina i obitelj. Isticanje važnosti obitelji, koju čine muškarac i žena s djecom je ono po čemu je HSS bio predvodnik. To se izguralo iz govora stranke tako da je danas HSS blijeda slika nazovi liberalnih opcija koje se samo koriste radi privatnih interesa. HSS se tijekom proteklih stotinu godina borio protiv ugnjetavanja Hrvata, protiv centralističkog vladanja, da bi se danas Hrvatska seljačka stranka vodila upravo na centralistički način s Krešom Beljakom na čelu.

Ponovno bih podsjetio na skandaloznu objavu predsjednika Beljaka o tome da UDBA nije pobila dovoljno Hrvata u emigraciji, koji sada mjesec dana nakon objave kao da pada u zaborav. Nitko ništa s pravne strane ne poduzima. Čak ni politički oponenti HSS-a. Smatram da je to strašno, jer je ta izjava izrečena od predsjednika jedne stranke koji je ujedno i saborski zastupnik. Stoga ponovno ukazujem da je Krešimiru Beljaku potrebna stručna pomoć, jer da nakon te izjave pa izjave o braniteljima da su oni pijanci i šaka jada, on se pravo i ne ispriča, to niti jedna ozbiljna Država, u pravnom smislu, ne bi tolerirala. Takove izjave ruše samu Državu i njen ugled. Pa što je učinilo državno odvjetništvo povodom takovih izjava koje potiču na mržnju i nesnošljivost. Zar bi nakon takovih izjava koje Hrvatska tolerira bilo čudno da netko izvan granica Hrvatske nešto tako izjavljuje kad ima uporište da sama država Hrvatska ne štiti svoj suverenitet pokretanjem proscesa protiv osoba koje takovo što izjavljuju”, naglašava Tonkovac.

Da li ste primili iz središnjice stranke nekakvu obavijest koja bi se okarakterizirala kao stav predsjedništva stranke i samog predsjednika Beljaka kao isprika za neprimjerene izjave o UDBI i o braniteljima?

“Ja osobno nisam dobio nikakvo priopćenje, ali mogu reći da se čak suprotno tome iz središnjice šalju obavijesti da ukoliko netko iskazuje stav da su izjave predsjednika Beljaka bile neprimjerene da će isti biti kao član suspendiran odnosno da će biti sankcioniran. O velikom vođi Beljaku mogi reći i to, a da mu s time i pomognem, da shvati koliko “dobro” radi, koliko ga cijene, da ga ni predsjednik Milanović nije zvao na inauguraciju.

Demokratski je – ako je kontra Hrvatske

Problem neukazivanja na stavove poput onih Kreše Beljaka se širi, a Država ništa ne poduzima. Da takova “sloboda”pljuvanja po Hrvatskoj uzima sve više maha je i isticanje crvene petokrake, kao “in ” – pozitivnog simbola u okviru programa Rijeka- EU prijestolnica kulture. Rijeka koja protekla tri desetljeća nikako da prežali ex Jugoslaviju pa se pod oknom otvorenosti guraju simboli koji su mnogima u Hrvatskoj zagorčavali život. Nitko se u Rijeci protiv takovih stvari ne buni, pa se podrazumijeva da su – za takove ideje. Kad su tako otvoreni, što nisu digli glas protiv zabranjivanja nastupa hrvatskog pjevača Thompsona u Puli u areni. Proizlazi da je demokratski samo ono što je protiv Hrvatske, a hrvatstvu se dižu zabrane.

To je strašno, jer pod simbolom crvene petokrake su ubijani ljudi u Vukovaru, Škabrnji, svugdje, da bi sada Rijeka uzdizala taj simbol ne imajući uviđaja spram drugih građana Hrvatske kojima ta zvijezda pobuđuje loše konotacije. To govori i o njima samima, može sve, ali što njima odgovara, tako shvaćaju demokraciju, a ne shvaćaju da ukoliko nešto nekoga jako vrijeđa to, ako si demokrat ili se takvim voliš nazivati kao Riječani – to ne bi trebalo isticati zapravo nametati. Kod nas je sve dopušteno – kod nas je takva “demokracija” da to nema nigdje u svijetu.

Da rezimiram – moj je stav da mi sami moramo svoje više cijeniti da bi dobili poštovanje od drugih dok se tim načinom ne krene nemožemo ni očekivati bolje od drugih.

Dražen Tonkovac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari