Pratite nas

Kolumne

Picula kao HDZ

Objavljeno

na

Na najnovije izvješće o BiH Rumunja Cristiana Dana Preda, koje će se nakon određene rasprave u Odboru za vanjsku politiku sredinom travnja naći pred Europskim parlamentom, hrvatski su zastupnici, na tragu Rezolucije EP iz veljače prošle godine, uložili nekoliko važnih amandmana. Točnije, učinila su to četvorica HDZ-ovaca: Davor Stier, Andrej Plenković, Iva Maletić i Dubravka Šuica te Marijana Petir iz HSS-a. Oni se zalažu za ustavne reforme u ovoj zemlji koje bi osigurale jednakopravnost sva tri naroda, za javni TV servis na jezicima sva tri naroda te za simetričnu, umjesto sadašnje “asimetrične” distribucije proračunskih sredstava među kantonima.

Slične amandmane predložio je i Tonino Picula, koji dolazi iz onoga drugog krila našega zastupstva u Bruxellesu i, što je posebno zanimljivo, on je još precizniji i još, recimo tako, radikalniji u svojim prijedlozima. Dok skupina iz desne koalicije ne spominje ni federaciju ni Hrvate, nego se zadovoljava načelnim stavovima o jednakopravnosti sva tri naroda, Picula traži da EP pozove čelnike u BiH da slijede načela federalizma. Štoviše, prema njegovu mišljenju, BiH ne bi mogla biti kandidatom za ulazak u EU dok se ne osiguraju ustavni uvjeti jednakosti svih građana i konstitutivnih naroda. I on je za javni TV servis za sva tri naroda, kao i za uravnoteženo predstavljanje svih naroda u predstavničkim i izvršnim tijelima države. Izrazio bi još i zabrinutost zbog pridruživanja mladih iz BiH terorističkim borcima ISIL-a.

Realnost federalizacije

Valja primijetiti stanovit nesklad između onoga što zagovaraju naši eurozastupnici i njihovi stranački šefovi u zemlji. Vidjeli smo kako se Tomislav Karamarko i Milijan Brkić nisu libili jasno se založiti za federalizaciju BiH, dok su njihovi ljudi u EP ostali na uopćenim formulacijama, što je možda stvar nijansi ili stupnjevitosti. Piculin je stav, pak, u potpunom neskladu sa stavovima Zorana Milanovića, koji je Karamarkovo pismo Hrvatskom narodnom saboru ocijenio kao jeftini populizam koji nema veze sa stvarnošću. Picula je također potpuno usamljen i u odnosu na druge svoje kolege iz SDP-a, koji nisu pokazali nikakav interes za BiH, posebice za položaj hrvatskog naroda u njoj.

Podsjetimo, Hrvatski je narodni sabor u Mostaru prošle subote, uz sudjelovanje baš svih političkih struktura koji među tamošnjim Hrvatima nešto predstavljaju i znače, usvojio posebnu deklaraciju kojom je izraženo nezadovoljstvo Daytonskim sporazumom i njezinom primjenom, zatražene su ustavne reforme u pravcu nove teritorijalne organizacije države u tri ili četiri federalne jedinice, što je ocijenjeno kao preduvjet bilo kakvih društvenih promjena i približavanja EU-u. Naravno, pitanje je koliko su ti ciljevi realni.

Prvi uvjet ostvarivosti jest upravo sloga i odlučnost da se oni postignu. Do sada je dio političara među Hrvatima bio ustrašen raznim prijetnjama, dio potkupljen novcem i pozicijama, bilo od strane međunarodnih predstavnika, bilo od strane jačega i brojnijeg političkog partnera koji nije igrao fer-igru. Tako se dogodilo da je, apsurdno, hrvatske stavove zbog svojih interesa i zbog svoje vizije države najjasnije i najdosljednije zastupao, a čini on to i dalje, Milorad Dodik. No, i ta činjenica čini ideju federalizacije realnijom, kao što je izglednom čine i novi pogledi u EU-u, kao i nešto izmijenjene vanjskopolitičke okolnosti koje pokazuju da u sukobima s Rusijom i dijelom islamskog svijeta jedini pouzdan saveznik Zapada na Balkanu ostaje Hrvatska i Hrvati u susjednoj zemlji.

Bošnjačko odbijanje

Činjenica da riječi poput Herceg-Bosna, treći entitet, (kon)federacija, HVO i slične, koje su u samoj Hrvatskoj donedavno gotovo bile uklonjene iz javnog diskursa, barem u svojoj pozitivnoj konotaciji, više ne izazivaju jezu i da se o svemu tome može slobodno govoriti. Ostaje, međutim, ono što smo spomenuli, a to su još uvijek velike razlike u političkom vrhu, razlike između vlasti i opozicije, razlike u samoj oporbi, pa i u samoj vlasti. Primjerice, Vesna Pusić otvoreno oponira predsjednici države. Ona govori o bezuvjetnoj potpori ulasku “zemalja regije” u EU-u, misleći pri tome na BiH, a osobito na Srbiju, suprotno od onoga što govori predsjednica. Ona se oslanja na neku britansko-njemačku inicijativu koja je pisana u tom duhu, nikada ne spominjući Rezoluciju EP. Promjenama koje će vjerojatno uslijediti nakon parlamentarnih zbora i spomenute bi razlike morale izblijedjeti. Kad Milanović govori o federalizmu BiH kao o nerealnom populizmu, on je tim nerealniji ako ga premijer ne želi.

No, najveći je problem odbijanje bošnjačke strane da uopće razgovara o nekakvoj hrvatskoj federalnoj jedinici. Ona uporno straši podjelama, iako hrvatski političari i s ove i s one strane granice redovito ističu poštovanje suverenosti, nezavisnosti i cjelovitosti zemlje. Milanović je svojedobno i sam žestoko napadnut samo zbog dolaska u Mostar, a Milanu Bandiću oduzeta je titula počasnoga građanina, najprije Sarajeva, sada i Srebrenice, jer je i on spomenuo “treći entitet”. Ovdje se zapravo radi o zamjeni teza. Protivljenje federalizaciji i ustavnoj jednakopravnosti i nije pledoaje za jedinstvo, nego za dominaciju, ali je i utiranje puta za sve veće udaljavanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

H. Hitrec: Tko bi rekao da će Pupovac i Radin ući u Sabor

Objavljeno

na

Objavio

Ljeto je, sve se radi u korist spašavanja vojnika Turizma, pa je Hrvatska otvorila sve rupe i pasjake koje ima, odazvao se lijep broj onih iz zemalja u kojima corona ni izdaleka nije svladana, štoviše puca od zdravlja. Hrvatska, zemlja ljekovita, čini se da morska voda ne paše covidu ili mulac ne zna plivati pa se utopi, nije on kao kandidat na izborima koji skoči sa stijene i ispliva živ, barem toliko da može dati izjavu. Mnogi su turisti svoji na svome, na moje pitanje koliko Slovenci imaju nekretnina u Hrvatskoj, dobili smo odgovor: broj je ogroman. Slijede Austrijanci, Talijani, Nijemci itd. Oni iznajmljuju apartmane svojima, ali očito i Hrvatima koji imaju novca za tjedan dana na moru, ali nemaju za kupnju ili gradnju kuće.

Kolonizacija hrvatskoga mora se nastavlja, ovo je samo početak. To je nama naša Unija dala, uz banke i robne kuće, a uskoro dolaze na red i poljoprivredne površine. S njima i voda. Još nam samo glava viri iznad površine. Česi i Slovaci, kao i Mađari u turizmu nešto zaostaju, ali ne će dugo, za sada su vrlo kreativni pa putuju partijanerskim vlakom na pivski pogon, prugom Prag-Bratislava-Rijeka i to nadzemnom, jer tunel ispod Austrije nije na vrijeme probušen.

Hrvatska više ne predsjeda Unijom, a da je njezino predsjedanje bilo ipak relativno uspješno zaslužan je virus, to jest izvanredna situacija. Da se drukčije zgodilo, ne bi bilo dobro jer mi teško funkcioniramo u tzv. normalnom stanju, ali kada je velika frka (ne mislim na Petešića) onda se velike unijatske sile oslanjaju na Hrvatsku jer smo mi i inače majstori za improvizacije, te smo improvizirali na prepast onih koji nisu nadareni. U drugoj polovici godine na čelu je Njemačka koja se polako oslobađa američke (vojne) prisutnosti, a Trump prebacuje oružje u Poljsku i baltičke zemlje. Prva crta pomiče se na istok. Rusija te procese prati s negodovanjem, ali je u zadnje vrijeme više posvećena unutarnjim prilikama, ustavnim i drugim promjenama koje su omogućile Putinu da vlada do 2036. godine, kada će i opet biti promjena kako bi Putin mogao vladati daljnjih pedeset godina, a u poznoj dobi savjetnik će mu biti Josip Manolić.

Da, skoro sam zaboravio da su u Hrvatskoj bili neki izbori. Bilo je i iznenađenja. Recimo, iznenadili su Pupovac i Radin, tko bi rekao da će ući u Sabor, a eto se dogodilo, na obostranu radost. S osam glasova manjinaca Plenković već sada ima 74 ruku, a za još neke ručice ne će biti problema. S obzirom da je u Srbiji s kolosalnom prednosti pobijedio četnik Vučić, Pupovac je sada u više nego komfornoj situaciji, oba njegova mentora ostadoše na vlasti i proslava 27. srpnja bit će veličanstvena, okretat će se janjci na ražnju kao hrvatski svećenici 1941. Tako je to u Hrvatskoj, nacionalnoj državi hrvatskoga naroda u kojoj na formiranje vlasti vrlo bitno utječu manjine. Što znači da Ustav treba mijenjati, a teško je i nemoguće bez dvotrećinske većine koja je u skorije vrijeme neizgledna. Kao što treba mijenjati izborni zakon, čega su svi svjesni i svjesno ništa ne čine.

No možda bude i tu iznenađenja, iako nisam siguran. Ne oko Ustava koji je očito zabetoniran (a treba mijenjati i preambulu koja je pisana više u ambulantne svrhe 1990., oprezno, s dostatnim uplivom jugoslavenske historiografije u jednom dijelu.) Ne, znači, oko Ustava, nego bi iznenađenje ipak moglo doći u obliku nešto desnije omanje koalicije HDZ-a s Domovinskom strankom, pa i Mostom, zašto ne. Prepreka su neoprezne izjave škorista dane u vrijeme kada su mislili da će bolje proći (premda su i ovako dosta dobili), dvije izjave koje graniče sa smrtnim grijehom: da Plenković ne može biti premijer, i da oni, škoristi, ne će s SDSS-om. Eh, to je nepoznavanje silnica plitke i duboke države (Hrvatske), ali i nepotrebno zamjeranje ad hominem, no i to se može razborito prevladati, odnosno moglo bi se da nema zadatosti, zadrtosti i iracionalnosti. Kada svih tih vrlina, ne samo hrvatskih, ne bi bilo, sada bi bila povijesna prilika da Hrvatska napokon opet dobije široku i pametnu, baš hrvatsku vlast i ujedno doista dobije stabilnost o kojoj se govorilo, a nije je bilo, sigurnost da u Saboru nikoga ne će trebati dovlačiti na glasovanje, ni od koga se dati ucjenjivati, ni trgovati.

Govorim o mogućoj uskoj suradnji HDZ-a, Domovinskog pokreta i Mosta u Hrvatskom državnom saboru, s dovoljno političke elastičnosti da ne dolazi do nepotrebnih razdora koji bi koristili ljevici, makar je sada na koljenima ali mogla bi se pridignuti. Potrebno je isto tako sposobne iz toga trija, a ne samo iz HDZ-a, uključiti u izvršnu vlast – manji dio na položaje ministara, veći na ostala mjesta koja su isto tako važna. Takva hrvatska vlast koja u sebi sjedinjuje sve što hrvatski narod (otprilike) želi čuti i vidjeti na djelu, uz malo dobre volje bila bi dugovječna brana ljevičarskoj muteži staroga, jugoslavenskog kova, koja nam se motala pod nogama, a dvaput došla i na vlast. Jednostavno bi polako nestajala, uz povremene incidente, i našla se u poziciji onog cirkusanta s utezima i srpom i čekićem. A taj dosadašnji SDP, gubitnik izbora, bio je (i još jest) upravo to, samo zamaskiran drukčijim, nešto blažim floskulama, s crvenim ispadima uglavnom u nedoba, pa je zato i izgubio.

Nije samo ona Berina dilema između Tita i Tuđmana, napokon ipak u korist zločinca Tita, mnogima dignula kosu na glavi, nije, još više su naškodili oni televizijski oglasi crveno agresivni i prepisani iz staljinističkih vremena, a prokazivali su sve kao fašiste (osim njih) i plašili narod da će doći tako crna vlast da ni vrag nije crnji. Eh, tu su ljudi poludili. Takvih su se poruka naslušali iz Beograda zadnjih desetljeća, da su svi Hrvati ustaše, kao što su oduvijek bili još od kneza Branimira, ali, eto, SDP tvrdi preko ekrana da ima nešto Hrvata koji nisu ustaše, to jest oni. Tko je tu jadnu čeljad nagovorio na tako samoubilački potez uoči izbora, ne znam, ali hvala mu. Svakako su ga s mukom izvukli iz neke agitpropovske jazbine gdje leži od pedesetih godina prošloga stoljeća.

Ubogi Bero (meni je tog mladog čovjeka zbilja žao) dao se je navući na tanki led. I više ga nema. Čak ga ni Komadina više ne može spasiti. I cijela ta Retard koalicija bila je (koliko god sam se ja s tim imenom zafrkavao) doista retardirana u političkom smislu, to jest u povijesno-političkom, s obijačima automobila, razbijačima društva i sličnim likovima, anarhična po svemu, proviđena tipovima koji su držali da je svršetkom Drugoga svjetskog rata trebalo pobiti više Hrvata, nije im bilo dosta nekoliko stotina tisuća.

Ovako, pretvorili su se u raspadiće, dok su se na drugoj strani pojavili raspudići.

Treba ipak reći da su doista iznenadili likovi iz Možemo!, dobili puno više od očekivanog. Predstavljaju se kao zeleno-lijeva ili lijevo-zelena stranka, gotovo ljubičasta (samo da i oni ne počnu pjevati o ljubičici), a imaju i frontmena koji znade biti uvjerljiv na gotovo prirodan način. Je li se to, kako misle neki analitičari, stvara nova ljevica nauštrb stare i prežvakane SDP-mašinerije iz jugoslavenskih vremena, vidjet ćemo. Hrvatskoj je svakako potrebna autentična socijaldemokratska stranka, jer ju do sada nismo imali, a nije se imala ni na što „nadovezati“ pa se nadovezala na komuniste.

I na kraju ovog javljanja, obistinilo se u svemu što sam predmnijevao: da će sastav Sabora biti šaren ko livada u proljeće, s mnogim izrazitim osobnostima koje će, ako ništa drugo, predstavljati antipod onom groznom prošlom sastavu Hrvatskoga sabora sastavljenom od sivih spodoba, s nekoliko iznimaka. To jest ako ne budu povučeni u izvršnu vlast, a ostave zamjenike da ih gledamo četiri godine.

Samo još nešto: ankete. Da su anketarske kuće (ili što su) izravno, drsko i neprofesionalno navijale za ljevicu, odnosno Restart debrecinku, bilo je jasno i apolitičnim ljudima. To je njihov posao, dobro su plaćeni, ali je strašno da su te i takve ankete usrdno prenosile i televizije, što i o njima puno govori. Točno su pogodile samo za Pupovca i Radina. I posve na kraju, u Sabor su ušli Medved i Sačić, sada sam manje-više siguran da je Hrvatska manje-više sigurna.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hodak: Ne isplati se busati u prsa s komunističkim diktatorima

Objavljeno

na

Objavio

Evo me, ne prvi put, u problemima. Kolumnu, kao i obično, pišem u subotu, a “majka svih izbora” je u nedjelju 5. srpnja ljeta Gospodnjeg 2020.g.

Kako bih ipak dao priliku brojnim orjunašima i pratećim lijevim praznoglavcima da mi u ponedjeljak upute “drugarsku kritiku” u stilu “pojma nemaš desničarska bukvo”, “mi smo pobedili”, “Bero vas je rasturio k’o Panta pitu” ili kako bi se “liberalno-demokratski” izrazio Mirando Mršić “Škorine ustaše” popušile, našao sam rješenje koje kao i obično ništa ne rješava. Naime, prve dvije stranice bit će posvećene nezaboravnoj koroni dok će treća biti posvećena, nakon objave rezultata, izborima.

Usput sam se sjetio “duhovitog intelektualca” Josifa Visarionoviča Staljina (s čijim isključivim komunističkim stavovima neki kandidati ulaze u izbornu arenu) i njegove “povijesne” misli: “Nije važno tko za koga glasa nego tko broji glasove”. Što mislite, recimo, kako bi Koba ili Soso, kako su sve zvali “dragog” diktatora gruzijskih korijena koji je volio izreke iz kojih su izbijale briga za ljude zbog čega je i danas voljen od strane naše “Radničke fronte”, Miralema te raznih drugih galvaniziranih ljevičara i njima sličnih kandidata, učinio sve ljude sretnim? Jednostavno. Pobio bi sve nesretne, a oni koji bi ostali bili bi sretni što su ostali živi… Ima i jedna zgodna slična dosjetka: “Smrt jednog čovjeka je tragedija, ali smrt milijuna ljudi je samo statistika”. Mislite li da se s njim ne slaže Nenad Stazić koji nije do kraja zadovoljan partizanskom statistikom?

No, nisam ovisnik, tipa Katarine Peović, pa ću sa Staljina produžiti do jednog drugog “biča Božjeg” do – korone ili Covida 19. Dok ne doznamo rezultate izbora muči nas i “stručnjake” kako je to virus istodobno ojačao i oslabio? Ako niste znali i to je moguće! Mnoge muči pitanje što je od toga točno. Je li se virus vratio ili nikada nije ni otišao? Je li ovo drugi val ili još traje prvi val? Precizan odgovor ne znaju ni Markotićka ni Capak, ali ni Google. Međutim, vaša žena zna! Ljudi su zbunjeni. Ipak, na neka su pitanja dobiveni precizni odgovori. Recimo, kad se kupate na plaži na Braču. Kupači moraju održavati na plaži i u moru socijalnu distancu. Ako si vidio zaraženog moraš ići u tzv. samoizolaciju, ali ako si bio u kontaktu sa zaraženim, a HDZ-ovac si u predizbornoj kampanji, onda ne moraš. On i tako vjeruje da je za virus kriva oporba pa neka oni idu p.m. odnosno samoizolaciju.

O ‘stručnjacima’ i koroni

Moguće je biti zaražen bez simptoma, ali ako si strani turist iz neke od EU-zemalja koji donosi eure u proračun, onda možeš bauljati slobodno Hrvatskom jer te pri prelasku hrvatske granice nitko ne kontrolira. Već se zna da virus najlakše dobijete od siromašnog Bosanđerosa, a bogati Šveđani ga ne prenose. Virus napada osobito starije i bolesne po staračkim domovima, ali sada od njega masovno boluju mladi koji se treskaju po noćnim klubovima. Mnogi mudri strahuju da birališta nisu prirodno zaštićena od virusa. Nemoguće..! “Stručnjaci” kažu da su ljetni mjeseci i visoke temperature usporile širenje virusa, ali ipak vidimo kako su mu ljetne vrućine snažno pogodovale. “Stručnjaci” nadalje tvrde da je virus oslabio, ali se virus vratio i povećao se broj zaraženih. Napokon virus se ponovno tako brzo širi jer “stručnjaci” sada o njemu puno više znaju iako je on i dalje nepoznanica…

Moja maca Elizabeta je u dilemi pa pita: “Nije mi jasno je li izričaj ‘Je** lud zbunjenog’ psovka ili stvarnost?”.

Listam domaći tisak. Postoji li uopće nešto sivije i dosadnije? Lijevi izlaz vide u ofucanoj paroli: “Birajte promjene!”, “Ljude čistih ruku!”. Možda misle na one koji u životu nisu nikada ništa radili rukama. Misle valjda pri tome na nevladine udruge, anifašiste s naslijeđenim partizanskim mirovinama, ili razne političke dokoličare.

Evo jedne zgodne usporedbe. Znate li koja je razlika između Hrvatice i Francuskinje? Francuskinja ima s lijeve strane muža, s desne strane ljubavnika, iza sebe sumnjivu prošlost, a ispred sebe vedru budućnost dočim na glavi šešir. Hrvatica ima s lijeve strane vrećice, s desne strane djecu, iza sebe lijepu prošlost, ispred sebe -nakon ovih izbora – ne vidi nikakvu svjetlu budućnost dočim na glavi ima nezaposlenog muža.

Troškovi života su kod nas toliko porasli da ljubavnicu može imati, za razliku od Francuza, samo onaj kome i žena radi. Cinici na fejsu tvrde: “Kad bi nas testirali na glupost, tad bi tek vidjeli što je pandemija”.

Sve je veći problem Hajduk. Moj prijatelj Roman je ogorčen: “Sramota! Ostavio sam u Splitu auto 15 minuta na parkingu, a na instrument tabli su mi ostale dvije godišnje karte za Hajduk. Neki huligani su mi razbili prozor i ostavili mi još dvije godišnje karte”. No, ima i onih kojima je teže nego navijačima Hajduka. Makar su i oni tvrdi navijači. Recimo, Robertu Bajrušiju. Tvrdi navijač s lijeve političke tribine. Piše Roby o famoznom 22. lipnju. Ne onom 22. lipnju 1593.g. i hrvatskoj pobjedi nad Osmanijama. Ta povijest je malo preteška za Pukijevog malog. Roby s gorčinom podsjeća: “Na današnji dan Treći Reich je napao SSSR, a u okolici Siska osnovana(!?) je prva partizanska postrojba u okupiranoj(!!!) Europi koja se oružano suprotstavila nacistima i domaćim kvislinzima”. Koja boza taj naš Roby! Stvarno kad bi nas testirali na glupost vidjeli bi što je pandemija ! Već u nižim razredima đaci znaju da je 23. kolovoza 1939.g u Moskvi potpisan pakt o prijateljstvu između SSSR-a i Njemačkog Reicha. Do 22. lipnja 1941.g. frendovi Hitler i Staljin okupirali su bili Češku, podijelili Poljsku, okupirali Baltičke države. U to vrijeme naša “prva partizanska postrojba u okupiranoj Evropi” nije ni prstom mrdnula zbog sudbine “nestalih” država. Tek kad je Hitler odlučio da on bude jedini “car” i da “deložira” iz Kremlja “duhovitog” Staljina, tek je onda komunistima došlo iz dupeta u glavu o čemu se radi. I onda je po nalogu sovjetske Kominterne počeo “herojski” partizanski otpor.

Tito i partija su skoro dvije godine uplašeno čkomili

Nacisti su u roku male mature protutnjili starom Jugom, a “prva partizanska” je molila lugara u šumi Brezovica da se mogu tamo sakrivati barem dok Švabe ne dođu do Moskve. No, dobro ne mora naše nacionalno lijevo piskaralo to znati iako to znaju i u nižim razredima osnovne škole. On cmizdri što se ovaj falsificirani događaj “na javnoj televiziji” de facto ignorira dok je dvadesetak dana ranije Bleiburgu i poratnim likvidacijama kvislinga bio posvećen niz filmova i emisija. Sramotno, ali očekivano. Hajmo, mirno i činjenično to analizirati. Hitler i njegov kompač Staljin podijelili su pola Europe, a partija i Tito su skoro dvije godine uplašeno čkomili i onda k’o fol digli neki ustanak. Nije bilo jednog sukoba, ni jedne jedine borbe s nacistima, a sad o tim “herojstvima” nema ni “be” na HRT-u. Posvećuju filmove “beznačajnim” likvidacijama stotinjak tisuća zarobljenih i razoružanih “kvisliga”, spominju se Huda i druge jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Krvavi pir trajao je do 1948.g. kad se opet javio Staljin, onaj isti Koba zbog kojeg su sedam godina ranije partizani zbrisali u Brezovicu. Tada 1948.g, oni koji mole druga

Staljina za pomoć, putuju “na more” s Vitom iz prošle kolumne na završni ispit “tucanja kamenja”. Na Golom otoku su svi zajedno evocirali uspomene na herojski “otpor”, najprije Nijemcima i Talijanima, a onda i otpor koji su pružili grubom lugaru koji im nije htio produžiti boravak u brezovačkoj i drugim šumama. S tom objavom je Bajruši baš poentirao. Sramotno, ali očekivano!

Evo jednog vica koji će biti i za našeg Robya: Bosanac radi sklekove. Sa strane ga gleda Crnogorac pa mu kaže: “Brate, koliko se ja razumijem u seks, tebi je ta pobjegla…”.

Kako je hrabra Sam ušla u povijest

Ona se zove Sam Leshnak. Golmanica u ženskoj nogometnoj ekipi North Carolina Courage. Prije početka utakmice između njene ekipe i Portland Thornsa intonirala se himna SAD-a. Sve su igračice kleknule u znak podrške pokretu “Black Lives Matter”. Sve osim Sam Leshnak. Ona je ostala stajati s rukom na srcu. Hrabrost i gesta za sva vremena! Na društvenim su mrežama antife podivljale. Ali hrabra Sam ušla je u povijest. Jednog dana i njen će spomenik rušiti… Treba shvatiti ponos, veselje i boljševičku svijest Bajrušija, Rade, Katarine Peović, Beljaka, Pofuka, Gerovca, Ante Tomića, Klasića, Jakovine, Markovine, Anke Mrak, Maje Sever, Denisa Latina… kad čitaju kako američki aktivisti snuju o “rušenju rasističkog prikaza bijelog Isusa…”. Prvo Isusa, pa onda i George Washingtona. Churchill je već u starom željezu. Treba srušiti sve murale, kipove i vitroe bijelog Isusa i njegove Majke te njihovih bijelih prijatelja… Koja prekrasna glazba za uši Gerovca i Pofuka…Vedrana Rudan je sigurno u ekstazi. Mirando Mrsić prede s osmjehom od uha do uha. Gotovo je napokon i s američkim “ustašama”. Naravno, tko mari što je povijesna istina da su Isus i Marija bili Židovi, slični lokalnom stanovništvu. U Etijopiji su ga prije tisuću godina prikazivali kao crnca, a u nekim azijskim zemljama kao Azijata… Međutim, svatko može biti sve samo ne bijelac jer onda je rasist. I zato je gesta golmanice Sam neusporediva hrabrost. Uostalom, golmanica je tu da brani…

Friedrich Nietzsche je napisao: “Trebamo čuvati vlastito srce jer ako ga pustimo, izgubit ćemo uskoro kontrolu i nad mozgom”.

Lex Bero

Evo nas u sudačkom produžetku u kojem već godinama živim i dobro se snalazim.

Plenković je obrisao pod s Berom, a na neki način i s njegovim Titom iako mu to nije bio cilj. Renata Raič je na fejsu zabezeknuta: “Prva izlazna anketa: Ovaj narod je bolestan ili su ovi izbori teška namještaljka”. Slažem se s našom Renatom. Čim je Bero bez šalabahtera bubnuo “Tito” svima je bilo jasno da Bero dobiva – po nosu! HDZ, 62 +3 iz dijaspore, Retard 41, Škoro 15, MOST 9…itd. Zna se čemu sam se nadao i što sam pisao, ali bojim se da sam ostao na tankom ledu. Želio sam jednu jaku desnu opciju na čelu s HDZ-om i Škorom. Sada, nakon što je SDP kao Titanic tresnuo u gornji dio sante leda, na vidiku se nazire ista trulež kao i do sada. Plenković može birati s kim će u koaliciju. To sad ne mora biti Škoro. Može nas opet “razveseliti” s Pupijem, Štromarom, Radinom, Kajtzijem, manjincima. Škorin tajnik i dalje je rezolutan da Plenki ne može biti premijer… Bolje bi mu bilo da je u 9. izbornoj jedinici dao prave pozicije Karolini Vidović Krišto i Ljiljani Zmijanac i na taj način dobio dvije vrhunske intelektualke u Saboru koje mu i izgledom i retorikom mogu biti zaštitni znak. Ako je Škoro zadovoljan da s 15 zastupnika bude čvrsta i tvrda oporba HDZ-u onda je to slab posao.

Bernardića i njegovog Tita možemo, barem što se ovih izbora tiče, prekrižiti. Ako je Europa već davno utvrdila da su komunizam, fašizam i nacizam zločinačke ideologije onda je na rubu pameti tvrditi da je vođa naših komunista “ljubičica bijela”. Naravno i zadnja politička budala zna da je Tito notorni ratni zločinac. Pretpostaviti 10. ratnog zločinca XX stoljeća Tuđmanu, čovjeku koji je stvorio RH, koji je otac domovine i to javno artikulirati na TV, to znači siguran odlazak u politički ambis. Sad slijedi cmizdrenje, šmrcanje, naricanje, optuživanje, ridanje… Jedna sigurna stvar koja se je iskristalizirala u ovim izborima je da se više ne isplati busati u prsa s komunističkim diktatorima. To je lex Bero… Znači sve lijeve nakupine, povijesna klatež, imaju četiri godine roktanja o “lopovskoj” privatizaciji, deranje tipa “gde je novac”, ”korupcionaška vlada”. Uglavnom, psi laju, a karavana prolazi. SDP, s jedinim pristojnim građanskim političarem kao što je dr. Rajko Ostojić, mora prije svega mijenjati komunistički vokabular jer će inače ostarjeti u opoziciji. A to baš nije neka demokratska perspektiva.

Opozicija je danas odlučila dati prvom koji naiđe. Došla su dvojica…

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Pobjednički govor Andreja Plenkovića: Postavili smo HDZ na ono mjesto gdje ga je Tuđman uvijek stavljao i želio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari