Pratite nas

Kronika

Pavo Barišić podnio tužbu protiv Ivana Đikića – traži odštetu

Objavljeno

na

Bivši ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić podnio je zagrebačkom Općinskom sudu tužbu radi naknade štete protiv znanstvenika Ivana Đikića, profesora na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu.

Povod za tužbu više je medijskih istupa Ivana Đikića, od kojeg Barišić traži odštetu u iznosu od 55 000 kuna, javlja Jutarnji list.

Barišić je već prije tužio prof. Juru Zovka s Instituta za filozofiju u Zagrebu, koji ga je zajedno s Đikićem prijavio Sveučilištu u Augsburgu za akademsku nečestitost, te akademika Vlatka Silobrčića, bivšeg predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Ivan Đikić tvrdi da nikada nije vrijeđao osobu profesora Barišića niti jednom riječju, nego je kritizirao njegove nečasne radnje kao ministra obrazovanja i znanosti.

Podsjetimo, Đikić i Zovko su tvrdili kako je Pavo Barišić plagirao svoj doktorski rad, te je zbog negativne medijske kampanje proizašle iz njihovih tvrdnji Pavo Barišić bio prisiljen dati ostavku.

Doktorska disertacija prof. dr. Barišića se zbog toga našla na provjeri pred povjerenstvom na sveučilištu u Augsburgu koje je zaključilo:

Po primitku završnih izvještaja obaju sveučilišnih tijela kojima je povjereno da ispitaju iznesene prigovore Sveučilište u Augsburgu usvojilo je konačan stav da glede spomenutog predmeta

A) nije došlo do povrede općih »Načela za postupanje u slučaju sumnje na nedolično znanstveničko ponašanje« Sveučilišta u Augsburgu te da se nadalje

B) ne može utvrditi ni povreda Pravilnika o promaknuću tadašnjega Filozofskog fakulteta I Sveučilišta u Augsburgu koja bi opravdala da se g. Barišiću pripiše namjera svjesne prijevare i da se u skladu s tim poduzmu daljnje mjere.«

Prof. dr. dc.Pavo Barišić diplomirao je studij prava Pravnom fakultetu te studij filozofije i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakutetu, na Sveučilištu u Zagrebu. Magistrirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a doktorirao je na Sveučilištu u Augsburgu. Znanstveni je savjetnik na Institutu za filozofiju u Zagrebu, a bio je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Dužnost ministra znanosti i obrazovanja obnašao je u početku mandata vlade Andreja Plenkovića, od 19. listopada 2016. do 9. lipnja 2017

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Ljiljana Zmijanović podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu – Traži poništenje izbora za ravnateljicu NP Krka

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je proteklih dana u medijima objavljeno kako je nova ravnateljica Nacionalnog parka Krka Nella Slavica navodno istovremeno bila članica HDZ-a i HNS-a, tijekom dana javila dnevniku.hr se i jedna od kandidatkinja na tom natječaju.

Ljiljana Zmijanović podnijela je tužbu Upravnom sudu u Splitu kojom traži poništenje tog izbora. Smatra da je, ne samo kao hrvatski branitelj, trebala imati prednost pri zapošljavanju i misli da je, kao doktorica znanosti, više kvalificirana za taj posao od Slavice.

“Jedno od prava na koji sam se pozvala je Zakon o hrvatskim branitelja, i poštivanje zakona o prednosti zapošljavanja hrvatskog branitelja, tu sam dobila potporu Ministarstva institucija, ministra Medveda i udruga iz Domovinskog rata. Ja sam od svih kandidata jedina doktor društvenih znanosti polje ekonomija. Imam 12 godina radnog iskustva, dakle, menadžersko upravljanje zaštićenim područjima. Tri međunarodne nagrade i priznanja i oko 15 radova je objavljeno. Imam stranačku iskaznicu od 1990., upisana sam u HDZ i tako je do danas”, kaže dr.sc. Ljiljana Zmijanović, piše dnevnik.hr

Dr. sc. Ljiljana Zmijanović: Osjećam se omalovaženo zbog ignoriranja stručnih i znanstvenih kompetencija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari