Pratite nas

Razgovor

Penava: Zašto je Milorada Pupovca prosvjed zabolio, vrlo je jasno…

Objavljeno

na

Nama u Vukovaru nije normalno da je zapovjednik obrane Tomislav Merčep u tamnici, a okupacijski gradonačelnik Vojislav Stanimirović na slobodi. Pokazuje li to odnos države prema Vukovaru?

Hrvatski tjednik donosi intervju s vukovarkim gradonačelnikom Ivanom Penavom. Razgovor je vodila Andrea Černivec, a mi ga prenosimo u nastavku.

HDZ-ov gradonačelnik Vukovara Ivan Penava posljednjih nekoliko mjeseci prilično je uzburkao vode ne samo na hrvatskoj političkoj sceni nego i u redovima stranke kojoj pripada. Prvo, organizacijom prosvjeda protiv nedjelovanja represivnih tijela RH u procesuiranju srpskih zločina nad Hrvatima, što je u njegovoj stranci doživljeno kao udar na Plenkovića i vrh stranke, a u redovima HDZ-ova koalicijskoga partnera, Pupovčeva SDSS-a, kao pozivanje na rat i progon Srba iz Vukovara. U HDZ-u su nesporazumi barem privremeno izglađeni. Predsjednik HDZ-a, vjeran Miloradu Pupovcu, nije se usudio na sankcije prema Penavi jer se uplašio posljedica, a „neprijateljstvo“ Pupovčeva SDSS-a prema Penavi nastavilo se. To je neprijateljstvo, štoviše, i pojačano nakon nedavnoga istupa gradonačelnika Penave na konferenciji za novinare, na kojoj je iznio primjere velikosrpskih provokacija u Vukovaru koje po njemu predstavljaju manifestaciju, kako je rekao, puzajuće velikosrpske agresije na Vukovar. O svemu tomu Hrvatski tjednik razgovarao je s vukovarskim gradonačelnikom. Na pitanja koja su mu poslali e-poštom gradonačelnik je odgovorio prošloga vikenda.

Gospodine Penava, je li isti gradonačelnik Vukovara prije susreta s predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem u utorak 15. siječnja, i onaj nakon susreta?

Vezano za sastanak kod predsjednika Vlade RH g. Andreja Plenkovića, naravno da sam isti, ništa se dramatično nije događalo u normalnom i opuštenom razgovoru, a da bi bilo drukčije.

Nakon susreta s premijerom Plenkovićem zatražili ste od novinara da ne traže od Vas napuštanje HDZ-a i djelovanje protiv te stranke i premijera. Niste li zapravo Vi nedosljedni jer ste u nekoliko navrata imali istupe i iznosili gledišta o stanju u Vukovaru na koja je HDZ negativno reagirao poručujući Vam da ste nadležni za Vukovar, a ne za vođenje politike u HDZ-u?

HDZ je velika stranka. U njemu, kako i treba biti, postoje različita razmišljanja i različiti pristupi u rješavanju određenih problema. Do sada sam imao poprilično dosljedne stavove, osobito po pitanju vrijednosti Domovinskoga rata. Jedna je stvar živjeti i sagledavati stvari iz prizme Vukovara, a sasvim druga iz prizme Zagreba. Mislim da nam svima nedostaje nešto više međusobnoga razumijevanja jer vrlo lako napadamo i etiketiramo jedni druge, gubeći iz vida vrlo često da smo mali narod i mala država. Kada govorimo o dosljednosti, valjalo bi spoznati kako je ponekad to nemoguće biti. Na osobnom primjeru mogu svjedočiti da ponekad jedno misli i razmišlja osobno Ivan Penava, drugo govori i razmišlja kao gradonačelnik Vukovara iz aspekta cilja dobrobiti svoga grada i svojih sugrađana, a opet drukčije s razine interesa hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske. Jednako tako, postoje situacije kada, naravno u kontekstu povlačenja dobroga poteza ili spoznaje vlastite pogreške, dosljednost i nije uvijek dobra.

Nitko nije osporio istinitost mojih istupa

Priznajte, jeste li u zadnjih nekoliko mjeseci u određenim trenutcima bili na rubu napuštanja HDZ-a?

Nisam no, kao i svatko od nas, imam svoje mane i u trenutcima slabosti pomišljao sam na to razumijemo i uvažavamo li se mi unutar Hrvatske demokratske zajednice dovoljno, odnosno jesu li moji stavovi kao gradonačelnika Vukovara iz redova HDZ-a i stranke na razini države međusobno suprotstavljeni. Nisam tip čovjeka koji na prvu diže ruke od svega i ne pokušava se izboriti za svoje stavove argumentima što, naravno, ponekad iz prizme emocijom nabijenoga Vukovara nije uopće lako. Kako predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića poznajem kao čovjeka dovoljno širokih shvaćanja, o čemu najbolje govori njegova reakcija na turbulentne situacije kroz koje smo skupa prošli, siguran sam da tu karakteristiku možemo iskoristiti kao svoju prednost.

U vrijeme organizacije prosvjednoga skupa predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i još neki HDZ-ovci najavljivali su sankcije protiv Vas jer ste skup organizirali mimo volje stranke. Do sankcija ipak nije došlo. Što se tada događalo na relaciji HDZ i Plenković – Vi?

Ne sjećam se da sam igdje vidio da je Andrej Plenković ili bilo tko drugi najavljivao sankcije protiv mene osobno i to tumačim kao širinu koju sam u prethodnom odgovoru navodio, ali i kao uvažavanje Vukovara. Moram reći da s moje strane cijela stvar nije uopće bila koordinirana sa središnjicom, što je zasigurno pridonijelo otvaranju stanovite bojazni hoće li stvari na prosvjedu eskalirati i otići u neželjenom pravcu, što se na sreću, zahvaljujući svijesti sudionika prosvjeda nije dogodilo i na tomu svima zahvaljujem. Mislim da je prosvjed bio iskorak u pravom smjeru, da su poruke iz Vukovara kvalitetno odjeknule i u konačnici, da smo tim prosvjedom ukazali na slabosti sustava, ali i učvrstili te ohrabrili kritičko i demokratsko promišljanje koje u društvu trebamo njegovati.

Prije nekoliko tjedana na konferenciji za novinare izjavili ste da je ‘Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije’. To je dosta teška politička ocjena. Kako biste ju ozbiljno i temeljito argumentirali jer čini se da nije dovoljno ono što ste naveli na konferenciji za novinare u prilog toj tezi?

Dapače, na tiskovnoj konferenciji rekao sam sve što je trebalo reći o toj temi te sve potkrijepio jasnim dokazima.

Zašto u Vukovaru nema kvalitetnoga suživota hrvatske većine i dijela srpske nacionalne zajednice, odnosno zašto se dio srpske nacionalne zajednice ne može identificirati s hrvatskom državom, tko je odgovoran?

Dobro ste konstatirali, radi se samo o jednomu dijelu srpske manjine, nipošto o cijeloj zajednici. Upravo iz toga razloga, što se jedan dio srpske nacionalne zajednice ne može identificirati s hrvatskom državom, razlog je zašto za neke nema kvalitetnoga suživota. Pravo je pitanje može li ga uopće biti pokraj teza iznesenih na tiskovnoj konferenciji čiju istinitost nitko nije osporio i doveo u pitanje, od načina kako se proučava hrvatska povijest, preko odbijanja preuzimanja poklona Grada Splita za vukovarsku djecu u povodu božićnih blagdana koje je dijelila braniteljska udruga do posjećivanja ratnih zločinaca u zatvoru. Kako očekivati kvalitetan suživot s ljudima koji imaju dijametralno suprotan stav vama po pitanjima koja čine same temelje naše države, npr. negirajući opravdanost i legitimnost VRO Oluja nazivajući ju etničkim čišćenjem, ne samo da negira vojno-redarstvenu akciju nego negira i samu državu, a time na kraju krajeva i sve Hrvate te građane koji vole Hrvatsku. Za to smo odgovorni svi mi jer se ne izjašnjavamo dovoljno jasno po tom pitanju i još uvijek imamo u velikoj mjeri mentalni sklop koji smo imali u bivšoj državi, gdje smo naučili da nas se lupka po glavi kada pokušamo iznijeti na glas ono što mislimo.

Ide li političko djelovanje čelnika SNV-a Milorada Pupovca u smjeru konfrontacije s hrvatskim pukom ili u smjeru suživota?

Političko djelovanje Milorada Pupovca najbolje opisuje razdvajanje djece od vrtićke dobi koja zasigurno u jednome dijelu, teško mi je reći o kojem broju se radi, bivaju naučena ne voljeti i ne poštivati državu kojoj pripadaju. Mišljenja sam da bi svima nama koji činimo hrvatsko društvo bilo bolje kada bismo svoje poglede orijentirali ka Zagrebu, umjesto k Beogradu.

Pupovac poručuje da ste protiv rezultata mirne reintegracije i da želite da u Vukovaru ne bude Srba, naziva Vas političkim radikalom. Koji je Vaš odgovor na njegove optužbe?

Naravno da me radikalom naziva čovjek koji vodi stranku kojoj je prva reakcija na poziv na prosvjed u povodu nedovoljnog angažmana državnih institucija po pitanju procesuiranja ratnih zločina bila da je to vraćanje ratne retorike.

Kako tumačite da se i Branimir Glavaš u ocjenama Vaših istupa orijentirao protiv Vas, a držeći stranu premijera Plenkovića?

Gospodin Glavaš ima svoje razloge i svoja promišljanja te ćete o tomu morati razgovarati s njim.

Razgovarao sam s Plenkovićem o četničkim spomenicima

Biste li, iskreno, da ste predsjednik HDZ-a, radije odabrali za koalicijskoga partnera Milorada Pupovca, a odbacili ljude koji su najviše dobili povjerenje hrvatskoga naroda, poput Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih i drugih?

Osobni stav o mogućnosti koalicije na razini Grada Vukovara izrekao sam. Iako se odgovor na postavljeno pitanje čini vrlo jednostavnim, gledajući ga odozdo, moram reći da dovoljno kvalitetnih spoznaja o parametrima potrebnima za odlučivanje na nacionalnoj razini nemam kako bih decidirano i sa stopostotnom sigurnošću mogao odgovoriti na to pitanje. Vrlo je nezahvalno bilo koga tko je preuzeo odgovornost za širu zajednicu, a osobito premijera jedne države pitati što bi on radije jer nitko od nas nije tu da radi po svojoj volji, nego da vuče poteze koje smatra da su najbolji za zajednicu koju predstavlja.

Jeste li pitali premijera je li normalno da postoje obilježja s četničkim obilježjima u okolici Vukovara i kako je moguće održavati ta neprijateljska obilježja, a uklanjati spomen-obilježja poginulim HOS-ovcima?

S premijerom sam o tomu razgovarao i vjerujem da će ova Vlada RH napraviti kvalitetne pomake u pravomu smjeru.

Je li se nakon prosvjeda protiv nedjelovanja institucija u procesuiranju srpskih ratnih zločinaca išta pomaknulo s mrtve točke? Zašto je taj prosvjed zabolio Pupovca i dio HDZ-ove vrhuške?

Mislim da ćemo se svi složiti kako je do određenih pomaka došlo i na tome zahvaljujem svima koji su tome pridonijeli. Za precizniju ocjenu potrebno je dodatno vrijeme i pozornost javnosti. Zašto je Milorada Pupovca prosvjed zabolio, vrlo je jasno. Vrhuška daje jednu nepotrebnu negativnu konotaciju pa držim da je razlika u pristupu jednostavno plod različitoga okruženja u kojemu živimo i djelujemo. Tu nam je iz aspekta Vukovara, Škabrnje, Knina…. potrebna jako velika doza razumijevanja i fleksibilnosti koja, naravno, mora biti dvosmjerna, a što svakako zahtijeva kvalitetnu komunikaciju i uvažavanje.

Netočne su Pupovčeve optužbe

Kako komentirate činjenicu da je jedan od zapovjednika obrane Vukovara Tomislav Merčep na višegodišnjoj robiji jer je po zapovjednoj odgovornosti osuđen za ratne zločine, a okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović na slobodi te ujedno, neizravno, koalicijski partner Vaše stranke, HDZ-a. Je li to normalno?

Iako Tomislav Merčep nije osuđen na zatvorsku kaznu zbog događanja koja su se zbila u Vukovaru, u svakom slučaju, za sve Vukovarce to je vrlo teško prihvatiti i razumjeti te nam stvara jedan značajan teret s kojim se na racionalnoj osnovi doista iz dana u dan teško nositi. Kada govorimo o Vojislavu Stanimiroviću, govorimo o čovjeku koji je za vukovarsku bolnicu izjavio da je pao posljednji ustaški bastion, što nevjerojatno frustrira. Govorimo o dvjema osobama koje su imale značajnu ulogu u ratnim događanjima 1991. godine u Vukovaru, jedan na strani agresora, drugi na strani obrane Vukovara, a danas kao da su zamijenili mjesta i uloge pa imaju takvu sudbinu. Teško se na tom primjeru ne zapitati o odnosu ove države prema Vukovaru.

Jedan od medijskih odgovora na Vaše istupe jest da time prikrivate neke nezakonitosti i financijske malverzacije u gradskim poduzećima. Koji je Vaš odgovor na to?

Nisam vidio da je itko argumentirano osporio ijedan moj medijski istup. Gradska poduzeća Grada Vukovara posluju stabilno i u poslovnom smislu na vrlo zavidnoj razini koja se ne može usporediti s onom iz prethodnih vremena. Isplate odvjetničkih troškova i obeštećenja temeljem sudskih presuda koja su se u dva ili tri navrata pojavila, a s kojima se unatoč milijunskim iznosima uspješno nosimo, dolaze iz vremena nekih prijašnjih garnitura koje su se i same našle u sukobu sa zakonom, a sada baš oni plasiraju takve teze. U krajnjem, ako bilo tko ima spoznaje o financijskim malverzacijama u Gradskoj upravi, u gradskim tvrtkama ili ustanovama, molim ga da u interesu građana grada Vukovara odmah po svojim spoznajama izvijesti mjerodavne službe.

Ima li u Vukovaru stvarno više od 33 posto srpskoga pučanstva?

Točan je postotak teško procijeniti, uostalom kao i ukupan broj stanovnika jer popis stanovništva iz 2011. godine nije vjerodostojan. Zapanjujuća je činjenica da je prije nekoliko godina umjesto 420 djece koja su temeljem zakona morala biti upisana u prvi razred osnovne škole, upisano samo 240. Zanimljivo je kako nitko nije postavio pitanje, osim vijećnika HDZ-a, gdje se nalazi 180 djece samo iz jedne generacije. Ono što mogu reći jest da je broj djece u osnovnim školama koja nastavu pohađaju na srpskom jeziku i pismu oko 23 posto.

Koliko drže vodu priče Milorada Pupovca i još nekih predstavnika Srba da su prije agresije na Vukovar stradali mnogi srpski civili u Vukovaru?

Jako malo i poprilično je lako te tvrdnje osporiti. U Vukovaru je stradao jedan manji broj civila srpske nacionalnosti, ali ni izbliza onoliki koji iznose Milaković i Pupovac. Naravno, kao i sve druge žrtve, i one zaslužuju pravdu. Te žrtve stavljati u kontekst argumenta da je to bio povod za agresiju manipulativno je i uvrjedljivo, baš kao i pokušaji izjednačavanja odgovornosti za agresiju, ubijanje i razaranje. Naravno, uvijek se zapitam zašto onaj koji se voli predstavljati kao predstavnik srpske nacionalne manjine nikada ne spominje građane grada Vukovara srpske nacionalnosti stradale tijekom opsade Vukovara, bilo da su stradali kao vojnici u službi obrane grada ili kao civili koji su bili u gradu, a o žrtvama pogubljenima na Ovčari, također srpske nacionalnosti, da i ne govorim. Te žrtve srpske nacionalnosti koje su meni osobno jako značajne, na žalost tzv. predstavnici srpske nacionalne manjine nikada ne spominju jer oni valjda, ironično ću reći, nisu bili dovoljno Srbi, ili su se našli na krivoj strani. Na ovomu primjeru vrlo se jasno ogleda bit politike koju zastupaju osobe poput Milakovića i Pupovca.

Da, nije Pupovac prvi problem hrvatske politike

Je li politika HDZ-a i smjer kojim ga vodi Plenković ona politička opcija koja apsolutno odražava Vašu političku poziciju?

Govoriti u kontekstu apsoluta, jednostavno je u realnomu životu, a kamoli u vođenju politike, neozbiljno i nezrelo. HDZ je politička opcija kojoj pripadam, a Andrej Plenković predsjednik stranke koji ima moju potporu te će tako biti dokle god Vukovar u tom kontekstu ima mjesto koje zaslužuje.

Je li prvi problem hrvatske politike, na koju kao gradonačelnik Vukovara s pravom reagirate, Milorad Pupovac ili netko drugi; je li moguće kritizirati Milorada Pupovca i istodobno podržavati Andreja Plenkovića?

Prvi problem hrvatske politike sigurno nije politika Milorada Pupovca, međutim trebamo li uskratiti potporu premijeru ili npr. izborniku bilo koje nacionalne vrste zato što u danomu trenutku nije povukao potez koji smo mi smatrali da treba? Kamo će nas takvo postupanje dovesti i hoće li itko ikoga u ovoj državi podržavati? Mislim da bi upravo takva situacija malodušnosti i iskakanja vodila kaosu kakav bi mnogi htjeli. Stoga mislim da je potrebno naći razinu koja s jedne strane prepoznaje i potiče konstruktivnu kritiku, ali ujedno ima svijest o širem kontekstu.

Hrvatski tjednik

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marija Pejčinović Burić iz Ljubuškog, preko Pariza do Strasbourga

Objavljeno

na

Objavio

Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe gostovala je u prvoj ovosezonskoj emisiji HRT-a U svom filmu u kojoj je otkrila kako je izgledao njezin put iz malog hercegovačkog mjesta Klobuka do Strasbourga.

Taj put nije bio uobičajen za to podneblje i to vrijeme. Ideja da ću ići van postojala je još od osnovne škole, rekla je Marija Pejčinović Burić. Željela je otići u Pariz.

– Iz perspekrive Klobuka mogla sam samo željeti to napraviti, nisam tada znala kako to napraviti, kako doći do Pariza. Ali znala sam da ću studirati. Moji roditelji, oboje prosvjetari, su uz rad završili još jedan fakultet i tada je bilo jasno da ću i ja studirati i doći u Zagreb.

Što se tiče dijela oko odlaska u Pariz kako bi usavršila francuski jezik, Pejčinović Burić ističe kako je u taj jezik bila zaljubljena, a možda je na to, kaže, utjecala i njezina profesorica.

– Mislim da vas uvijek netko uzme pod ruku i prepozna. Ja sam imala više takvih.

Bila je odličan učenik i voljela je školu.

– To je bio samo moj posao, nikad nitko nije znao ni što ni kako radim. Za mene je učenje išlo puno dalje, bila sam u svim aktivnostima, od sporta do knjižničarskih aktivnosti. Jedino su knjige bile prozor u svijet, televizija u jednom malom dijelu. Otišla sam u knjižničarsku sekciju da bih vidjela koje sve knjige postoje.

Pejčinović Burić je završila dva razreda u jednoj godini, sedmi i osmi. Sedmi je redovno pohađala, a za osmi je po završetku prethodnog samo polagala sve predmete. Uz to, bila je među dvoje najmlađih u razredu jer je krenula ranije u školu. Te dvije godine bile su “jocker” jer je znala da neće ništa izgubiti u odnosu na svoju generaciju.

– Velika je prednost kad ste mladi jer ne vidite puno toga, jer vas nosi taj san. Na dan kad sam diplomirala sam odlučila pronaći kolege da ih počastim. Moja prijateljica Sonja je znala za moj san i pitala i kad ideš u Pariz, i onda je rekla znaš imam tetu Mariju i strica Josipa. Nije bilo mobitela, otišle smo u Jurišićevu zvati tetu Mariju…

Tako je Pejčinović Burić dogovorila put u Pariz i pronašla obitelj koja će ju primiti.

– Došla sam roditeljima reći da sam kupila kartu i idem u Pariz. Ocu nije bilo svejedno i postavio mi je tisuću i jedno pitanje. Rekla sam mu ja sam punoljetna i samo sam došla po tvoj blagoslov. Nije se protivio nego se brinuo.

Osim u Francuskoj, Pejčinović Burić bila je i u Engleskoj. Jedna od njih je bila obitelj Ecclestone. Ondje je čuvala djecu.

– Ovdje sam bila u poslu i bila posvećena čuvanju djece. Nisam imala vremena za učenje.

Boravila je i u obiteljima bankara, brokera…

– Bilo je poučno živjeti uz tada tako nezamislivo bogate ljude i izvući svoj stav o životu. Moja obitelj je bila samozatajna. Imala sam sreću rasti uz roditelje koji su bili skromni, pošteni ali intelektualno jaki. Što se tiče ponašanja, bilo kakva arognacija je bila nepoželjna, uvijek se puno razgovaralo. Ovo što sam imala u Parizu, je obitelj koja je bila bogata, ali su odlučili živjeti na jednostavan način. Kod njih sam nastavila učiti ono što sam ponijela od kuće.

Marija voli kuhati i da ju je put drugačije vodio vjerojatno bi kaže tada poželjela biti vrhunska kuharica, a rukomet je posebna ljubav.

Ona je u svom filmu, a njezin film se zove život je lijep, ona je učinila sve da isprovocira uspjeh i ne možemo reći da joj se dogodio, nego ga je zasluženo dobila, tako o njoj govore oni koji ju poznaju cijeli život i njezini najbliži suradnici.

Pejčinović Burić zaključuje kako su energija i posvećen rad nužni za rezultate. Ne znam nikoga, kaže, tko je postigao rezultate, a da je radio prosječno.

Sada, kada je postala glavna tajnica Vijeća Europe, živjet će na dvije adrese, između Strasbourga i Zagreba.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Raspudić: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima

Objavljeno

na

Objavio

O odnosima unutar HDZ-a, ali i odnosima na hrvatskoj političkoj sceni uoči predsjedničkih izbora na N1 televiziji govorio je politički analitičar Nino Raspudić.

Komentirao je odnose u HDZ-u, odnosno pravilnike kojima se članstvo pokušava na neki način dovesti u red, o kojima Nino Raspudić kaže da su odraz slabosti Andreja Plenkovića.

“Ovo što HDZ radi bilo bi smiješno kada se ne bi radilo o stranci koja je još uvijek na vlasti u Hrvatskoj. Ovo podsjeća na neka prošla vremena i žalosno je da je odraslim ljudima porebno nametati neke formalizirane smjernice o tome što smiju misliti i što smiju javno govoriti. To pokazuje kakvo oni mišljenje imaju sami o sebi kao vrh stranke i čime su se spremni služiti. To nije pokazatelj Plenkovićeve snage i odlučnosti da dovede stvari u red, već njegove slabosti. Jer ako imate autoritet, onda vam ne trebaju formalizirane smjernice o tome što ljudi smiju govoriti.”

O izjavi Andreja Plenkovića da je Miro Kovač “irelevantan”, kaže da je to simptom problema s kojima se čelnik HDZ-a suočava.

“To je omalovažavanje bez utemeljenja i pokazuje da Andrej Plenković sve više iskače iz uhodanog, kontroliranog, diplomatskog diskursa, što se može tumačiti kao simptom dubinskih problema koje trenutno ima.”

Raspudić smatra da Miro Kovač nije najopasniji za premijera.

“Nakon debakla na europarlamentarnim izborima, na kojima su ostvarili najgori rezultat u povijesti – u postotku to izgleda malo bolje od onog debakla s Jadrankom Kosor, ali puno je gore uzevši u obzir malu izlaznost – projekcijom tog rezultata, oni bi na parlamentarnim izborima išli prema 17 posto, možda i manje. Diskreditirali su se za bilo kakve moguće koalicije s nekim manjim partnerima.

U takvom stanju, godinu dana pred parlamentarne izbore, svatko je opasan za Plenkovića, ali najopasniji je Davor Ivo Stier. Obojica su svjesni da je, ako se nastavi ovajva politika HDZ-a s Plenkovićem na čelu, jedina solucija koja ostaje HDZ-u velika koalicija s SDP-om (ukoliko SDP nakon izbora na to uopće pristane), a dugoročno, gubitak vlasti i moći.”

Analizirao je i predsjedničke izbore.

“Ako analiziramo povijest predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, mi smo nekoliko izbora imali situaciju da stranka koja je formalno kandidirala nekog kandidata nije u potpunosti stajala iza njega.”

Ponovio je svoju tezu da “kandidat koji se pretežno obraća lijevom biračkom tijelu ne može u normalnoj situaciji dobiti predsjedničke izbore u Hrvatskoj”.

“U drugom krugu gubi jer je većina birača u Hrvatskoj sklonija konzervativnim, tradicionalnim vrijednostima.”

Upitan treba li Kolinda Grabar-Kitarović strahovati da neće imati podršku cijelog HDZ-a, kaže:

“Sumnjam da će imati potpunu, motiviranu potporu HDZ-a. Dio HDZ-a, razočaran politikom lijevog Plenkovićevog HDZ-a, vjerojatno će glasovati za Miroslava Škoru.

Plenkovićev HDZ je izrazito lijevo. Smiješno je kad kažu da je Škoro kandidat krajnje desnice – Škoro je centar. Stvara se lažna slika. Prvo, binarna, pojednostavljena podjela na desno i lijevo, danas malo toga govori. Ali evo, ako je uzmemo, moje viđenje je sljedeće: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica, koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima. Plenkovićev HDZ je ljevica, Most je lijevi centar, Škoro je centar. Čak i ovo što se naziva desnicom u Hrvata, je jedna reflektirana NDH nostalgična pozicija. Ne možemo ustaše promatrati kao desničare. To je bila jedna revolucionarna teroristička skupina očajnika koji bi, da im je Staljin ponudio hrvatsku državu, išli za Staljinom. Mi uopće nemamo stranku koja bi bila na liniji tradicionalne europske uljuđene desnice. Imamo lijevo i lijevije”, uvjeren je Raspudić.

Na pitanje kako Miroslav Škoro može biti centar, a podržavaju ga, primjerice, Suverenisti, politički analitičar kaže da je ključna pozicija Mosta.

“A Suverenisti, oni vide da je konzervativno zgodno pa se nazovu konzervativna stranka. Ali daleko je to. Nije dovoljno nazvati se konzervativcem da to budete. Smiješno je govoriti u tim terminima. Čini mi se da je Miroslav Škoro zabio zastavicu desno, a sad se kreće prema centru. U tom smislu dragocjena mi je potpora Mosta, zahvaljujući kojoj mu se neće dogoditi da mu se prostor sužava u ono pto naši mediji nazivaju ekstremno desnom pozicijom.”

Iznio je i projekcije za drugi krug predsjedničkih izbora.

“U normalnoj situaciji, u kojoj svaka stranka podržava kandidata kojeg je kandidirala na izborima, kandidat koji se obraća lijevom biračkom tijelu ne može dobiti izbore. U drugom krugu Zoran Milanović gubi i od Miroslava Škore i od Kolinde Grabar-Kitarović”, zaključuje Raspudić.

 

Nino Raspudić: Zašto će se Brexit ipak dogoditi?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari