Pratite nas

BiH

Perković skuplji 
od Balea – politička 
šteta neprocjenjiva

Objavljeno

na

Politička 
šteta neprocjenjiva       Hrvatska nije ptičji rezervat, ali ni 
brlog zaštićenih komunističkih medvjeda i njihovih privilegiranih mladunaca

[pullquote_right]To što je npr. Saša Perković savjetnik zadnje dvojice predsjednika nema nikakve veze s time što mu je Josip Perković otac. Nitko to nije ni znao kad je priman na posao, niti je predsjednike zanimalo je li mu Marko Perković Thompson brat ili Sandra Perković kći. Nema nepotizma, posao je dobio po kriteriju stručnosti i pravednosti.[/pullquote_right]

Za precizno sondiranje dubine “priče” koju vladajući pokušavaju prodati javnosti kako bi opravdali svoje zadnje postupke, dovoljno je napraviti jednostavnu mentalnu vježbu. Pokušajmo se staviti u poziciju naivnog subjekta koji im doista vjeruje i pokušava dobronamjerno uklopiti sva njihova izmotavanja i opravdanja u koherentnu sliku svijeta. Što su argumenti vladajuće klike plići i proturječniji to se više spušta razina inteligencije zamišljenog idealnog građanina koji bi im povjerovao. U njegovoj glavi trenutačno bi trebalo nepokolebljivo vrijediti sljedeće: Hrvatska je pravna i ozbiljna država, koja ima dostojanstvo i muda pa je u zadnji tren prije ulaska u Uniju uvela zakonsko ograničenje na primjenu europskog uhidbenog naloga na djela počinjena nakon 2002., što je najnormalnija stvar na svijetu. Zli kolonijalisti iz Bruxellesa su odmah nešto prijetili, ali bilo je jasno da nam ne mogu ništa. Ipak, umiješali su se HDZ-ovi dezinformatori koji su ih nagovorili da uvedu sankcije pa eto, kao izraz dobre volje, promijenit ćemo taj zakon, ali tek sljedećeg ljeta, jer ne valja žuriti.

 

Inače, taj naš državnički i europski potez koji je razljutio Merkelicu nema nikakve veze sa zločinima za koje Njemačka tereti bivše čelnike jugoslavenskog SDB-a, već se njime htjelo spriječiti da Finci ili Portugalci, a pogotovu Irci ne podižu optužnice protiv naših branitelja. Hrvatska nije ptičji rezervat, kao što misle neki u Europi, a ni brlog zaštićenih komunističkih medvjeda i njihovih privilegiranih mladunaca, kao što tvrde domaći izdajnici. To što je npr. Saša Perković savjetnik zadnje dvojice predsjednika nema nikakve veze s time što mu je Josip Perković otac. Nitko to nije ni znao kad je priman na posao, niti je predsjednike zanimalo je li mu Marko Perković Thompson brat ili Sandra Perković kći. Nema nepotizma, posao je dobio po kriteriju stručnosti i pravednosti. Neće se s Hrvatskom nitko poigravati, svi oni se mogu ugledati na nas po pitanju pravne države. Naša pravedna borba će na kraju rezultirati njemačkom kapitulacijom.

 

Malo tko je vjerovao da će se ići tako daleko. Predviđao sam da se nakon ulaska u EU zadugo neće dogoditi ništa posebno i da ću do kraja godine moći utvrditi kako je jedina promjena to što je okončana desetljetna neuroza zbog ulaska, dakle što je mit završio. Smatrao sam da će tek tada početi “normalno” profiliranje političke scene i da će susret sa stvarnošću nakon okončanja iluzije da će nam EU riješiti sve probleme biti blagotvoran u smislu realističnog suočavanja s temeljnim društvenim problemima.

 

Ali bio sam potpuno u krivu smatrajući da neće biti brzih, a važnih, posljedica ulaska u Uniju. To što se događa zadnjih tjedana na relaciji službeni Zagreb – Bruxelles mogao bi biti konačni početak hrvatske tranzicije od (post)komunističkog društva u demokratsko, za koju smo, očito naivno, vjerovali da se dogodila znatno prije. Prva neposredna posljedica ulaska u EU, stupanje na snagu europskog uhidbenog naloga, izazvala je tektonske poremećaje na našoj političkoj sceni, počela otkrivati stvarne temelje i karakter hrvatske države i društva, a prije svega elite koja ga je sazdala. Za zakon koji je vladajuća koalicija donijela u Saboru zadnji radni dan prije 1. srpnja ispravno se u javnosti ustalilo ime “lex Perković” jer, unatoč plitkim spinovima koje sve bezvoljnije ispuštaju u javnost, taj potez nije imao nikakvog drugog smisla osim sprečavanja izručenja osobe koju Njemačka optužuje za organiziranje politički motiviranog ubojstva njemačkog državljanina na njemačkom tlu, u službi totalitarnog režima.

 

Javnost se nemušto pokušavalo uvjeriti kako je to nekakav državni interes, kao da se Perkovića progoni zbog nekih postupaka kojima je silno zadužio hrvatsku stvar, a ne zato što je optužen da je kao čelnik jugoslavenske službe organizirao ubojstvo nenasilnog hrvatskog emigranta.

Hrvatska je postala prva zemlja koja se odmah nakon ulasku u EU suočila sa sankcijama jer njezin zakon o uhidbenom nalogu nije u skladu s europskom pravnom stečevinom.

 

Europska komisija je službeno pokrenula proces zamrzavanja novca predviđenog za potporu ulasku Hrvatske u schengenski režim. Domaći mediji ističu da će Hrvatska ostati bez 80 milijuna eura, kao da je to glavni problem. To je nešto manje od nedavnog transfera Garetha Balea iz Tottenhama u madridski Real. Puno je, naime, gora politička šteta koju je nemoguće do kraja procijeniti, ali je sigurno da će trebati godine, možda i desetljeća, da se promijeni na samom ulasku zapečaćeni imidž balkanske nedođije kojom i danas drmaju osumnjičeni ubojice i njihovi nasljednici i jataci.

Nakon tog pritiska Vlada pokazuje spremnost da se sporne odredbe povuku, ali tek u srpnju sljedeće godine. Zašto baš tada? Zašto ne u veljači 2014. ili u lipnju 2087.? Čekaju li da se “biologija” smiluje, ili da se dobije na vremenu za organiziranje političke kontrole štete koja za njihov milje može nastati nakon ispitivanja Perkovića na njemačkom sudu?

Njemački mediji su zadnjih dana postavili nekoliko ispravnih dijagnoza hrvatskog društva, među kojima se ističe teza kako je nakon 1990. u Hrvatskoj došlo do promjene sistema, ali ne i političke elite. Malo tko je, do ovog slučaja, mogao vjerovati da su ostaci starog režima toliko žilavi da i nakon gotovo četvrt stoljeća i dalje drže za jaja ovu državu, koja se za njih spremna žrtvovati kao za vojnika Ryana, umjesto da ih je odavno procesuirala.

No kako očekivati takvo što kad su u medijima, akademskoj i kulturnoj zajednici i dalje ostali dominantni oni koji su to bili i u vrijeme države koja je svoje službenike slala po Europi da sjekirom u glavu vode dijalog s političkim neistomišljenicima.

Nino Raspudić/VLM

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari