Pratite nas

Razgovor

Pero Kovačević: Nažalost još živimo u Platonovoj špilji

Objavljeno

na

 Razgovor s Perom Kovačević o aktualnim političkim pitanjima

Prošle su četiri godine od tragičnog završetka ovozemaljskoga života Zvonka Bušića, o čemu pišete u najnovijoj kolumni. Kako gledate na Hrvatsku četiri godine nakon Bušićeve smrti? Živimo li još uvijek u Platonovoj špilji?

Zvonko je napisao dva oproštajna pisma, supruzi Julienne, rodbini, prijateljima i Hrvatima u kojima ih moli za oprost zbog onoga što je učinio, jer više nije mogao izdržati. Na jednom mjestu u pismu kaže da više nije mogao živjeti u Platonovoj pećini. Očito mu je bilo lakše sanjati slobodnu Hrvatsku uz sve nevolje koje je prošao nego izdržavati hrvatsku zbilju.

Ostavio nam je i poruku i znakovitu metaforu o Platonovoj pećini. Ljudima koji predugo žive u mraku, koji ne znaju ili neće izaći iz mraka, a kad se neki od odvaži i krenu prema svjetlu, onda ih ono zaslijepi, jer je navikao samo na mrak. Nije govorio samo o sebi kad je napisao kako ne može više živjeti u Platonovoj pećini, htjeli mi to ili ne priznati – mislio je i na nas. Mi smo ti koji smo izabrali živjeti u mraku.

Nažalost još živimo u Platonovoj špilji. Metoforički rečeno vidljivo je svjetlo koje vodi iz Platonove ćelije, ali još nismo spremni napraviti pravi iskorak za izlazak iz nje. Vrijeme nam je na izmaku, mladi se iseljavaju, odlazi nam hrvatska izvrsnost i budućnost, a ništa sustavno ne činimo da taj trend promijenimo, a Hrvatska se dnevno osirumašuje u ljudskim, intelektualnim i prirodnim resursima.

Trg maršala Tita sad je i formalno preimenovan u Trg Republike Hrvatske. Je li ovim potezom barem simbolički započelo osvjetljavanje Platonove špilje?

Započelo je, ali pred nama je dug put. To je tek početak jer se boljševici koji sebe nazivaju „antifašistima“ ne žele pomiriti s činjenicom da su izgubili pozicije gospodara Hrvatske. Tito njima služi kao krinka za povrat njihovih položaja i pozicija gospodara Hrvatskom koje su imali u komunističkom režimu. Proklamirali su dvostruka mjerila u kojima sebe nazivaju „antifašistima“, baštine iste „vrijednosti“ koje je baštinio Staljin, Tito i drugi komunistički diktatori. Jednako su „antifašisti“ kao što su antifašisti Staljin, Pol Plot, Nicolae Ceauşescu i drugi komunistički diktatori.

Slažete li se da je micanje Titova trga tek početak, a da je još važnije uklanjanje mentaliteta i naslijeđa Titovih sljedbenika koji i danas brane njegovu vladavinu?

Upravo tako. Oni brane i žele povrat svojih pozicija iz komunističkog režima. Početkom Domovinskog rata bili su sezavukli u mišje rupe, (uglavnom inozemne, što dalje od krvi i patnji), sada su glasni i preglasni, vladaju medijskim prostorom i ne vole današnju Hrvatsku, izraslu na temeljima Domovinskog rata.

Oni za sebe vole reći da su „antifašisti“. Kako oni poimaju današnji „antifašizam“ , zorno pokazuje njihova ikonografija i parole na klasičnom boljševičkom skupu ovog tjedna u Zagrebu. Za njih antifašizam nije skup vrijednosti već je bio i ostao ideologija.

Jesu li hrvatske zastave iz vremena jugoslavenskog socijalizma i crvene zastave sa srpom, čekićem i zvijezdom, koja je neodoljivo podsjećala na zastave nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, kojima se mahalo na skupu boljševika u Zagrebu, simbol antifašizma ili su bili i ostali simbol komunizma i boljševizma.

Sačuvaj nas Bože njihovog“antifašizma“ i poimanja demokracije.

Ovih je dana aktualno pitanje ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu s pozdravom “Za dom – spremni!”. Kako bi se po Vama trebalo postaviti prema ovom pitanju?

Podsjećam javnost što sam govorio o pravnom statusu i zakonskim uporištima (znakovlju) HOS-a na Okruglom stolu HOS-a 2015. godine.

Isto sam na sastanku u Ministarstvu uprave 28. lipnja 2017., na istu temu u vezi interpelacije o ploči poginulim hrvatskim braniteljima u Jasenovcu, rekao ministru Lovri Kuščeviću:

1. Predsjednik Tuđman je 1. listopada 1991 donio zapovijed (koju je sam napisao) da postrojbe HOS-a ulaze usastav zapovjedništava zbornih područja OS RH;

2. Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. sukladno odredbama Službovnika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH;

3. Pokojna Vera Stanić i ja smo 1994. uspjeli uvjeriti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška da se prizna status hrvatskog branitelja pripadnicima HOS-a;

4. U Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji uvrstio sam pripadnike HOS-a (1996);

5. Grb Udruga HOS-a odobrile su službe u Grada Zagreba i uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade.

Napominjem kako je, u skladu s europskom pravnom praksom u odnošenju prema simbolima, ključno sagledati kontekst u kojem se pojedini simbol pojavljuje, odnosno veliča li on u konkretnom slučaju totalitaran režim. Ja odgovorno tvrdim da dragovoljci koji su, takoreći, goloruki krenuli na treću armiju svijeta, u glavama nisu imali ni ustaše, ni partizane, već svoje obitelji, svoje domove, svoju postojbinu i bili su spremni za nju umrijeti, a mnogi, nažalost, i jesu.

Oni su bili spremni za obranu svog doma, a ne ni za Tita, ni za Pavelića, i zato mislim da ploču sa spornim natpisom uopće ne bi trebalo stavljati u kontekst nekakve fašizacije društva, jer se time njihova uloga u Domovinskom ratu minorizira. Time se, posredno, minorizira i sam Domovinski rat, ne kao obrambeni rat od vanjskog neprijatelja, već kao građanski rat (to je teorija koju nam godinama žele nametnuti stari krojači povijesti, Englezi i Francuzi) u kojem se rješavaju stare, desetljećima neriješene, razmirice. U pozadini tog zahtjeva, čini mi se, stoji namjera revizije Domovinskog rata. Pokušali su to kroz presudu Gotovini, Markaču i Čermaku, spriječili smo ih u tome. Nisu odustali i opet marširaju pod lažnom zastavom tzv. „antifašizacije“.

Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović prošla je polovicu mandata na čelu Republike Hrvatske. Kako ocjenjujete njezine rezultate na čelu države?

Najveći krimen Predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović za njezine protvnike je upravo činjenica što je pobijedila na predsjedničkim izborima.

Predsjednica je pozitivna pojava u sadašnjoj tužnoj hrvatskoj zbilji. Napravila je bitan iskorak u vanjskoj politici. Objektivno gledano, njezine ovlasti su u odnosu na očekivanja građana skromne, vjerujem da će do kraja mandata uspjeti ostvariti dio svojih obećanja. Sve ankete i dalje pokazuju da ju većina naroda percipira kao najpozitivniju političku osobu u Hrvatskoj.

Kako gledate na dosadašnji mandat Plenkovićeve Vlade?

Građani su imali i imaju velika očekivanja od Plenkovićeve Vlade. Najveći problem ove Vlade je što se dugo vremena bavi sobom.Sretna joj je okolnost da, u ovom trenutku,uopće nema oporbe. Paradoks je da građani nisu zadovoljni radom Plenkovićeve Vlade, a isto tako bi opet na izborima dali povjerenje nekoj novoj Plenkovićevoj Vladi.

Nadam se da će konačno početi rješavati brojna pitanja koja su obećali, jer će uskoro, ako se svi ne okrenemo radu i budućnosti, od jedne od najljepših zemalja na svijetu ostati samo ime. Naše političke elite moraju osvijestiti da ovdje nisu zbog svoje osobne ambicije i koristi, već su predstavnici naroda koji im je dao mandat, da u njihovo ime rade za dobro svih nas. Ta činjenica kao da je ispala iz fokusa velike većine naših političara, koji svjesno ili iz neznanja više škode, nego rade za svoj narod i domovinu. Otvoreno mogu reći da sam vrlo nezadovoljan smjerom u kojem naša zemlja ide, bacanjem „crvenih krpa“ pred nosove građana, da im se skrenu misli od totalnog osiromašivanja, nefunkcioniranja institucija države, nedostatku potpune vizije smjera u kojem idemo, netransparentnosti itd. To je mrak o kojem je Zvonko govorio, mrak iz kojeg se ne znamo ili nam ne daju da se izvučemo.

Davor Dijanović / HKV

Pero Kovačević: Pravna država, politička korupcija, moć i vlast

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić: Nikome se ne sudi za Škabrnju

Objavljeno

na

Objavio

Uz Vukovar, i Škabrnja je simbol stradanja u Domovinskom ratu. Sutra i oni odaju počast svojim mještanima i stradalima u ratu.

Samo u jednom danu, u tom malom ravnokotarskom mjestu ubijeno je 43 ljudi – nema obitelji koja u ratu nije nekoga izgubila. Škabrnja će se sutra prisjetiti tog dana, svojih najdražih, a mnogi su već danas ondje pristigli.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje u razgovoru za Studio 4 prisjetio se ratnih dana i opet naglasio kako za zločin u Škabrnji nitko još nije odgovarao. Dodao je kako se boji da će to tako i ostati.

Kazao je kako je prije mjesec dana bio na ponovljenom suđenju Stanišiću i Simatoviću na Haškom sudu za kojega smatra da je politički i da želi izjednačiti žrtvu i agresora.

Podsjetio je kako je Ratko Mladić “ispekao zanat na Škabrnji” nakon čega je unaprijeđen u generala. “Njemu se sudi za zločine počinjene u BiH , ali ne i za Škabrnju. Za to je krivo hrvatsko pravosuđe, hrvatska politika i hrvatska diplomacija.

U Šabrnji su bili visoki činovi, a krvnika se ne može osloboditi”, kazao je Miljanić koji za neke visoke JNA zna i točno gdje žive. “Hrvate zatvaramo, a aboliramo one koji su radili zločine nad Hrvatima”, dodao je.

Na pitanje kako danas žive Miljanić je kazao da je “hrvatska država u Škabrnju uložila puno sredstava, bez obzira o čijoj se Vladi radi – Šabrnji se davalo”. Osobito su ponosni što je OŠ u Škabrnji jedna od najboljih i najvećih škola u bivšoj općini Ravni kotari.

“Škabrnjani opet žive svoj život – život poštenih i radinih ljudi koji se svakodnevno bore za svoju egzistenciju. Ali ih boli neučinkovitost hrvatskog pravosuđa. Ne znam kome podilazimo i zašto”, rekao je Marko Miljanić.

Mladen Pavković: Sramota. Optužujete, sudite i zatvarate hrvatske branitelje, ali ne i one koji su razorili Škabrnju!

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zlatko Hasanbegović: Nisam ja komesar za ulice

Objavljeno

na

Objavio

U Novom danu N1 televizije gostovao je Zlatko Hasanbegović, saborski zastupnik i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Neovisnih za Hrvatsku.

Neovisni za Hrvatsku zatražili su da se na sjednici zagrebačke Skupštine 30. studenog uvrsti u dnevni red tema uklanjanja biste partizanskom narodnom heroju Ivi Loli Ribaru. Zašto je Vama to važno?

Dakle, riječ je o inicijativi koja je upućena u skupštinsku proceduru prije dva mjeseca. Bista je postavljena mimo procedure i skupštinskog statuta o komunalnom redu. Naš zahtjev koji sad dolazi na dnevni red ima političku pozadinu, ali najvažnije je da ima i pravu proceduralnu pozadinu. Mi smo protiv toga da se u 21. stoljeću u javnom prostoru ističu simboli propale jugoslavenske baštine.

Građani ne znaju da ovdje nije riječ o spomeniku koji u kontinutetu egzistira u zagrebačkom javnom prostoru. U Zagrebu postoje na destine spomenika ostavštine bivše Jugoslavije i nikada nam nije palo na pamet da tražimo uklanjanje, ali je ovdje je isključivo riječ o činjenici da se odlukom gradonačelnika uzurpirala i poništila odluka gradskih tijela iz 1996., a kad je donesena odluka da se ta bista ukloni. Nije riječ ovdje o vandalskom činu, već o redovitoj proceduri uklanjanja biste koja je bila pohranjena u Povijesnom muzeju i imala svoj broj.

Zašto je to Bandić napravio?

Ne bih spekulirao, bit naše inicijative je da zastupnike u Skupštini upoznamo s činjenicama. Ovdje je riječ o načelom pitanju može li se kršiti skupštinski poslovnik o komunalnom redu. Gospođa Švaljek je jučer posprdno govorila o našoj inicijativi. Dakle, ovo je sad prigoda se ona izjasni i oni iz oporbenog dijela Skupštine, a koji su nastupali kao morali arbitri. Pitanje je jesu li sad spremni štititi odluke Gradske skupštine ili su iz ideoloških razloga spremni sve to pogaziti.

Dakle, želite reći da vi kao stranka nemate ništa protiv lika i djela Ive Lole Ribara već je riječ o kršenju procedure?

Tako je, jer je to jedino pravno utemeljenje. Tako bi postupili i da je riječ o bilo kojem spomen obilježju. Osim što smo protiv toga sa se u 21. stoljeću u javnom prostoru ističu simboli propale jugoslavenske baštine.

Kako Vi doživljavate kritike jednog dijela Zagrepčana nezadovoljnih radom Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova? Ima li puno zahtjeva za preimenovanjem ulica?

Interes građana je iz poznatih razloga puno veći nego je ranije bio, dnevno dobivamo utemeljene inicijative i one koje to nisu. Od istaknutih sportaša, poput zahtjeva da u Zagrebu imamo ulicu Josipu Kužeu, a što je i meni biliska inicijativa, do Janka Bobetka, a što je izazvalo različite kontroverze. Postoje jasni propisi i procedure koje donosi skupštinska većina, a ja nisam komesar za ulice i nisam uzurpator i ne mogu nametati prijedloge ideološki.

Postoje li i zahtjevi za uklanjanje nekih imena ulica?

Postoje i prijedlozi za promjene različitih imena. To su osjetljiva pitanja, u Zagrebu postoje ulice po ljudima koji ih ni na koji način nisu zaslužili. To ne treba kriti, o tome će se razgovarati.

 

Hasanbegović i Esih žele ukloniti bistu Ive Lole Ribara

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari