Pešes zna što, kako i za koga svira

Kad sam negdje 2012. godine prvi put putem društvene mreže podijelio prilično klišeiziran, ali dobar spot Do kraja, breljansko-širokobriješke grupe Pešes, nekako sam osjetio da bi to moglo biti to i željno sam očekivao njihov prvijenac. On je napokon objavljen 2014. godine i nazvan je jednostavnim nazivom Bajka. S nazivima treba biti oprezan. Bajke nam donose važne pouke za život, ali isto tako i priče koje pričamo djeci da lakše zaspu.

Nakon traženja dodirnih točaka s alter rockom, odustao sam, jer Pešes već sada posjeduje jedan pečat zbog kojeg mu ne trebaju ladice. Na prvo slušanje album je odličan, naročito jer “odiše” pozitivnom energijom. Iako je sniman u tri studija, sve numere su se odlično uklopile. Ima ih deset, odlično i odlučno slijede jedna drugu do samog kraja. Album bi tekstualno trebao biti mnogo bolji, to jest, opjevana stanja, odnose i osjećaje trebao je iznijeti na više maštovit i domišljat način, a ne biti toliko opći. Unatoč tome, imamo blistave trenutke poput: “Znaš li kako nebo gleda se?”,” Letiš, al’ da nekad vraćaš se” ili “Moj um – pokvaren kompas, stavljam na dlan, tupo gledam”.

Osim pjesama To je ljubav, Sam ili Do kraja, izdvojio bih Ledinu kao, meni osobno, harmonijski najzanimljiviju. Postavlja se pitanje koliki je bio utjecaj Nevena Marinca prilikom produciranja i miksanja pjesme Plava svjetlost, jer je prema mom mišljenju, upravo ona, najbolja numera na albumu. Prilikom pešestog preslušavanja albuma za redom, pojavljuje se problem da se devet prvih numera gotovo stopi u jednu, jer su sve prilično u četvrtoj ili petoj brzini (ni četvrta nije spora), dok Plava svjetlost i dalje ostaje “karizmatična” i izdvojena.

Pešes sam imao priliku uživo slušati dva puta. Na Mostar Summer Festu i Kupres Play koncertu, stoga mogu zaključiti da su uživo mnogo bolji nego studijski, što je za jedan bend jako važno. Međutim, ono što mi se najviše dopada osim toga što su Pešes domaći, ali i prilično svjetski, jest to da su kao bend u prilično širokom luku zaobišli sva ona underground prenemaganja koja postoje kod nekih bendova, koji se u svojoj “visokoj umjetnosti” vode životnim principom: “Želimo da svi znaju za nas, ali ne želimo novac…”. Pešes mi se čini prilično organiziranim bendom, koji zna što, kako i za koga svira, a kao takvom mu želim još mnogo dobrih uradaka i mnogo uspjeha. Željama se pridružuje i uredništvo portala Kamenjar.com.

[ad id=”40551″]

Piše: Mladen Topić, Hrvatski Medijski Servis

Što vi mislite o ovoj temi?