Pratite nas

BiH

Picula: Dayton onemogućava normalno funkcioniranje BiH

Objavljeno

na

Danas su već i dizajneri tog sustava skloni priznati kako je došlo vrijeme njegovog ozbiljnog remonta

Koliko god je obično točna pretpostavka kako izbori u demokratskim društvima uglavnom razrješuju nagomilane napetosti i otvaraju prostor novim rješenjima za tekuće probleme zajednice, u Bosni i Hercegovini izborna izjašnjavanja imaju drugačiju prirodu. Nedavni opći izbori u toj zemlji bili su već osmi po redu nakon završetka rata i, kao i svaki put prije toga, promatrači međunarodne zajednice nisu imali ozbiljnije prigovore na njihov tok i organizaciju. Međutim taj podatak treba upariti sa Izvještajem o napretku kojeg je podnio, po posljednji put u svom mandatu, Stefan Fule, povjerenik Europske komisije za proširenje.

picula

On je BiH smjestio u svom ekspozeu u Europskom parlamentu baš na osmo mjesto od devet zemalja koje su trenutno u euro-čekaonici za buduće članstvo. Nabrojio je pri tome cijeli niz zaostataka i nerješenih pitanja, a kao glavni razlog za izostanak napretka naveo je pomanjkanje političke volje za dogovorom stranačkih elita.

“U BiH je potrebno osigurati prijelaz iz daytonske u njenu briselsku fazu”, zaključio je posljednji povjerenik za proširenje jer će njegov nasljednik Austrijanac Hahn imati drugačiji opis posla.

Na devetu poziciju Fule je smjestio Kosovo, najmlađu europsku državu koja je baš nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora zapala u ozbiljnu institucionalnu blokadu kojoj doprinose, svatko na svoj način, pobjednici, gubitnici, ali i Ustavni sud. I u ovom slučaju potrebno je spomenuti povoljne ocjene međunarodne zajednice za provedbu samih izbora.

Ali, osim neveselih pozicija na Fuleovoj ljestvici, što još povezuje BiH i Kosovo?

Za razliku od BiH, Kosovo već živi u svojevrsnoj “briselskoj fazi” ako ni zbog čega drugog ono zbog činjenice da će mjera njegovog napredovanja prema nekom boljem mjestu na euro-listama za proširenje biti ispunjavanje obveza iz tzv. Sporazuma iz Bruxellesa. Taj dokument, posredovan EU diplomacijom, potpisali su premjeri Dačić i Thachi i tako otvorili mogućnost da se njihove države izvedu iz balkanskog ćorsokaka na aveniju eurointegracija.

Dakle, međunarodno posredovani i jamčeni sporazumi određuju ne samo svrhovitost izbornih procesa u te dvije zemlje nego konstituiraju i njihov politički profil.

Međutim, na ovom mjestu želio bih uključiti sličnosti i razlike briselskog sporazuma Beograda i Prištine sa druga dva važna sporazuma kojima su zaključeni ratni sukobi u druge dvije države, ne negdje daleko, na drugim kontinentima, nego u neposrednoj blizini Kosova. Riječ je o, već spomenutom, Daytonskom sporazumu, ali i o Erdutskom sporazumu koji su označili kraj konflikata u BiH i Hrvatskoj.

Ako bih morao sumirati njihove sličnosti i razlike rekao bih da su oba sporazuma definitivno donijeli mir i BiH i Hrvatskoj, ali za razliku od Daytonskog, Erdutski sporazum je osigurao i punu integraciju ugovornog područja u ustavno-pravni poredak zemlje. Dayton je, po mojoj ocjeni, bio održiv dogovor o prekidu vatre između strana u sukobu, ali nije omogućio izgradnju jedinstvene i funkcionalne države. Danas se pokazuje da taj dokument umnognome onemogućava normalno funkcioniranje države i europski put za BiH.

S druge strane, Erdutski sporazum potpisan 1995. godine između Hrvatske i Srbije kojim je hrvatsko područje podunavlja mirno reintegrirano uz posredovanje međunarodne zajednice, bio je svojevrstan uvod u europsku i euroatlantsku budućnost Hrvatske.

Mnoge su poveznice Erdutskog i Sporazuma između Kosova i Srbije; prisutnost, posredovanje i nadgledanje međunarodne zajednice (u slučaju Erduta radilo se o UN-u, dok u slučaju Kosova EU ima dominantnu ulogu), poseban naglasak na institucionalno i teritorijalno uređenje s naglaskom na prava i zastupljenost manjina, ostanak manjinskog stanovništva na području koje ulazi u ustavno-pravni poredak druge države.

Najveći uspjeh Erdutskog sporazuma, osim mirne reintegracije, je i činjenica da preko dvije trećine srpskog stanovništva još uvijek živi na spomenutom teritoriju. Također, od krajnje turbulentne situacije gdje je plan vojne akcije već bio razrađen s obje strane perspektiva se značajno promijenila – od brojnih protesta srpske zajednice prilikom pregovora i potpisivanja sporazuma, Srbi su postali veći zagovarači sporazuma od Hrvata.

Erdutski sporazum, koji je zbog niza ustupaka izazvao nezadovoljstvo prognanih Hrvata s toga područja, potvrdio je orijentaciju hrvatske politike u nastojanju da, čak i uz bolne kompromise, probleme s pobunjenim Srbima rješava pregovorima i mirnim putem.

Zahvaljujući tom sporazumu izbjegnuto je dodatno stradavanje stanovništva i imovine, u tom je dijelu Hrvatske ostao živjeti zasigurno veći broj Srba nego što bi ostao da je provedena vojna operacija. Utoliko bih želio da se duh Erdutskog sporazuma, kao primjera dobre prakse u regiji pogođenoj dugogodišnjim ratnim stradanjima, odrazi u daljnjim dogovorima između Beograda i Prištine. Pregovori su pokazali kako EU, unatoč gospodarskoj krizi, još uvijek ima dovoljno snage i privlačnosti uvjeriti treće države da mirnim putem riješe svoje sporove kako bi mogle razviti bliži odnos s Unijom. Istodobno je poslan snažan signal zemljama u regiji, ali i izvan nje kako je EU ozbiljna u namjeri da stabilizira svoje neposredno susjedstvo posredujući u sporovima i nudeći im zajedničku EU budućnost.

Naravno vidljive su i koncepcijske razlike između Daytonskog i Erdutskog sporazuma jer je ovaj potonji rješio (re)integraciju jedne manjine u teritorijalno-politički sustav većinskog naroda respektirajući njihova prava na visokoj razini. Dayton je, s druge strane, imao zadaću (re)konstituirati državu tri ravnopravna naroda ne dovodeći ni jednog u marginalnu poziciju ili položaj manjine u nedemokratskom sustavu.

Danas su već i dizajneri tog sustava skloni priznati kako je došlo vrijeme njegovog ozbiljnog remonta.

Autor: Tonino Picula/VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari