Pratite nas

Kultura

‘Pečarić razotkriva drugačiju perspektivu promišljanja o Thompsonu’

Objavljeno

na

U srijedu u 19.30 u Dominikanskom samostanu u Splitu predstavljena je knjiga akademika Josipa Pečarića “Thompson — pjesmom za Hrvatsku”, u organizaciji “Hrvatske udruge Benedict ” iz Splita.

U prepunoj dvorani uvodnu riječ i pozdrav nazočnima uputio je u ime organizatora dr. Vlade Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt i istaknuo kako je zadovoljstvo predstaviti knjigu uvaženog znanstvenika, akademika i domoljuba Josipa Pečarića. Zahvalio je publici koja je dupkom napunila dvoranu.

Nakon toga prepustio je riječ Sanji Bilač koja je uz autora akademika Pečarića prisutnima predstavila ovo njegovo djelo. Predstavljanju je nazočio je i sam Marko Perković Thompson kojeg je publika pozdravila velikim pljeskom.

Atmosfera je bila ispunjena oduševljenjem i isprekidana pljeskom.

Kao i svuda gdje se Marko pojavi, gdje se čuje njegova pjesma i gdje se o njemu govori, tako je i ovdje zorno prikazan raskorak koji je nastao između onoga što predstavlja očitu volju hrvatskoga naroda i onoga što po ovom ali i po stotinu drugih primjera predstavlja samovolju režima, danas već toliko otuđenog od naroda da se po svemu osim po protokolu izigrane demokratske formalnosti, taj režim pokazuje nametnutim, neželjenim i po svemu što radi protivan volji naroda, kojoj se zakleo služiti i poput tolikih svojih prethodnika s obje strane političkoga spektra, pogazio zakletvu. Ta disharmonija vidljiva je na svim poljima, u unutrašnjoj i vanjskoj politici, u gospodarstvu, u kulturi, u školstvu, u zdravstvu, u pravosuđu, u zakonodavstvu s posebnim naglaskom na izborni zakon, u demografiji, u historiografiji i u odnosu prema hrvatskom suverenizmu. Ta disharmonija vidljiva je svuda po Hrvatskoj, u Zagrebu, u Vukovaru, u Osijeku, u Karlovcu, u Dubrovniku, u Zadru, u Šibeniku i evo još jednom u Splitu, gdje oduševljenje prisutnih onim što režim hoće sakriti i zabraniti, pokazuje dokle je dovela sustavna režimska politika nametanja tuđih i hrvatskomu narodu stranih i nepihvatljivih uljudbenih vrijednosti.

U nastavku pročitajte prijepis govora jedne Splićanke Splićanima, jedne Hrvatice Hrvatima, dr. sc. Sanje Bilač prisutnima na predstavljanju knjige akademika Pečarića “Thompson — pjesmom za Hrvatsku”.

Dobrodošli prijatelji moji,
hvala Bogu opet smo se sreli,
čisto srce nikog se ne boji
makar bi nas ušutkati htjeli
.

Poštovani prijatelji, dragi gosti, stihovima Thompsonove pjesme Dobrodošli srdačno vas pozdravljam na večerašnjem predstavljanju knjige uvaženog akademika Josipa Pečarića Thompson – pjesmom za Hrvatsku te se zahvaljujem akademiku što me je pozvao da budem predstavljač knjige, zbog čega sam iznimno počašćena.

Glazba ima poseban značaj za svaki narod pa tako i hrvatski. Tako se u kratkom glazbenom zapisu, kao što je primjerice nacionalna himna, prepoznaje identitet naroda, svetinja, nacionalni ponos i njegova povijest. U budnicama i popjevkama čuva se istina o prošlosti naroda, njegovim običajima, vjeri, tradiciji, a neke pjesme svojom jednostavnošću i istinom dopiru do čovjeka i komuniciraju s njim.

Doprinos glazbe civilizaciji je ogroman, a u identitetskom, nacionalnom smislu nezamjenjiv. O značenju glazbe promišljalo se još davno. U dobu antike Pitagora (matematičar baš kao i naš akademik Pečarić) u glazbi je vidio harmoniju, a svaka harmonija za njega je bila ujedno i matematička harmonija. O toj harmoniji promišljali su Platon, Galileo, Newton, Einstein i brojni drugi. Parafrazirajući Pitagoru koji glazbu vidi kao harmoniju, univerzum, rekla bih kako ovu knjigu koju danas predstavljamo vidim kao dva ne slučajno povezana univerzuma (Josip Pečarić i Marko Perković Thompson).

Jedan je akademik, znanstvenik svjetskog ugleda i značaja; čovjek izložen uvredama i zlostavljanju aktualnog režima u demokratskoj Hrvatskoj,  progonjen i razapet čovjek simbol je hrvatske domoljubne misli. Drugi je branitelj, glazbenik, pjevač u demokratskoj Hrvatskoj progonjen i razapet čovjek. Simbol je Domovinskog rata, pobjede hrvatskog naroda nad srbijanskim agresorom i simbol otpora hrvatskog naroda prema zločinačkom komunizmu. Ta dva univerzuma, Pečarić i Thompson, isprepliću se u knjizi dajući joj harmoniju. Thompson pjeva kako je ljubav tajna dvaju svjetova, a Pečarić piše o domoljublju kao tajni dva univerzuma.

Akademika Pečarića zovu intelektualnim provokatorom. I doista, ta njegova intelektualna provokacija razvidna je već u naslovu knjige: Thompson-pjesmom za Hrvatsku. Pečarić branitelju Thompsonu dodjeljuje još jednu ulogu, ulogu glazbenog branitelja domovine. Tako Thompson koji je tijekom Domovinskoga rata glazbom motivirao i hrabrio branitelje na obranu domovine, danas glazbom motivira na očuvanje Hrvatske, njezina identiteta, narodnih običaja, vjere.

Pečarić se u knjizi čitatelju obraća osobno, ali i pruža na uvid tekstove istaknutih hrvatskih kolumnista, književnika, liječnika, novinara, redatelja, svećenstva i drugih suradnika, objedinjuje misli, emocije, refleksije i u konačnici dokumentira Thompsona – glazbenog branitelja domovine. Tako ga već u konceptu knjige definira simbolom hrvatskoga naroda koji treba sačuvati i dati trajnu vrijednost.

Autora zaokuplja i druga vodilja. Ostaviti trajan dar hrvatskim naraštajima da ne odrastaju s nametnutim kompleksom fašizma i ustaštva. Pečarić ne ostaje samo na tome. U svojoj knjizi razotkriva i drugu, drugačiju perspektivu promišljanja o Thompsonu. Iščitavajući različite tekstove i autore, čitatelj ima mogućnost osvijestiti snagu hrvatske inteligencije koja je spremna boriti se Domovinu. Iako u Hrvatskoj gotovo i ne postoje mediji u kojima se može slobodno pisati, Pečarić u svojoj knjizi prikuplja i objedinjuje tekstove koji su uspjeli probiti medijsku blokadu koju baštinimo iz bivšeg, totalitarnog sustava. Autor ih okuplja na jednom mjestu povezujući jednom porukom: za dom spremni.

Pečarić postiže snažnu interakciju s čitateljem vrlo suptilno progovarajući tekstovima koji svjedoče kako funkcionira mehanizam propagande, političke hajke i linča u demokratskoj Hrvatskoj. Njegovo razumijevanje vrijednosti Thompsonove glazbe kao univerzalnog jezika, komunikacije s narodom te opasnosti koju politika vidi u tome, snažno su zastupljeni u knjizi. Zbog te komunikacije i poruka koje prenosi, Thompson je opasan i nepoželjan. Jer su njegove poruke proturječne svemu što političke elite posljednjih 20 godina grade kao vrijednosni sustav u kojem bi hrvatski narod trebao živjeti.

Pečarić je izravan, bez kompromisa kada je u pitanju politika prema Hrvatskoj pa groteskom prikazuje vodeće političare koji svoje izjave i stavove prilagođavaju političkim okolnostima nevjerodostojno ih iznoseći i često dijametralno potpuno suprotno. Obraća se predsjednici i premijeru hrabro i argumentirano. Pečarić proziva razobličavajući glupost, nezainteresiranost, izdaju i prjevaru hrvatske vlasti pa se i najnevjernijim Tomama lako iščitava odgovor na pitanje – Je li hrvatskoj vlasti važna Hrvatska.

Demistificirajući pozdrav Za dom spremni, Pečarić u potpunosti opovrgava iskrivljavanje, manipulaciju i fašizaciju pozdrava. U dijelu knjige pod nazivom Posvećeno braniteljima daje podatke svečanih koračnica, popjevki, pjesama, njihovih autora, skladatelja, stihotvoraca, vremena nastanka od ilirskog preporoda do današnjeg dana, a u kojima se spominje spremnost za dom.

Knjiga akademika Josipa Pečarića već danas je povijesna knjiga koja dokumentira sramotnu, bijednu i izdajničku hrvatsku politiku u novijoj povijesti; povijesna knjiga koja dokumentira oskvrnuće ishodišta Hrvatske: Domovinski rat i branitelje; povijesna knjiga o pokušaju genocida nad mladim generacijama nametanjem stigme fašizma. Ona je roman satkan od prkosa, istine, ponosa, zajedništva, Boga, vjere, domovine, hrvatskih progonjenih i razapetih likova. Ona je biografski portret progonjenog hrvatskog čovjeka u režimu 21. Stoljeća. Knjiga je i poezija satkana od stoljetnih stihova hrvatskih sinova i kćeri, pjesničkih slika hrvatskih vitezova i muževa, poezija koja poziva na ponos, radost, pjevanje, slavljenje hrvatskoga čovjeka. Knjiga je i glazba. Njezin sustav reda i ljepote, izgrađen je u suglasju oktave, kvinte i kvarte koji se iz kaotičnog kontiniuma izdvajaju svojom harmonijom, prirodnim redom a narodu kojem se nameće disharmonija daje potreban sklad prirode, Boga i čovjeka.

Završit cu parafrazirajući stihove meni najdraže Thompsonove Prijatelji:

Prijatelji često mislim na vas, ovo vrijeme dobro je za nas, nismo umorni, nije  nas vrijeme pregazilo, pjevamo pjesme stare kao nekad uzdignute glave, sve možemo i smijemo. Rado bih vas sve vidjela spremne, jedni uz druge. Samo nek nas opet skupa stave pa da tu na prvoj crti za dom spremni prkosimo smrti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

ZVONKO BUŠIĆ ‘TAIK’

Objavljeno

na

Objavio

Mnogi su domoljublje
pretvorili u koristoljublje!

Mislim da ga je to najviše bolilo!
Počivao u miru Božjem!

ZVONKO BUŠIĆ
“TAIK”

Umoran sam Domovino moja,
na vječni počinak ću poći,
slomili me dani nespokoja,
besane satrale me noći.

Život sam posvetio tebi!
Srce ti darovao na dlanu!
Pa je teško prelomit u sebi
da te i sad gledam uplakanu!

Moja bol je veća od planine
i ne mogu preći preko toga,
kad odem iz suzne doline
samo jedno zamolit ću Boga!

Ako može,čuvaj mi je Bože!
Dao sam joj što sam mog’o dati!
Domovinu samo spasit može
domoljublje kad joj ponos vrati!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Majka hrabrost Eva Šegarić

Objavljeno

na

Objavio

Par dana prije jedne od najtužnijih
obljetnica u hrvatskoj povijesti,
ne mogu a da se ne sjetim osobe koja
u Domovinskom ratu izgubi sve što
je imala. Sve u jednom danu!
Dragi Bože nagrada joj budi za svu
patnju u životu!

MAJKA HRABROST
EVA ŠEGARIĆ

Nad Škabrnjom tužan oblak vapi,
u njem’ nema niti jedne kapi,
isplakao sve je svoje suze,
kad nebo sinove joj uze!

Tri je sina Domovini dala
i od bola crnoj zemlji pala,
slomila je žalost i tuga,
ubiše joj dušmani i supruga!

Izgubi ih sve u jednom danu,
pa je oblak gleda uplakanu,
kako moli Boga sa visina
da joj vrati barem jednog sina!

Ili uzme i nju u milosti,
da ne pati sama u starosti!
Ne želi život živit u samoći,
za sinovim poželila je poći!

Povedi je najljepša zvijezdo,
da svije još jedanput gnijezdo.
Odagnaj od nje patnje i boli,
u zagrljaju onih koje voli.

I posla Bog zvijezdu s neba,
dovede je do nebeskih visina.
Njenoj duši malo mira treba
u zagrljaju supruga i tri sina!

Nitko više rastavit ih neće!
Ne ulazi tuga u kraljevstvo sreće.
Dragi Bože nagrada joj budi,
a njezino suza zločincim nek sudi!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Sjećaš li se kupreška ravnico dana kad uze nam heroje?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari