Pratite nas

Reagiranja

PAVKOVIĆ: Što bi rekao dr. Šreter na tzv. „sarajevsku deklaraciju“?

Objavljeno

na

Što bi danas, da je živ, rekao hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter da je čuo da je u Sarajevu skupina nostalgičara za bivšom Jugoslavijom potpisala i objavila nekakvu „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“, koja nije ništa drugo nego oživljavanje nekada službenog, a u stvarnosti nepostojećeg hrvatsko-srpskog ili srpsko-hrvatskoga jezika?

Naime, dr. Šreter, inače Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, 1984. godine, kad je jedan pacijent došao k njemu, u Lipik,  na pregled napisao je da je „umirovljeni časnik“, a ne „penzionirani oficir“. Ubrzo nakon toga, digla se nezapamćena bura. Srbijanski pisac Goran Babić, koji je u to vrijeme živio i radio u Zagrebu, među ostalim je napisao da se zbog toga „taj liječnik jednostavno likvidira“, a s njim su se, ovako ili onako, u to doba složili i neki koji su potpisnici tzv. „sarajevske deklaracije“.

Šreter je suđen. Odvjetnik mu je bio dr. Milan Vuković. Ništa nije pomoglo. Presuda Općinskog suca za prekršaje u Pakracu glasila je – 50 dana zatvora, uz obrazloženje da u Hrvatskoj nema „umirovljenog časnika“ već samo „penzioniranog oficira“!

Srbi iz Lipika, Pakraca i nekih drugih mjesta to mu nikada nisu mogli oprostiti. Stoga su ga 18. kolovoza 1991.,kad se vraćao kući osobnim automobilom iz Zagreba, nasilno oteli u selu Kukunjevac, na dionici ceste Kutina – Pakrac. Prema iskazu svjedoka, pobunjeni Srbi postavili su barikadu na cesti s ciljem da otmu upravo dr. Šretera te da mu „naplate“ za sve, pa i za „umirovljenog časnika“.

Odveden je u srbijanski logor Bučje, gdje je (zar ne Veljko Džakula) bio fizički i psihički užasno maltretiran, isprebijan… Nakon toga izgubio mu se svaki trag. Još se ga uvijek vodi kao „nestalog“, iako  razne džakule iz Pakraca i Lipika i te kako dobro znaju gdje je sahranjen, odnosno kakva je bila njegova mučenička sudbina.

Dakle, sada ponovno ista stvar. Prema ovoj tzv. „deklaraciji“ (zamislite da se usvoji!) ponovno bi tražili da se oni koji u Hrvatskoj pišu i govore hrvatski izvedu pred sud, kao najveće zločince. Među prvima, „deklaraciju“ je potpisala, a tko drugi, nego  i obitelj Šerbedžija, ali i ekipa „četnički“ literarno nastrojenih stvaratelja srbijanskog tjednika Milorada Pupovca „Novosti“, odnosno bivši „feralovci“ i sve takvi njima slični, koji još ni danas „ne znaju“tko je u vrijeme Domovinskoga rata bio žrtva, a tko agresor.

Potpisnici ove sramne „deklaracije“ iz četiri države – Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, smatraju, baš kao i Krleža, da su hrvatski i srpski „jedan jezik“. Možda je to u njihovim glavama bilo i jeste, ali danas, poglavito nakon srbijanske i ine agresije, sigurno nije. Takva glupost prije svega vrijeđa hrvatske branitelje i stradalnike iz obrambenog Domovinskoga rata, tim prije što se u Hrvatskoj isključivo govori hrvatski, a u Madžarskoj – madžarski. Sva sreća da ova ipak marginalna skupina jugonostalgičara nije zatražila i da se u Hrvatskoj govori engleski, jer ga tobože mnogi razumiju.

Sve u svemu, hrvatski mučenik, častan i ugledan dr. Ivan Šreter, nakon ovog i ovakvog dokumenta jedino se može – preokretati u grobu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto o incidentu u Vukovaru: Ako vas netko pita za ćirilicu u Hrvatskoj, recite ovo

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidovic Kristo o incidentu u Vukovaru: “Srđan Kolar dao gradonačelniku statut na ćirilici – uz ruganje na latinici ‘Da se bolje razumijemo’.”

Ako vas netko pita za ćirilicu u Hrvatskoj, recite ovo:

“U suvremenoj Hrvatskoj problem ćirilice, počeo je 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali “ovo je Srbija”.

Ali agresija nije počela 1991., nego prije Prvog Svjetskog rata. Jedan primjer. Srpski zastupnik i član Apisove “Crne ruke” Puniša Račić je 1928. u beogradskoj skupštini pucao u hrvatske narodne zastupnike. Ubio je trojicu, među ostalim hrvatskog zastupnika Stjepana Radića. Račić nije pucao samo u hrvatske zastupnike, pucajući u njih on je pucao u Hrvatsku.

Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je “ćirilica u Hrvatskoj”, onda pokažite ovu sliku iz Vukovara 1991.: mecima uništena ploča s natpisom “Ulica Stjepana Radića” i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom “Ulica Puniše Račića”.

I ove druge dvije slike će pomoći – dva heroja obrambenog, pobjedničkog Domovinskog rata 2013. godine stali su u obranu ustavno-pravnog poretka. Skinuli su protuzakonito i protuustavno postavljene ćirilične ploče u Vukovaru. Sukladno članku 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ćirilične ploče postavljene su protuustavno i protuzakonito. Jedan je platio životom, drugi sustavnim ponižavanjem i dugogodišnjim sudskim progonom, koji još uvijek traju.

Čitam danas naslove u hrvatskim medijima: „Incident u Vukovaru: Penava bacio na pod statut na ćirilici”. Sramota. Naslovi trebaju glasiti: „Incident u Vukovaru: Srđan Kolar dao gradonačelniku Vukovara statut na ćirilici, uz ruganje na latinici ‘Da se bolje razumijemo’.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ured predsjednice: Zašto bi se predsjednica Republike javno sučeljavala s građaninom Milanovićem?!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović preko Facebooka pozvao Kolindu Grabar-Kitarović na sučeljavanje, s Pantovčaka ne odgovaraju na provokacije jer Milanović još nije predsjednički kandidat, niti je službena kampanja počela.

– Pozivam Kolindu Grabar-Kitarović na sučeljavanje, i to sada, a ne dva dana prije izbora. Umjesto pjevanja, skrivanja iza stranačkih skuta i bježanja od medija i javnosti, neka pokaže odgovornost i sučelimo se pred svim ljudima u Hrvatskoj. To je demokratski standard – napisao je Milanović.

Milanovićeva ekipa smatra da se Grabar-Kitarović boji susreta s protukandidatima i bježi od kampanje te (zlo)upotrebljavajući svoju funkciju predsjednice, s koje vrlo aktivno obilazi teren, piše Novi list.

Miroslav Škoro poručuje da želi sučeljavanje, ali pred narodom i ne bez Grabar-Kitarović.

– Želimo sučeljavanje, dapače, ali ne kao privatnu zabavu udvoje s Milanovićem, nego pod uvjetom da se okupe sva tri kandidata s najviše šansi. Otvoreni smo pritom za sve forme – može televizija, radio, štogod, ali ono što bismo mi voljeli, to je nastup pred publikom, pred narodom, da se vidi kako ljudi reagiraju na naše poruke. Možda da se takvo što održi u Areni u Splitu ili Zagrebu, pa da bude pravi spektakl. Tko se ne boji naroda, na to će pristati – rekao je glasnogovornik Škorine kampanje Mate Mijić.

O ovoj temi oglasili su se iz Ureda predsjednice te zapitali zašto bi se predsjednica Republike javno sučeljavala s građaninom Milanovićem?!

– Ni Milanović ni Škoro još nisu skupili po deset tisuća potpisa pa prema tome nisu niti službeni kandidati, niti je kampanja započela. Kad se izbori raspišu, može, pa barem predsjednica nikad nije bježala od ljudi i komunikacije pred publikom. No, zasad je za nas Zoran Milanović običan građanin, a zašto bi se predsjednica Republike sučeljavala s građaninom Milanovićem?! Nema razloga za to. Uostalom, on nije iznio dosad nikakav program pa ostaje pitanje i zašto bi se sučeljavanje uopće trebalo održati, oko čega, oko kojih stavova ili ideja? Stoga se ovaj njegov opetovani potez može samo shvatiti kao luzerski potez, potez očajnika koji nema što ponuditi, pa poziva na događaj za koji dobro zna da se neće dogoditi dok ne sakupi 10.000 potpisa – poručili su iz Ureda predsjednice, piše Novi list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari