Pratite nas

Reagiranja

PAVKOVIĆ: Što bi rekao dr. Šreter na tzv. „sarajevsku deklaraciju“?

Objavljeno

na

Što bi danas, da je živ, rekao hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter da je čuo da je u Sarajevu skupina nostalgičara za bivšom Jugoslavijom potpisala i objavila nekakvu „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“, koja nije ništa drugo nego oživljavanje nekada službenog, a u stvarnosti nepostojećeg hrvatsko-srpskog ili srpsko-hrvatskoga jezika?

Naime, dr. Šreter, inače Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, 1984. godine, kad je jedan pacijent došao k njemu, u Lipik,  na pregled napisao je da je „umirovljeni časnik“, a ne „penzionirani oficir“. Ubrzo nakon toga, digla se nezapamćena bura. Srbijanski pisac Goran Babić, koji je u to vrijeme živio i radio u Zagrebu, među ostalim je napisao da se zbog toga „taj liječnik jednostavno likvidira“, a s njim su se, ovako ili onako, u to doba složili i neki koji su potpisnici tzv. „sarajevske deklaracije“.

Šreter je suđen. Odvjetnik mu je bio dr. Milan Vuković. Ništa nije pomoglo. Presuda Općinskog suca za prekršaje u Pakracu glasila je – 50 dana zatvora, uz obrazloženje da u Hrvatskoj nema „umirovljenog časnika“ već samo „penzioniranog oficira“!

Srbi iz Lipika, Pakraca i nekih drugih mjesta to mu nikada nisu mogli oprostiti. Stoga su ga 18. kolovoza 1991.,kad se vraćao kući osobnim automobilom iz Zagreba, nasilno oteli u selu Kukunjevac, na dionici ceste Kutina – Pakrac. Prema iskazu svjedoka, pobunjeni Srbi postavili su barikadu na cesti s ciljem da otmu upravo dr. Šretera te da mu „naplate“ za sve, pa i za „umirovljenog časnika“.

Odveden je u srbijanski logor Bučje, gdje je (zar ne Veljko Džakula) bio fizički i psihički užasno maltretiran, isprebijan… Nakon toga izgubio mu se svaki trag. Još se ga uvijek vodi kao „nestalog“, iako  razne džakule iz Pakraca i Lipika i te kako dobro znaju gdje je sahranjen, odnosno kakva je bila njegova mučenička sudbina.

Dakle, sada ponovno ista stvar. Prema ovoj tzv. „deklaraciji“ (zamislite da se usvoji!) ponovno bi tražili da se oni koji u Hrvatskoj pišu i govore hrvatski izvedu pred sud, kao najveće zločince. Među prvima, „deklaraciju“ je potpisala, a tko drugi, nego  i obitelj Šerbedžija, ali i ekipa „četnički“ literarno nastrojenih stvaratelja srbijanskog tjednika Milorada Pupovca „Novosti“, odnosno bivši „feralovci“ i sve takvi njima slični, koji još ni danas „ne znaju“tko je u vrijeme Domovinskoga rata bio žrtva, a tko agresor.

Potpisnici ove sramne „deklaracije“ iz četiri države – Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, smatraju, baš kao i Krleža, da su hrvatski i srpski „jedan jezik“. Možda je to u njihovim glavama bilo i jeste, ali danas, poglavito nakon srbijanske i ine agresije, sigurno nije. Takva glupost prije svega vrijeđa hrvatske branitelje i stradalnike iz obrambenog Domovinskoga rata, tim prije što se u Hrvatskoj isključivo govori hrvatski, a u Madžarskoj – madžarski. Sva sreća da ova ipak marginalna skupina jugonostalgičara nije zatražila i da se u Hrvatskoj govori engleski, jer ga tobože mnogi razumiju.

Sve u svemu, hrvatski mučenik, častan i ugledan dr. Ivan Šreter, nakon ovog i ovakvog dokumenta jedino se može – preokretati u grobu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

VUKOVAR NAŠIH ŽIVOTA

Objavljeno

na

Objavio

Sjećam se kako je bilo hladno. Mene su poslali po novine. Čitala sam ih na putu do kuće, možda ulica i pol udaljenosti. Nisam mogla vjerovati! Preneraženo sam listala stranicu za stranicom i trčala kuci. Dok sam došla do haustora više ništa nisam ni vidjela od suza. Za mene je to tada bilo nešto najgore što se moglo dogoditi. Ne samo meni, svima nama. Tada nismo bili sami sebi kao pojedinci u fokusu. Bili smo “mi”, oni koji se brane, oni koje napadaju, oni koji sjede u podrumima pod svijećom, oni koji u tijelu drhte od podrhtavanja tla, i “oni” koji napadaju, kradu pred nama živote koji smo do tada živjeli i ljude koje smo voljeli.

Za mene je 18.11.2019. bio nas kraj….psihološka prekretnica Rata, jer ako su uspjeli slomiti obranu Vukovara….meni se činilo da onda mogu sve.

Danima smo svi živjeli s patnjom Vukovara. Slušali, strepjeli, bili zgroženi informacijama i vijestima s terena… i kada je toga dana utihnulo granatiranje i ostao jecaj tih ljudi i strah koji se osjetio do nas u ostatku Hrvatske, ostala je nevjerica nad tolikom nepravdom. Tolika tuga, toliko beznađe, tolika patnja…

Roditelji su nas vrlo brzo nakon divljeg lomljenja obrane Vukovara doslovno utrpali u auto, a moj brat, kao jedini punoljetni tada, odvezao nas je za Zagorje. Sjedili smo na poplunima vozeći se prema tom nekom mitskom sigurnijem mjestu.

Strah koji se rodio po srpskoj okupaciji Vukovara trajao je do početka 1992. Bio je prisutan stalno. Tuga zbog ljudi koji su svaki dan u Vukovaru živjeli svoj pakao traje i dandanas. Iako sam čula barem 101 razlog zašto je Vukovar bio okupiran, ono dijete u meni i dalje ne razumije.

Kao grad podnio je najveću žrtvu za danas slobodnu i suverenu Hrvatsku. Kao ljudi doživjeli su najveću patnju, stradanja i nepravdu. Žalosno je što nepravdu žive i danas.
Dragi Vukovarci, kao sto smo tada živjeli s vama u Vašoj patnji i Vašem strahu, danas živimo s Vama u Vašoj nepravdi. Kao dijete mogla sam samo biti tužna, mogla sam samo gledati… danas moram djelovati!
Da se nikada ne zaboravi, i da dobijete barem moralnu, ljudsku satisfakciju nad počinjenim zločinima.
Iako nekada mislite da ovo nije Hrvatska radi koje ste ginuli, bili ranjavani i silovani, sreća i sloboda moje i vaše djece kaže da možemo i moramo živjeti dalje.

Prema Vama i pred Vama smo dužni… donijeti zakone, propise i nužan pijetet, a dužni smo i našu djecu naučiti simboliku Vukovara.
Vukovar je simbol otpora… otpora agresoru. No, agresija ne mora biti tenk, neprijateljski avion, agresija može biti i nečinjenje i šutnja institucija. Čini se da bitka za Vukovar još traje, vrijeme je i da se šutljivi promatrači uključe…

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Penava: Pupovac pokušava prodati velikosrpsku demagogiju u celofanu

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava bio je gost Dnevnika N1 televizije. Pozvao je sve da sutra u tišini odaju počast žrtvi Vukovara, naglasio da bez rješavanja sudbine nestalih i zločina nema suživota, a oštro je komentirao današnje izjave Milorada Pupovca.

“Nevažno je je li gospodin Pupovac danas bio u Vukovaru i što je rekao. On je doša brojati krvna zrnca, pokloniti se hrvatskoj i srpskoj žrtvi, i ja i vi i sav normalan svijet znamo da smo ovdje zbog žrtava velikosrpske agresije, znamo odakle su stizali tenkovi, tko je organizirao i proveo Ovčaru i mi ne dijelimo žrtve na hrvatske i srpske nego isključivo na one koji su bile žrtve i onu drugu, crnu stranu, agresora. Zna se tko je bio agresor, tko su bili četnici, JNA i Slobodan Milošević s velikosrpskom politkom.

Ovo što gospodin Pupovac pokušava opet prodati onako u celfoanu je čista velikosrpska demagogija, u celofanu doduše bez oružja i to neće proći, mislim da sam dovoljno rekao”, komentirao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava današnji istup Milorada Pupovca.

Rješavanje problema nestalih i zločina je, kaže, preduvjet za suživot. Smatra da Srbija i dalje zastupa velikosrpsku politiku i pretenzije prema hrvatskom teritoriju.

“S čime se mi moramo baviti u našem dvorištu jesu institucije koje ne da nisu dorasle zadatku nego ljudi koji obnašaju te dužnosti su odavno trebali biti u prošlosti. Metodologija njihova rada je nedorasla žrtvi Vukovara.

Odgovornost njihovog posla nije prepoznata od njih samih i to treba stubokom mijenjati, ustrojiti novi sustav, predlagali smo posebne institucije od istražnih organa do tužiteljstva i dok se to ne napravi mi ćemo se iz godine u godinu okupljati, a majke, očevi, supruge i djeca će s pitati u svojoj nemoći što se to događa, je li moguće da imamo tako neučinkovitu državu i pravosuđe.

Tome ćemo stati na kraj, to budite sigurni i nadam se u vrlo skoro vrijeme jer to neće ići ovako dok postoji nas dovoljno svjesnih i odlučnih uz potporu ljudi koji su danas s nama u Vukovaru, budite sigurni da ćemo to riješiti.”

Zahvalio se Vladi za proglašavanje 18.11 državnim blagdanom. “Idej za tim je došla iz Vukovara i hvala im što su nas čuli i usvojili naše molbe i 18.11 postao državni blagdan. Sutra očekujem dostojanstvo, dugačko mnogobrojno dostojanstvo bez isticanja sebe i ambicija u prvi plan. Neka prate nas Vukovarce, ako smo mi u tišini i s pijetetom u srcu neka nam se i drugi u tome pridruže”, rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, piše N1.

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari