Pratite nas

Komentar

Petnaest godina srama

Objavljeno

na

[testimonial image=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/02/andric_postcard.jpg” name=”Ivo Andrić” title=”pjesnik” background=”#” color=”#” border=”#” img_border=”#” name_color=”#” title_color=”#”]“Dugotrajno robovanje i rdjava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvaćanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i vlastitu korist od očigledne štete.”[/testimonial]

Dva mandata Stipe Mesića i jedan Ive Josipovića zasigurnoće ostati kao tamna mrlja na hrvatskoj povijesti. Naravno kad jednom povjesničari budu realno i objektivno ocjenjivali njihov rad i kad Hrvatska ne bude “europski Pyongyang”.Kad je umirao Franjo Tuđman, nitko nije mogao ni naslutiti što će ga naslijediti. Sluđeni narod u koji sam i sam spadao, jedva je čekao da se riješi tog smrknutog namrgođenog čovjeka koji je plašio narod žutim i zelenim vragovima i govorio kako ima određeni postotak Hrvata koji nikad neće prihvatiti hrvatsku državu. Mislili smo da je malo šenuo, da bulazni i da nije sasvim svoj. Na moje tadašnje dosadno i uporno olajavanje Franje Tuđmana i veličanja Stipe Mesića jedan mi je stariji čovjek sa životnim iskustvom u razgovoru rekao da sam “politički glup” što je bila najbolja definicija mog misaonog stanja tada.

Manipulirani dirigiranim medijima bili smo slijepi kod očiju i savršena igrica za medijske mešetare koji mogu komotno i bez otpora za 10 dana od najvećeg zločinca napravit najvećeg pravednika a od pravednika najvećeg zločinca. To su i radili. Uvjeravali su nas da je jedina prepreka našoj sreći smrknuti autokrat, diktator, kako su ga nazivali a mi se nikad nismo zapitali, kakav je to diktator i kakav je autokrat ako novine i to sve redom tako pišu o njemu. Ismijavaju ga. Rade ruglo od njega a on ih ne hapsi. Utuvili su nam u glavu da je Tuđmanovih 200 000 maraka ogromna pljačka radi koje smo svi siromašni. Bili smo glupi tupi i neupotrebljivi. Ustvari bili smo upotrebljivi samo kao poluidioti. Poluidioti za jednokratnu upotrebu. Najžalosnija činjenica se sastoji u tome da nismo mrzili Hrvatsku, voljeli smo je, ginuli za nju ali radili smo u korist onih koji je nikad nisu htjeli, voljeli i koji mrze sami taj pojam. To je još žalosnije. Ali ne treba se previše čuditi. Moć manipuliranja učili su desetljećima a mi smo bili nesvikli na tu rabotu. Bili smo naivni kao mala djeca, prodavali su nam sitne štoseve, šibicarili su nas ko zadnje levate, prodavali nam ciglu. Plaćali smo šutke, bez riječi, kao hipnotizirani.

Kao alternativu izbacili su jednog cirkusanta, tobožnjeg šereta i narodskog čovjeka koji nije uspio ući u parlament kojih mjesec dana ranije. Izvukli su ga iz rukava ko stari kockar varalica. Sluđeni i izamanipulirani narod je kao kakva somina zagrizao ješku. I slijedilo je 15 godina sramota. 15 godina hrvatskog jada i čemera. 15 godina nesmiljene pljačke gdje se hrvatska imovina krčmila za sitniš ali i velike provizije. nastupio je tek tada sveopći grabež. Taj “narodski čovjek” se odmah potrudio praćen medijskim fanfarama osramotiti Hrvatsku gdje god je stigao. Otvorio je državni arhiv britanskim novinarama da se tamo šetaju kao po korzu, što je valjda presedan u povijesti ljudskog roda, otjerao najbolje hrvatske časnike u mirovinu pod stupidnim objašnjenjem o “puču”, dilao transkriptima mimo svakog zakona, rehabilitirao partizanštinu i odjednom su ko duhovi počeli izranjati neki tipovi za koje 90-tih nisi mogao čuti da kvrknu. Odjednom su zakreštali ko crne vrane, zarežali ko bijsne lisice. Krenula je priča o mračnim 90-tim, hrvatska borba za nezavisnost je skoro proglašena zločinom, počela su uhićenja zapovjednika obrana hrvatskih gradova kojima je malo falilo da dožive sudbinu Vukovara. Gospić, Sisak, Osijek, sve gradovi s prve linije fronte. Nizao se red. Norac, Merčep, Glavaš, Brodarac, Milanković. Zapovjednike napada na te gradove nitko nije dirao ni tražio. Obrana Hrvatske je kriminalizirana.

Hrvati su to sve gledali u šutjeli. Oni kooji se s tim nisu slagali, mrmljali su sebi u bradu a oni kojima je to bilo drago, likovali su. Stotine raznoraznih braniteljskih udruga, jedina realna snaga koja se mogla tome oduprijeti, napravljeni u tolikom broju, samo i isključivo zato da ne budu jedinstveni, da se njima manipulira, nisu bili na kraju nikakva brana. Iako su ih nazivali novim SUBNOR-om oni realno nisu imali nikakvu snagu. Njih se nitko nije plašio i služili su lijevim medijima za porugu. Hrvatska se valjala u vlastitom blatu ko tusta svinja.

Ista stvar se nastavila sa Mesićevim nasljednikom, jednim prefriganim tipom koji nije bio prostak poput Mesića, nije pričao ofucale viceve ali je bio ideološki zadrt, politički nehrvat, srbofil koji je vlastitu zemlju opanjkavao i optuživao po svijetu. Opet i naravno miljenik medija koji su mu davali castrovsku popularnost nastojeći uvjeriti narod kojega više od dva desetljeća mjese kao glinu, da uopće ne treba izlaziti na izbore jer je dosadni profesor toliko popularan u narodu da se to ne da ni čak njihovim lažljivim riječima opisati.

Tih 15 godina su bili naše otrježnjenje, da shvatilo granice vlastite gluposti, i toliko puta smo se sjetili Tuđmanovih riječi koje su nam nekad zvučale tako blesavo. Imali smo prilike vidjeti što su u stanju crveni i žuti vragovi, vidjeli smo da određeni postotak hrvatskih državljana nikad neće prihvatiti hrvatsku državu a kad se njima prikopča još određeni postotak manipuliranih, plitkih i jalnih, taj broj postane i više nego dostatan za nacionalnu sramotu.

Pali smo u vlastiti glib i nitko nam nije kriv i još će biti dobro ako smo iz toga izvukli nekakvu pouku. Sama smjena Ive Josipovića i prestanak 15 godina hrvatske sramote i samoponižavanja, čak nije, kako bi rekao Churchill, samo “kraj početka”. To je tek i samo mali koračić na početku puta. Ovo društvo je duboko kontaminirano zlom i lažju. Još je sve u njihovim rukama. Od medija do pravosuđa. Još nas drže za ovratnik, dok nam nogice lamataju u zraku i grčevito nastojimo vršcima prstiju dodirnuti tlo. Besramno bogati, usaljeni i sigurni u sebe i svoje pozicije koje im izviru iz ropskog služenja moćnima, za što im je zauzvrat dato pravo da kinje i ponižavaju vlastiti narod. Lopovi su nam 15 godina pričali o poštenju. lažljivci o istini a zločinci o pravdi. Dubok je mrak ta Hrvatska u koji treba zgaziti obučen u najbolje odijelo za dekontaminiranje. Tu smrdi smrdi, užasno smrdi. Bit će potrebno nagutati se smrada dok se sve ne provjetri. Gomila afera čeka svo e objašnjenje jer je najveći dio pljačke Hrvatske izvršen nakon što je otišao s ovoga svijeta onaj čijih su 200 000 maraka na računu, gurali nama, glupima i stupidnima, pod nos kao sav zalog naših nesreća siromaštva i bijede.

Opljačkali su nas, izrugali i napravili budalama. Bolje nismo ni zaslužili. I još su nam svaki put hraknuli u lice. I dok nam se hračak slivao niz facu stajali smo kao hipnotizirani, Izbor Kolinde Grabar Kitarović učinio je barem to da smo se probudili iz kome, podigli paraliziranu ruku i barem obrisali taj njihov hračak sa lica. Za nešto više, trebat će duboko i bez kompromisa i bez praznih priča o “jedinstvu”( mi i oni nismo isto, nema tu jedinstva niti ga može biti, ulje i voda se nedaju mješat) zagaziti duboko u hrvatski kal. U suprotnom će ovo ostati samo jedna epizodica i predah u ringu kojeg grogirani boksač dobije, prije nove porcije batina koje mu slijede u novoj rundi.

[ad id=”40551″]

Delminium Vulgaris

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari