Pratite nas

Reagiranja

Petokraka vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda

Objavljeno

na

Braniteljska udruga HEROJI OSIJEKA reagirala je na ‘skandalozno, neprimjereno i neprijateljsko’ obilježavanje tzv. “Dana mladosti-radosti” u Kumrovcu 25. svibnja 2019. Njihovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:

Obilježavanje tzv. Dana mladosti u Kumrovcu, parada agresivnog komunističkog militarizma, agresorskih uniformi zločinačke JNA, isticanja jugoslavenskih zastava, jugoslavenske petokrake, izazivaju izuzetno loše i negativne osjećaje većine samosvjesnih i domoljubnih građana. Petokraka kao simbol totalitarnog komunističkog režima i agresora na Republiku Hrvatsku vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, invalida, zatočenika logora, stradalnika, prognanika, njihovih obitelji i većine hrvatskog naroda.

Nezamislivo je da u ujedinjenoj Europi u kojoj su listom zabranjeni svi simboli totalitrnih režima i komunističke petokrake sukladno Rezoluciji Vijeća Europe 1481 od 25. siječnja 2006. jedino u Hrvatskoj tzv. antifašiti još uvijek nesmetano nameću svoju nazadnu zločinačku ideologiju, a niti su odgovarali za zločin i ubijanje razoružanih pripadnika njemačke i domovinske vojske, civila, staraca, muškaraca, žena i djece, nego ga skrivaju, minoriziraju i opravdavaju uz izrugivanje žrtava.

Nažalost, u Hrvatskoj  je gotovo u potpunosti zabranjen sveti znak HOS-a – Hrvatskih obrambenih snaga iz Domovinskog rata, čiji su pripadnici zajedno sa Hrvatskom vojskom obranili i vratili okupirane teritorije, dok je petokraka još uvijek dobrodošla.

Krajnje je vrijeme trajno zabraniti isticanje crvene petokrake zvijezde, simola komunističkih zločina, a time na jasan način poslati poruku da moderna Hrvatska država nema tolaranciju za zločine i ubijanje stotina tisuća građana bez suđenja, zbog različitog političkog stava ili vjerske pripadnosti.

U Osijeku smo 15. siječnja 1992. na dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske trajno uklonili  petokraku sa zgrade kinematografa u središtu grada. Moramo stalno naglašavati da su pod simbolom  petokrake u Domovinskom ratu ubijena 1327 hrvatska branitelja i 397 građana Osijeka, srušeno je i oštećeno 128 tvornica i tvrtki i čak 18 500 stambenih objekata. Ukupna procjenjena ratna šteta  počinjena pod zloglasnim simbolom petokrake samo u Osijeku iznosi 2, 2 milijarde eura.

Hrvatska država sukladno rezolucijama Međunarodne zajednice ne bi smjela zanemariti obvezu da zauzme jasno stajalište o zločinima koji je  počinio tototalitarni komunistički režim, za što su najodgovorniji negovi čelnici. Nezamislivo je da u velikom dijelu Hrvatske i to u elitnim turističkim središtima najvažnije ulice nose imena komunističkih zločinaca.

Rezolucija Vijeća Europe 1481 poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi i da ih nedvosmisleno osude.

Vlada Republike Hrvatske ima obvezu postupiti u skladu sa Rezolucijom Vijeća Europe 1096 i 1481 o osudi zločina komunističkog režima. Rezolucije jasno osuđuju komunističke zločine, izražavaju sućut žrtvama i savjetuju državama članicama da se jasno opredijele za osudu komunizma.   Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni i uklonjeni su spomenici veličanju zločinačkih režima u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini, postkomunističkim zemljama, na koje bismo se morali ugledati i to učiniti bez daljnjeg odlaganja.

Sve bivše komunističke zemlje Europe, osim Bjelorusije, danas su članice Vijeće Europe, a zaštita ljudskih prava i pravna država temeljne su vrednote koje Vijeće Europe zastupa.  Sukladno tomu, Parlamentarna skupština EU snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te odaje poštovanje žrtvama tih zločina.

Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

Zločini su se opravdavali teorijom klasne borbe i načelom diktature proletarijata. Interpretacijom tih dvaju načela legitimirala se »eliminacija« onih kategorija osoba koje se smatralo štetnima za izgradnju novoga društva te, prema tomu, kao neprijatelje totalitarnih komunističkih režima. U svakoj zemlji žrtve su velikim dijelom bile državljani te zemlje. Osobito to vrijedi za stanovništvo bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojem je broj žrtava državljana te zemlje bio mnogo veći od broja žrtava drugih nacionalnosti. U bivšoj Jugoslaviji žrtve totalitarnog komunističkog režima, osim zbog političkih razloga bile su posebno zbog pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu koji je stoljećima težio stvaranju nacionalne, demokratske države.

Europska Skupština smatra da će nedvosmislenost stajališta osude komunističkog i svih totalitarnih režima od strane međunarodne zajednice potaknuti na pomirbu. Treba se nadati da će to stajalište potaknuti povjesničare da nastave svoja istraživanja sa svrhom utvrđivanja i objektivnog sagledavanja povijesti.

Javno veličanje zločinca Tita u Hrvatskoj, koji je odgovoran za smrt više od 570 tisuća političkih neistomišljenika i zazivanje povratka komunističke Jugoslavije, nije  primjereno i u suprotnosti je sa modernim, demokratskim društvom i promicanjem europskih civilizacijskih vrijednosti. Nije nevažno podsjetiti na podatak da je Tito početkom Drugog svjetskog rata podržavao Hitlera i opravdavao napad na Poljsku sve do 22. lipnja 1941. i napada Trećeg Reicha na SSSR.

Nevjerojatno je danas da u Saboru Republike Hrvatske, umjesto u zatvoru, sjedi osoba koja zagovara mržnju i zločine i javno izriče kako žali da partizani nisu dovoljno temeljito obavili posao 1945. godine.  S obzirom na egzekucije i zločinački karakter komunističkog pokreta na području bivše Jugoslavije, vrlo je jasno što se time implicira.

Građani Hrvatske napokon trebaju prihvatiti činjenice i prestati veličati zločine. Tek tada, moći ćemo svi zajedno, graditi zdravu budućnost na zdravim temeljima. Vrijeme je da se podvuče crta i da se postavi jasna granica između slobode govora i veličanja zločinačkih režima.

Nadam se kako je konačno došlo vrijeme, kada ćemo istinski osuditi zločine i sve zločince, ograditi se od svih totalitarizama i na temeljima mira i prosperiteta graditi sretnu budućnost za sve građane i buduće generacije.

Heroji Osijeka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari