Pratite nas

Povijesnice

Pet godina slobode generala Gotovine i Markača: PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Objavljeno

na

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Haški sud je prije pet godina oslobodio generale Gotovinu i Markača. Zato se danas treba podsjetiti i na naše Pismo Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Naroda.

To pismo nije moglo doći do glavnih medija iako ga je potpisalo 29 akademika i biskupa. Na prijedlog prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana Pismo se moglo i supotpisati pa je to učinilo preko 2300 naših ljudi među kojima je bilo oko 250 sveučilišnih profesora i doktora znanosti. Pismo je bilo poslano u dva navrata članovima VSUN-a, a pročitano je i na velikom prosvjednom skupu u Haagu i na hrvatskom i na engleskom jeziku.

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

 

Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.

Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.

Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.

Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…
Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.

Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.

Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.
Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.

Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.
Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.
Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.
Ne tražimo od vas da čistite minska polja.

Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.

Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.

Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanjehrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.

Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.
Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.
Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.

Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samo PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!

Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.

Mi tražimo od vasVratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.

Mi Hrvati samo to od vas tražimo.

(U POVODU RASISTIČKIH PRESUDA U HAAGU OD 15.4.2011.)

https://kamenjar.com/pakostane-zivjela-nam-antifasisticka-tj-braniteljska-hrvatska/

Zbog pisma smo biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja bili i kod ministra vanjski poslova RH g. Jandrokovića. Iako su bili pri kraju mandata obećali su da će u svim svojim kontaktima, a to je bilo uoči Generalne skupštine UN-a, upozoravati kolege na to pismo. Najznačajnija mi je bila činjenica da su bili jako zadovoljni što je pismo poslano i svim veleposlanstvima u RH. Zato sam ja 12 mojih pisama koji su poslana Predsjedniku Vlade RH Milanoviću s prijedlogom da generala Gotovina zbog spašavanja Bihaća od genocida mnogo većeg od onog u Srebrenici predloži za Nobelovu nagradu za mir, a prije pravomoćnih presuda uvijek slao i veleposlanicima u RH.

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

28 godina od okupacije Mostara od strane tzv. JNA i rezervista

Objavljeno

na

Objavio

Prije 28 godina, 19. rujna 1991. u Mostar su došli navjestitelji rata, srpski i crnogorski rezervisti JNA. Zbog navodnog osiguranja Zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi više od pet tisuća rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa tzv.JNA.

Nedugo nakon dolaska, tzv.JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu grada koja će početi s proljećem 1992. godine.

Za dolazak rezervista u Mostar (19. rujna 1991.) iako nenajavljen, mostarski krizni stožer bio je pripravan. U suradnji s hrvatskim kadrovima u republičkom MUP-u zaustavljen je prvi nasrtaj rezervista da uđu u samo središte grada. Zaustavljeni su u Gnojnicama i Zračnoj luci, gdje je tadašnji MUP postavio svoje policijske punktove, piše HMS.

U Mostar je ilegalno donesena radio-oprema koju su kupili Hrvati u Njemačkoj. Svakodnevno je sve veći broj dragovoljaca pristupao obrani Mostara, oružje koje je dolazilo ilegalno raspoređivalo se preko glavnog stožera u Grudama. U to vrijem gradom su kružile razne dezinformacije i zlonamjerne glasine koje je širio KOS što je među građane unosilo nemir, pa se krizni stožer morao suprotstaviti i takvom vidu specijalnog rata protiv KOS-a.

Dok je rat praktično pred vratima, oporbene stranke u Mostaru organiziraju razne mitinge podrške za JNA.

Od tada pa do početka ratnih događanja u Mostaru, skoro svakodnevno  dolazilo je i do incidenata u koje su bili uključeni rezervisti tzv.JNA. Sporadična pucnjava s okolnih brda prema Katedrali, strašenje građana s dugim cijevima na ulicama, bombe u kafićima, pijančevanje i tuče, te pucnjava na vozila u okolici Mostara, ali i međusobni obračuni rezervista, unijeli su osjećaj straha, nemira i nesigurnosti među stanovnike Mostara.

U listopadu 1991. je napadnuto i selo Ravno u sjeverozapadnom dijelu Popova polja, što je događaj kojim de facto počinje rat u Bosni i Hercegovini, za kojeg tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je kazao da nije „naš rat“.

Jedinice JNA smještene u Mostaru su trebale, zajedno s kninskim korpusom, zauzeti Split i srednju Dalmaciju. Kako to nisu uspjeli učiniti, užički i podgorički korpus ostaju na ovom području.

Užički korpus je preimenovan u ”bilećki”, a poslije i u ”hercegovački”. Djelovao je na području Mostara. Titogradski korpus je djelovalo na području Popova polja, Neuma, Stona i Dubrovnika.

Pod zapovjedništvom ovih korpusa su kasnije bile i brojne paravojne formacije iz Srbije i istočne Hercegovine, koje su počinile i zločin na Uborku gdje je mučki ubijeno 114 civila iz mostarskog naselja Zalik i Sutina, a za koji nitko nije odgovarao. Bio je to jedan od prvih masovnih zločina nad civilima tijekom četverogodišnjeg rata u BiH.M. L./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. obranjen Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske. (HRT)

 

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari