Pratite nas

Pregled

Petkovićeva obrana: Nije bilo etničkog čišćenja u Herceg Bosni

Objavljeno

na

Obrana generala Milivoja Petkovića pred Haškim sudom u četvrtak je na žalbenom ročištu poručila da zaključak raspravnog vijeća u presudi protiv bosanskohercegovačke šestorke o etničkom čišćenju na području Herceg Bosne nije utemeljen i da za to nijedan potrebni kriterij nije dokazan.

Braniteljica bivšeg načelnika glavnog stožera HVO-a Vesna Alaburić kazala je kako dokazima nisu potkrijepljeni zaključci presude da je u siječnju 1993. osmišljen zločinački plan etničkog čišćenja, nije bilo promjene etničkog sastava kao nužnog dokaza provedenog etničkog čišćenja i neutemeljeno je zaključeno da je vodstvo Herceg Bosne intenziviralo u lipnju 1993. etničko čišćenje toga prostora, a u stvari se radilo o operacijama kao odgovoru na pojačane vojne aktivnosti Armije BiH i opasnosti da HVO izgubi kontrolu nad širim mostarskim područjem.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.

Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.

Alaburić je podsjetila da su već presude Martiću i Šešelju utvrdile da politička namjera ujedinjenja naroda koji živi na teritorijima različitih država nije zločin sam po sebi, a poručila je da se iz zalaganja vodstva Herceg Bosne za organiziranjem Bosne i Hercegovine kao složene države s nacionalnim jedinicama ne može izvući zaključak o planiranom etničkom čišćenju.

“Na temelju ovih dokaza nijedan razumni presuditelj ne može zaključiti da je od sredine siječnja 1993. postojao zajednički zločinački plan iseljenja muslimanskog stanovništva”, kazala je Alaburić.

Što se tiče odluke Petkovića od 30. lipnja 1993. da izolira i razoruža muslimanske pripadnike HVO-a i vojno sposobne muslimane, Alaburić je kazala kako se radilo o zakonitoj odluci koja je provedena kao posebna sigurnosna mjera u trenutku dok su muslimani iz redova HVO-a prelazili u sastav Armije BiH, koja je uputila poziv svima koji “mogu nositi pištolj ili kamen” da joj se priključe.

Vijeće je u presudi pojedinačne izgone kvalificiralo kao etničko čišćenje, no Alaburić je kazala kako se u tim slučajevima radi o zločinu deportacije koji nije počinjen sa svrhom etničkog čišćenja te da je vijeće počinilo pravnu pogrešku.

Član žalbenog vijeća Theodor Meron htio je da se tužiteljstvo izjasni koliki razmjeri deportacija moraju biti da bi ih se kvalificiralo kao etničko čišćenje.

Alaburić je poručila kako je raspravno vijeće u presudi kreiralo vlastiti predmet izlazeći iz okvira optužnice što je ocijenila pravno nedopustivim.

Što se tiče optužbi za niz ubojstava, Alaburić je kazala kako vijeće nije uspostavilo u svojim zaključcima ni činjenične ni logične veze tih ubojstava s šestorkom. Rekla je da po tom pitanju u presudi vlada kaos i da za neka ubojstva nitko i nije proglašen krivim.

Tužiteljstvo je u svom izlaganju ocijenilo da je raspravno vijeće u presudi ispravno zaključilo o Petkovićevoj odgovornosti, kao i etničkom čišćenju kao cilju zločinačkog pothvata.

Ivanović: HVO nije mogao okupirati teritorij na kojem Hrvati oduvijek žive

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Predsjednica: Treba razlikovati kompromitirani ustaški pozdrav od pokliča branitelja u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

“Za dom” je jedna od povijesnih varijanti hrvatskog pozdrava i pokliča, a “Za dom spremni” jest službeni, kompromitirani pozdrav Nezavisne države hrvatske (NDH) koji treba razlikovati od od pokliča “Za dom spremni” pripadnika postrojbi iz Domovinskog rata, koji je dio njihovih nikad zabranjenih insignija, rekla je u petak predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.

U razgovoru za Hrvatski radio u sklopu intervju “S predsjednicom izvan protokola” jedno od pitanja bilo je vezano i uz njezino nedavno priznanje da je pogriješila kada je pozdrav “Za dom spremni” pravdala govoreći da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, što je izazvalo dosta negativnih reakcija na desnom političkom spektru.

“Za dom spremni” nije arija iz Nikole Šubića Zrinjskog

Upitana je li pogriješila s tim svojim priznanjem, predsjednica je odgovorila kako nije te da stoji kod svoje izjave, ponovivši da je “Za dom spremni” kompromitiran, ali i da treba razlikovati poklič “Za dom spremni” koji su u Domovinskom ratu koristile pojedine postrojbe, te je i danas dio njihovih službenih insignija.

“Dakle, poklič ‘Za dom’ ili bilo koja varijanta jest povijesni hrvatski pozdrav, odnosno poskočica, ili kako bismo to nazvali, koja se spominje u puno historijskih dokumenata ili pjesama, a meni je najdraža arija iz opere Nikola Šubić Zrinski. Međutim, poklič odnosno pozdrav ‘Za dom spremni’ jest isključivo službeni pozdrav NDH i kao takav kompromitiran”, rekla je Grabar-Kitarović.

Citirala je pritom i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i izjavu da je NDH bila kvislinška tvorevina i fašistički zločin, ali ipak i izraz želje hrvatskog naroda za svojim slobodom i za nezavisnošću od jugoslavenske države.

“I predsjednik Tuđman i svi mi slažemo se da je zbog činjenice da je NDH tada bila u koaliciji sa ‘Silama osovine’ i zbog svega što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, poklič odnosno službeni pozdrav ‘Za dom spremni’ – kompromitiran”, naglasila je Grabar-Kitarović dodavši kako tu postoji jedna iznimka.

Razlika između ustaškog pozdrava i pokliča u statutima pojedinih postrojbi

“Postoji razlika između ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ i pokliča ‘Za dom spremni’ koji postoji u statutima i ratnim insignijama pojedinih hrvatskih postrojbi koje su prvotno nastale izvan sustava Hrvatske narodne garde i slično, i koje i dan danas u svojim statutima legalno imaju pozdrav ‘Za dom spremni'”, kazala je.

Podsjetila je kako je Povjerenstvo za suočavanje sa simbolima totalitarnih režima “predložilo određene iznimke odnosno određene situacije u kojima se može koristiti pozdrav ‘Za dom spremni'”, te ustvrdila da su upravo u vrijeme Domovinskog rata postojali posebni uvjeti – kada su protiv Hrvatske zajednički nastupali “zvijezda petokraka, koja je tada potpuno kompromitirana zbog napada na Vukovar i druge dijelove Hrvatske, u savezništvu sa četničkom kokardom”.

“To su bili posebni uvjeti u kojima se reagiralo na malo drukčiji način i uz taj poklič, odnosno moto ‘Za dom spremni’ ljudi su branili Hrvatsku. Međutim, to ne znači da su oni htjeli istrebljivati ili svetiti se bilo kome drugome. Oni su željeli slobodnu, samostalnu Hrvatsku”, rekla je. dodavši kako HOS-ove oznake “Za dom spremni” ni jedna vlada nije dovela u pitanje, pa čak ni vlada premijera Zorana Milanovića.

Upitana kako razlikovati danas kada netko izvikuje “Za dom spremni” misleći na Domovinski rat, a ne na događanja iz vremena NDH, pogotovo s obzirom na neujednačenu sudsku praksu, Grabar-Kitarović kaže da to treba odlučiti zakonodavac. “Vlada treba dati prijedlog zakona”, dodala je.

I njezin otac je dao četiri lovačke puške za branitelje 

Podsjetila je pritom na vrijeme početka Domovinskog rata i na to da Hrvatska nije bila naoružana, pa su branitelji sami nabavljali oružje i odore, te je otkrila i da je njezin otac dao svoje četiri lovačke puške za branitelje.

“To je bila situacija koja neusporediva s bilo kojom drugom situacijom i to je nešto o čemu moraju danas znati građani Hrvatske, a posebno naša djeca”, rekla je. Uznemirena je stoga i kao majka kurikulumom povijesti za osnovne i srednje škole u kojima se, ustvrdila je, bježi od Domovinskog rata – najčasnijeg  razdoblja naše povijesti.

“Kad se ni milimetar rata nije vodio izvan hrvatskog teritorija, već su naši branitelji isključivo branili našu Hrvatsku – da u kurikulumu povijesti za osnovne škole ima nekoliko stranica koje su vrlo nedorečene, a da u srednjim školama umjesto da razgovaramo o tome što se dogodilo, kako je to sve skupa izgledalo, nažalost naša djeca moraju gledati nekakve filmove koji su snimili stranci o nama, koji nas ne razumiju, niti su razumjeli sve što se događalo”, rekla je.

“A mnogi od njih imali su i svoju agendu, sfere utjecaja. A ja tu ne bih niti izbacila novce koji su se ulagali u nekakve kampanje protiv Hrvatske i takozvano hibridno djelovanje koje i dan danas postoji protiv Hrvatske, kad se želi obezvrijediti kako Domovinski rat, tako i djelovanje naših branitelja”, ustvrdila je.

Zaključila je da tu raspravu treba ostaviti stručnjacima, povjesničarima i ostalima, i da se moramo usredotočiti na sadašnjost i budućnost.

Ne smijemo se gubiti u besplodnim pričama 

Drži da je jedan od razloga zbog kojih je pobijedila na predsjedničkim izborima upravo taj što je isticala da se ne smijemo gubiti u besplodnim pričama i raspravama o ideološkim pitanjima već se moramo usredotočiti na egzistencijalna pitanja.

“A to znači kako ljudi danas žive u Hrvatskoj, zašto nam odlazi iz Hrvatske oni koji ostaju u Hrvatskoj da li rade i primaju plaću, je li ta plaća dostatna za njihov život u Hrvatskoj. Da li su uvjeti takvi da stvaraju raspoloženje optimizma i vjere u svoj narod i svoju državu, a ne nekakvog pesimizma, pa nam ljudi odlaze u druge države i onda shvate da zapravo nigdje ne teče med i mlijeko i da je uvijek najljepše doma. Ja vjerujem u to”, zaključila je predsjednica.

Još nije vrijeme, kazala je, za objavljivanje bilo kakve odluke oko drugog mandata, kazala je te, pročitavši pismo jedne od blokiranih osoba, poručila da je smisao njezina rada briga o malim ljudima, braniteljima, blokiranima, njih 260.000 plus članovi njihovih obitelji.

(Hina)

 

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Predsjednica potpisala pomilovanje Huanita Luksetića

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović potvrdila je u petak da je potpisala pomilovanje za Huanita Luksetića, oboljelog od multiple skleroze, a osuđenog za ilegalnu proizvodnju marihuane radi prodaje.

“Jutros sam potpisala pomilovanje Huanita Luksetića i poslali smo svu dokumentaciju u Ministarstvu pravosuđa koje treba izvijestiti gospodina Luksetića odnosno njegovog pravnog zastupnika o tom pomilovanju”, rekla je predsjednica Grabar Kitarović u intervjuu Hrvatskom radiju u emisiji „S predsjednicom izvan protokola” koji će u cijelosti biti emitiran u 15.30 sati.

Foto: Hina

“Moram vam reći da se, iskreno, kao čovjek, osjećam jako dobro da ovu, neću reći privilegiju, ali svakako ovlast predsjednice Republike mogu iskoristiti u trenucima kada je u pitanju život i kad je u pitanju zdravstveno stanje koje je od primarne važnosti u cijelom slučaju”, dodala je.

Luksetiću, koji boluje od multiple skleroze, krajem siječnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je osuđen na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog ilegalne proizvodnje marihuane radi prodaje, iako je u svojoj obrani tvrdio da je marihuanu uzgajao zbog proizvodnje kanabisova ulja, koje ublažava simptome te teške bolesti.

Odluka se šalje u Ministarstvo pravosuđa jer je ono temeljem Zakona o pomilovanju dužno obavijestiti podnositelje molbe o odluci predsjednice. Nakon toga odluka se objavljuje u Narodnim novinama.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari