Pratite nas

Razgovor

Pero Kovačević: Vlast mora početi konačno djelovati ili nas ne će biti

Objavljeno

na

Razgovor s Perom Kovačevićem: O aktualnim političkim i društvenim pitanjima

U Hrvatskoj se trenutno prikupljaju potpisi za raspisivanje referenduma za otkazivanja tzv. Istanbulske konvencije i za promjenu izbornog sustav. Kako komentirate te inicijative?

U tijeku je prikupljanje potpisa za dva referenduma koji nisu po volji vlastodržaca odnosno vladajuće „klike“,“velikih“ stranaka i „službenih medija i to prikupljanje potpisa za održavanje referenduma o izmjenama izbornog sustava i za otkazivanje Istanbulske konvencije.

Naravno da podržavam obje referendumske inicijative jer je to jedini način da se izmjeni nakaradni izborni sustav i obveže vladajuća klika na postupanje po traženju naroda, a ne interesnih lobija i krugova koji upravljaju Hrvatskom. Pozivam sve građane koji to nisu učinili da daju svoje potpise za obje inicijative.

Vladajuća „klika“ udružena s interesnim skupinama protuzakonito po svako cijenu koristi sve prigode da bi spriječila prikupljanje potpisa. Ova činjenica dovoljno govori da se boje ovih incijativa i to je dovoljan razlog da svi podržimo inicijative.

Protivnici inicijative „Narod odlučuje“ govore o ukidanju prava manjina. Međutim, u mnogim drugim zemljama EU nigdje ne postoje prava kao u Hrvatskoj?

Uvijek nastojim argumentirano govoriti i raspravljati o svim problemima pa ću to učiniti i sad. Imaju li zastupnici nacionalnih manjina opći politički mandat da mogu odlučivati o pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat?

Na ovo pitanje, analizu našeg izbornog rješenja o zastupljenosti manjina, odgovor na pitanje o zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u članicama Europske unije možete naći odgovore u ovoj analizi.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina. Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru imaju dvadeset i dvije nacionalne manjine. Neke samostalno, neke zajednički, odnosno prema zakonu predstavlja ih ukupno osam zastupnika.

Taj je zakon po mnogočemu jedinstven u Europi kao i u svijetu, stoga i ne čudi da se već godinama lome koplja o tome je li loš i treba li ga mijenjati ili je pak samo napredan.

Prema podatcima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Isto tako i Švicarska i Turska nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu.

Zanimljivo je da Italija u svom Ustavu (članak 67.) naglašava da ‘svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju‘. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.

Milorad Pupovac, Furio Radin i ostali ljevičari i naravno šire lažnu propagandu i govore o ukidanju prava manjina što je notorna laž. Naime, nitko ne govori građanima da je preporuka Venecijanske komisije da predstavnike nacionalnih manjina ne treba birati na povlašteni način!

Zemlje koje su u EU smatra se da su dosegle dovoljan demokratski standard glede tretiranja manjinskih prava. Ova naša čini se jedino nije dosegla standard za zaštitu većine od stranaka i pojedinaca bez legitimiteta!

Dakle, pitanje na referendumu trebalo je biti još radikalnije i ponuditi mogućnost potpunog brisanja posebnih lista koje većina pripadnika manjina ionako ne koristi, a služe da bi nekoliko ljudi vječno dobro živjeli i igrali se moći!

Što reći o peripetijama vezanima uz najnoviju aferu „mailovi“? Nastavljamo li i dalje stazama najprimitivnijeg klijentelizma?

U Hrvatskoj ne postoji jasna razlika između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom koji se provodi, koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba.

Stoga se ne trebamo čuditi razmjerima afere Hotmail, ponašanju Martine Dalić, grupe Borg, Andreja Plenkovića i ostalih. U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost.

Evo nekih od primjera zbog čega sve dužnosnici u uređenim državama daju ostavke:

• Britanski ministar unutarnjih poslova David Blanket ostavku je podnio jer je zatražio požurnicu za rješavanje radne dozvole dadilji svoje prijateljice.

• Švedska ministrica Maria Borelisu je ostavku podnijela jer je dadilju zaposlila na crno. • Druga švedska ministrica je službenom karticom kupila čarape jer nije imala gotovine, novac za čarape odmah je vratila, ali je podnijela ostavku koja je prihvaćena.

• Aida Hadžalić, bivša ministrica za visoko i srednje obrazovanje Kraljevine Švedske podnijela je ostavku nakon što ju je policija zaustavila za volanom i našla joj 0,2 promila alkohola u krvi.

• Britanska zastupnica u parlamentu je podnijela ostavku zbog nepravilnosti u obračunu putnih troškova. Ostavku je dala i zbog činjenice da joj je muž službenom karticom platio najam dva filma u videoteci.

• Francuska ministrica vanjskih poslova podnijela je ostavku nakon što se s ljetovanja umjesto komercijalnim letom vratila avionom tuniskog predsjednika.

Martina Dalić čak javno izjavljuje da nema namjeru dati ostavke jer ona jednostavno kazano živi u Hrvatskoj, u kojoj je sustav vrijednosti već godinama u dubokoj krizi.

U javnost su prvo procurili ugovori Agrokora s raznim savjetnicima i PR stručnjacima za kriznu komunikaciju čije je honorare predsjednica Republike opisala kao “duboko nemoralnima”, Gordan Jandroković “nesimpatičnima”, a premijer branio svoju štićenicu, iako vrlo vjerojatno nije sretan zbog već zaboravljene afere oko Agrokora.

Prvo su procurili ugovori s Texo Managmentom, bivšom tvrtkom Ante Ramljaka, s kojom je Agrokor sklopio suradnju i svaki tjedan za usluge savjetovanja prima 243 tisuće kuna. Potom smo doznali da su angažirani i stručnjaci za krizno komuniciranje, odnosno jedna agencija, koja usluge PR-a i komuniciranja tjedno naplaćuje deset tisuća eura. Cifra je to koju je osudila većina PR struke, koji tvrde kako su to pretjerani i potpuno neprimjereni iznosi. Ukupna naknada profesionalnim savjetnicima do okončanja postupka izvanredne uprave i nagodbe procjenjuje se na oko 58 do 69 milijuna eura.

Nakon toga, ovih dana je izbila afera Hotmail. Iz objavljene dokumentacije i mailova jasno se vidi kako funkcionira Plenkovićeva Vlada.

Vidljivo je kako su Andrej Plenković i Martina Dalić koristili laž kao sredstvo političkog komuniciranja s građanima, namjerno obmanjivali hrvatsku javnost govoreći neistine o stanju u Agrokoru.

Žalosna je činjenica da su Andrej Plenković i Martina Dalić kao premijer i potpredsjednica vlade iskoristili svoje položaje i povlaštene informacije kako bi posebna skupina koju je birala Martina Dalić mogla zaraditi na poslovima u Agrokoru nakon 10. travnja. U uređenim državama se trgovina povlaštenim informacijama kazneno goni, a počinitelje kažnjava s najmanje pet godina zatvora.

Nadalje, iz mailova i dokumentacije je isto tako jasno kako su Plenković i Dalić, ne vodeći računa o javnom interesu i transparentnom vođenju procesa sanacije Agrokora, privatnim osobama, koje nisu bile vezane ni za jednu javnu funkciju, odavali ne samo povjerljive pravne i financijske podatke nego i sadržaje povjerljivih razgovora članova Vlade s investitorima, bankarima i diplomatima iz Rusije te ostale pravne i financijske podatke koji nisu bili poznati javnosti.

Naime, vlasnici i predsjednici brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona te izvukli osobnu korist s obzirom na to da je na kraju, na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

U uređenim pravnim državama Martina Dalić bi istog trena dala ostavku, odnosno bila razriješena. Organi gonjenja bi radili svoj posao. Naravno mi nismo uređena pravna država, a ovu aferu će zamijeniti neka druga afera, dok će dužnosnici HDZ- a prema nalogu Plenkovića i Jandrokovića širiti optimizam.

Sve da je grupa ljudi koja je pisala lex Agrokor doista i radila u javnom interesu, nesporna je činjenica da je ta grupa radila i u svoju korist.

U uređenim zemljama koji imaju jasne standarde Andrej Plenković bi dao ostavku jer potupnp nevjerodostojan, ulovljen u laži i podupiranju političke korupcije, omogućava interesnim skupinama i lobijima tipa grupe Borg da upravljaju zemljom, donose odluke po svojoj mjeri, a Vlada, Sabor i ostale institucije su im „smokvin list“.

Hoće li HDZ-ova vlada preživjeti ovu krizu? I koliko je Plenković uopće autonoman u vođenju Vlade s obzirom na utjecaj Pupovca i HNS-a?

Plenkovićeva Vlada je u vrlo ozbiljnoj krizi i više ne kontroliraju situaciju. Cilj im je po svaku cijenu ostati na vlasti i dokopati se ljeta tako da ova afera ode u zaborav. Naravno da će sami u medijima otvarati nove afere kako bi skrenuli pozornost javnosti sa ove afere. Teško je reći da će sigurno preživjeti jer su „grogi“ i mogu ih dokusuriti novi mailovi koji se najavljuju.

Znači, srušiti ih mogu novi mailovi i javnost. Jednako tako, HDZ neće smijeniti Plenkovića i neće ići u izvanredne izbore jer znaju da puno gube. Imaju vlast i pouzdane koalicijske partnere koje im jamči Plenković. Bez njega bi se ta koalicija koju mnogi nazivaju interesnom, kao da drugačije postoje, raspala.

Po zadnjim kadrovskim rješenjima u Vladi i nekim drugim potezima, vidimo da Plenković zadovoljava potrebe HDZ-ovih lobija. Nemaju razloga da ga ruše dok god im ispunjava želje.

Afere nisu razlog da HDZ-ovci ruše svoje šefove. Njima je Plenković dobar dok izgleda pošteno i pristojno. Ne mora ni biti pošten, dovoljno je da izgleda pošteno i time pokrije sve ono čime se stranački lobiji bave.

„Inkluzivni“ koalicijski partner Milorad Pupovac nedavno je objavio bilten o govoru mržnje prema Srbima za 2017. godinu koji jako sliči potjernici.

Milorad Pupovac je koalicijski partner HDZ-a, Plenković i ostali moraju „plesti“ kako Milorad želi. Stoga se ne treba čuditi da je „ugroženom“ Pupovcu sve dopušteno. Zašto je tome tako?

Mi ne živimo u uređenoj državi, živimo u Hrvatskoj, institucije pravne države ne funkcioniraju. Vlast i moć nisu ograničeni zakonom, imamo demokratski deficit. Eto, zašto vlast tolerira govor mržnje „ugroženog“ Milorada i drugova.

U Europi jača desnica, postoje li izgledi da u Hrvatskoj zapušu slični vjetrovi?

Okupljanje desnice istinska je alternativa postojećim političkim opcijama koje su obnašajući vlast dovele Hrvatsku do ruba ponora. Nužno je konačno ujediniti sve političke stranke i istaknute pojedince, intelektualce, kao i udruge, a s ciljem zajedničkog izlaska na parlamentarne izbore.

Pozivam sve na zajedništvo te da zatome svoje samoljublje, ego i postupe odgovorno jer je takav trenutak, u pitanju je Hrvatska. Nužno je i prijeko potrebno iznjedriti jednu takvu zdravu, modernu i široku koaliciju. Ovo je zadnja šansa za sprječavanje nestajanja desnice s političke scene, ali i za njen spas i osvježenje, a ne zaglavljenost u nekim prošlim vremenima.

Nužno je vratiti intelektualni štih toj novoj pravaško-demokršćanskoj-domoljubnoj opciji i izgraditi modernu hrvatsku desnicu. Zadrta desnica treba postati stvar prošlosti! Važne su ideje, znanje i volja, a ne prenošenje mržnje i podjela iz vremena koja su davno iza nas.

Kako komentirate stanje u oporbenim redovima – SDP, Živi zid, Most?

Nema stanja u oporbi i zbog toga nam je zemlja u rasulu. Mislim da sad svima postaje jasno zašto su se svi zdušno i zajednički trudili da unište nekad jaki HSP. SDP je u totalnom rasulu, Most baulja, a Živi zid populizmom trenutno stoji dobro, ne zbog svoje vrijednosti već zbog stanja u SDP-u i državi.

Jesu li se hrvatske političke elite potpuno otuđile od naroda?

Naravno i to već dugo vremena. Oni žive u svom virtualnom svijetu. Zašto je tome tako? Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti.

Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom koji se provodi, koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba.

U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit, ili jasnije rečeno, novinar ne može dobiti otkaz ako se našali s premijerovom seksualnošću ili premijerkinim brošem.

Pravna država nezakonite postupke i nezakonito ponašanje visokih državnih dužnosnika u pravilu tretira kao loše političke i/ili poslovne odluke, a ista takva ponašanja građana kao kazneno djelo. Pitate se kako dalje? Napredak je ostvariv, ali dugotrajan proces. Kada vlast bude shvaćena onako kako je objašnjeno na početku, živjet ćemo u uređenom društvu. To je krajnja točka na kojoj demokracija može egzistirati i naprijed više ne može.

Bezbroj je otvorenih korupcijskih, kriminalnih i drugih slučajeva i afera u Hrvatskoj i Zagrebu koje godinama čekaju pravorijek pravne države.

Mnoge smo već i zaboravili, jednostavno zbog toga što su stare afere zamijenjene novim aferama i tako dalje. Kad konačno dobijemo odgovor pravne države na sve te afere i slučajeve, moći ćemo reći: da profunkcionirala je pravna država, a vlast je ograničena zakonom koji se primjenjuje.

Imamo novoga državnog odvjetnika. Možemo li očekivati promjene u državnom odvjeništvu? I je li pravosuđe općenito jedan od glavnih kočničara razvoja Hrvatske?

Čisto sumnjam i nemam takva očekivanja. Zašto? U Hrvatskoj nema razdiobe zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Odluke se donose izvan institucija države u malim interesnim krugovima i lobijima tipa grupe Borg.

Zoran primjer je tome poziv predsjednika Vlade Andreja Plenković i predsjednice Republike savjetnicima da nakon izbijanja afere Hotmail vrate novac.

Nakon njihovog poziva sam ironično pozvao sve tajkune i tajkunčiće te druge pljačkaše koji su opljačkali Hrvatsku počev od pretvorbe i privatizacije, predstečajnih nagodbi, ovršnih postupaka i drugih afera da to isto učine da odmah vrate opljačkano i oteto. Iluzorno je od vladajuće “ klike“ očekivati uspostavu pravne države, a poglavito kad im je ministar pravosuđa Bošnjaković.

BiH je nedavno posjetio Erdogan, a uz turski utjecaj jača i utjecaj Rusije. Gdje Hrvati imaju svog saveznika?

Stvar je više nego jasna. Erdogan pokazuje „mišiće“ Europskoj uniji i širi svoje političko i drugo djelovanje u BiH.

Naravno da to osim Erdoganu odgovara i Bakiru Izetbegoviću i SDA. U takvoj situaciji, situaciji prelamanja i isprepletanja utjecaja Rusije i Turske na prilike u BiH najveći gubitnici su Hrvati.

Europska unija, takva kakva je nema snage i moći da to promjeni. Bez jačeg angažiranja Amerikanaca Hrvati će biti najveći gubitnici. Službena hrvatska vanjska politika prema BiH ne čini niti ima snage i moći popraviti sadašnje stanje.

Hrvatske demografske projekcije su vrlo crne. Zašto političari samo deklarativno govore o tom problemu, a stvarno ne čine ništa za demografsku revitalizaciju?

Hrvatska demografski odumire i svake godine gubi 50-tak tisuća stanovnika. Borba protiv depopulacije je mukotrpan posao koji ovisi o nizu faktora i razvojnih mjera.

Zbog prijeteće demografske katastrofe krajnji je čas za oblikovanje i donošenje sustavne i dugoročne hrvatske demografske politike jer nam u protivnom prijeti katastrofa. Nesporno je da Hrvatska ima iznimno lošu i pogubnu demografsku politiku i krajnji je čas da nositelji političke vlasti aktivnije pristupe rješavanju demografske politike.

Predstavnici Vlade na stalna ukazivanja na pogubnu demografsku politiku, ponavljaju kako im je to prioritet i na tome ostaju bez vidljivih i sustavnih i osmišljenih rješenja. Očito izbjegavaju shvatiti da je riječ o pitanju nacionalne sigurnosti.

Vladajući, nažalost, ne žele i neće shvatiti da su podaci danas alarmantni, ali bi mogući procesi u budućnosti mogli biti još alarmantniji.

Ne pokrenemo li odmah demografsku revitalizaciju, vrlo su izvjesni scenariji s tri milijuna stanovnika za deset godina. Nismo ni svjesni kuda ti procesi vode i u kolikoj će mjeri destabilizirati osnovne sustave u zemlji; sustav radne snage te mirovinski, zdravstveni, obrazovni i financijski.

Vlast mora početi konačno djelovati ili nas ne će biti. Prvi korak treba biti smjena sadašnje ministrice Nade Murganić i dovođenje Stjepana Šterca ili nekog drugog stručnjaka na mjesto ministra. Vapaji predsjednice Republike su nažalost bez rezultata, kao što su i dugogodišnji vapaji demografskih stručnjaka.

Predsjednica Republike i Vlada Andreja Plenkovića su puno toga obećavali i ostali na tome. Kako stvari stoje Vlada će “progurati“ demografsku strategiju, za koju se bojim da će doživjeti sudbinu mnogih strategija u nas koje su mrtvo slovo na papiru.

Davor Dijanović / HKV

 

Pero Kovačević: Sretan ti 27. rođendan Hrvatska vojsko!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivan Penava: Svakako će biti određena reakcija na ovo stanje

Objavljeno

na

Objavio

Za nekoliko tjedana bit će točno godinu dana otkako je u Vukovaru organiziran prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina. Gradonačelnik Ivan Penava tada je najavio da će se nastaviti boriti sve dok se stvari ne pokrenu nabolje. A koliko je u ovih godinu dana učinjeno? Penava kaže – vrlo malo – te najavljuje nove korake.

– Nakon prosvjeda prošle godine, koji je održan 13. listopada, sve riječi su suvišne. Ono što smo trebali vidjeti su djela i rezultati, a to je izostalo. Svakako će biti određena reakcija na ovo stanje i na činjenicu da je u proteklih godinu dana država, nažalost, ostala slijepa i gluha. A kakva će reakcija biti, to ćemo vidjeti. Sasvim je sigurno da nećemo zaboraviti te ljude, žrtve i građane Vukovara – kaže gradonačelnik i dodaje kako je “jedina prava korist od prosvjeda bila to što se ta problematika aktualizirala i što se pokazalo da je ta tema vrlo živa u mislima i emocijama velikog broja hrvatskih građana”, piše Jutarnji list

Ističe kako su nakon prosvjeda izostali rezultati što se tiče institucija.

– Određenu suradnju imali smo samo s policijom i ministrom Davorom Božinovićem. A što se tiče pravosudnih institucija, i odvjetništva i sudova, tu apsolutno nailazimo na zid šutnje. Moj je dojam da se sve te institucije neprestano skrivaju iza svoje zakonom propisane neovisnosti i autonomije u radu, a da se ta neovisnost, zapravo, koristi za nedjelovanje, odnosno selektivno djelovanje – kaže Penava, dodajući da se u ovih godinu dana, ako već nema konkretnih rezultata, trebalo barem razmisliti da se “promijeni okvir u kojem funkcioniramo”.

Kaže kako kroz cijelo to vrijeme nismo svjedočili ni raspravama u javnom prostoru, niti želji i volji s bilo koje instance, počevši od Sabora pa do bilo koje političke opcije, da se bilo što pokrene nabolje.

Slučaj Pajičić

– Možda je to najbolje promatrati kroz situaciju prosvjeda protiv uvođenja dvojezičnosti na području grada Vukovara gdje imamo situaciju da je isti sustav donio presude za tridesetak ljudi koji su razbijali te ploče. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, dragovoljcima i sada se približava kraj ročišta, zadnjem od njih trideset – Marijanu Živkoviću. To znači da su institucije u tim slučajevima radile jako brzo kad je riječ o kažnjavanju branitelja.

S druge strane, imamo slučaj Igora Gilje, mladog policajca čiji je otac poginuo u Domovinskom ratu i koji je automatski dobio otkaz zbog kršenja pravila službe, i slučaj gdje je razbijena glava hrvatskog dragovoljca, i to, nažalost, sa smrtnim ishodom, gdje te institucije i sudovi nisu promptno reagirali oko policajca koji je to napravio, a koji je bio zatečen i na okupiranom području. Tako da bi taj proces sada lako mogao završiti u zastari – kaže vukovarski gradonačelnik, dodajući kako ispada “da je puno veći grijeh razbiti ploču nego glavu”. Posebno ističe slučaj pok. Darka Pajičića.

Mediji su svojedobno opširno izvještavali o slučaju Pajičića i njegova prijatelja Roberta Horvata koji su 12. studenoga 2013. kamenom razbili plastičnu ploču postavljenu na Policijskoj postaji Vukovar.

Došlo je do naguravanja s policajcima, a nakon što je gurnut s leđa, Pajičić je udario u pročelje zgrade te od siline udarca pao na pod i zadobio frakturu lubanje. Završio je na oporavku, ali je uslijedio novi pad u jednom kafiću, zbog čega mu se stanje pogoršalo, što je dovelo do njegove trajne invalidnosti.

Iako je u oba ta slučaja Pajičić bio pod utjecajem alkohola, njegovi kolege iz Vukovara kažu kako je uzrok tog drugog pada bio epileptični napadaj. Dvije godine nakon što je s Horvatom razbio ploču, 21. studenoga 2015. Pajičić je preminuo.

Što najviše boli

U izvješću je kao uzrok smrti navedeno zatajenje srca nastalo uslijed životnog stila i oštećenja glave koja su dovela do patoloških procesa s posljedicom smrtnog ishoda te je smrt okarakterizirana kao nasilna.

U međuvremenu pokrenuti su i sudski postupci. Policija u Vukovaru, isti dan kad je razbijena ploča, 12. studenoga 2013., podnijela je kaznenu prijavu protiv Pajičića, i to zbog oštećenja tuđe stvari, te protiv Horvata zbog oštećenja tuđe stvari, prijetnje i napada na službenu osobu. Horvat je, naime, prema vlastitom iskazu, tog dana pokušao pomoći Pajičiću koji je nakon pada ostao ležati na cesti bez svijesti.

Policija je pozvala Hitnu pomoć, ali do njihova dolaska, kako je rekao, nisu pomogli Pajičiću, zbog čega mu je život bio ugrožen. Horvat je kazao da je tada, kako bi prišao Pajičiću koji je krvario na cesti, odgurnuo jednog policajca i udario ga, zbog čega je poslije optužen za prijetnje i napad na službenu osobu. Pajičić je, pak, 28. srpnja 2014. optužen, ali je poslije sve obustavljeno zbog njegove smrti.

Pajičićevi kolege iz Vukovara kažu da su svjesni da je on imao problema te neke njegove postupke ne opravdavaju. No, kažu da je ono što ih najviše boli, a isto to ističe i Penava, činjenica da su postupci protiv hrvatskih branitelja vođeni puno učinkovitije od postupaka protiv policajca koji je sudjelovao u incidentu. Kažu kako protiv policajca Saše Sabadoša policijska postaja Vukovar nikad nije podnijela kaznenu prijavu, niti je protiv njega pokrenula disciplinski postupak, piše Jutarnji list

 

Mučno suđenje i šlampavost na suđenju Marijanu Živkoviću samo je pravi prikaz površnosti pravosudnog sustava u cijelini

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Marija Pejčinović Burić iz Ljubuškog, preko Pariza do Strasbourga

Objavljeno

na

Objavio

Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe gostovala je u prvoj ovosezonskoj emisiji HRT-a U svom filmu u kojoj je otkrila kako je izgledao njezin put iz malog hercegovačkog mjesta Klobuka do Strasbourga.

Taj put nije bio uobičajen za to podneblje i to vrijeme. Ideja da ću ići van postojala je još od osnovne škole, rekla je Marija Pejčinović Burić. Željela je otići u Pariz.

– Iz perspekrive Klobuka mogla sam samo željeti to napraviti, nisam tada znala kako to napraviti, kako doći do Pariza. Ali znala sam da ću studirati. Moji roditelji, oboje prosvjetari, su uz rad završili još jedan fakultet i tada je bilo jasno da ću i ja studirati i doći u Zagreb.

Što se tiče dijela oko odlaska u Pariz kako bi usavršila francuski jezik, Pejčinović Burić ističe kako je u taj jezik bila zaljubljena, a možda je na to, kaže, utjecala i njezina profesorica.

– Mislim da vas uvijek netko uzme pod ruku i prepozna. Ja sam imala više takvih.

Bila je odličan učenik i voljela je školu.

– To je bio samo moj posao, nikad nitko nije znao ni što ni kako radim. Za mene je učenje išlo puno dalje, bila sam u svim aktivnostima, od sporta do knjižničarskih aktivnosti. Jedino su knjige bile prozor u svijet, televizija u jednom malom dijelu. Otišla sam u knjižničarsku sekciju da bih vidjela koje sve knjige postoje.

Pejčinović Burić je završila dva razreda u jednoj godini, sedmi i osmi. Sedmi je redovno pohađala, a za osmi je po završetku prethodnog samo polagala sve predmete. Uz to, bila je među dvoje najmlađih u razredu jer je krenula ranije u školu. Te dvije godine bile su “jocker” jer je znala da neće ništa izgubiti u odnosu na svoju generaciju.

– Velika je prednost kad ste mladi jer ne vidite puno toga, jer vas nosi taj san. Na dan kad sam diplomirala sam odlučila pronaći kolege da ih počastim. Moja prijateljica Sonja je znala za moj san i pitala i kad ideš u Pariz, i onda je rekla znaš imam tetu Mariju i strica Josipa. Nije bilo mobitela, otišle smo u Jurišićevu zvati tetu Mariju…

Tako je Pejčinović Burić dogovorila put u Pariz i pronašla obitelj koja će ju primiti.

– Došla sam roditeljima reći da sam kupila kartu i idem u Pariz. Ocu nije bilo svejedno i postavio mi je tisuću i jedno pitanje. Rekla sam mu ja sam punoljetna i samo sam došla po tvoj blagoslov. Nije se protivio nego se brinuo.

Osim u Francuskoj, Pejčinović Burić bila je i u Engleskoj. Jedna od njih je bila obitelj Ecclestone. Ondje je čuvala djecu.

– Ovdje sam bila u poslu i bila posvećena čuvanju djece. Nisam imala vremena za učenje.

Boravila je i u obiteljima bankara, brokera…

– Bilo je poučno živjeti uz tada tako nezamislivo bogate ljude i izvući svoj stav o životu. Moja obitelj je bila samozatajna. Imala sam sreću rasti uz roditelje koji su bili skromni, pošteni ali intelektualno jaki. Što se tiče ponašanja, bilo kakva arognacija je bila nepoželjna, uvijek se puno razgovaralo. Ovo što sam imala u Parizu, je obitelj koja je bila bogata, ali su odlučili živjeti na jednostavan način. Kod njih sam nastavila učiti ono što sam ponijela od kuće.

Marija voli kuhati i da ju je put drugačije vodio vjerojatno bi kaže tada poželjela biti vrhunska kuharica, a rukomet je posebna ljubav.

Ona je u svom filmu, a njezin film se zove život je lijep, ona je učinila sve da isprovocira uspjeh i ne možemo reći da joj se dogodio, nego ga je zasluženo dobila, tako o njoj govore oni koji ju poznaju cijeli život i njezini najbliži suradnici.

Pejčinović Burić zaključuje kako su energija i posvećen rad nužni za rezultate. Ne znam nikoga, kaže, tko je postigao rezultate, a da je radio prosječno.

Sada, kada je postala glavna tajnica Vijeća Europe, živjet će na dvije adrese, između Strasbourga i Zagreba.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari