Pratite nas

Razgovor

Pero Kovačević: Vlast mora početi konačno djelovati ili nas ne će biti

Objavljeno

na

Razgovor s Perom Kovačevićem: O aktualnim političkim i društvenim pitanjima

U Hrvatskoj se trenutno prikupljaju potpisi za raspisivanje referenduma za otkazivanja tzv. Istanbulske konvencije i za promjenu izbornog sustav. Kako komentirate te inicijative?

U tijeku je prikupljanje potpisa za dva referenduma koji nisu po volji vlastodržaca odnosno vladajuće „klike“,“velikih“ stranaka i „službenih medija i to prikupljanje potpisa za održavanje referenduma o izmjenama izbornog sustava i za otkazivanje Istanbulske konvencije.

Naravno da podržavam obje referendumske inicijative jer je to jedini način da se izmjeni nakaradni izborni sustav i obveže vladajuća klika na postupanje po traženju naroda, a ne interesnih lobija i krugova koji upravljaju Hrvatskom. Pozivam sve građane koji to nisu učinili da daju svoje potpise za obje inicijative.

Vladajuća „klika“ udružena s interesnim skupinama protuzakonito po svako cijenu koristi sve prigode da bi spriječila prikupljanje potpisa. Ova činjenica dovoljno govori da se boje ovih incijativa i to je dovoljan razlog da svi podržimo inicijative.

Protivnici inicijative „Narod odlučuje“ govore o ukidanju prava manjina. Međutim, u mnogim drugim zemljama EU nigdje ne postoje prava kao u Hrvatskoj?

Uvijek nastojim argumentirano govoriti i raspravljati o svim problemima pa ću to učiniti i sad. Imaju li zastupnici nacionalnih manjina opći politički mandat da mogu odlučivati o pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat?

Na ovo pitanje, analizu našeg izbornog rješenja o zastupljenosti manjina, odgovor na pitanje o zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u članicama Europske unije možete naći odgovore u ovoj analizi.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina. Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru imaju dvadeset i dvije nacionalne manjine. Neke samostalno, neke zajednički, odnosno prema zakonu predstavlja ih ukupno osam zastupnika.

Taj je zakon po mnogočemu jedinstven u Europi kao i u svijetu, stoga i ne čudi da se već godinama lome koplja o tome je li loš i treba li ga mijenjati ili je pak samo napredan.

Prema podatcima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Isto tako i Švicarska i Turska nemaju predstavnika nacionalnih manjina u svom parlamentu.

Zanimljivo je da Italija u svom Ustavu (članak 67.) naglašava da ‘svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju‘. Stoga ne postoje mjesta rezervirana za predstavnike nacionalnih (lingvističkih, u Italiji) manjina ni u jednom domu talijanskog parlamenta.

Milorad Pupovac, Furio Radin i ostali ljevičari i naravno šire lažnu propagandu i govore o ukidanju prava manjina što je notorna laž. Naime, nitko ne govori građanima da je preporuka Venecijanske komisije da predstavnike nacionalnih manjina ne treba birati na povlašteni način!

Zemlje koje su u EU smatra se da su dosegle dovoljan demokratski standard glede tretiranja manjinskih prava. Ova naša čini se jedino nije dosegla standard za zaštitu većine od stranaka i pojedinaca bez legitimiteta!

Dakle, pitanje na referendumu trebalo je biti još radikalnije i ponuditi mogućnost potpunog brisanja posebnih lista koje većina pripadnika manjina ionako ne koristi, a služe da bi nekoliko ljudi vječno dobro živjeli i igrali se moći!

Što reći o peripetijama vezanima uz najnoviju aferu „mailovi“? Nastavljamo li i dalje stazama najprimitivnijeg klijentelizma?

U Hrvatskoj ne postoji jasna razlika između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom koji se provodi, koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba.

Stoga se ne trebamo čuditi razmjerima afere Hotmail, ponašanju Martine Dalić, grupe Borg, Andreja Plenkovića i ostalih. U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost.

Evo nekih od primjera zbog čega sve dužnosnici u uređenim državama daju ostavke:

• Britanski ministar unutarnjih poslova David Blanket ostavku je podnio jer je zatražio požurnicu za rješavanje radne dozvole dadilji svoje prijateljice.

• Švedska ministrica Maria Borelisu je ostavku podnijela jer je dadilju zaposlila na crno. • Druga švedska ministrica je službenom karticom kupila čarape jer nije imala gotovine, novac za čarape odmah je vratila, ali je podnijela ostavku koja je prihvaćena.

• Aida Hadžalić, bivša ministrica za visoko i srednje obrazovanje Kraljevine Švedske podnijela je ostavku nakon što ju je policija zaustavila za volanom i našla joj 0,2 promila alkohola u krvi.

• Britanska zastupnica u parlamentu je podnijela ostavku zbog nepravilnosti u obračunu putnih troškova. Ostavku je dala i zbog činjenice da joj je muž službenom karticom platio najam dva filma u videoteci.

• Francuska ministrica vanjskih poslova podnijela je ostavku nakon što se s ljetovanja umjesto komercijalnim letom vratila avionom tuniskog predsjednika.

Martina Dalić čak javno izjavljuje da nema namjeru dati ostavke jer ona jednostavno kazano živi u Hrvatskoj, u kojoj je sustav vrijednosti već godinama u dubokoj krizi.

U javnost su prvo procurili ugovori Agrokora s raznim savjetnicima i PR stručnjacima za kriznu komunikaciju čije je honorare predsjednica Republike opisala kao “duboko nemoralnima”, Gordan Jandroković “nesimpatičnima”, a premijer branio svoju štićenicu, iako vrlo vjerojatno nije sretan zbog već zaboravljene afere oko Agrokora.

Prvo su procurili ugovori s Texo Managmentom, bivšom tvrtkom Ante Ramljaka, s kojom je Agrokor sklopio suradnju i svaki tjedan za usluge savjetovanja prima 243 tisuće kuna. Potom smo doznali da su angažirani i stručnjaci za krizno komuniciranje, odnosno jedna agencija, koja usluge PR-a i komuniciranja tjedno naplaćuje deset tisuća eura. Cifra je to koju je osudila većina PR struke, koji tvrde kako su to pretjerani i potpuno neprimjereni iznosi. Ukupna naknada profesionalnim savjetnicima do okončanja postupka izvanredne uprave i nagodbe procjenjuje se na oko 58 do 69 milijuna eura.

Nakon toga, ovih dana je izbila afera Hotmail. Iz objavljene dokumentacije i mailova jasno se vidi kako funkcionira Plenkovićeva Vlada.

Vidljivo je kako su Andrej Plenković i Martina Dalić koristili laž kao sredstvo političkog komuniciranja s građanima, namjerno obmanjivali hrvatsku javnost govoreći neistine o stanju u Agrokoru.

Žalosna je činjenica da su Andrej Plenković i Martina Dalić kao premijer i potpredsjednica vlade iskoristili svoje položaje i povlaštene informacije kako bi posebna skupina koju je birala Martina Dalić mogla zaraditi na poslovima u Agrokoru nakon 10. travnja. U uređenim državama se trgovina povlaštenim informacijama kazneno goni, a počinitelje kažnjava s najmanje pet godina zatvora.

Nadalje, iz mailova i dokumentacije je isto tako jasno kako su Plenković i Dalić, ne vodeći računa o javnom interesu i transparentnom vođenju procesa sanacije Agrokora, privatnim osobama, koje nisu bile vezane ni za jednu javnu funkciju, odavali ne samo povjerljive pravne i financijske podatke nego i sadržaje povjerljivih razgovora članova Vlade s investitorima, bankarima i diplomatima iz Rusije te ostale pravne i financijske podatke koji nisu bili poznati javnosti.

Naime, vlasnici i predsjednici brokerskih kuća, konzultantskih tvrtki i odvjetničkih ureda tajno su radili za vladu na pripremi zakona te izvukli osobnu korist s obzirom na to da je na kraju, na ime savjetničkih usluga, iz Todorićeve bivše tvrtke u posljednjih godinu dana izvučeno više od pola milijarde kuna.

U uređenim pravnim državama Martina Dalić bi istog trena dala ostavku, odnosno bila razriješena. Organi gonjenja bi radili svoj posao. Naravno mi nismo uređena pravna država, a ovu aferu će zamijeniti neka druga afera, dok će dužnosnici HDZ- a prema nalogu Plenkovića i Jandrokovića širiti optimizam.

Sve da je grupa ljudi koja je pisala lex Agrokor doista i radila u javnom interesu, nesporna je činjenica da je ta grupa radila i u svoju korist.

U uređenim zemljama koji imaju jasne standarde Andrej Plenković bi dao ostavku jer potupnp nevjerodostojan, ulovljen u laži i podupiranju političke korupcije, omogućava interesnim skupinama i lobijima tipa grupe Borg da upravljaju zemljom, donose odluke po svojoj mjeri, a Vlada, Sabor i ostale institucije su im „smokvin list“.

Hoće li HDZ-ova vlada preživjeti ovu krizu? I koliko je Plenković uopće autonoman u vođenju Vlade s obzirom na utjecaj Pupovca i HNS-a?

Plenkovićeva Vlada je u vrlo ozbiljnoj krizi i više ne kontroliraju situaciju. Cilj im je po svaku cijenu ostati na vlasti i dokopati se ljeta tako da ova afera ode u zaborav. Naravno da će sami u medijima otvarati nove afere kako bi skrenuli pozornost javnosti sa ove afere. Teško je reći da će sigurno preživjeti jer su „grogi“ i mogu ih dokusuriti novi mailovi koji se najavljuju.

Znači, srušiti ih mogu novi mailovi i javnost. Jednako tako, HDZ neće smijeniti Plenkovića i neće ići u izvanredne izbore jer znaju da puno gube. Imaju vlast i pouzdane koalicijske partnere koje im jamči Plenković. Bez njega bi se ta koalicija koju mnogi nazivaju interesnom, kao da drugačije postoje, raspala.

Po zadnjim kadrovskim rješenjima u Vladi i nekim drugim potezima, vidimo da Plenković zadovoljava potrebe HDZ-ovih lobija. Nemaju razloga da ga ruše dok god im ispunjava želje.

Afere nisu razlog da HDZ-ovci ruše svoje šefove. Njima je Plenković dobar dok izgleda pošteno i pristojno. Ne mora ni biti pošten, dovoljno je da izgleda pošteno i time pokrije sve ono čime se stranački lobiji bave.

„Inkluzivni“ koalicijski partner Milorad Pupovac nedavno je objavio bilten o govoru mržnje prema Srbima za 2017. godinu koji jako sliči potjernici.

Milorad Pupovac je koalicijski partner HDZ-a, Plenković i ostali moraju „plesti“ kako Milorad želi. Stoga se ne treba čuditi da je „ugroženom“ Pupovcu sve dopušteno. Zašto je tome tako?

Mi ne živimo u uređenoj državi, živimo u Hrvatskoj, institucije pravne države ne funkcioniraju. Vlast i moć nisu ograničeni zakonom, imamo demokratski deficit. Eto, zašto vlast tolerira govor mržnje „ugroženog“ Milorada i drugova.

U Europi jača desnica, postoje li izgledi da u Hrvatskoj zapušu slični vjetrovi?

Okupljanje desnice istinska je alternativa postojećim političkim opcijama koje su obnašajući vlast dovele Hrvatsku do ruba ponora. Nužno je konačno ujediniti sve političke stranke i istaknute pojedince, intelektualce, kao i udruge, a s ciljem zajedničkog izlaska na parlamentarne izbore.

Pozivam sve na zajedništvo te da zatome svoje samoljublje, ego i postupe odgovorno jer je takav trenutak, u pitanju je Hrvatska. Nužno je i prijeko potrebno iznjedriti jednu takvu zdravu, modernu i široku koaliciju. Ovo je zadnja šansa za sprječavanje nestajanja desnice s političke scene, ali i za njen spas i osvježenje, a ne zaglavljenost u nekim prošlim vremenima.

Nužno je vratiti intelektualni štih toj novoj pravaško-demokršćanskoj-domoljubnoj opciji i izgraditi modernu hrvatsku desnicu. Zadrta desnica treba postati stvar prošlosti! Važne su ideje, znanje i volja, a ne prenošenje mržnje i podjela iz vremena koja su davno iza nas.

Kako komentirate stanje u oporbenim redovima – SDP, Živi zid, Most?

Nema stanja u oporbi i zbog toga nam je zemlja u rasulu. Mislim da sad svima postaje jasno zašto su se svi zdušno i zajednički trudili da unište nekad jaki HSP. SDP je u totalnom rasulu, Most baulja, a Živi zid populizmom trenutno stoji dobro, ne zbog svoje vrijednosti već zbog stanja u SDP-u i državi.

Jesu li se hrvatske političke elite potpuno otuđile od naroda?

Naravno i to već dugo vremena. Oni žive u svom virtualnom svijetu. Zašto je tome tako? Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti.

Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom koji se provodi, koji ne pozna pojam nedodirljivih osoba.

U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit, ili jasnije rečeno, novinar ne može dobiti otkaz ako se našali s premijerovom seksualnošću ili premijerkinim brošem.

Pravna država nezakonite postupke i nezakonito ponašanje visokih državnih dužnosnika u pravilu tretira kao loše političke i/ili poslovne odluke, a ista takva ponašanja građana kao kazneno djelo. Pitate se kako dalje? Napredak je ostvariv, ali dugotrajan proces. Kada vlast bude shvaćena onako kako je objašnjeno na početku, živjet ćemo u uređenom društvu. To je krajnja točka na kojoj demokracija može egzistirati i naprijed više ne može.

Bezbroj je otvorenih korupcijskih, kriminalnih i drugih slučajeva i afera u Hrvatskoj i Zagrebu koje godinama čekaju pravorijek pravne države.

Mnoge smo već i zaboravili, jednostavno zbog toga što su stare afere zamijenjene novim aferama i tako dalje. Kad konačno dobijemo odgovor pravne države na sve te afere i slučajeve, moći ćemo reći: da profunkcionirala je pravna država, a vlast je ograničena zakonom koji se primjenjuje.

Imamo novoga državnog odvjetnika. Možemo li očekivati promjene u državnom odvjeništvu? I je li pravosuđe općenito jedan od glavnih kočničara razvoja Hrvatske?

Čisto sumnjam i nemam takva očekivanja. Zašto? U Hrvatskoj nema razdiobe zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Odluke se donose izvan institucija države u malim interesnim krugovima i lobijima tipa grupe Borg.

Zoran primjer je tome poziv predsjednika Vlade Andreja Plenković i predsjednice Republike savjetnicima da nakon izbijanja afere Hotmail vrate novac.

Nakon njihovog poziva sam ironično pozvao sve tajkune i tajkunčiće te druge pljačkaše koji su opljačkali Hrvatsku počev od pretvorbe i privatizacije, predstečajnih nagodbi, ovršnih postupaka i drugih afera da to isto učine da odmah vrate opljačkano i oteto. Iluzorno je od vladajuće “ klike“ očekivati uspostavu pravne države, a poglavito kad im je ministar pravosuđa Bošnjaković.

BiH je nedavno posjetio Erdogan, a uz turski utjecaj jača i utjecaj Rusije. Gdje Hrvati imaju svog saveznika?

Stvar je više nego jasna. Erdogan pokazuje „mišiće“ Europskoj uniji i širi svoje političko i drugo djelovanje u BiH.

Naravno da to osim Erdoganu odgovara i Bakiru Izetbegoviću i SDA. U takvoj situaciji, situaciji prelamanja i isprepletanja utjecaja Rusije i Turske na prilike u BiH najveći gubitnici su Hrvati.

Europska unija, takva kakva je nema snage i moći da to promjeni. Bez jačeg angažiranja Amerikanaca Hrvati će biti najveći gubitnici. Službena hrvatska vanjska politika prema BiH ne čini niti ima snage i moći popraviti sadašnje stanje.

Hrvatske demografske projekcije su vrlo crne. Zašto političari samo deklarativno govore o tom problemu, a stvarno ne čine ništa za demografsku revitalizaciju?

Hrvatska demografski odumire i svake godine gubi 50-tak tisuća stanovnika. Borba protiv depopulacije je mukotrpan posao koji ovisi o nizu faktora i razvojnih mjera.

Zbog prijeteće demografske katastrofe krajnji je čas za oblikovanje i donošenje sustavne i dugoročne hrvatske demografske politike jer nam u protivnom prijeti katastrofa. Nesporno je da Hrvatska ima iznimno lošu i pogubnu demografsku politiku i krajnji je čas da nositelji političke vlasti aktivnije pristupe rješavanju demografske politike.

Predstavnici Vlade na stalna ukazivanja na pogubnu demografsku politiku, ponavljaju kako im je to prioritet i na tome ostaju bez vidljivih i sustavnih i osmišljenih rješenja. Očito izbjegavaju shvatiti da je riječ o pitanju nacionalne sigurnosti.

Vladajući, nažalost, ne žele i neće shvatiti da su podaci danas alarmantni, ali bi mogući procesi u budućnosti mogli biti još alarmantniji.

Ne pokrenemo li odmah demografsku revitalizaciju, vrlo su izvjesni scenariji s tri milijuna stanovnika za deset godina. Nismo ni svjesni kuda ti procesi vode i u kolikoj će mjeri destabilizirati osnovne sustave u zemlji; sustav radne snage te mirovinski, zdravstveni, obrazovni i financijski.

Vlast mora početi konačno djelovati ili nas ne će biti. Prvi korak treba biti smjena sadašnje ministrice Nade Murganić i dovođenje Stjepana Šterca ili nekog drugog stručnjaka na mjesto ministra. Vapaji predsjednice Republike su nažalost bez rezultata, kao što su i dugogodišnji vapaji demografskih stručnjaka.

Predsjednica Republike i Vlada Andreja Plenkovića su puno toga obećavali i ostali na tome. Kako stvari stoje Vlada će “progurati“ demografsku strategiju, za koju se bojim da će doživjeti sudbinu mnogih strategija u nas koje su mrtvo slovo na papiru.

Davor Dijanović / HKV

 

Pero Kovačević: Sretan ti 27. rođendan Hrvatska vojsko!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju sa akademikom Stjepanom Damjanovićem: Uspjesi, ostvarenja i teškoće unutar Matice hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

akademik S. Damjanović

Kada običan čovjek razmišlja o akademicima, tada mu se čini da su to „ možda ljudi puni sebe“, svog ega zbog svojih sposobnosti. Međutim ima sasvim jednostavnih, pristupačnih akademika koji vrlo dobro komuniciraju sa svima. Jedan od takvih akademika je umirovljeni sveučilišni profesor dr. Stjepan Damjanović. Sreli smo se u MH, u Zaprešiću, prigodom sjećanja na sada već nažalost pokojnog akademika Marka Samardžiju. Tom je prilikom svaki sudionik spomena na akademika Marka Samardžiju mogao saznati sve o velikom opusu njegova kulturnog djelovanja. Nakon skupa u MH Zaprešić, zamolio sam akademika Stjepana Damjanović za razgovor, piše Vladimir Trkmić,

Vi ste gospodine Stjepane umirovljeni sveučilišni profesor i akademik. Recite nam nešto o svom profesorskom djelovanju? Jeste li zadovoljni otišli u mirovinu, ili mislite da ste još ponešto mogli ostvariti?

Cijeli radni vijek proveo sam na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. I Katedra i Odsjek mijenjali su za mojega radnoga vrijeme ime, a sada se ovako zovu.  Predavao sam staro (crkveno) slavenski jezik i hrvatski jezik u srednjem vijeku. Znanstveno sam se najviše bavio hrvatskim glagoljaštvom i to najviše s jezikoslovnoga gledišta, zatim poviješću slavistike i kroatistike, a povremeno i drugim temama, posebice poviješću hrvatskoga jezika.

Ima jedna izreka koja nerijetko zvuči kao otrcana fraza: «Uvijek se može bolje».  Kada sam bio mlad, imao sam neke planove. Neki su se ostvarili, neki se nisu ostvarili: pokazalo se da sam, kao i drugi ljudi, kadšto precijenio svoje mogućnosti, kadšto nisam bio dovoljno svjestan složenosti posla koji sam htio obaviti. Ipak, ne žalim ni za čim.  Živimo jedni uz druge, svakom je Bog dao neke darove, treba ih iskoristiti i obogatiti ljude uza se, kao što i oni svojim darovima obogaćuju moj život.

Vi ste akademik. Što to zapravo znači biti akademik? Kako se postaje akademik?

Mnoge države imaju Akademiju znanosti i umjetnosti. S jedne strane žele odati priznanje  svojim istaknutim znanstvenicima i umjetnicima, s druge strane žele imati autoritativnu ustanovu koja može poticati i usmjeravati znanstveni i umjetnički rad. Akademici bi dakle trebali postajati oni koji su se u nekoj znanstvenoj disciplini ili u nekoj grani umjetnosti  osobito istakli. U različitim zemljama takve su ustanove različito organizirane. Današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima devet razreda, organizirana je po strukama. Važeći propisi nalažu da ni u jednom trenutku  ne može biti više od  160  tzv. pravih članova (obično ih ima oko 140). Da biste postali akademikom, mora Vas predložiti jedan od Akademijinih razreda ili neka znanstvena ustanova izvan Akademije (sveučilišta, fakulteti, instituti). Slijedi proces (izvješća, glasovanja) u  razredu za koji ste predloženi, a završnu riječ ima Akademijina glavna skupština koja svake druge godine (obično u svibnju) bira nove članove.  Na njoj imaju pravo glasa svi pravi članovi Akademije. Osim pravih postoje tzv. članovi suradnici (u pravilu mlađe osobe za koje se očekuje da u dogledno vrijeme postanu pravi članovi, što se kadšto dogodi, kadšto ne) i dopisni članovi (u pravilu strani državljani).

Često znadem čuti kada su u pitanju neki veći problemi unutar hrvatskog društva da kažu: „Svi šute, nitko ne progovara, pa i akademici šute“. Smatrate li da bi akademici, barem pojedini, trebali biti više prisutni u javnom životu i svakodnevnim problemima unutar hrvatskog društva?

Kada sam od 2014. do 2018. obnašao dužnost predsjednika Matice hrvatske, često su me pitali, ne samo bi li akademici, nego bi li intelektualci uopće trebali češće nastupati u javnosti i izricati svoja mišljenja o najvažnijim problemima koji tište Narod i Državu. Može se reći da bi bilo dobro da više intelektualaca, da više akademika sudjeluje primjetljivije u javnim raspravama.  Osobno mislim da je kad smo ostvarili svoju državu, nastao stanoviti zastoj u tom smislu. Svoju smo državu doživljavali kao nešto krhko i bojali smo se da  prilike u njoj ne pogoršamo kakvim prejakim istupom, kakvom žešćom kritikom. Tako smo propuštali kritizirati očite i velike slabosti. Čak se mogla čuti  rečenica: «On nije dobar čovjek, ali je dobar Hrvat» koja je pokazivala da ljudi  ne znaju što govore. Šutjelo se i iz drugih razloga: dodvoravanja moćnima, osobne koristi . . . No uvijek je ipak bilo onih koji su govorili otvoreno i hrabro, ali pitanje je tko ih čuje/čta. Ne smijete od ustanova i istaknutih pojedinaca očekivati da Vam svako malo pošalju u Vaš poštanski sandučić  mišljenje o nekom problemu, morate se potruditi da nešto pratite, pročitate.

Matica Hrvatska je jedna od najčasnijih ustanova u hrvatskom narodu. Njezino djelovanje je najčasniji put hrvatskih težnja u kulturi, znanosti, književnosti i svim drugim područjima života Hrvata u prošlosti i sadašnjosti. Možemo li biti ponosni na Maticu Hrvatsku?

Bez svake sumnje možemo biti ponosni na ukupnu povijest Matice hrvatske. To naravno ne znači da nije bilo i da nema pogrešaka u njezinu djelovanju., da nema zastoja u radu.   Ništa ljudsko nije savršeno. Matica je u našoj povijesti preuzimala često uloge koje kulturnoj ustanovi ne pripadaju, ali nismo imali državu i potrebne institucije pa je  Matica nastojala taj manjak nadomjestiti i činila je to s puno uspjeha.  Kad smo ostvarili svoju državu, počele su diskusije o tome što bi sada trebala raditi Matica i te su diskusije prisutne u nekom obliku i danas. Ali kad uzmete u ruke «Vijenac», «Kolo», «Hrvatsku reviju «, kad uzmete u ruke desetke časopisa i novina koje Matica izdaje izvan Zagreba u svojim ograncima, kad uzmete u obzir da npr. zadnjih godina Matičina središnjica i njezini ogranci izdaju godišnje više od 200 knjiga, da organiziraju bezbrojne kulturne događaje, jasno je da je i danas dobrodošla i da radi dobro. A prijedlozi kako da radi bolje, uvijek su dobrodošli, osobito kad vode računa o realnim mogućnostima.

Čini mi se da bi list MH „ Vijenac“ mogao biti opsegom tema još raznolikiji. Ima li šanse da „ Vijenac“ postane još bolji. Sa više stranica, više tema iz kulturnog života Hrvata u domovini i inozemstvu?

«Vijenac» je osobita Matičina vrijednost i stoga se stalno raspravlja o tome kako da bude bolji. U  tome nema pune suglasnosti. Često se npr. urednicima i uredništvima prigovara da bi trebalo biti više sadržaja o Matičinim ograncima (ima ih 90- ak  u Hrvatsko i 30 – ak izvan Hrvatske), mnogi nisu zadovoljni kad im «Vijenac» ne objavi tekst (najčešće neki prikaz ili neku recenziju). Nikada novine koje do sebe drže i čuvaju razinu ne mogu sve objaviti, ali siguran sam da bi «Vijenčevi» urednici rado objavili više no što objavljuju kad  bi više stranica imali na raspolaganju , a to znači – trebalo bi više novca. Trebala bi nam nešto bogatija Matica hrvatska.

Uvijek me zanimalo kako se MH kroz povijest održala kao neutralna, apolitična ustanova koja nije nikada zastupala interese i ciljeve samo neke od političkih stranaka.

Matica je bila u prošlosti najvažnija kulturna ustanova nesamostalnoga naroda, naroda koji je uvijek bio podređen nekomu i to je samo po sebi hrvatske intelektualce navodilo na ono bitno: hoćemo svoj jezik, hoćemo svoju kulturu, hoćemo – ako je ikako moguće – svoju državu. Svi su se okupljali oko tih velikih ciljeva. Pokušaja snažnijih hrvatskih političkih stranaka da  Maticu učine svojom filijalom bilo je, ali nisu uspjeli jer su u Matici uvijek prevladavali oni koji su znali da bi  opredjeljivanje za konkretnu političku opciju  bilo za Maticu kobno.  Sužavalo bi njezinu bazu i prostor njezina djelovanja. Ona može i treba reagirati na društvene  probleme od nacionalnoga značenja, mora uvijek biti za Hrvatsku, a ne za neko političko usmjerenje, ali ona se ne treba miješati u međustranačka prepucavanja i njihovu borbu za vlast.

Ima li MH dovoljno zaposlenika, dovoljno entuzijasta koji pišu, stvaraju? Koji su zapravo problemi MH sa samofinanciranjem, entuzijazmom?

Važno bi bilo da se dogovorimo na najvišoj razini kakvu Maticu hoćemo. Jesmo li  za  skromnu ustanovu koja ima veliku povijest ali u našoj suvremenosti malo znači ili hoćemo snažnu ustanovu koja okuplja intelektualce i umjetnike kojima nacionalni identitet nije prazna fraza, koja ima ozbiljne programe. Ako hoćemo ovo drugo, jasno je da se to ne može samo entuzijazmom, mora se osjetiti snažnija podrška Države nego li  je sadašnja.  Danas je u središnjici Matice hrvatske zaposleno tridesetak ljudi, a samo rijetki ogranci imaju po  jednu profesionalnu osobu. To je premalo. Godišnje Matica dobije iz državnoga proračuna 5 milijuna kuna, a to je dovoljno za plaće uposlenih, za vodu i struju. Matica se natječe za sredstva za programe, skupi izvjesna sredstva i od članarine svojih članova, ali Matičini prihodi nikada ne prelaze deset milijuna godišnje. Ali kažem: sve ovisi o stavovima i dogovorima. Nekome te cifre izgledaju velike, ali ako hoćemo snažnu nacionalnu kulturnu ustanovu, to nisu dovoljna sredstva.  Matičina su velika snaga  ljudi koji se  okupljaju oko njezinih programa i često besplatno oblikuju dobre sadržaje. I danas ih je mnogo.

U europskim zemljama postoje ustanove slične MH. Kako se te ustanove financiraju? Jesu li one u nekom smislu „ moćnije“ od MH? Tu mislim na izdavaštvo, financijsku podlogu, broj zaposlenih, broja članova tih ustanova?

Mnoge zemlje imaju neku nacionalnu kulturnu ustanovu: neke daju prednost promidžbi svoje kulture u inozemstvu, neke pokušavaju utjecati na kulturu u svojoj zemlji, neke i jedno i drugo. Matice su posebnost slavenskoga svijeta i dulju povijest imaju četiri: Matica slovačka, Matica slovenska, Matica srpska i Matica hrvatska.  Borba za to da vlastiti jezik bude službeni u zemlji bila je u temelju svake od njih, ali se prilično razlikuju i njihove povijesti i njihove  sadašnjosti. Npr. naša je specifična po ograncima i velikom broju članova, slovačka je znala imati stotine pa i tisuće zaposlenih jer je njihova Matica radila  ono što radi naša, ali je dugo radila i ono što u nas radi Akademija i neke druge ustanove. Razlikuju se po opsegu posla, ali svima im je očuvanje narodne posebnosti, jačanje nacionalnoga identiteta  u prvom planu.

Što bi vi profesore Stjepane izdvojili kao velika ostvarenja MH od demokratskih promjena u Hrvatskoj do danas?

Matica je kroz svoju povijest izdavala puno knjiga, ali malo ljudi zna da je od demokratskih promjena Matica  izdala više naslova nego u cijeloj prethodnoj svojoj dugoj povijesti! «Vijenac», «Kolo» , «Hrvatska revija», Pet stoljeća hrvatske književnosti» i «Stoljeća hrvatske književnosti», druge sjajne Matičine biblioteke iz prošlosti i sadašnjosti,  povjesnice hrvatskoga naroda, povijesti književnosti, filozofske hrestomatije, izvanredni prevoditeljski dosezi i mnogo toga drugoga nudila je i nudi Matica hrvatska. Nudila je to ne samo u Zagrebu, nego na stotinu i više mjesta  gdje djeluju njezini ogranci. I ne zaboravimo: ima puno malih mjesta u Hrvatskoj gdje se u kulturnom smislu ne bi događala gotovo ništa da nema Matice hrvatske..

 Imate li neki savjet za one koji su entuzijasti, koji žele pomoći MH da ona bude još bolja, još utjecajnija, još uspješnija u izdavaštvu i općenito kao jedna od najčasnijih ustanova u Hrvatskoj? 

Mi smo narod koji voli pretjerivati u pohvalama i pokudama. Svatko tko je malo dulje obnašao kakvu zahtjevniju dužnost u Matici hrvatskoj sto put je doživio da mu netko govori što je sve Matica trebala a nije učinila, što je krivo učinila, što hitno treba učiniti, ali na pitanje tko bi trebao napraviti neučinjeno, u koje vrijeme za koje novce, odgovora nije bilo. Dobro je konstruktivno kritizirati i konstruktivno predlagati. Planovi ne smiju biti popisi želja nego što ambiciozniji  popisi onoga što je moguće učiniti. Svatko bi sam morao sebe pitati što može učiniti za Maticu. I to ponuditi. Nije dobar ni pesimističan stav najčešće izražen rečenicom «A što ja tu mogu?!» Svatko nešto može i to što može treba učiniti.  Darujmo jedni drugima svoje darovitosti, radujmo se darovitosti čovjeka kraj sebe, radimo za boljitak svojih novih naraštaja.

Razgovarao Vladimir Trkmić
Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hodak: HDZ najlakše dođe na vlast nakon mandata SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Gost u Podcastu Velebit je kolumnist i odvjetnik Zvonimir Hodak.

► Što znači ne izglasavanje GUP-a u Gradaskoj skupštini Zagreba? Kakav je to taktički potez koalicijskih partnera HDZ-a i gradonačelnika Bandića?
► Je li na djelu ‘pakiranje Bandiću’?
► Zašto je suradnja s manjinama politička pravovjerna referentna točka za HDZ?

► Je li u Hrvatskoj suveren hrvatski narod ili Ustavni sud?
► Zašto Ustavni sud umjesto Sabora rješava pitanje udomljavanja djece od strane homoseksualnih parova?
► Znači li to da se Plenković nije usudio, nakon političke štete koju je imao s Istanbulskom konvencijom, progurati udomljavanje djece od strane LGBT parova u Saboru?

► Znači li to da Ustavni sud neposredno naređuje svim sudovima da ne poštuju važeći Zakon već primjenjuju mišljenje Ustavnog suda izraženo u donesenoj odluci o udomljavanju djece kod istospolnih parova?
► Kako je Ustavni sud ‘žrtvovao’ Mesića za interese istospolnih parova?

► Kako može biti govor mržnje prokazivanje onih vojnih ili političkih formacija koje su ugrožavale Hrvatsku u Domovinskom ratu?
► Zašto je DORH uložio žalbu na oslobađajuću presudu Damiru Markušu zbog HOS-ovog pozdrava, a zašto je Visoki prekršajni sud prihvatio tu žalbu?
► Treba li na ulazu u Hrvatsku stajati natpis: ‘Ulazite u zemlju u kojoj za zločine protiv nje nitko nikada nije odgovarao’?

► Koliko je jeziv cinizam: ‘Ovdje živi narod čiji veterani zavide onima koji su odmah poginuli’?
► Kakav je to cinizam koji se petokrakom, simbolom pod kojim je vođena agresija na Hrvatsku, diči kao Prijestolnica europske kulture?

► Što znači otvoreno agitiranje za Jugoslaviju i komunizam u Rijeci koja se predstavlja kao Europski grad kulture? Zašto se odbacuju tužbe protiv Pupovca ili Stanimirovića, a siluju one protiv hrvatskih branitelja ili novinara?
► Zašto u HDZ-u imaju praksu munjevitog ograđivanja od svojih članova koji se nađu na nišanu medija?
► Donose li Miroslav Škoro, Suverenisti, Most i ostali koji se okupljaju, alternativu sadašnjem političkom dvostranačju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari