Pratite nas

Vijesti

Perković i Mustač će u Hrvatskoj služiti kaznu od 20 godina

Objavljeno

na

Bivši obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač koji su u Njemačkoj pravomoćno osuđeni na doživotnu kaznu zatvora zbog odgovornosti za ubojstvo Stjepana Đurekovića u srpnju 1983., kaznu će odsluživati u Hrvatskoj i to u kraćem trajanju jer hrvatsko pravosuđe ne poznaje doživotni zatvor.

Odvjetnik Siniša Pavlović, koji zastupa obitelj Đureković, rekao je Hini da će osuđenici biti prebačeni u Hrvatsku jer su Njemačkoj izručeni pod uvjetom da nakon pravomoćnosti presude budu vraćeni u Hrvatsku na odsluženje kazne.

To je detalj koji su svi zaboravili, kazao je Pavlović, napomenuvši da su hrvatski sudovi tijekom donošenja odluke o predaji obojicu osumnjičenika pitali žele li se nakon eventualnog izricanja presude vratiti u Hrvatsku, na što su oni rekli da žele pa su izručeni pod uvjetom da budu vraćeni.

Nakon što je presuda Vrhovnog zemaljskog suda u Münchenu postala pravomoćna, Njemačka bi hrvatskim sudovima nadležnima za Perkovića i Mustača trebala dostaviti presudu, a ti bi je sudovi zatim trebali ‘prevesti’ u hrvatski pravni sustav.

S obzirom da u Hrvatskoj nema doživotnog zatvora, nadležni sudovi bi prema hrvatskim zakonima i zakonu o pravnoj suradnji trebali njemačku kaznu pretvoriti u maksimalnu kaznu za takvo nedjelo prema hrvatskim propisima, a to bi bila kazna od 20 godina zatvora, rekao je Pavlović.

Iako hrvatski zakon sada za ubojstvo predviđa kaznu zatvora do 40 godina, sudovi trebaju primijeniti kaznu prema zakonu koji ide u korist osuđenika. Ako su se kazne mijenjale i u jednom su periodu bile niže kazna uvijek se ide u korist osuđenika, rekao je Pavlović.

Perkovićev odvjetnik Ante Nobilo kaže također da je povratak Perkovića i Mustača tehničko pitanje pa se dvije države trebaju samo dogovoriti o transferu, s obzirom da su Nijemci prihvatili hrvatski uvjet iz rješenja o izručenju po kojem moraju biti vraćeni u Hrvatsku na izdržavanje kazne.

Za pravomoćnu presudu Perkoviću i Mustaču, Pavlović je rekao da je očekivana.
Mi govorimo otkad je izrečena prvostupanjska presuda da je šansa da ju se sruši gotova nikakva. To se pokazalo točno nakon godinu i deset mjeseci, Vrhovni sud u Karlsruheu nije ni zakazivao sjednicu nego je reviziju odbacio kao irelvantnu, rekao je Pavlović.

Nobilo je, međutim najavio podnošenje tužbe Europskom sudu za ljudska prava koju će temeljiti na nedostatku prava na nepristrani sud i na pošteno suđenje.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Povijesna paradigma jednog književnika!

Objavljeno

na

Objavio

Listajući najnoviji broj Hrvatskog tjednika od 17. siječnja 2019.g. kojeg sam nekad redovno kupovao i čitao, u zadnje vrijeme baš i ne, iz više razloga koji nisu vezani na sam tjednik.

Naišao sam na članak akademika Ivana Aralice, pod nazivom: Tuđmanova slobodna hrvatska država počiva i na idejama ustaškog pokreta, ali i na viziji hrvatskih partizana.

Radi razrjašnjenja citirat ću uvodni dio teksta “ Oba pokreta, i  ustaški i partizanski, u ideji su bili pozitivni. Cilj ustaštva bio je stvoriti samostalnu hrvatsku državu,a  cilj partizanije bila je njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. U izvedbi su oba pokreta obilovala brojnim negativnostima, ali partizanija je ostavila strašnije posljedice jer je trajala 45 godina dulje-“ (Završen citat”)

Sve je to apsurdno, i ne odgovara povijesnim činjenicama. NDH je stvorena u nemogućim uvjetima, da bi se osjećala i ponašala  kao samostalna država, nije bilo u pitanju samo stvaranje države, već pitanje golog preživljanja naroda i njegovog opstanka, u uvjetima svjetskoga rata. Genocid na Hrvatsku je pripreman još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zapravo već od samog njenog početka.

NDH nije imala gotovo nikakav manevarski  prostor, zaposjele su je vojske tada najjačih država na tlu Europe Italije i Hitlerovog Trećeg Reicha i po utjecaju podijelile njen teritorij na njemačku i talijansku zonu. Još unutar toga došlo je do brutalnog četničko-komunističkog unutarnjeg ustanka, prvenstveno radi uništenja bilo kakve hrvatske države, i nedopuštanje njenim protagonistima da se učvrste.  S tih razloga  borila se još i za očuvanje državnog teritorija, koji im je otiman od lažnih saveznika Italijana, glavnih suradnika Četnika. U datoj situaciji taj prostor nisu mogli spasiti da su se digli na glavu, poglavito ne u Dalmaciji, sve do kapitulacije Italije godine 1943.

Padom Italije Dalmacija i Istra s nekim otocima, preko noći postale su slobodne  bez ikakve talijanske vojske na njenom tlu.

Daljna borba za Dalmaciju vodila se između Njemaca, ustaške vojske i partizana, sve u cilju tko će se prvi dočepati dalmatinskih gradova koje napušta talijanska vojska. U tome su najbolje prošli partizani jer im je talijanska vojska predala sve vojarne i vrlo veliki arsenal oružja.

Autor govori o “partizanskoj viziji” , da je cilj hrvatskih partizana bio njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. Prvo, autor u svom članku govori o viziji hrvatskih partizana, a ne o viziji hrvatskih  komunista koji su bili vrlo utjecajni, a  partizanija je bila mahom regrutirana iz redova sirotinje, težaka, ribara i sl. i služila je kao topovsko meso.  U političkom smislu u tom pokretu nisu imali nikakvog većeg utjecaja.

Neka nas Bog sačuva te vizije, jer tada među partizanima , posebno među komunistima nije se smjelo izgovoriti riječ Hrvatska, a kamo li da bude što veća u što manjoj Jugoslaviji. Upravo je bilo obrnuto – borba za što manju Hrvatsku u što većoj Jugoslaviji.

Hrvatska zbog te partizanske, bolje kazano “vizije” hrvatskih komunista (jugokomunista) izgubila je trajno ogromne teritorije; cijelu BiH, Boku Kotorsku, cijeli istočni Srijem sve do Zemuna, hrvatski dio Bačke, te neki drugi dijelovi dodijeljeni Sloveniji.

To je bila najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. A nisu to morali učiniti, da su barem sačuvali Mačekovu Banovinu, jer su politički bili  vrlo utjecajni. A posebno u toj svojoj “hrvatskoj” viziji, nisu smjeli izvršiti poratne  pokolje nenaoružanog hrvatskog naroda , civila i vojske koja se predala – s nekoliko stotina tisuća žrtava, od kojih su  barem 99% bili nevini  ljudi, od čega se ni dan danas Hrvatska nije u demografskom smislu oporavila. (Te strahote koje  smo mi učinili Hrvatima, to nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Bili su to obični, neškolovani ljudi, radnici, seljaci koji nisu nikome ništa  napravili, ali da bi Jugoslavija mogla živjeti ti ljudi su morali umrijeti) – (Milovan Đilas)

I danas ta “partizanska (jugokomunistička) vizija “ poput crnih oblaka prijeteći nadvila se nad Hrvatsku, da je poput lešinara rastrga, da bude još manja u još većoj Jugoslaviji.

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Uhićen mladić koji je na spomeniku Franji Tuđmanu nacrtao srp i čekić

Objavljeno

na

Objavio

Uhićen je mladić koji je na kip Franje Tuđmana nacrtao grafit, javlja policija.

Dovršeno je kriminalističko istraživanje nad 24-godišnjakom zbog sumnje da je na Tuđmanov kip nacrtao srp i čekić.

U srijedu je zagrebačka policija objavila fotografije mladića te pozvala one koji imaju neka saznanja da im dojave o kome se radi. Policija je priopćila da je dovršila kriminalističko istraživanje nad 24-godišnjakom “zahvaljujući suradnji s građanima” nakon objavljene fotografije mogućeg počinitelja na policijskoj mrežnoj stranici.

“Sumnja se da je 5. siječnja 2019. godine oko 23:55 sati došao do Ulice hrvatske bratske zajednice, sprejem crne boje koji je donio sa sobom na postolju spomenika “Franjo Tuđman – prvi hrvatski predsjednik” nacrtao grafit i otišao.

Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja osumnjičeni je predan pritvorskom nadzorniku, a posebno je izvješće dostavljeno nadležnom državnom odvjetništvu”, priopćeno je iz policije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari