Pratite nas

Povijesnice

Pet godina slobode generala Gotovine i Markača: PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Objavljeno

na

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Haški sud je prije pet godina oslobodio generale Gotovinu i Markača. Zato se danas treba podsjetiti i na naše Pismo Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Naroda.

To pismo nije moglo doći do glavnih medija iako ga je potpisalo 29 akademika i biskupa. Na prijedlog prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana Pismo se moglo i supotpisati pa je to učinilo preko 2300 naših ljudi među kojima je bilo oko 250 sveučilišnih profesora i doktora znanosti. Pismo je bilo poslano u dva navrata članovima VSUN-a, a pročitano je i na velikom prosvjednom skupu u Haagu i na hrvatskom i na engleskom jeziku.

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

 

Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.

Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.

Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.

Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…
Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.

Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.

Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.
Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.

Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.
Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.
Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.
Ne tražimo od vas da čistite minska polja.

Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.

Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.

Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanjehrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.

Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.
Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.
Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.

Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samo PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!

Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.

Mi tražimo od vasVratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.

Mi Hrvati samo to od vas tražimo.

(U POVODU RASISTIČKIH PRESUDA U HAAGU OD 15.4.2011.)

https://kamenjar.com/pakostane-zivjela-nam-antifasisticka-tj-braniteljska-hrvatska/

Zbog pisma smo biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja bili i kod ministra vanjski poslova RH g. Jandrokovića. Iako su bili pri kraju mandata obećali su da će u svim svojim kontaktima, a to je bilo uoči Generalne skupštine UN-a, upozoravati kolege na to pismo. Najznačajnija mi je bila činjenica da su bili jako zadovoljni što je pismo poslano i svim veleposlanstvima u RH. Zato sam ja 12 mojih pisama koji su poslana Predsjedniku Vlade RH Milanoviću s prijedlogom da generala Gotovina zbog spašavanja Bihaća od genocida mnogo većeg od onog u Srebrenici predloži za Nobelovu nagradu za mir, a prije pravomoćnih presuda uvijek slao i veleposlanicima u RH.

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Prije 25 godina otvoren prvi Muzej Domovinskog rata

Objavljeno

na

Ilustracija/Muzej Koprivnica

Malo je poznato da je u Koprivnici, u sklopu Muzeja Grada, prva u Hrvatskoj, 27. svibnja 1995., otvorena stalna postava eksponata vezanih uz hrvatski obrambeno-osloboditeljski Domovinski rat.

Prvih godina izložba je bila postavljena u većini izložbenih prostora ove ustanove, ali kasnije, pa sve do danas, svedena je na dvije. Po riječima višeg kustosa prof. Dražena Ernečića svake godine dolazi sve više posjetitelja, poglavito mladih, iz osnovnih i srednjih škola Koprivničko-križevačke županije.

Inicijativu za ovaj projekt, kojeg su podržale sve  Udruge proistekle iz Domovinskog rata, dao je Mladen Pavković, inicijator i glavni urednik prvog hrvatskog vojnog lista „Gardist“, ali i velikog broja knjiga i fotografija vezanih uz Domovinski rat.

Zajedno s Vladimirom Kostjukom osmislio je i jedan od najboljih i najzapaženijih ratnih plakata – „Hrvatska vas zove“ (1991.), koji je pored  Koprivničanaca pozivao u obranu hrvatske Domovine i – Osječane, jer ga je general Branimir Glavaš dao tiskati i polijepiti i u tom gradu u nekoliko tisuća primjeraka!

Muzej danas raspolaže s brojnim eksponatima od policijskih do vojnih postrojbi, ratnih plakata, knjiga, kataloga, pa sve do proizvoda Podravke i Belupa koji su se koristili u vrijeme stvaranja hrvatske države.

Ovu prvu ratnu zbirku iz Domovinskog rata trebalo bi premjestiti u drugi, veći prostor. Svi su se s time složili, ali zasad je sve ostalo na ideji, odnosno prijedlogu – rekao je Ernečić.

Milan Pišković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

26. svibnja 1097. Gvozd – Pad kraljevstva Hrvata – političke i povijesne prilike

Objavljeno

na

Objavio

oton_ivekovic-_smrt_kralja_petra_svacica_u_gori_gvozdu_1097_god

Prema dostupnim i vjerojatnim povijesnim podacima, na današnji dan 26. svibnja 1097., prije više 900 godina odigrala se bitka na Gvozdu u kojoj je hrvatska kraljevska vojska izgubila boj protiv ugarske vojske kralja Kolomana i na taj način Hrvatska prestaje biti samostalno kraljevstvo.

Zbog toga je Gvozd prema hrvatskom kralju Petru prozvan Petrovom gorom. No, danas u potpunosti nije sigurno je li to Petrova gora na Banovini ili Gvozd na dijelu Kapele iznad Modruša.

Pad kraljevstva Hrvata – političke i povijesne prilike

Za Kolomana bilo je povoljno što je bizantski car bio zauzet obranom svoje države od križarskih četa koje su pustošile njegovim europskim i azijskim pokrajinama. Bizantski car bi u svakom slučaju, da je bio u mogućnosti, pritekao u pomoć Hrvatima jer je znao da će i njegovu carstvu zaprijetiti opasnost ako padne Hrvatska, a osim toga imao je interes prema područjima koja su pripadala hrvatskom kraljevstvu, osobito u priobalnom dijelu.

Među najstarije tekstove koji govore o bitki na Gvozdu spada onaj neimenovanog notara hrvatsko-ugarskog kralja Bele II. (III.) iz druge polovice 12. stoljeća, koji govori o pohodu ugarske vojske na Hrvatsku, te spominje Petrovu goru (izvorno Peturgoz ili Petur Gozdia), zatim djelo „Ugarska kronika“ autora Šimuna de Keze, pisano oko 1285., te kronika „Povijest solinske crkve“ Tome Arhiđakona, nastala u Splitu 1266. U „Ugarskoj kronici“, na primjer, navodi se da je Koloman dao ubiti kralja Petra koji je, došavši pred Ugre u planinama koje se nazivaju Gvozd, u spomenutim planinama pobijeđen i ubijen. U kasnijim tekstovima gdje se spominje bitka, uglavnom se navodi ponavljaju ili se u bitnom ne razlikuju od prvobitnih.

Smrću kralja Dmitra Zvonimira 1089. godine, čiji je sin i nasljednik Radovan umro prije njega (najvjerojatnije u dječjoj dobi), hrvatsko je prijestolje ostalo prazno. Među polagateljima prava na hrvatsku krunu bila je, među ostalima, i Zvonimirova udovica Jelena, sestra ugarskog kralja Ladislava.

Isprva je za kralja izabran Stjepan II., posljednji i već ostarjeli, izdanak domaće dinastije Trpimirovića, ali je njegova vladavina bila kratkog vijeka, pa se budući da su svi pripadnici dinastije izumrli, dinastička kriza produbila. Istodobno su prilike u cijeloj jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji postale vrlo složene, uključujući tu i događaje koji su prethodili Prvom križarskom ratu koji je tada baš počinjao.

U Hrvatskoj je dio plemstva podržao Petra Snačića (Svačića), pa je on 1093. stupio na prijestolje. Sjedište mu je bilo u gradu Kninu, a njegova je vlast bila uglavnom ograničena na južni dio Hrvatske, dok su sjevernim krajevima (Slavonijom) počeli već od 1091. upravljati pripadnici ugarske vladarske dinastije Arpadovića, od Ladislava, preko Alma (Almoša) do Kolomana. Uz to, ponovno je ojačala vlast Bizantskog carstva nad drevnim dalmatinskim gradovima i obnovljena bizantska tema Dalmacija.

Postavši ugarskim kraljem 1095. Koloman je odlučio zagospodariti cijelom Hrvatskom. Pričekao je i neko vrijeme da križarska vojska, koja je 1096. preko Ugarske, ali i Hrvatske, išla prema Carigradu i Jeruzalemu, prijeđe preko njegova teritorija, a zatim okupio svoje vojne snage i početkom 1097. poveo ju prema jugu, kako bi zbacio kralja Petra s prijestolja.

To se i dogodilo na gori Gvozdu na današnji dan 1097.

Petar Svačić – posljednji kralj Hrvata hrvatske krvi

Kralj Petar bio je posljednji neovisni hrvatski kralj, a hrvatsku krunu od tada nose kraljevi koji nisu bili hrvatske narodne krvi. Hrvatska je zadržala mnoge atribute državnosti, ali istovremeno bila izložena mnogobrojnim stranim utjecajima i prisezanjima.

Popularizaciji uloge Petra Svačića dosta su pridonijeli pjesnici August Šenoa, Ante Tresić-Pavičić, Vladimir Nazor i drugi, te slikari Oton Iveković s poznatom slikom Smrt Petra Svačića, kao i Josip Međumirec sa svojim umjetničkim djelom Pogibija Petra Svačića.

Njima se pridružio i akademski kipar Kažimir Hraste koji je izradio brončanu skulpturu visoku 2,70 metara.
Ona je u povodu 900. obljetnice Petrove smrti postavljena uz Krku, na vidilici Kamičak-Visovac, na području gdje je, prema predaji, bio Svačićev zavičaj. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari