Pratite nas

U potrazi za Istinom

Petar Penava – Odgovor na knjigu Tomislava Micica: ‘Enigma u potrazi za varanjem Hrvata’

Objavljeno

na

Nedavno je kontroverzni Tomislav Micic (dalje TM) izdao knjigu “U potrazi za Hrvatskom“ u kojoj je na nekoliko mjesta i o meni napisao obicne lazi i izmisljotine. Cak je i u kazalu imena naveo slijedece podatke o meni: “Penava, Petar, udb.-njemacki zbir 227, 407, 408, 344, 414“. TM me na drugom mjestu optuzuje da sam lazno svjedocio na münchenskom sudu protiv jugokomunistickih i udbaskih krvnika Perkovica i Mustaca, koji su bili jedni od glavnih organizatora likvidacija hrvatskih politickih emigranata diljem svijeta.

Hrvatska javnost nije dovoljno upoznata sa nedjelima koje je TM pocinio kako u emigraciji tako i u slobodnoj i neovisnoj RH. Zato je moja duznost i obaveza da odgovorim na njegove lazi, podvale i dezinformacije. Takodjer je i moja duznost i obaveza da napisem sve ono sto je on u svojoj knjigi presutio i izostavio a da bi sebe mogao pokazati kao neku pozitivnu osobu i u nekom pozitivnom svjetlu.

Kao sto je hrvatskoj a i svjetskoj javnosti poznato, za grozno ubojstvo Stjepana Durekovica 28.07.1983. u Wolfratshausenu pored Münchena, osudjeni su na dozivotne kazne zatvora: Krunoslav Prates, Zdravko Mustac i Josip Perkovic. Oni nisu osudjeni zbog pomaganja u ubojstvu vec kao “supocinitelji“. Ovo svirepo ubojstvo Durekovica obiljezuju “podmuklost“ kao i “niske pobude“. Niske pobude “postoje kada motivi ubojstva s gledišta općeg ćudoređa zaslužuju prezir i kada su na najnižoj razini.“ Toliko o pravnim kvalifikacijama njihovih presuda.

Sudjenje Krunoslavu Pratesu 2008. godine u Münchenu

Nakon raspada Jugoslavije i velikosrpske agresije na Hrvatsku, mnogi su se iskreni domoljubi vratili u domovinu i stavili se novoj hrvatskoj vlasti na raspolaganje u obrani nase drzave. Tako sam i ja dosao u Zagreb gdje sam bio u cestom kontaktu sa TM-om. U tim nasim kontaktima TM mi je ispricao detalje o likvidaciji Stjepana Durekovica 1983. u Njemackoj.

Tom prilikom TM mi je ispricao da je Josip Perkovic imao jednog dugogodisnjeg suradnika u hrvatskoj emigraciji i da je on bio tajnik Hrvatskog Narodnog Odbora i glavni urednik njihovog glasila “Hrvatska Drzava“. Taj Perkovicev suradnik je bio Krunoslav Prates i on je imao dva pseudonima: “Stiv“ i “Boem“. Prates je preko dr. Ivana Jelica, predsjednika HNO-a, upoznao Stjepana Durekovica. Nakon nekog vremena Prates je pomagao Durekovicu u tiskanju njegovih antijugoslavenskih knjiga i tako stekao njegovo povjerenje. Krunoslav Prates je posjedovao jednu garazu u Wolfratshausenu pored Münchena koju je nakon nekog vremena preuredio u tiskaru. Pratesova tiskara je bila idealno mjesto za likvidaciju Durekovica. Durekovic je, naime, vjerovao Pratesu i mislio je da skoro nitko ne zna da ta garaza-tiskara postoji. Josip Perkovic i Branko Trazivuk su isli u Luxembrugu na sastanak sa Krunoslavom Pratesom koji je ovom prilikom Perkovicu predao kljuc od tiskare u kojoj je kasnije Durekovic ubijen. Svu ovu akciju oko ubojstva Durekovica vodio je Zdravko Mustac.

Kada je njemacka policija uhitila Krunoslava Pratesa, TM mi je ispricao da je Prates optuzen za pomaganje u ubojstvu Stjepana Durekovica 1983. u Wolfratshausenu. Nakon nekog vremena otisao sam u Stuttgart gdje me je TM nazvao i zamolio za hitan sastanak. Sastanak smo dogovorili u hotelu Schlossgarten u Stuttgart-u. Ja sam dosao prvi u hotel i sjeo sam za stol. Za drugi stol su sjela dva sluzbenika kriminalisticke policije  iz Stuttgart-a (LKA Baden-Württemberg) koji su snimili nas ragovor. Ja sam tek kasnije saznao da je nas razgovor snimljen kada sam od bavarske kriminalisticke policije (LKA Bayern) pozvan na razgovor.

Nakon kratkog vremena dolazi i TM u hotel. On naruciva kavu i otvara temu oko Pratesa i Perkovica. “Znas Petre, sta ste sve vi radili po Njemackoj. Postavljali bombe i palili jugo klubove. Perkovic sve to zna. Ako osude Pratesa eto ti i Perkovica. Mi moramo svim sredstvima sprijeciti istragu i svjedociti za Pratesa.“

Kada sam shvatio kuda TM okrece vodu i kakva mu je namjera, ja sam ga samo slusao. TM nastavlja pricati da ce i Tomislav Durasovic svjedociti u korist Pratesa jer je Durasovic u svojoj knjigi “Svjedok olovnih vremena“ povoljno pisao o Pratesu. TM mi predlaze da odem sa njime u Frankfurt kod odvjetnika Rosebrocka kojeg ce on angazirati da brani nevinog Pratesa. TM nastavlja pricu i tvrdi da su Perkovic i Mustac spremni financirati Pratesovu obranu.

Ja sam o svemu ovome dao izjavu njemackim istraziteljima koji su vodili istragu i koji jos uvijek vode istrage o ubojstvu Durekovica i ostalih Hrvata koje je UDBa likvidirala (Bebana, Kostica, Nizica, Zagajskog, atentati na Luku Kraljevica).

“U procesu protiv Pratesa svjedočio je i hrvatski politički emigrant Petar Penava iz Stuttgarta, koji je, kako kaže, za vrijeme tog procesa dobio brojne prijetnje smrću, ali ih se ne plaši, nego se u Njemačkoj sprema za novo svjedočenje protiv Josipa Perkovića i za raskrinkavanje Udbinih nedjela.

– Za vrijeme münchenskog suđenja Krunoslavu Pratesu otvoreno su mi likvidacijom prijetili Perkovićevi kolege, najavljujući kako će me pojesti crna noć, crne vrane i rđa. Udbaši me nisu uspjeli zaplašiti kao ni za vrijeme likvidacija nedužnih hrvatskih domoljuba koji su ubijeni samo zato što su voljeli svoj narod i zemlju – kaže emigrant, a kasnije i djelatnik hrvatskog SIS-a Petar Penava, koji je na Perkovićevu umiješanost u ubojstvo Đurekovića 1983. godine u Münchenu bacio novo svjetlo posvjedočivši na sudu u Njemačkoj kako je Krunoslav Prates osobno upravo Perkoviću predao ključeve tiskare u kojoj je kasnije likvidiran Đureković.“

Izvor: https://www.maxportal.hr/vijesti/emigrant-petar-penava-sefa-hrvatske-udbe-josipa-perkovica-poslat-cu-na-dozivotnu-robiju/

Sve sto je kontroverzna Enigma TM o meni i o mome svjedocenju protiv Pratesa i Perkovica napisao je obicna laz i kleveta.

TM u potrazi za laznim svjedocima

TM je isao i u Dubrovnik kod pokojnog profesora Muse i nagovarao ga da svjedoci u korist Pratesa. Prof. Musa ga je, naravno, odbio. TM je bezuspjesno tvrdio da je Perkovic veliki Hrvat i da on nije organizirao niti jedno ubojstvo hrvatskih emigranata u Europi vec da su to odradjivali Savezna UDBa i Beograd.

Nakon neuspjeha sa cestitim Hrvatima koji nisu nasjeli na njegove price, TM ide u potragu za srpskim kriminalcima da mu pomognu laznim svjedocenjima. Tako TM stupa u kontakt sa Centinim sinom i moli ga da mu pomogne pridobiti Andriju Draskovica za svjedoka obrane. Naime, Andrija Draskovic se je tada nalazio u zatvoru i oni su njega prilikom njihovih posjeta trebali intruirati i pripremiti da svjedoci na sudu u Münchenu i da kaze da je Arkan ubio Durekovica. Medjutim, münchenski sud i sudac dr. Dauster su uhvatili Draskovica u lazi. Njemacki istrazitelji su znali sve detalje oko toga kako je TM pokusao uvuci Draskovica kao laznog svjedoka obrane. Draskovic je, nakon sto je uhvacen u lazi, priznao da je sve te podatke o ubojstvu Durekovica citao u zagrebackom Globusu kojeg mu je poslao TM!

Ovo je ziva istina!

Novac za Pratesova njemackog odvjetnika

TM je od Josipa Perkovica dobio oko 35.000 Eura da ih preda njemackom odvjetniku Krunoslava Pratesa. TM je odvjetniku Rosebrocku prvi puta predao 10.000 Eura, drugi put mu je po jednom vozacu autobusa poslao 12.000 Eura i trecom prilikom mu je jos dao 8.000 Eura. Ostalih 10.000 Eura TM je zadrzao za sebe kao nadoknadu za svoj odradjeni “posao“.

Sudac Dauster i drzavni odvjetnik Weiss ovako su komentirali svjedocenje TM na sudjenju Perkovicu i Mustacu video-vezom iz Zagreba:

“Posebno je sudac dr. Manfred Dauster ispitivao Micica o vezama Perkovica i Nobila s Pratesovim odvjetnikom Rosebrockom koji je na saslušanju pred sudom priznao da je, preko Micica, primio 23.000 eura od Nobila. Micic je danas izjavio da su ga dvojica neimenovanih Hrvata zamolila da pokuša angažirati Rosebrocka kao branitelja Krunoslava Pratesa. Micic je potvrdio da je predao Rosebrocku 23.000 eura, ali je ustvrdio da Nobilo i Perkovic s tim nemaju ništa.

Sudac Dauster prokomentirao je ovakav iskaz svjedoka rijecima: “Nikada mi nitko nije ovako u lice lagao”. U raspravu se također umiješala sutkinja iz Zagreba napomenom da svjedok ocigledno ne želi odgovarati na pitanja na primjeren nacin, na što joj je Micic odgovorio da ocigledno nema pojma o predmetu. Na ovo je regirao sudac Dauster vrlo oštrim upozorenjem svjedoku.

Saslušanje je nastavljano serijom pitanja o skukobima Micica s Petrom Penavom. Micic je potvrdio da poznaje Penavu i da zna sadržaj Penavine izjave na suđenju Mustacu i Perkovicu pred sudom u Münchenu te da je da primio izvješce o Penavinom iskazu. Na pitanje tko ga je o tome obavijestio, rekao je da mu je sadržaj Penavinog iskaza ispricao Tomislav Đurasovic, bivši politički emigrant koji je bio nazocan na suđenju kad je ispitivan Penava.

Kako sudsko vijece nije imalo daljnjih pitanja za Micica, svjedocenje je nastavljeno ispitivanjem od strane zastupnika optužbe Lienharda Weissa. Odgovarajuci na Weissova pitanja, Micic je naveo da je od srpnja 1991. radio za SIS i da mu je šef bio Josip Perkovic. Prema iskazu, sve aktivnosti SIS-a bile su demokratske i u skladu s propisima. Dodao je da je on uvjeren da Josip Perkovic nije kriv za ubojstvo Stjepana Đurekovica jer mu je sam Prekovic rekao da se radilo o akciji savezne Udbe i da je savezna Udba poslala kriminalce da likvidiraju Đurekovica.

Razmjena pitanja i odgovora između Weissa i Micica završila je Weissovom izjavom upucenom Micicu. Weiss je doslovce rekao: “Gospodine Micic, Vi lažete ovdje u sudnici samo da biste bili sigurni da ce hrvatske novine sutra donijeti naslov: ‘Micic: Perkovic je nevin!’ Još k tome to ste izveli na tako nezgrapan nacin da Vam nitko u sudnici ne vjeruje”.

Izvor: www.narod.hr od 27. srpnja 2015.: Sudac Dauster: Nikada mi nitko nije ovako u lice lagao!

Novac za Vinka Sindicica

Prije izrucenja Perkovica i Mustaca u SR Njemacku, TM krece u jos jednu akciju spasavanja svoga “oca“ Perkovica i “ocuha“ Mustaca. Naime, Vinku Sindicicu je Josip Perkovic obecao 100.000 Eura nagrade ako povuce svoj iskaz koji je dao njemackim istraziteljima u slucaju ubojstva Durekovica u kojem je tesko teretio i Perkovica i Mustaca. Nakon toga Vinko Sindicic odlazi kod javnog biljeznika i izjavljuje, da su njegove izjave koje je dao njemackoj policiji cista izmisljotina odnosno konstrukcija njemackih istrazitelja. Ali, umjesto obecanih 100.000 Eura, Vinko Sindicic dobiva sitnis od svega 15.000 Eura. Taj novac mu je predao nitko drugi nego TM! Vinko Sindicic i njegova talijanska prijateljica Maria Rodriquens su sve detalje oko ove predaje novca ispricali na münchenskom sudu.

Sindičić je sastavio i jednu izjavu, prije promijenjenog iskaza, i jednu nakon tog iskaza, a koje je sakrio radi svoje sigurnosti. Za taj promijenjeni iskaz je dobio 15.000 eura.

Izvor: https://direktno.hr/direkt/udbin-killer-sindicic-svjedocit-ce-i-dokrajciti-perkovica-i-mustaca-13107/

TM izmislja da sam ja na sudu u Münchenu izjavio, da mi je Perkovic dao eksploziv da ga podmetnem kod nakladnika Rolf Schulz-a pored Münchena, koji je trebao objaviti Titove memoare. To je jos jedna perfidna udbaska podvala i obicna laz. Ja to, naravno, nisam nikada govorio niti sam pred sudom svjedocio. Svjedocio sam samo ono sto mi je TM pricao o ubojstvu Stjepana Durekovica. To je ono sto njega stvarno muci i zbog cega on mene u svojoj knjigi lazno prikazuje.

Toliko o mome svjedocenju u Münchenu i istini. Sve sto TM u svojoj knjigi pise je obicna laz!

Jozo Vrbic

TM u svojoj knjigi pise da sam dijelio letke nekog Joze Vrbica sto je isto obicna laz. Ja tog Vrbica nikada u zivotu nisam vidio. Pokojni Rudolf Arapovic mi je jednom prilikom rekao da ako dobijem nekakav pamflet od tog Vrbica da ga odmah bacim u smece. Moja njemacka adresa je bila javna jer sam ja bio predstavnik Hrvatskog Lista za Europu. TM pokusava mene ovom podvalom ocrniti i pokazati kako sam ja u emigraciji stetio hrvatskoj stvari.

Istina je, da su TM izbacili iz HNV-a, Hrvatskog Lista i Kroatische Berichte jer se je pokazao i dokazao de je osoba od nepovjerenja i da ne odradjuje svoje preuzete poslove i obaveze.

TM nastavlja dalje sa neistinom i tvrdi da sam ja sirio “Hrvatsku revoluciju“ koja je bila glasilo HRP-a. Ja nisam nikada sirio njihovo glasilo. Clanovi HRP-a nisu znali tko je njihov clan slicno kao sto je to bio slucaj i kod HRB-a. HRP i HRB su imali isti cilj: rusenje svake Jugoslavije. TM nije imao saznanja o nasim aktivnostima i zbog toga je sve nas optuzio da smo udbasi.

Ali zato TM ne pise o svome ocu Perkovicu i ocuhu Mustacu koji su na Visem Zemaljskom Sudu u Münchenu zbog supociniteljstva u likvidaciji Stjepana Durekovica osudjeni na dozivotne kazne zatvora.

Prijetnje Amerikancima

TM pise da sam ja osudjivan zbog svoje firme ali presucuje izrucenje dr. Andrije Artukovica kada me je nagovorio da zaprijetim Amerikancima da cemo napraviti osvetu i da cemo im dignuti konzulat u zrak. Zbog te prijetnje sam bio uhicen. Nakon toga dolazi TM sa odvjetnikom Rosebrockom kod mene u zatvor da me oslobodi. Ali njemacki sud je to odbio jer su Amerikanci ulozili protest i naredili Nijemcima da im cuvaju predstavnistva.

Gradjevinska firma

TM suti kao zaliven i ne spominje da je samnom otvorio gradjevinsku firmu P+M Bau GmbH koja je bila prijavljena na adresi njegovog zemljaka Tome Sedle u Frankfurtu. U Frankfurtu smo poceli raditi i kada je trebalo isplacivati radnike TM im je bacao suzavac u oci i galamio na njih da mu treba novac za borbu i hrvatske stvari.

Ja sam odmah napustio fimu kada sam vidio sta sve on radi i kako se ponasa prema svojim radnicima. TM je preuzeo firmu i jedno je vrijeme radio na podrucju Bodenskog jezera. Radnici na tim gradjevinskim poslovima su bili vecinom Hercegovci koje je sve prevario i kojima nije isplatio place. Zbog utaje poreza i neplacanja socijalnih i mirovinskih obaveza TM biva osudjen na dvije godine zatvora.

Ovo je jos jedna epizoda iz “uspjesne“ poslovne karijere TM koja je prebogata raznoraznim aferama. TM njih, naravno, presucuje!

Isto tako TM presucuje svoje dobre i dugogodisnje veze sa jugoslavenskim kriminalcima koji su harali po Frankfurtu. Na prvom mjestu je njegov burazer Ljubomir Magas – Zemunac. Sa Zemuncem, Bagaricem i Andrijom Draskovicem, zvanim Rene, jer je nosio odijela od Renea, je ispio bezbroj kava.

Andrija Draskovic se sumnjici za ubojstvo Albanca Hadrija u Briselu 1990e. Draskovic i Zemunac su bili udbini placenici. Goran Vukovic-Majmun ubio je Zemunca 1986. pred sudom u Frankfurtu. TM stupa na scenu i organizira obranu za likvidiranog Zemunca.

TM je u tu svrhu pokusao pridobiti Zeljka Sunjica i mene da svjedocimo protiv Vukovica. Sunjic i ja smo tada bili u istom zatvoru zajedno sa Vukovicem. Nas dvoje smo bili pozvani kao svjedoci na sud u Frankfurtu. Sunjic je odbio bilo sta reci. Ja sam samo rekao da sam bio u istom zatvoru sa Vukovicem i da o tom slucaju nista ne znam niti mogu reci. Jos sam izjavio da sam dobio informacije da se tu radi o medjusobnom obracunu jugoslavenske Udbe. Nakon moga svjedocenja napustam sud i TM mi prijeti sto nisam lagao protiv Vukovica jer je Zemunac njegov Hrvat.

TM u svojoj knjizi spominje i Jozu Vukelica, koji je bio ljubavnik njegove zene dok je on boravio u zatvoru. To mi je sve ispricao moj suborac i prijatelj Nediljko Vegar. Zato je TM u svojoj knjigi objavio lazno pismo koje mu je navodno iz zatvora pisao i poslao Nediljko Vegar. Za ovaj falsifikat TM imam svjedoke.

TM-Enigma je sirio lazi da Luka Kraljevic nije slijep i da na njega uopce nije izvrsen atentat. Isto je tako sirio lazi o Tomislavu Naletilicu i tvrdio da mu je zena bacila otrov u oci i to iz ljubomore. Kada se je TM vratio u Zagreb, u krilo svoga Perkovica, sirio je lazi da Sindicic uopce nije pucao na Stedula.

TM nastoji svojim udbaskim podvalama diskreditirati sve postene Hrvate emigrante.

TM suti i o tome kako je, nakon sto je Racan preuzeo vlast, optuzio Nediljka Vegara, Vernera Ilica i mene da smo podmetnuli pakleni stroj pod neki partizanski spomenik na Mirogoju te u Kumrovcu pod masovnog ubojicu i zlocinca Tita. Kada mu je ta akcija propala onda nas je prijavio policiji da planiramo oteti Perkovica. Bijedna SOA me je prisluskivala i pozivala sve osobe na razgovor sa kojima sam imao kontakt. Optuzio je Franju Bubalo, Dragoju, Prebeka, Vukusica i mene, ali mu je sve to palo u vodu.

Njegov caca Perkovic i ocuh Mustac leze dozivotno u zatvoru i ja znam da mu nije lako.

TM je svjetska Varalica koji je masovno Hrvate varao. Da ih je sve postrojiti koje je prevario, bili bi to dugi kilometri.

  1. DIO

 

TM pise u knjizi kako ga je KOS trazio gdje je stanovao. Moram za hrvatsku javnost reci da to nije istina. Njega su trazili njegovi radnici koji su kod njega radili i koje nije uredno isplatio.

Trazili su ga Tomislav Naletilic i Stanko Lasic. Naime, UDBa je izvrsila atentat na Naletilica tako sto su mu bacili kiselinu u oci. Taj atentat na Tomu Naletilica je priznao i opisao udbin zlikovac Bozidar Spasic u svojoj knjigi. TM je nazivao ljude i sirio lazi da na Naletilica nije izvrsen antentat vec da je to ucinila njegova ljubomorna supruga. Iz tog razloga se je on zamjerio Naletilicu i kada je Naletilic saznao da je TM kod Perkovica on mu je minirao kucu u Gracanima.

TM pise da nije mogao normalno raditi zato sto ga je UDBa stalno progonila.

TM se je medju prvima vratio u Jugoslaviju i odmah je kupio stan za 150.000 DM u Zagrebu i poslije kucu u Zagrebu u Gracanima. Ako TM zbog progona UDBe nije mogao normalno zaradjivati novac, neka onda objavi tko mu je i zasto dao taj novac sa kojima je kupio vrijedne nekretnine.

TM ne spominje svoju bracu i ne pise o njihovoj suradnji sa UDBom. Ali zato lazno napada mene jer nisam htio lazno svjedociti protiv Vukusica i Vukojevica a pravdati njegova Pratesa i Perkovica. To je pravi razlog zasto je on mene lazno oklevetao i zasto sam ga tuzio.

TM se pravda za ubojstva Milicevica i Milosa. Postoji li razlog zasto TM ne moze otici slobodno u Njemacku? Kao sto je poznato, ubojstvo u Njemackoj ne zastarjeva!

TM pise u svojoj knjizi kako se je “borio“ za Hrvatsku.

Hrvatskoj javnosti i hrvatskim domoljubima moram slijedece reci: TM se je odmah smijestio kod svoga cace Perkovica i ocuha Mustaca te je vodio istrage o hrvatskim emigrantima. Istrazivao je tko minira partizanske spomenike i kuce zlocinaca. Za to je optuzivao nevine ljude. Eto, to je bila njegova “borba“ za Hrvatsku. A bojisnicu je samo sa televizije poznavao.

Uskoro izlazi moja knjiga i dozivljaji “NA NISANU UDBe” u kojoj ce biti dosta govora i o tom zlikovcu TM-u.

  1. DIO

TM pise i o pokojnom Nikoli Milicevicu-Bebanu. TM navodi da je pok. Beban bio kockar i da ga je to stajalo glave. Naravno da je to sve obicna laz i izmisljotina.

Istina je da je pok. Beban TM-u posudio 7.000 DM i da mu ih ovaj nije vratio.

Pok. Beban je susreo TM u bistrou Dinamo, koje je bilo u vlasnistvu Marijana Konte, uhvatio ga za vrat i dao mu ultimatum do kada da mu vrati pozajmljeni novac. To je bilo dan prije ubojstva Bebana.

Nekoliko sati prije ubojstva Bebana, TM salje Marijana Sutu, zvanog Mrma, u lokal Slavonske noci da izvidi da li se unutra nalazi Milicevic. Marijan Suto-Mrma obavijestava TM-a da je Beban unutra i nekoliko sati poslije on je ubijen na parkiralistu gdje je stanovao.

Hrvatska emigracija ne stoji iza TM-a i njegove knjige koju je izdao najvjerovatnije po uputama UDBe i KOSa samo da ocrni hrvatske borce. Njegova knjiga je puna lazi i udbaskih dokumenata.

Pokojni Marko Veselica mi je rekao da je TM jedini iz Hrvatskog Proljeca kojega UDBa nije dirala i koji je bez problema otisao vani u Njemacku. Njega je navodno u Zadru pridobio i angazirao KOS.

Hrvatski povjesnicari bi morali istraziti tko je TM.

Uglavnom, otkad je TM dosao u emigraciju, ubijeni su Bruno Busic, Nikola Milicevic i legionar Jozo Milos.

Petar Penava

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: ‘Do danas nije otkopano ni jedan posto svih grobišta’

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, razlog sporosti otkrivanja zločina komunističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća vidi u tome što su do danas sve vlade bile većinom komunističke.

– U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači, istaknuo je Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi hrsvijet.net

Podsjetio je kako su oni koji su se bavili tom temom u Hrvatskoj pronašli, a postoje i dokumenti i policijski izvještaji koji to potvrđuju, više od 940 lokaliteta koje treba otkopati.

– Do danas nije otkopano ni jedan posto, kaže Hebrang.

Tvrdi kako je od samih početaka hrvatske neovisnosti postojao jak otpor u pronalaženju istine.

– Godine 1990. Franjo Tuđman oformio je saborsku komisiju koja je otkopala 1163 tijela na Maceljskoj gori i onda neslužbeno prestala s radom. Osobe iz komisije primale su prijetnje, nisu smjele o toj temi nastupati u javnosti. I tih 1163 jadnika, njihove kosti su 20 godina zaboravljene i nespomenute bile u crnim vrećama i ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon 20 godina smo ih pokopali u Macelju i napravili zavjetnu crkvicu pokraj tog najvećeg hrvatskog groba, podsjeća Hebrang.

Dodaje kako je komisiju službeno ukinuo Ivica Račan 2000. godine i da se po tom pitanju ništa nije događalo sve do 2011. godine.

– Tad sam u Saboru uspio progurati zakon o osnivanju Ureda o otkrivanju komunističkih zločina. Prvo smo se počeli baviti Gračanima jer smo tamo točno znali lokalitete zahvaljujući higijeničaru pokojnom Miroslavu Haramiji. Njega su, naime, 1945. komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih nakon rata. Haramija je 1991. godine objavio u jednim dnevnim novinama svoj brižno čuvani popis grobišta, ali ni sljedećih 20 godina nije zakopana lopata s ciljem otkopavanja i ljudskog zbrinjavanja posmrtnih ostataka, podsjeća Hebrang.

Podsjeća i na zabrane u režiji Zorana Milanovića.

-Učinili smo to tek mi u organizaciji navedenog Ureda i to nam je bio posljednji posao. Naime, za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo tri lokaliteta, u jednom od njih bile su kosti maloljetnih osoba, i onda nam je vlada Zorana Milanovića zabranila rad i ukinula Ured”, kaže Hebrang i dodaje da nije bolje stanje ni danas.

Tvrdi kako je osobno premijeru Andreju Plenkoviću dao program i objasnio gdje se što nalazi.

– Sad su oni počeli s otkopavanjem, ali u tajnosti kako bi sakrili bilo kakvu priču o tome. Dakle, ni s ovim otkopavanjem nije se dogodilo ništa jer to nije ni jedan promil od ukupno ubijenih, a nije otkopano ni jedan posto svih grobišta, kaže Hebrang, prenosi hrsvijet.net.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Fra Mirko Majdandžić – ‘Svjedok zla’

Objavljeno

na

Objavio

Prošle godine iz tiska je izašla knjiga „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Velea. Kroz desetak promocija koje su autori održali, knjigu su nimalo skromno opisali kao apsolutnu istinu o agresiji Hrvatske na BiH.

U najavi knjige autori nisu krili zadovoljstvo svojim raskrinkavanjem zločinačkog karaktera HVO-a, Herceg Bosne, Franje Tuđmana i Hrvatske u sudski prepoznatoj agresiji na BiH. Kako bi knjizi „podigli“ kredibilitet, posebno su istakli dobro poznata (hrvatska) imena koja su sadržajni dio knjige: fra Luka Markešić, Stjepan Mesić, Ivo Banac, fra Petar Anđelović, Mario Pejić, Anto Nobilo, fra Ivan Šarčević, Blaž Kraljević, Stjepan Kljujić i drugi.

Piše: Tvrtko Milović

Da prezastupljenost bosanskih franjevaca nije slučajna u promociji knjige koja u svojih 480 stranica negativno (i zločinački) konotira faktički sve Hrvate osim gore pobrojanih, dokazuje i značajan angažman fra Ive Markovića i fra Mirka Majdandžića.

Fra Marković je tako konstatirao da je knjigu pročitao i da je iskrena i poštena. A zatim je s autorima obilazio Bosnu i Hercegovinu u habitu, kako bi cijeli cirkus dobio i božanski karakter.

Za razliku od fra Markovića koji s Hrvatima realno više nema ništa zajedničko osim što iz bošnjačkih medija grmi na njih, bolnija je bila podrška fra Mirka Majdandžića, danas gvardijana samostana Fojnica. Fra Majdandžić je tako konstatirao da ova knjiga „nije pisana da bi se iskopala mržnja“(!??)

Nema nikakve šanse da fra Mirko nije pročitao knjigu čiji je promotor. Uostalom, fra Mirko je na promociji do te mjere bio oduševljen sadržajem knjige da je pozvao sve prisutne (i mene) da knjigu svakako kupe i pročitaju.

S obzirom da knjiga ima 32 sponzora, među kojima i potpredsjednica FBiH, Parlament FBiH, kantonalni premijeri i ministri, načelnici općina, Elektroprivreda BiH i brojna druga velika poduzeća i pojedinci, krajnje je neobično da knjiga mekog uveza košta 30 KM. Zato za razliku od siromašnog fra Mirka koji nema nikakve imovine, knjigu nisam mogao kupiti nego sam je samo pročitao.

Knjiga „Svjedoci zla“ nastaje na valu antihrvatske histerije koja se pojačava zadnjih desetak godina, a koja je svoju kulminaciju doživjela presudom „haaškoj šestorci“, što je uostalom i dominantni motiv naslovnice knjige.

Sam sadržaj knjige nije maštovit. Radi se o zbirci transkripata ratnih izvještaja Akifa Agića iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja i drugih mjesta sukoba Armije BiH i HVO. Pored transkripata njegovih izvještaja i intervjua, u knjizi se nalazi nevjerojatno šarolika zbirka svega i svačega. Ima tu svjedočenja iz Haaga, preslika različitih dokumenata i članaka, pjesama, tužnih citata, autorovih starih i novih kolumni, prijetećih pisama, pisama podrške Seida ef. Smajkića, haaških tužitelja i sudaca kao i čitavih 50 stranica nečitko kopiranih spiskova logoraša. Sve to kako bi knjiga valjda bila dovoljno „debela“ da opravda uloženi novac, ali i vizualno prikaže obim „Udruženog zločinačkog pothvata“.

Radi se o nešto suptilnijem pristupu „debljanju“ knjige nego što su učinili autori knjige „Hrvatska Republika Herceg Bosna – agresija i zločin“ Mesud Hero i Fuad Kovač koji su se uglavnom bavili srpskom politikom u BiH, a hrvatsku politiku tek nonšalantno prikazali kao podršku srpskoj i dali joj naslov.
Agić i Vele nemaju nikakvih dvojbi da je uloga Srbije i Hrvatske u ratu jednaka a ulogu Franje Tuđmana opisuju već na strani 26.: „Franjo Tuđman se jasno izjasnio o svome stavu prema BiH a on glasi da muslimani Bošnjaci ne postoje i da ne mogu biti bilo kakav faktor koji odlučuje o budućnosti“.
Kada i gdje se Franjo „jasno izjasnio“ o postojanju muslimana Bošnjaka, autori ne navode. Pored navedenog, knjiga vrvi različitim „konačnim istinama“ koje često poništavaju same sebe. Tako opisuju: „HDZ BiH se u svim hercegovačkim i srednjobosanskim opštinama jasno i nedvojbeno izjašnjavao za pripojenje Hrvatskoj i gotovo ništa, ni u kom pogledu, nisu htjeli ostvarivati unutar BiH.“

A onda već u sljedećoj rečenici doslovce stoji: „Raznolikost i podvojenost unutar HDZ BiH je jasna od njenog osnivanja i definisala se kroz dvije struje – bosansku i hercegovačku“. Vrlo jasno i nedvojbeno.

Ima još bisera: „Desetog aprila srpske snage su zauzele Kupres. Ratna žarišta se brzo šire i po zamisli nalogodavaca sve ide po planu. Rat u Bosnu je uguran a primirje koje su potpisali Milošević i Tuđman se poštuje“!

Koje primirje? Gdje se poštuje ako se rat rasplamsava? I kako je Kupres zauzet usred primirja?

Skoro svaka stranica sadrži proturječja. Tuđman je tako podržao referendum o neovisnosti BiH kako bi uništio BiH. A Darija Kordića nakon transkripta s govora u Busovači o važnosti opstanka Jajca autori bez ikakvog objašnjenja optužuju da je – tražio napuštanje Jajca!

Očekivano, „prodaja“ Posavine se podrazumijeva, a autori je „dokazuju“ transkriptom intervjua s nekoliko bošnjačkih vojnika iz Kozarca. Inače, ovi vojnici kao i svi ostali svjedoci (zla) su apsolutni poznavatelji svih okolnosti u kojima su se zatekli, te su stoga i neoborivi autoriteti u dokazivanju teza koje autorima trebaju – od sporazuma Milošević Tuđman, etničkog čišćenja, agresije, genocida i svega drugog po potrebi.

Da ne bude zabune, transkripti sa stvarnim sugovornicima su najveća vrijednost ove knjige. Osim što su autentični, to je i jedini dio knjige koji je originalan. Sve ostalo je običan bućkuriš loše skrivene mržnje prema Hrvatima u BiH.

Knjiga nam nehotice otkriva i neke zanimljivosti. Tako u intervjuu sa rahmetli Arifom Pašalićem otkrivamo: „Muslimani su ovdje konstitutivan narod, muslimani su u većini i muslimani moraju dobiti svoju državu BiH, sa svim pravom, i Hrvatima i ostalim narodima i narodnostima koji žive ovdje, ravnopravno“.

Arifova konfuzna misao iz davne 1993. zapanjujuće je jednaka konfuznoj politici koju bošnjački lideri promoviraju dan-danas!
Autori nam otkivaju još jednu pikanteriju: Seid ef. Smajić je 1993. izdao fetvu kojom je haram klanjati dženazu muslimanima koji poginu kao pripadnici HVO!

Ni efendija Smajić, kao ni Arif Pašalić, a pošteno je reći ni Akif Agić, ne smatraju Armiju BiH multietničkom vojskom. To je iz knjige besprijekorno jasno. Zašto onda franjevci sudjeluju u ovoj zloj raboti? Zar je moguće da im ne smetaju stilske figure „novinara“ Agića: „Dragi Miroslave tvoj ćaća je bio ZLOČINAC…“; ili intervju Boba Stewarta koji počinje „Ahmići su djelo đavola, Hrvati su počinili genocid“?

Fra Ivo Marković autora ovog kupusa zlobe opisuje: „Akif je novinar ratnik uvjeren da su vijest i informacija jednako važne kao sama bojišnica. Akif ne mrzi, u njega je ljubav jača od mržnje“.

Vrlo nekonvencionalna definicija ljubavi jednog profesora Frajevačke teologije.

Fra Mirko ovu knjigu smatra doprinosom pomirenju koja nije tu da bi se nova mržnja iskopala.

Zašto je onda pisana? Zar je pisana samo da bi se uzele pare od 32 imućna sponzora i uzelo po 30 KM brigadama internet ratnika kojima treba doza argumenata za facebook!?
Ovakvih je knjiga bilo i bit će. Trash literatura nije nikakav bošnjački fenomen. Naprotiv, trebat će stoljeća da dostigne produktivnost srpskih i hrvatskih autora mitomana. I nek postoji knjiga. Čak i ova ima svoju vrijednost.

Ali je ružno i nemoralno od bivšeg i aktualnog gvardijana samostana Fojnica u kojem su ubijena dva čovjeka samo zato što su bili Hrvati, a čije je katoličko stado protjerano i do danas bespovratno desetkovano, da promovira knjigu koja taj isti nesretni narod definira kao agresore na vlastitu zemlju!

Hrvati katolici Fojnice su miran i dostojanstven narod. Oni će opet doći u samostan na misu. Nije to fra Mirkov samostan. Njegova je samo kafana koju je napravio u samostanu. I knjiga „Svjedoci zla“ u kojoj tako uživa.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari