Pratite nas

BiH

Pešordina ‘Nametnička kultura’

Objavljeno

na

Dr. sc. Damir Pešorda, čiju knjigu „Nametnička kultura (ogledi o društvenim i kulturnim pitanjima)“ večeras predstavljamo, rođen je 1961. u Grudama. Studij hrvatskog jezika i književnosti završio je u Zagrebu, poslijediplomski studij u Lavovu (Ukrajina), a doktorsku disertaciju  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

pečarićOd  1990. do danas Pešorda je srednjoškolski profesor, stim što je od 1997. do 2001. bio lektor hrvatskog jezika na Nacionalnom sveučilištu Ivana Franka u Lavovu. Iako je u više navrata kao vanjski suradnik predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kolegije Ukrajinska književnost 2 i Povijesni roman u suvremenoj hrvatskoj i ukrajinskoj književnosti, meni nije jasno kako on nije nastavnik na nekom studiju novinarstva. Naime Pešorda je suradnik nacionalnog političkog tjednika Hrvatski tjednik i nacionalnoga tjednika za kulturu Hrvatsko slovo te internetskog portala HRsvijet.net, a mnogi ga smatraju jednim od ponajboljih, ako ne i najboljim, hrvatskim kolumnistom. Na poleđini knjige je i dan moj kratki komentar

Po običaju Damir Pešorda ima sjajna zapažanja u svojim kolumnama , ali o njegovom pisanju mnogo više kažu ostali komentari. Pogledajte ova dva:

Ivica Marijačić kaže:

U Pešordinim tekstovima, za razliku od suhoparnih dnevno-političkih analiza, kakvih je nebrojeno u hrvatskim medijima, ima nešto više: nesvakidašnje autorske erudicije, lepršavog stila koji svojom pitkošću oduševljava čitatelje i suzdržane ironije koja se nikada ne spušta ispod razine pristojnosti.

Iako ste već ćuli Benjamina Tolića ipak ću dati i njegov komentar:

Gotovo je svaki od tih članaka zaokružena priča koju Pešorda, braneći tradicionalne hrvatske vrjednote od naplavina zatornoga globalnog smeća, slasno ispreda oko aktualna događaja. Stoga bi se te osebujne amalgame mašte i zbilje bilo pravednije žanrovski odrediti kao polemične oglede.

Kako je Pešorda i doktor znanosti doista mi je neshvatljivo kako netko takav ne odgaja mlade hrvatske novinare!

Pored kolumni piše pjesme, kratke priče, kritičke prikaze. Iz osobnog iskustva znam da potpisuje i izvrsne intervjue (Ne šutim zato što je Hrvatska i danas izložena agresiji, Hrvatsko slovo, 6. srpnja 2012..  Prije ove knjige koju danas predstavljamo Pešorda je objavio četiri knjige: Žohari, identitet i Milevine formule (2006.), Tetka u torbi (2007.), Različite pjesme (2008.) i Brod budala (2009.). Objavljuje također prijevode s ukrajinskog, znanstvene članke, književne priloge, recenzije i osvrte u hrvatskim i ukrajinskim zbornicima i časopisima U koautorstvu s prof. dr. sc. Ljudmilom Vasiljevom objavio je priručnik za studente kroatistike u Ukrajini Hrvatski jezik/ Horvatska mova u Lavovu 2000., i drugo dopunjeno izdanje 2007.

Tekstovi u knjizi Nametnička kultura nastali su tijekom nekoliko posljednjih godina i mahom su prvotno objavljeni u Hrvatskom tjedniku ili Hrvatskom slovu, no ima i onih koji ranije nisu objavljivani u tisku ili su pak ponešto promijenjeni u odnosu na objavljenu inačicu

Poslije uvodnog eseja Nametnička kultura koji je autor zamislio kao „tekst u kojem se iznosi i ugrubo argumentira glavna teza o suvremenoj kulturi i stanju zapadne civilizacije uopće“, slijede pet poglavlja.

U prvom Kršćanstvo na raskrižju posebno bih izdvojio tekst  ARGUMENT IZ ZLA od 29.9.12. jer kroz priču o najuspješnijem tzv. lijevom intelektualcu pokazuje se sva bijeda onih intelektualaca koji ne vole svoju domovinu.:

Dvostruki oskarovac Branko Lustig u Zadru je na predavanju školarcima o Holokaustu izjavio da Bog ne postoji, jer da postoji, ne bi dopustio Holokaust. Lustig nije rekao ništa novo, upotrijebio je klasični ”argument iz zla” kao dokaz Božjeg nepostojanja. Međutim, potegnuo je taj prastari filozofski problem očito na krivom mjestu. Pobunili su se roditelji, nastavnici, a i djeca, ne žele da im netko na predavanju o Holokaustu docira o Bogu. Mediji su slučaj podigli na nacionalnu razinu pa je Lustiga u Kninu, gdje je također namjeravao održati predavanje, dočekala prazna dvorana. Učenici nisu željeli doći na njegovo predavanje. Lustig je na to razočarano izjavio: ”Jebeš demokraciju u kojoj ne možeš reći da ne vjeruješ u Boga!”. I tako pokazao da mu ni desetljeća života u demokraciji nisu bila dovoljna da shvati da njegova demokratska prava i slobode završavaju tamo gdje prelaze granicu tuđih prava i sloboda. Njegovo je pravo da tvrdi kako Boga nema, ali i pravo je Kninjana da ne dođu na njegovo predavanje. I to je to, tu priča za normalne i tolerantne ljude završava.

(…)

Što se pak hrvatske demokracije tiče, upravo je prazna dvorana u Kninu dokaz da ona, kakva god bila, još uvijek postoji. Ili možda netko misli da je demokracija bilo ono kada su nas za vrijeme socijalizma tjerali da kolektivno idemo na razne ”Kozare”, ”Sutjeske” ili govore ostarjelih ”narodnih heroja”?

A Lustig je tvrdio:

Državni vrh morao je reagirati na sramotu u Kninu i Zadru.

To zapravo pokazuje što znači jednoumlje i na što se ono svodi. Kada su mu djeca i njihovi roditelji pokazali što misle o onome što radi on se poziva na vlast. Kad ih on snagom svojih argumenata ne može uvjeriti u ispravnost svojih stavova, uvijek to može vlast, zar ne? Jasno je već iz tog primjera zašto u medijima nemamo  državotvornih Hrvata. Pa kada dvostrukom oskarovcu u srazu s djecom i roditeljima mora pomagati vlast, što bi bilo s tzv. lijevim intelektualcima da u medijima može nastupati i netko drugačiji?

U drugom dijelu (Priroda i društvo) možemo naći niz tekstova koji daju daljnu raščlambu zašto su tzv. lijevi intelektualci potrebni svjetskim moćnicima. Tako u tekstu STRAH I NADA Pešorda zastupa tezu da je hrvatska politička povijest tijekom dva desetljeća nakon osamostaljenja paradigmatski primjer dvaju modela vladanja odnosno upravljanja društvom, zasnovanih na dvama temeljnim načelima – načelu straha i načelu nade, pa kaže kako u osnovnome nisu lagali ni Tuđman, ni Račan, ni Sanader (Mesića izostavlja kao nevjerodostojna i beznačajna političara u svakoj od njegovih kvazipolitičkih pretvorba)  – svaki od njih je ostvario ono što je obećao: Tuđman samostalnu, demokratsku i ponosnu Hrvatsku; Račan i Sanader europsku, pokunjenu Hrvatsku.

Naravno, kada jedino oni imaju pravo govoriti – onda su oni naprednjaci. Mo’š mislit. U tekstu BOG I ZNANOST Pešorda raščlanjuje to njihovo „naprednjaštvo“:

Ministar Jovanović, braneći svoju viziju zdravstvenog odgoja, napao je Crkvu i HDZ: ”Karamarko i HDZ se vraćaju u prošlost, jer je to sve što njihova vlada iz sumraka može ponuditi! I sjajno se uklapa u HBK-ov povratak u srednji vijek!”. Tako ministar na svome Facebook profilu, a njegovi anonimni internet-poklonici lupaju još prizemnije: ”To je sukob svjetonazora. Ne može ministar ići s nekim u raspravu da je zemlja okrugla jer ovi drugi tvrdi da nije! Taj je sukob počeo još u doba Galileja, a sada je to samo dobilo točku na i!” (preuzeto iz rasprave na Forumu.hr). U ova dva citata sadržana je sva mudrost ”naprednjaka”, sva njihova argumentacija, a, bojim se, i sve njihovo znanje. Sada znamo zašto je Jovanović proglašen najslabijim ministriom ikad – nije uspio uvjeriti većinu Hrvata kako je zemlja okrugla. A toliko se trudio, zar ne?

U tekstu O ARGUMENTIMA Pešorda komentira jedan od najvećih poraza „naprednjaka“ – referendum o braku. „Naprednjaci“ nisu uspjeli izopačiti Božje zakone., a vidimo i da su uveli i titulu „homofob“ za one koji su najistaknutiji u obrani naše djece. Ove godine to su: prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac , mr. sc. don Damir Stojić, Blanka Vlašić, akademik Željko Reiner, dr. Željka Markić (homofob godine) i Prof.dr. Željko Čorušić. Moram priznati da me iznenadilo što je preskočen dekan Medicinskog fakulteta akademik Davor Miličić. Kolegi Miličiću vjerojatno mnogo više znači slijedeće pismo:

Poštovani akademiče Davor Miličić,

Iskreno i od srca Vam zahvaljujem i čestitam na Vašem, u današnjem vremenu izvrnutih vrijednosti, iznimno važnom, jasno i glasno izrečenom znanstvenom stajalištu vezanom uz osporavanje, desetljećima nam potiho, a danas agresivno nametane tvrdnje da su djeca od rođenja seksualna bića.

Hvala Vam što ste dali do znanja da je takav iskaz i kvaziznanstveno Kinseyevo istraživanje moglo nastati jedino seksualnim zlostavljanjem dojenčadi i male djece, što je zločin.

Zahvaljujem Vam ponajprije kao majka četvero djece, te kao kolegica u akademskoj zajednici.

Zahvaljujem Vam što ste jednostavnu i čistu istinu izgovorili kao osoba koja je i najpozvanija o tome progovoriti.

Zahvaljujem što ste svojim istupom ohrabrili i mnoge druge kolege, pedagoge, odgojitelje, liječnike, roditelje, obitelji…

Hvala Vam što ste, sukladno Hipokratovoj zakletvi, stali u obranu čovjeka i života.

Hvala i svako dobro u svim Vašim budućim nastojanjima.

mr.art. Eva Kirchmayer Bilić,

Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

Gđa Eva je zapravo suradnica Hrvatskog slova.

Vratimo se knjzi.

U trećem dijelu (Polis i imperij) Pešorda razmatra učinke globalizacije na nacionalne države, a posebice na Hrvatsku. Već sami naslovi nekih tekstova puno govore: POSLJEDNJE CARSTVO, POSTMODERNA DRUŠTVA, IDEOLOŠKI NEW AGE, IMPLOZIJA CIVILIZACIJE U 12 KORAKA, CRNE LEGENDE, KOLONIZIRANA BUDUĆNOST, MARXOVA SIROČAD I HRVATSKI ULAZAK U NATO, TKO PROPISUJE SLOBODU?, OBRISI NOVOG TOTALITARIZMA, ŠTO JE OSTALO OD HRVATSKE? IZDANA UKRAJINA, KRAJ DEMOKRACIJE

U četvrtom dijelu (O hrvatskoj kulturi ili jezik nametnik) Pešorda sjajno raskrinkava mnoge poznate lijeve „intelektualce“ (Vedrana Rudan, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Bešker, Hedl, Butković, Klauški, Jergović, Stanković, Matvejević, Šerbedžija, Slavenka Drakulić, Kuljiš, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Dežulović, i njima slični, ali i  one s druge strane kao što je Momo Kapor.)  i njihove poglede. Tu je niz sjajnih tekstova, ali izdvojit ću samo jedan, jer sam sâm sebe još 2003. proglasio Hercegovcem nazvavši jednu svoju knjigu „Hercegovac iz Boke“ i još je posvetio Dariju Kordiću!. To je HRVATSKI KULTURNI ESTABLIŠMENT I SIMBOLIČKI HERCEGOVAC koji Pešorda počinje ovako:

Sva ova gužva oko Glavaša na površinu je opet izbacila bolesnu fiksaciju hrvatske javnosti na simboličkog Hercegovca, oličenje sviju zala ovoga svijeta. Svojedobno sam se, zgađen intelektualno prizemnim lovom domaćih ‘progresivaca’ na nekakav izmišljeni endemski hrvatski nacionalizam, laka srca proglasio nacionalistom, barem dok se bedasti lov ne obustavi. Bilo mi je to lako jer zaslijepljeni nacionalist – budući da sam skloniji kršćanskom univerzalizmu – nisam. Sada je teže. Jer Hercegovac, ni svojom zaslugom ni svojom krivnjom, jesam. Ništa manje nego Mak Dizdar ili Antun Branko Šimić, a, bogme, i zericu više nego Vuk Stefanović Karadžić ili Ruđer Bošković. Stoga mi, parafrazirajući Svetog Jeronima, preostaje jedino reći: Oprosti mi, Gospode, jer sam Hercegovac.

U petom su dijelu (Mimo struje) uglavnom osvrti na knjige. od Ivana Aralice, preko Mate Kovačevića, Benjamina Tolića, naše nove akademkinje Dubravke Oraić Tolić,  fra Rafaela Romića, Julienne Eden Bušić, pa i jedne moje. Zadnja dva teksta ovog dijela i cijele knjige su o  TV priči o životu Zvonke Bušića i Julienne Eden Bušić ”LJUBAVNICI I LUĐACI” i Pešordino obraćanje prijatelju TAIKU. Taik mu je u nekoliko navrata rekao kako mu je Matoševa ”Stara pjesma” predodredila još kao dječarca da svoj život zavjetuje Hrvatskoj. Zato ću i ovo predstavljanje završiti tom pjesmom:

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,

O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,

O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srce koje sniva,

Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,

Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,

Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,

Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,

Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

Josip Pečarić/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari