Pratite nas

Vijesti

Petrov Todoriću: Ne dam ti državnih 1,5 milijardi kuna

Objavljeno

na

Ekskluzivno za Večernji list Božo Petrov prvi put o dramatičnim pregovorima

Božo Petrov, predsjednik Hrvatskog sabora i Mosta, iznio nam je detalje o dramatičnim trenucima kada se spašavao posrnuli Agrokor, a time i gospodarski sustav Hrvatske. Razgovor s njim iskoristili smo i kako bismo ga pitali o ostalim aktualnim temama.

Je li Agrokor spašen?

Pred Agrokorom je još uvijek turbulentno razdoblje, ali je bitna volja da se sačuva gospodarski sustav. Mi spašavamo gospodarski sustav i radna mjesta, ne Agrokor.

Danas se vidi da zakonom nismo spašavali ni Ivicu Todorića, čak suprotno. Upravo aktivacijom Zakona o prinudnoj upravi Ivica Todorić više nije bio u mogućnosti licitirati što će napraviti s Agrokorom. Na kraju je otišao iz upravljačke strukture, a u konačnici i iz vlasničke strukture jer su dugovanja veća od vrijednosti kompanije. Za gospodarski sustav slijedit će daljnja borba, završena je samo prva faza.

Što donosi druga faza?

Donosi restrukturiranje koncerna i, nadam se, postavljanje zdravih temelja za hrvatsko gospodarstvo. Ono što nas danas u gospodarstvu guši jedan je gigant, koji kao slon u staklarnici kontrolira niz sektora od samog početka i najmanjih proizvođača do kraja, odnosno do polica. Zbog toga se stvorila izuzetno teška situacija jer, ako se poljulja ta kompanija, drmaju se temelji hrvatskog gospodarstva.

To je ono što se više nikada ne smije dozvoliti. Hrvatskom gospodarstvu potreban je niz manjih jakih hrvatskih kompanija, a ne jedan monstrum. Sad su prvi koraci svima jasni, a to je unos financijskih sredstava, da novac dobiju dobavljači i da se cijeli sustav može nastaviti okretati. Time će biti sačuvano više od 150.000 radnih mjesta.

Kad se napravi kompletna analiza stanja, slijedi restrukturiranje. Vjerujem da nam je godina i pol dana sasvim dovoljno da se može cijeli gospodarski sustav pripremiti na ono što slijedi. Svi oni koji su danas iznimno izloženi zbog kooperacije s Agrokorom postat će značajno neovisniji, neće ovisiti o jednom koncernu, o jednoj kompaniji.

Kako je teklo spašavanje Agrokora, kada je postalo jasno da je gospodarski sustav u opasnosti?

Kroz naše redovite razgovore na razini dvaju političkih partnera do teme Agrokor došli smo puno prije nego što se počelo bilo što vidljivo izvana događati. Tema mi je bila dosta bliska zato što potječem iz poljoprivrednog kraja i znam mnogo ljudi koji rade u tom sektoru.

To su oni najmanji dobavljači, koji su bili prvi senzor za paljenje alarma. Situacija s njima, neisplata robe po više mjeseci ukazivala je na alarmantno stanje u gospodarskom sustavu. Bili smo svjesni da ćemo morati reagirati jer je situacija vrlo ozbiljna, najozbiljnija u zadnjih 25 godina hrvatskog gospodarstva.

Znali smo, ako se budu događale loše stvari, da prijeti nova recesija, osipanje radnih mjesta i masovni odljev ljudi iz RH. Zato smo se užurbano pripremali za sve scenarije. Ali odbili smo reagirati onako kako su političari dosad pomagali Agrokoru. Agrokoru je država dosad bila samoposluga.

Što je bilo na sastanku s Ivicom Todorićem?

Jasno sam mu rekao da Most, a ni Vlada neće odobriti milijardu i pol kuna državne pomoći. Također sam mu rekao da onda nitko ne priječi nekog drugog gospodarstvenika da sutra dođe u Vladu i kaže kako i on želi biti Ivica Todorić. Zbog čega samo Ivica Todorić može imati takve povlastice, a ne i svatko drugi? Svi trebamo biti jednaki.

Smiješno je da nas oporba danas za nešto optužuje iako smo znali da će se i to događati, jer su upravo i oni dijelom bili ti koji su direktno ili indirektno tijekom obnašanja izvršne vlasti pomogli Todoriću da dođe do ove situacije. Lako im je sada pričati jer nemaju, barem ne trenutačno, nikakvu odgovornost na svojim leđima. Za razliku od nas. Ovu situaciju nije izazvao Most u prethodnih 20 godina, ali ju je spreman odgovorno riješiti. Što su oni svi skupa radili zadnjih 20 godina?

Što će biti s Agrokorom u budućnosti?

Nakon što povjerenik dogovori prve korake s najvećim vjerovnicima slijedi faza stabilizacije za funkcioniranje Agrokora, ali Agrokor u obliku kakvog ga danas znamo neće postojati u budućnosti. Jedan takav igrač koji povezuje toliko sektora jednostavno nije zdrava situacija za hrvatsko gospodarstvo.

Zašto je Most stao iza ministra financija Zdravka Marića kada je oporba tražila njegovu ostavku?

Tražili smo da se istraži apsolutno sve što se događalo u Agrokoru, da se više ne dogodi situacija “tko je jamio – jamio”. Svi koji su u ovome sudjelovali trebaju odgovarati. Smatramo da se treba raščistiti apsolutno sve što se događalo u prošlosti, kao i pripremiti sve akcije za budućnost, koliko možemo, kako bismo bili sigurni da se povijest nikada neće ponoviti i da takav čovjek i takav sustav nikada više neće izrasti.

U trenutku kad budem imao jasne dokaze da je netko nešto skrivio, uključujući i Zdravka Marića, reagirat ću bez odgode. Nismo abolirali bilo koga od bilo čega u Agrokoru i u odnosu između Agrokora i Vlade. U aferi Agrokor ponijeli smo se odgovorno i zrelo, oba politička partnera.

Zašto ste podnijeli kaznenu prijavu protiv Agrokora? Jeste li htjeli poručiti DORH-u da ne radi svoj posao?

Ne. Podigao sam kaznenu prijavu kao građanin da bih se pokušao odvojiti koliko god mogu od političke funkcije koju trenutačno obnašam. Podnio sam prijavu zbog informacija koje su se javno pojavile. Smatram da apsolutno svatko tko sumnja na bilo kakva kaznena djela mora upozoriti relevantne institucije na to.

Ne želim doći u situaciju, ako se počnu pojavljivati dokazi protiv Ivice Todorića, da me bilo tko za tri ili šest mjeseci upita zašto nisam djelovao ako sam sumnjao na to. Smatram da sam napravio dobru stvar.

Biste li to učinili da niste predsjednik Sabora?

Bih. Ne postoji razlika.

Ima li ova prijava veze s izborima kao što smatra premijer?

Nema. Kao što je rekao jedan moj kolega, najbolji dan za istrage je svaki dan. Nema predizbornog, postizbornog ili bezizbornog vremena, kad je u pitanju istraga kriminalnih radnji. One moraju biti neovisne i neometane, a djelovati u trenutku kad za to postoje elementi, bez obzira na bilo kakvu političku situaciju.

Uostalom, već sam navikao da svaki moj potez i potez Mosta mnogi pokušavaju prikazati populističkim. Kada neki naš ministar sreže troškove, ne koristi službenu karticu, to je populizam. Kada se Miro Bulj zauzme za Inu i kada padne Vlada 2016. i napustimo udobne fotelje, i to je populizam.

Mediji su otkrili da sin Dinka Cvitana radi u Agrokoru. Što mislite o tome što je glavni državni odvjetnik o tome šutio?

Nije sporno što mu sin tamo radi, ali, iskreno, volio bih da je on tu informaciju dao u javnost.

Zašto niste bili u Saboru kada se raspravljalo o tzv. lex Agrokor?

Bio sam bolestan, imao sam temperaturu 39 stupnjeva. Nikad ne bježim od obveza, otkad sam u politici radim više od 16 sati dnevno i nekad organizam jednostavno kaže “dosta”. Taj dan sam pokušao predsjedati, ali odmah ujutro nakon 20 minuta morao sam zatražiti zamjenu jer se nisam osjećao dobro.

Smatrate li da je zakon dobar?

Da nije bilo zakona, danas bismo imali kolaps gospodarskog sustava jer Ivica Todorić ne bi izašao iz upravljačke strukture. Zakon je donesen i mogli su ga aktivirati ne samo Todorić nego i najveći vjerovnici pa više nije imao manevarskog prostora i trebao je izaći iz tvrtke. To je razlog što smo uz manje drmanje cijelog sustava uspjeli izbjeći kolaps.

U Metkoviću ste u četvrtak najavili gradnju pogona za preradu mandarina. Je li se to slučajno poklopilo s urušavanjem Agrokora?

Potpuno slučajno. Ali, kad se vidi što smo mi kao ekipa koja je preuzela dužnost u Metkoviću sve učinili da bi se taj pogon ostvario, mogla bi se napraviti studija čemu služi vodstvo u lokalnoj upravi. Ovo će značiti budućnost za 500 obitelji u dolini Neretve koji se primarno bave uzgojem mandarina. Tvornica za preradu mandarina bila je jedan od dva razloga zbog kojih sam ušao u politiku.

Prvi je razlog bio da smijenite Stipu Gabrića Jamba. Oba ste cilja ispunili, što vas danas motivira u politici?

Tada smo razmišljali samo lokalno, nismo imali aspiraciju na nacionalnoj razini. Očekivali smo da ćemo se, kada riješimo situaciju u Metkoviću, vratiti u svoje profesije. Naša želja da pokušamo mijenjati stvari dovela nas je na nacionalnu razinu i sad postoji još puno stvari koje smo počeli raditi i trebamo ih završiti.

Smatram da je upravo sad vrijeme da se raščisti sve što se događalo u povijesti naše mlade države da bismo konačno mogli krenuti prema budućnosti. Došlo je vrijeme za raščišćavanje odnosa u svim segmentima. To je ono što me motivira.

Želim vidjeti da nam država konačno diše i da živimo kako zaslužujemo. Želim da mi djeca jednog dana budu ponosna jer sam pokušao. Jer smo okupili ljude koji ne kradu, koji nisu uništili državu, već se odricali i vremena s obitelji da bi stvari – promijenili.

Zašto onda Most predlaže zakon o otvaranju arhiva do 1990.? Ljude zanima tko je jamio, tko je prodavao gorivo četnicima, a to nećemo otkriti?

Imamo ogromne otpore i za otvaranje arhiva do 1990., ali nećemo stati na tome, ovo je prva faza. Državni arhivi trebaju se otvarati kako prolaze godine, svake godine otvarat će se nove godine i vrlo brzo ćemo doći i do toga. U razdoblju koje pokušavamo otvoriti su prapočeci privatizacije i pretvorbe i tu smo također naišli na otpor. Ali pogodili smo pravi trenutak baš zato što idu izbori pa će saborski zastupnici dići ruke za.. Zakon će biti donesen prije lokalnih izbora.

HDZ-ova ministrica Gabriela Žalac pismom dijeli packe Mostovu ministru Slavenu Dobroviću kojeg krivi za nepovlačenje sredstava iz fondova EU. Kako to komentirate?

Ne znam što je bilo ministrici Žalac, od svih ministara izdvojila je onog koji je najviše napravio u najkraćem vremenu. Ja bih volio da i drugi ministri postignu ono što je uspio Dobrović. Podsjetit ću vas kako je on sa svojom ekipom uspio dobiti 100 milijuna eura nepovratnih sredstava iz fondova EU za LNG terminal na Krku, a izradio je i plan gospodarenja otpadom koji su apsolutno svi u EU pohvalili.

Kako ste zadovoljni s drugim ministrima iz Mosta. Orepić je najavljivao reformu s ukidanjem većeg broja policijskih uprava i od toga odustao.

Cilj je reorganizacije MUP-a smanjiti broj ljudi u administraciji i upravnim tijelima te povećati broj ljudi na terenu. Kako će se zvati organizacijske jedinice, hoće li biti uprave, jedinice, postaje, to je nebitno. Ministar Orepić od reorganizacije ne odustaje, provest će je do kraja. Ministar Kovačić radi na reformi lokalne uprave i samouprave jer je svima jasno kako sadašnji model nije dobar. Osim toga, konačno ćemo imati „državu bez papira“.

To znači da tijela javne vlasti od 1. listopada od građana neće više tražiti isprave iz državnih institucija jer su ih dužni pribavljati po službenoj dužnosti. To je pokrenuo Kovačić. Izuzetno sam zadovoljan i radom Ante Šprlje. On je počeo pokazivati ono što je pripremao otkad je došao u Ministarstvo, sveobuhvatnu promjenu brojnih zakona koji će pravosuđe učiniti učinkovitijim i bržim aparatom.

Je li se HDZ zaista promijenio u odnosu na Karamarkovo vrijeme?

Teško možete očekivati da se cjelokupan sistem promijeni ako se promijeni nekoliko osoba, ali je drugačiji način komunikacije između dva politička partnera. Očekujemo još kvalitetniju suradnju, postoji mogućnost za napredak.

Što bi za vas bila pobjeda na lokalnim izborima?

Očekujem da ćemo zadržati one lokalne samouprave iz kojih smo krenuli te ostvariti odličan rezultat u ostalima. Ovo su prvi izbori na kojima brojne nezavisne liste izlaze pod platformom Mosta i sigurno ćemo imati puno veću potporu nego prije četiri godine kada je to bila izolirana priča u nekoliko gradova.

Most nije klasična stranka niti će to ikada biti. Ivan Tomasović u Omišu, Ante Pranić u Vrgorcu, Niko Orepić u Pločama, Joško Kontić u Sinju neovisni su kandidati, ali su ujedno pod platformom Mosta. Danas imamo i kandidate za župane koji će ulaziti u drugi krug. Miro Bulj, Ružica Vukovac, Tomislav Panenić, Nikola Grmoja, Predrag Sekulić. To su imena koja znače promjenu za Hrvatsku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Višnja Starešina u Bujici: Danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!

Objavljeno

na

Objavio

Višnja Starešina u Bujici: “Godine 1989. Rušio se zid komunizma u Berlinu, danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!”

Naša politička scena izgleda kao da stari Politbiro rotira svoje kadrove iz različitih stranaka – izjavila je u Bujici na Z1 Višnja Starešina, politička analitičarka i kolumnistica Slobodne Dalmacije.

Kritički je govorila o vanjskoj politici Plenkovićeve Vlade, naročito o odnosu prema Hrvatima u BiH i Haaškome sudu. Pohvalila je Orbana i Trumpa te objasnila zašto Marakeški sporazum nije dobar za Hrvatsku.

Starešina je članica vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora, a mišljenja je da se naša politika već dugi niz godina sustavno srozava i daleko je ispod razine one koju je vodio dr. Franjo Tuđman.

“Nije dobro da Budo Lončar još uvijek dijeli svoje savjete na Pantovčaku i Zrinjevcu,” smatra Starešina.

Bruxelles: Tisuće prosvjednika protiv UN-ova sporazuma o migrantima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari