Pratite nas

Komentar

Petar Škorić: Nema perfidnije diktature od prividne demokracije

Objavljeno

na

Nema perfidnije diktature od prividne demokracije, a o gradnji Pelješkog mosta Komšića neće nitko ništa pitati

A upravo tome, lažnoj i prividnoj demokraciji i najtežem primjeru izbornog inženjeringa, svjedočili smo nakon objave izbornih rezultata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH u kojima nije izabran hrvatski kandidat koji je dobio više od 80 % glasova Hrvata, već je glasovima Bošnjaka izabran Željko Komšić, koji nikako ne može artikulirati volju hrvatskog naroda u BiH.

Tzv. hrvatski predstavnik Željko Komšić svoji prvi javni nastup iskoristio je napadajući i prijeteći državi “svog” naroda zbog gradnje Pelješkog mosta, što nabolje govori o njemu i u kojem će smjeru njegov mandat ići.

Time je pokazao potpunu neozbiljnost za obavljanje bilo kakve političke dužnosti, kao što ni njegov izbor nema nikakvog političkog legitimiteta. Upravo zato njegove nerazumne istupe ne treba ni uzimati u obzir, a neka svoje političke performanse ostavi onima koji su ga birali, kojima nije stalo do razvoja, napretka i ravnopravnosti, a ni budućnosti ovakve BiH.

Takav politikant ne može spriječiti velike projekte poput Pelješkog mosta niti je on osoba koju će po tom pitanju itko pitati za mišljenje.
Tu nije problem u samom Komšiću koji za potrebe politike svoj nacionalni identitet mijenja kad god mu je to potrebno, već je problem u cijelom izbornom sustavu susjedne BiH, koji takve situacije ne samo dopušta, već i potiče i ohrabruje. Problem je u bošnjačkoj političkoj eliti koja se zalaže za unitarističku BiH u kojoj će se Hrvatima potpuno dokinuti konstitutivnost i pretvoriti ih u nacionalnu manjinu.

Hrvatski narod je žilav i snažan, proživio je puno teža vremena pa takvi podmukli pokušaji njegove majorizacije i dokinuća samo još jednom potvrđuju činjenicu – da hrvatsku jednakopravnost jamči hrvatski entitet.

Republika Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma i članica EU i NATO-a treba učiniti sve u zaštiti konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Za zaštitu konstitutivnosti i ravnopravnosti se zauzeo i Europski parlament u svojoj rezoluciji iz 2017. godine u kojoj je jasno navedeno da je za budućnost BiH nužno poštivanje ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, kao i decentralizacija i federalizacija države.

Zahvaljujući Hrvatima i Hrvatskoj obranjena je i očuvana Bosna i Hercegovina, a što je već više puta potvrđeno i međunarodnim sporazumima. Hrvatski narod u BiH, najmanji od tri konstitutivna naroda, ali istodobno jedini koji želi Bosnu i Hercegovinu na europskom putu, putu stvarne demokracije i ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, zakinut je za temeljno političko pravo za koje se krvlju izborio 90-ih godina – pravo na izbor svog legitimnog političkog predstavnika u najvišem državnom tijelu.

Republika Hrvatska ima moralnu, ustavnu i međunarodnim sporazumima uspostavljenu ulogu štititi hrvatski narod u BiH i istodobno biti jamac očuvanja BiH i nikakvi Komšići nas u tome neće sprječavati.

Bošnjački politički predstavnici trebaju biti svjesni odgovornosti koje preuzimaju ovakvim potezima, jer umjesto poštivanja prava drugog konstitutivnog naroda i rada na poboljšanju odnosa i političkog ustroja, oni ovakvom destrukcijom guraju državu u institucionalnu blokadu i stvaranje potencijalnog kolapsa.

 

Dan patološke mržnje u Bosni i Hercegovini (7. listopad 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Carl Bildt sipa paljbu po Hrvatskoj iz raskošne vile na Korčuli

Objavljeno

na

Objavio

Visoki predstavnici niskih pobuda

Vijest kaže – bivši visoki predstavnici u BiH Christian Schwarz-Schilling, Paddy Ashdown i Carl Bildt u pismu povjerenici EU Mogherini ističu da su duboko zabrinuti što se, kako kažu, Hrvatska neprestano miješa u političke poslove BiH (naravno, podupire ih bivši predsjednik Mesić).

Primjer im je nedavno nijekanje legitimnosti izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Jako logično!

Oni su svojedobno palili i žarili u BiH, upletali se u politiku u BiH i poslije, pa i ovim pismom, ali legitimni, ustavni zaštitnik interesa Hrvata u toj državi, potpisnica Daytonskog i drugih sporazuma koji su trebali odlučivati o sudbini te države, Hrvatska, mora šutjeti! Ministarstvo vanjskih poslova i Plenković odlučno su im odgovorili.

Ali velik dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski “četnik” Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optuživao Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli.

Tuđman mu je nastojao uskratiti boravak u Hrvatskoj, švedske su ga vlasti sumnjičile za utaju poreza pri kupnji te vile, ali nitko nije imao hrabrosti da protjerati iz naše zemlje koju mrzi i optužuje kad god za to ima prigodu, kao i Schwarz-Schilling i Ashdown. Visoki predstavnici niskih pobuda.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

 

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

 

 

Dragan Čović: Bosna i Hercegovina je unakažena odlukama koje su donosili visoki predstavnici

 

 

 

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatska ima ‘stručnjaka’ za zrakoplovstvo na izvoz, samo što ih nitko neće

Objavljeno

na

Objavio

Od nasrtljivih reporterskih perjanica RTL-a i N1, preko vozača tramvaja do piskarala iz žutih medija, polupismenih saborskih zastupnika, dokonih umirovljenika i bakica s placa, svi žestoko raspravljaju o aktualnoj nabavi izraelskih zrakoplova…važu, procjenjuju, gataju, nagađaju, žeste se, savjetuju što i kako bi se moralo (i što i kako se nikako ne bi smjelo), a ima bogme i takvih koji traže ostavku ministra obrane Krstičevića – ne znaju, doduše, još uvijek zašto, ali traže ostavku.

Njihovo je demokratsko pravo, uostalom, da traže što god hoće, pa i ostavke svih i svakoga. Nitko im to ne spori. Njihovo je pravo i da budu bedasti i da tu svoju bedastoću javno podastiru kad god i koliko žele (što mnogi od njih i čine) jer to im jamči demokracija.

Pitam se, međutim, imamo li mi koji nismo uključeni u tu ujdurmu (i živimo u uvjerenju kako smo za razliku od njih normalni), pravo na mir i pravodobnu informaciju (bez žuči, strasti, agresivnosti i senzacionalističke histerije) ili moramo u nedogled svjedočiti medijskom ludilu, halabuci koja se svako malo diže oko svega i svačega i već je odavno prešla sve moguće granice podnošljivog i probavljivog.

Ludnica je ostala otključana – i to ne jedna, nego više njih. I to (što je još gore), čini se, nikoga ne brine! Uzima se pod normalno. Sudeći prema onomu što nam prezentira većina medija, mi smo već zagazili u kolektivnu shizofreniju.

Mislite li da je to prejak izraz? Ne, ni slučajno! Osvrnite se oko sebe, uključite televizore, idite na Internet i pročitajte ponešto, posjetite ponekad društvene mreže, otvorite stranice dnevnika ili tjednika, poslušajte radio…

Ova atmosfera shizofrenije ogleda se u brojnim aspektima i segmentima našeg društvenog i političkog života, pa i u pojavi da očito potpuno nekompetentne individue sebi daju za pravo raspravljati i donositi svoj sud i o najsloženijim pojavama, problemima i pitanjima o kojima ništa, ama baš ništa ne znaju. I to se u javnosti prihvaća kao sasvim normalna pojava (ili se tako barem čini)!?

Tko sve zadnjih dva-tri mjeseca ne “ispire” usta temom nabave zrakoplova?!

I to čine po pravilu “vrla gospoda” koja teško da bi mogla zamijeniti rezervnu gumu na svom automobilu – toliko su tehnički “potkovani”, a u financije i međunarodne ugovore razumiju se jednako koliko i u nanotehnologiju ili 3D printanje – dakle, nikako.

I svi oni (od Kreše Beljaka, Gordana Marasa, Davora Bernardića, Ivana Pernara, Branimira Bunjca, Ivana Vilibora Sinčića, preko Hrvoja Krešića, Petra Štefanića, Damire Gregoret, Klauškog, Pilsela, Jelinića i plejade sličnih tragikomičnih likova), mada blage veze nemaju o vojnim sustavima i strategiji obrane države (a o zrakoplovstvu i zrakoplovima još manje), uzimaju sebi za pravo docirati ljudima iz struke i mudrovati o tomu trebaju li nam ili ne borbeni lovci, koji model i od koga ih kupiti (ako već moramo)!

I što god Vlada i MORH poduzeli po tom pitanju kod njih je tretirano kao promašaj!

Slično priči o “tamnom vilajetu” (“Uđeš li, kajat’ ćeš se, ne uđeš li jednako ćeš se kajati”). Ne postoji ni jedna jedina solucija, ni najmanja mogućnost u kojoj bi ta klika pozdravila kao dobro i korisno što god bilo tko iz vlasti – pa i ministar Krstičević poduzme. Taman na glavu da se postave svi redom – valjalo ne bi!

Jer, njima, toj bulumenti neuračunljivih likova i smutljivaca koji uporno šire histeriju javnim prostorom ne treba ni ova država i oni se s njezinim postojanjem nikad nisu pomirili. Pa kad im ne treba država, što će im vojska? Nije li to sasvim logično i razumljivo?

No, isto je tako logično i razumljivo da velika većina naroda i građana Republike Hrvatske znade kako su oružane snage temelj neovisnosti, samostalnosti i sigurnosti i da bez toga nema mira, stabilnosti ni bilo kakvoga razvoja. Uzalud ekonomija, gospodarstvo, standard, tehnologija, BDP, informatizacija, kurikulumi, demografska obnova, ako nisi svoj i nemaš slobodu odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Informacija koja je dodatno uzdrmala hrvatsku javnu i medijsku scenu posljednjih dana, a tiče se navodne zabrane realizacije potpisanog izraelsko-hrvatskog ugovora o prodaji zrakoplova od strane SAD-a, još je više uzburkala duhove, pogotovu u lijevo-liberalno-anarhističkom miljeu. Mada su tek načuli o čemu je riječ i nitko od njih pojma nema kako stoji stvar, vijest su dočekali kao zapete puške i naprečac i bez ikakvih dvojbi zaključili kako je za sve kriv ministar obrane Krstičević.

Uzalud se ministar obrane pravda nasrtljivim novinarima (koji su već odavno prešli sve granice pristojnog ponašanja) i dokazuje “svoju” istinu. Niti ga tko čuje, niti je koga iz tog društva briga za argumente i činjenice.

Ministar Krstičević već je nekoliko puta jasno i glasno ustvrdio kako MORH raspolaže dokumentom koji potvrđuje kako su SAD dopustile Izraelu ponudu zrakoplova F16 Barak Hrvatskoj, u onoj verziji kako je to dogovoreno ugovorom. U međuvremenu su iskrsnule neke nesuglasice na relaciji SAD-Izrael, ali što Republika Hrvatska i MORH imaju s time – ako je sve onako kako su ministar obrane , načelnih Glavnog stožera OS RH i drugi najodgovorniji ljudi iz vrha države i obrambenog sustava javno iznijeli?

Može li Hrvatska i kako utjecati na spor u kojemu lome koplja SAD i Izrael oko nekih svojih interesa, ili propusta što su ih napravile njihove administracije u procesu koji je prethodio izraelskoj ponudi borbenih lovaca F-16 Barak? Naravno da ne može. I samo budale, oni koji su zlonamjerni ili totalno neobaviješteni mogu tražiti bilo čiju krivnju u našem državnom vrhu ili MORH-u, uključujući samoga ministra Krstičevića.

Našim “stručnjacima opće prakse” koji se služe metodologijom “što gore to bolje”, kako već rekoh, odgovara samo situacija u kojoj sve ide naopako. Zato svaki povod – o bilo čemu da je riječ – koriste kako bi stvorili izopačenu sliku stvarnosti, prilagodili je svome bolesnom svijetu i uvjerili što više građana u tu svoju “istinu”.

Već neko vrijeme u Hrvatskoj nema “ustaša” – jeste li primijetili? Gotovo ih nitko ne spominje (osim Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SDSS-a, čak su i oni nešto prorijedili), “afera Borg” se ofucala i izlizala (samoj još nesretni i smušeni Bernardić ponekad “zajaši” na nju), “afera SMS” je na izdisaju, nova optužnica protiv Milana Bandića nikoga više niti iznenađuje niti zanima, Luku Modrića su oslobodili optužbi, Zdravko Mamić je stara priča na koju ne trzaju ni oni koji redovito gledaju RTL, N1 i čitaju srpske ‘Novosti’, sliježe se i prašina oko ministra financija Zdravka Marića kojega se očito ne može izbaciti iz sedla – što je već izvor ozbiljnih frustracija i za oporbu ali i za njezinu logistiku u medijima, udrugama “civilnog društva” i lijevo-liberalno-anarhističkom dijelu javnosti…

I sad se, u nedostatku aktualnih afera koje bi digle temperaturu i histeriju u javnosti “uzjahalo” na F-16.

Bojim se da će u ovom slučaju (kad je u pitanju aktualna rasprava o nabavi zrakoplova F-16 Barak) biti uzaludne sve riječi što su ih izrekli najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji – počevši od premijera, do ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS i pilota i stručnjaka za zrakoplovstvo u OS RH (pa i prije par dana u emisiji “Otvoreno” – kad su konačno dobili prostor i pravo na riječ o stvarima koje spadaju u njihovu domenu).

Sve se to uglavnom odbija o neki nevidljivi zid i gubi u kakofoniji što ju planski, smišljeno i sustavno stvaraju samozvani “stručnjaci” za sve i svašta, pa i za zrakoplovstvo, kojih imamo toliko da bi ih mogli izvoziti – samo kad bi ih tko htio.

Važno je praviti histeriju i ludnicu u ovoj zemlji, producirati stanje kaosa, pa i onda kad nema nikakvoga povoda i razloga za takvo što.

The show mast go on (kako se ono kaže), ili (parafrazirano) po domaći: CIRKUS IDE DALJE.

Do kada, vidjet ćemo…

Zlatko Pinter

 

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari