Pratite nas

Reagiranja

PETICIJA HRVATSKIH BRANITELJA: Potpišite da ne želite Šerbedžiju na Brijunima!

Objavljeno

na

Pozivamo, prije svega Udruge proistekle iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a potom i pojedince, od tzv. običnih ljudi do intelektualaca i svih koji misle i predlažu kao mi, da se dramskom umjetniku Rade Šerbedžiji i njegovoj obitelji, od 2017. godine uskrati ekskluzivno pravo da njegov obiteljski teatar, koji je inače registriran u Zagrebu, održava komercijalne  predstave i koncerte na jednom od najljepših hrvatskih otoka – Brijuni, tim prije što se to tijekom godina  pretvorilo u „teatar bratstva i jedinstva“, odnosno mjesto „kulturnih događanja“ – Od Vardara pa do Triglava.

Također nam nije jasno, i to hrvatska javnost treba znati: Tko je, kada i pod kojim uvjetima te na koliko godina dozvolio Šerbedžiji, koji za sebe navodno tvrdi da je „Jugoslaven“, omogućio njegovu privatnom teatru  Ulysses da od mnogobrojnih hrvatskih kazališta jedino on i njegovi suradnici („Od Vardara pa do Triglava“), poglavito  tijekom ljeta, tamo organiziraju  akcije i manifestacije dok mnogobrojne ostale njihove kolege u to vrijeme, da malo karikiramo, jedino mogu održavati predstave „doma u lavoru“ (što nije daleko od istine).

Hrvatski branitelji i stradalnici, za razliku od njega koji ne želi ni odgovoriti, a kamoli što drugo, „tko je bio agresor, a tko žrtva“, na Brijunima ne mogu održavati ni humanitarne koncerte, a niti je to mjesto predviđeno, kao za njega i njegovu obitelj, da tamo ljetuju i da ih još „besplatno“  voze i odvoze brodovi Hrvatske ratne mornarice (HRM).

Znamo da je Šerbedžija na početku Domovinskoga rata zajedno sa svojom obitelji napustio Hrvatsku (dezertirao), da je  nije želio na bilo koji način braniti od srbijanskog i inog agresora, da nije u to teško i bolno vrijeme kao tenisač Goran Ivanišević nastupao po svijetu s hrvatskim obilježjima, a niti čak protestirao protiv agresije („za mir“, kako on voli sada reći), pa nas iznimno zanima: čime je to ON zaslužio da mu glavna „baza“ (kao specijalcima Velebit na minus 3o!) bude baš ovo mjesto, koje mu za te i takve njegove privatne, obiteljske priredbe i veselice ne bi dozvolio ni njemu dragi Josip Broz Tito?

No, unatoč svim pogodnostima, koje je imao po povratku iz svijeta, kad je vidio da su Hrvati ostali svoji na svome, nigdje nismo čuli ni pročitali da je  „Šerbedžija teatar“ udijelio koju kunu u humanitarne svrhe, osobito za Vukovar, Škabrnju, Hrvatsku Kostajnicu, Pakrac, Petrinju, Saborsko, Osijek, Voćin, Nuštar… ili pak za djecu koja su ostala bez jednog ili oba roditelja ili za obitelji koje su ostale ni krive ni dužne bez svoje nevine dječice, koja su poginula od srbijanskih granata ili raketa (dok je on „glumatao“ po svijetu).

Evo, sad pred najveći kršćanski blagdan Božić (22. prosinca) nastupit će na solističkom koncertu (na tome najviše zarađuje!) u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.

Rade, daj barem od tog koncerta (ako žele uzeti) nešto i za one koji su dali i svoje živote za tvoje blagodati, bez obzira što ne znaš „tko su u Domovinskome ratu bili agresori, a tko žrtve“!

Taj čovjek nije ni protestirao što u toj dvorani on i „oni“ mogu nastupati kad god i kako žele, dok drugi poput nekih velikih hrvatskih umjetnika mogu o tome samo sanjati.

Osim toga, u Hrvatskoj nema umjetnika koji je tako malo dao, a koji je tako mnogo dobio od onih koji su dali i krv za Domovinu!

Čak ni jednoj Kati Šoljić,  koja je izgubila četiri sina i najmanje desetero članova svoje obitelji nisu omogućili da ljetuje (dva-tri dana) na Brijunima, a ovakvima kao što je Šerbedžija dozvoljeno je (zašto?) da tamo i zarađuju?

Stoga, od svih onih kojih se to tiče, javno tražimo da se obiteljskom teatru Šerbedžija, onemogući daljnje gostovanje na Brijunima, ili da se omogući i svim ostalim hrvatskim umjetnicima da tamo „besplatno“ ljetuju, zarađuju, da im je na usluzi HRM, pa čak i tajne i ine službe.

Također predlažemo da Brijuni postanu „otok hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskoga rata“, a ne otok onih koji se „smiju i cerekaju“ na hrvatske nevolje, stradanja i onima koji se sada okreću u grobu kad čuju da neki više i ne znaju „tko su bile žrtve, a tko agresori“.

Dosad smo već primili veliki broj potpora ovoj inicijativi, a oni koji nam se u tome žele pridružiti : dakle u traženju da se „Šerbedžiji i kompaniji“ onemogući daljnje „ljetovanje“ na Brijunima, molimo da nam odmah to i e-mailom potvrde (ime, prezime, mjesto stanovanja, odnosno naziv udruge) na slijedeću adresu: [email protected].

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari