Pratite nas

Kultura

‘Pečarić razotkriva drugačiju perspektivu promišljanja o Thompsonu’

Objavljeno

na

U srijedu u 19.30 u Dominikanskom samostanu u Splitu predstavljena je knjiga akademika Josipa Pečarića “Thompson — pjesmom za Hrvatsku”, u organizaciji “Hrvatske udruge Benedict ” iz Splita.

U prepunoj dvorani uvodnu riječ i pozdrav nazočnima uputio je u ime organizatora dr. Vlade Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt i istaknuo kako je zadovoljstvo predstaviti knjigu uvaženog znanstvenika, akademika i domoljuba Josipa Pečarića. Zahvalio je publici koja je dupkom napunila dvoranu.

Nakon toga prepustio je riječ Sanji Bilač koja je uz autora akademika Pečarića prisutnima predstavila ovo njegovo djelo. Predstavljanju je nazočio je i sam Marko Perković Thompson kojeg je publika pozdravila velikim pljeskom.

Atmosfera je bila ispunjena oduševljenjem i isprekidana pljeskom.

Kao i svuda gdje se Marko pojavi, gdje se čuje njegova pjesma i gdje se o njemu govori, tako je i ovdje zorno prikazan raskorak koji je nastao između onoga što predstavlja očitu volju hrvatskoga naroda i onoga što po ovom ali i po stotinu drugih primjera predstavlja samovolju režima, danas već toliko otuđenog od naroda da se po svemu osim po protokolu izigrane demokratske formalnosti, taj režim pokazuje nametnutim, neželjenim i po svemu što radi protivan volji naroda, kojoj se zakleo služiti i poput tolikih svojih prethodnika s obje strane političkoga spektra, pogazio zakletvu. Ta disharmonija vidljiva je na svim poljima, u unutrašnjoj i vanjskoj politici, u gospodarstvu, u kulturi, u školstvu, u zdravstvu, u pravosuđu, u zakonodavstvu s posebnim naglaskom na izborni zakon, u demografiji, u historiografiji i u odnosu prema hrvatskom suverenizmu. Ta disharmonija vidljiva je svuda po Hrvatskoj, u Zagrebu, u Vukovaru, u Osijeku, u Karlovcu, u Dubrovniku, u Zadru, u Šibeniku i evo još jednom u Splitu, gdje oduševljenje prisutnih onim što režim hoće sakriti i zabraniti, pokazuje dokle je dovela sustavna režimska politika nametanja tuđih i hrvatskomu narodu stranih i nepihvatljivih uljudbenih vrijednosti.

U nastavku pročitajte prijepis govora jedne Splićanke Splićanima, jedne Hrvatice Hrvatima, dr. sc. Sanje Bilač prisutnima na predstavljanju knjige akademika Pečarića “Thompson — pjesmom za Hrvatsku”.

Dobrodošli prijatelji moji,
hvala Bogu opet smo se sreli,
čisto srce nikog se ne boji
makar bi nas ušutkati htjeli
.

Poštovani prijatelji, dragi gosti, stihovima Thompsonove pjesme Dobrodošli srdačno vas pozdravljam na večerašnjem predstavljanju knjige uvaženog akademika Josipa Pečarića Thompson – pjesmom za Hrvatsku te se zahvaljujem akademiku što me je pozvao da budem predstavljač knjige, zbog čega sam iznimno počašćena.

Glazba ima poseban značaj za svaki narod pa tako i hrvatski. Tako se u kratkom glazbenom zapisu, kao što je primjerice nacionalna himna, prepoznaje identitet naroda, svetinja, nacionalni ponos i njegova povijest. U budnicama i popjevkama čuva se istina o prošlosti naroda, njegovim običajima, vjeri, tradiciji, a neke pjesme svojom jednostavnošću i istinom dopiru do čovjeka i komuniciraju s njim.

Doprinos glazbe civilizaciji je ogroman, a u identitetskom, nacionalnom smislu nezamjenjiv. O značenju glazbe promišljalo se još davno. U dobu antike Pitagora (matematičar baš kao i naš akademik Pečarić) u glazbi je vidio harmoniju, a svaka harmonija za njega je bila ujedno i matematička harmonija. O toj harmoniji promišljali su Platon, Galileo, Newton, Einstein i brojni drugi. Parafrazirajući Pitagoru koji glazbu vidi kao harmoniju, univerzum, rekla bih kako ovu knjigu koju danas predstavljamo vidim kao dva ne slučajno povezana univerzuma (Josip Pečarić i Marko Perković Thompson).

Jedan je akademik, znanstvenik svjetskog ugleda i značaja; čovjek izložen uvredama i zlostavljanju aktualnog režima u demokratskoj Hrvatskoj,  progonjen i razapet čovjek simbol je hrvatske domoljubne misli. Drugi je branitelj, glazbenik, pjevač u demokratskoj Hrvatskoj progonjen i razapet čovjek. Simbol je Domovinskog rata, pobjede hrvatskog naroda nad srbijanskim agresorom i simbol otpora hrvatskog naroda prema zločinačkom komunizmu. Ta dva univerzuma, Pečarić i Thompson, isprepliću se u knjizi dajući joj harmoniju. Thompson pjeva kako je ljubav tajna dvaju svjetova, a Pečarić piše o domoljublju kao tajni dva univerzuma.

Akademika Pečarića zovu intelektualnim provokatorom. I doista, ta njegova intelektualna provokacija razvidna je već u naslovu knjige: Thompson-pjesmom za Hrvatsku. Pečarić branitelju Thompsonu dodjeljuje još jednu ulogu, ulogu glazbenog branitelja domovine. Tako Thompson koji je tijekom Domovinskoga rata glazbom motivirao i hrabrio branitelje na obranu domovine, danas glazbom motivira na očuvanje Hrvatske, njezina identiteta, narodnih običaja, vjere.

Pečarić se u knjizi čitatelju obraća osobno, ali i pruža na uvid tekstove istaknutih hrvatskih kolumnista, književnika, liječnika, novinara, redatelja, svećenstva i drugih suradnika, objedinjuje misli, emocije, refleksije i u konačnici dokumentira Thompsona – glazbenog branitelja domovine. Tako ga već u konceptu knjige definira simbolom hrvatskoga naroda koji treba sačuvati i dati trajnu vrijednost.

Autora zaokuplja i druga vodilja. Ostaviti trajan dar hrvatskim naraštajima da ne odrastaju s nametnutim kompleksom fašizma i ustaštva. Pečarić ne ostaje samo na tome. U svojoj knjizi razotkriva i drugu, drugačiju perspektivu promišljanja o Thompsonu. Iščitavajući različite tekstove i autore, čitatelj ima mogućnost osvijestiti snagu hrvatske inteligencije koja je spremna boriti se Domovinu. Iako u Hrvatskoj gotovo i ne postoje mediji u kojima se može slobodno pisati, Pečarić u svojoj knjizi prikuplja i objedinjuje tekstove koji su uspjeli probiti medijsku blokadu koju baštinimo iz bivšeg, totalitarnog sustava. Autor ih okuplja na jednom mjestu povezujući jednom porukom: za dom spremni.

Pečarić postiže snažnu interakciju s čitateljem vrlo suptilno progovarajući tekstovima koji svjedoče kako funkcionira mehanizam propagande, političke hajke i linča u demokratskoj Hrvatskoj. Njegovo razumijevanje vrijednosti Thompsonove glazbe kao univerzalnog jezika, komunikacije s narodom te opasnosti koju politika vidi u tome, snažno su zastupljeni u knjizi. Zbog te komunikacije i poruka koje prenosi, Thompson je opasan i nepoželjan. Jer su njegove poruke proturječne svemu što političke elite posljednjih 20 godina grade kao vrijednosni sustav u kojem bi hrvatski narod trebao živjeti.

Pečarić je izravan, bez kompromisa kada je u pitanju politika prema Hrvatskoj pa groteskom prikazuje vodeće političare koji svoje izjave i stavove prilagođavaju političkim okolnostima nevjerodostojno ih iznoseći i često dijametralno potpuno suprotno. Obraća se predsjednici i premijeru hrabro i argumentirano. Pečarić proziva razobličavajući glupost, nezainteresiranost, izdaju i prjevaru hrvatske vlasti pa se i najnevjernijim Tomama lako iščitava odgovor na pitanje – Je li hrvatskoj vlasti važna Hrvatska.

Demistificirajući pozdrav Za dom spremni, Pečarić u potpunosti opovrgava iskrivljavanje, manipulaciju i fašizaciju pozdrava. U dijelu knjige pod nazivom Posvećeno braniteljima daje podatke svečanih koračnica, popjevki, pjesama, njihovih autora, skladatelja, stihotvoraca, vremena nastanka od ilirskog preporoda do današnjeg dana, a u kojima se spominje spremnost za dom.

Knjiga akademika Josipa Pečarića već danas je povijesna knjiga koja dokumentira sramotnu, bijednu i izdajničku hrvatsku politiku u novijoj povijesti; povijesna knjiga koja dokumentira oskvrnuće ishodišta Hrvatske: Domovinski rat i branitelje; povijesna knjiga o pokušaju genocida nad mladim generacijama nametanjem stigme fašizma. Ona je roman satkan od prkosa, istine, ponosa, zajedništva, Boga, vjere, domovine, hrvatskih progonjenih i razapetih likova. Ona je biografski portret progonjenog hrvatskog čovjeka u režimu 21. Stoljeća. Knjiga je i poezija satkana od stoljetnih stihova hrvatskih sinova i kćeri, pjesničkih slika hrvatskih vitezova i muževa, poezija koja poziva na ponos, radost, pjevanje, slavljenje hrvatskoga čovjeka. Knjiga je i glazba. Njezin sustav reda i ljepote, izgrađen je u suglasju oktave, kvinte i kvarte koji se iz kaotičnog kontiniuma izdvajaju svojom harmonijom, prirodnim redom a narodu kojem se nameće disharmonija daje potreban sklad prirode, Boga i čovjeka.

Završit cu parafrazirajući stihove meni najdraže Thompsonove Prijatelji:

Prijatelji često mislim na vas, ovo vrijeme dobro je za nas, nismo umorni, nije  nas vrijeme pregazilo, pjevamo pjesme stare kao nekad uzdignute glave, sve možemo i smijemo. Rado bih vas sve vidjela spremne, jedni uz druge. Samo nek nas opet skupa stave pa da tu na prvoj crti za dom spremni prkosimo smrti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga dr. sc. Jurja Batelje ‘Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta’

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljanje nove knjige dr. sc. Jurja Batelje „Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta“ održano je u četvrtak, 28. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili recenzent dr. sc. Josip Jurčević i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je napisao predgovor.

Ova knjiga donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećim djelom civila, zatim vojnika i dva svećenika, koji su preživjeli Blajburšku tragediju te prenosi tegobna iskustva koja su prikrivali pred vlastitim roditeljima, znancima, bračnim drugom i vlastitom djecom jer su se bojali da ako se za njih sazna, represivni komunistički režim će ih podvrgnuti novim mukama.

Obraćajući se okupljenima Jurčević je dao širi povijesni kontekst događaja te rekao kako ova svjedočanstva različitih ljudi i iskustava donosi priliku čitatelju da prepozna stvarnu veličinu te tragedije i zastrašujuće razmjere represivnosti i osmišljenosti komunističkog zločinačkog sustava. „Sasvim je jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.

Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli Drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva.

Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine“, rekao je Jurčević.

Progovorivši kako je knjiga nastala Jurčević je istaknuo kako je za nju zapravo zaslužan bl. Alojzije Stepinac jer je autor dok je prikupljao svjedočanstva o njegovoj svetosti, zapisao i ova. „Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi“.

U nastavku, detalje o nastanku knjige iznio je i mons. Batelja istaknuvši kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007. godine. „Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću.

Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam vršio službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom“.

Batelja je poručio i kako ova svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskog poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih. Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, sv. Pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio“, zaključio je autor.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić upozorivši kako su u našoj domovini ovi strašni zločini još uvijek nekažnjeni i nastoji ih se prekriti šutnjom i zaboravom. „Nažalost, sve se čini da se javnost ne upozna s istinitim događajima velike naše nacionalne tragedije, najvećeg povijesnog stradanja hrvatskoga naroda koje se dogodilo neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Što je možda još gore vlast slavi te iste zločince te i dalje trpimo laži o svemu što se dogodilo.

Recimo, aktualna sisačka vlast slavi 5. svibnja kao dan oslobođenja Siska, a činjenica je da su toga dana ti ‘osloboditelji’ iz sisačke bolnice odveli u mjesto Crnac 114 ranjenika, tamo su ih ubili bez suda i bacili u Savu. Naš sisački kateheta i svećenik Petar Žagmeštar nestao je bez traga nakon dolaska ‘osloboditelja’, a učinio nikom nikada nije ništa loše. Zar je to stvar koju treba slaviti“, zapitao se biskup te je zahvalio mons. Batelji što proučavajući život i djelo našeg svetog Blaženika, pronalazi istinu i, što je još važnije, tu istinu iznosi na svjetlo dana te je podastire katoličkom čitateljstvu i cijeloj hrvatskoj i svjetskoj javnosti. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Pobjednička vojska Hrvata, temelj je hrvatske države

Objavljeno

na

Objavio

U susret obljetnici🇭🇷

Dana Gospodnjeg
28/05/1991
postroji se:

VOJSKA HRVATA

Bolno je imala krštenje,
dok se krvlju pisala sloboda,
u borbi za Hrvatsko rođenje,
za život hrvatskoga roda!

Srcem udari na zmaja
i pusti hrabrost da je vodi,
satkana iz svakoga kraja,
iz krvavih čizama se radi!

Pobjednička vojska Hrvata,
temelj je hrvatske države,
i stub Domovinskog rata
u danima ponosa i slave.

Sad na grobu hrvatskog vojnika
Hrvatska svoju povijest piše,
da nije bilo hrabrih bojovnika
ni Hrvata ne bi bilo više!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Damir Krstičević: Hrvatski narod može biti ponosan na našu sjajnu Hrvatsku vojsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari