Pratite nas

Kolumne

Pioniri ideološke mržnje

Objavljeno

na

Kad su nedavno na portalu HKV kolege Piskač i Ljubić oslikavale otužno stanje u medijima u Hrvatskoj te brojne podvale koje se koturaju na dnevnoj razini, oni su govorili dijelom i o nečemu našto ću pokušati ukazati ovim tekstom. Naime, 09. studenog u večernjim satima, na jednoj trojezičnoj televiziji, gost je izrekao sljedeće tvrdnje, a što voditelj nije pokušao ni propitivati niti pobijati: „Tito je u temeljima hrvatske države“ i na pitanju Bleiburga (po sjećanju): Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt, ali ne znamo koliko njih. Gore nije bilo žena i djece…

Kad se javno iznose ovakve sirove laži bilo bi logično da ih voditelj tv-emisije dodatnim pitanjima obradi i provjeri koliko su te tvrdnje dr. Ive Goldsteina potkrijepljene i koliko one stoje. Ne želim ovdje ulaziti u svojevremenu kandidaturu I. Goldsteina za ulazak u HAZU koja mu je sramno propala. Akademik J. Pečarić i drugi iznijeli su tada dokumente kojima su doveli u pitanje ne samo doktorat spomenute osobe već i njegovu ukupnu stručnost. No, u medijima u Hrvatskoj postalo je starim običajem pozivati ne autoritete već one koji imaju neko bombastično (po mogućnosti nepotkrijepljeno) stajalište.

Kao Josipovićev kadar, Ivo Goldstein, nakon neslavne HAZU epizode, brzo je sklonjen iz Zagreba u Pariz, ništa manje nego na veleposlaničko mjesto i to s nikakvim ili mizernim poznavanjem francuskoga jezika! Na stranu i to što je poznavanje jezika elementaran uvjet da bi netko uopće mogao zaviriti u neku kulturu, nekmoli ju poznavati. Tim više što je francuska kultura jedna od svega nekoliko živućih svjetskih kojima se može (u proučavanju) posvetiti, zaista, cijeli život. Treba naglasiti i to da je I. G. prije nagrade časnim mjestom u Parizu bio sveučilišni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, dakle takav kakav je – radio je i izravno utjecao na mlade neformirane ljude.

Kao što je bilo katastrofalno da mladim ljudima usađuje znanja i stavove koji su ispod svake (ne samo znanstvene) razine tako je bilo katastrofalno da hrvatsku u Francuskoj predstavlja takva osoba, bez kažem, osnovnog poznavanja jezika, nekmoli francuske kulture.

Kako dakle jedan sveučilišni profesor i veleposlanik i kandidat za HAZU može tvrditi da je Tito u temeljima hrvatske države? On to može samo tako ako računa da mi ne znamo, kao što on ili ne zna ili ne želi znati, a prije ovo drugo, za Titovu poznato pakosnu rečenicu: “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu!”. Isto tako, ako se sjetimo kakvu je sječu intelektualaca napravilo Karađorđevo 1971. s Titom na čelu, kada su (unutar komunističke partije) Savka i Tripalo željeli izboriti samo veću financijsku samostalnost, ali ne i samostalnu hrvatsku državu, jasno je kakve laži širi Goldstein. Nikakav Ustav iz 1974. ne bi bio dovoljan za hrvatsko osamostaljenje da Hrvatska u jedinstvu nije imala vodstvo, referendum i volju naroda da se odupre beogradskoj pljački i zlosilju i da napokon izađe iz sedam desetljeća duge tamnice hrvatskoga naroda. S kime smo bili braća najbolje se vidjelo u Domovinskom ratu, onome koji je jedini i stvarni temelj suvremene međunarodno priznate i samostalne hrvatske države. Treba ponoviti podatak kakva je to sječa godine 1971. bila: osim onih koji su noću pohapšeni i pobacani po raznim komunističkim kazamatima od Stare Gradiške i Lepoglave do Golog otoka te koji su (ako su preživjeli) godinama kasnije trpjeli zabranu rada, objavljivanja ali i pojavljivanja, bilo je smijenjeno više od 2.000 ljudi s istaknutih položaja, a naročito s vrhova hrvatskih kulturnih ustanova.

Tito je u temeljima zločinačke druge Jugoslavije

TitoPrema tome nikakav Tito nije u temeljima Hrvatske, osim po satrapskom divljaštvu, već je on gotovo pola stoljeća bio u temeljima zločinačke druge Jugoslavije, kao što je bila zločinačka i ona prva. Tako se Tito upisao u hrvatsku političku povijest, krvavo, „samo“ po tome. Tito je doista bio pravi nasljednik Karađorđevića, pravi monarh. Počinio je brojne ratne i poslijeratne teške zločine, za svoje vladavine rezao sve oko sebe i putovao i hohštaplerski trošio i živio na carskoj nozi. Na kraju, još se i dan danas otkrivaju njegovi luksuzni podzemni bunkeri – gradovi u malom, koje je gradio našim novcem, a za obranu od neprijatelja („koji nikada ne spava“) od nuklearnog napada, ali i kao pripremu za svoj vječni život. Tvrditi zato da je Tito u temeljima hrvatske države sirova je laž, ali i silna želja da se preskoči i ponizi jedinog osnivača države dr Franju Tuđmana, čije ime teško prelazi preko usne ogradice ne samo I. Goldsteinu.

Drugi njegov pamflet odnosi se na Bleiburg koji se naravno u stilu Radničke fronte (isto nikle sa zagrebačkog FF) prvo želi brojčano minimalizirati. Pa je tako profesor dr. Mate Kapović prvo ispalio krajnje mrzilačku izjavu o Bleiburgu nad kojim vulgarno obavlja veliku nuždu da bi se proslavio i kazao kako u Hudoj jami nema nikakvih žrtava, da bi zatim ove godine izazvao javnu sablazan u Zagrebačkoj gradskoj skupštini izjavom kako na Bleiburgu nije stradalo 200.000 ljudi već njih „samo“ 10.000! Tako i Goldstein, prvo umanjuje broj žrtava, a zatim nam kroz utjecajni (mada privatni tv-medij) pokušava podvaliti neistinu kako na Bleiburgu nisu stradale i žene i djeca.

Retardirana svijet

O kakvoj je tu retardiranoj svijesti u Kapovića i Goldsteina riječ najbolje pokazuje ovaj potonji dajući izjavu kako bi mnogi s Bleiburga, mada nisu suđeni, da su suđeni – bili osuđeni na smrt. Dakle ovaj pametni profesor i doktor povijesti i veleposlanik ne samo da se upušta u prosudbe jedne eklatantno nedokazane krivice i to još iz dubine prošlosti i to na bazi stotina tisuća ljudi i sudbina, nego on pouzdano zna, pa tako i tvrdi, da bi ti ljudi završili sa smrtnom presudom u sudskim procesima da im se sudilo. Drugim riječima njegova ljubičica bijela – dragi druže Tito, nije puno pogriješio. I da nismo u dvadeset i prvom stoljeću i da nije riječ o obrazovanim ljudima, nad ovakvim bismo se perverznim stavovima mogli samo i jedino zgražati. Da imamo novinarstvo, a koje nemamo, ovakvi rasistički i fašistički i neznalački protu-znanstveni stavovi nikada ne bi prošli u javnost, a ako bi penetrirali bili bi sa svih strana žestoko osuđivani. Ali kako imamo novinarstvo i javnost takvima kako su ih opisali u svom razgovoru Piskač i Ljubić, tako je moguće donositi kojekakve komunističke naplavine i podle laži. Znanstveno a ki bi da bi.

Ovakvi likovi vremena više doduše nemaju na pretek jer je od samostalnosti hrvatske sve više znanstvenih radova na ovu temu. Sve je više i više objavljenih stručnih knjiga poput onih dr. Josipa Jurčevića, dr. Ante Nazora i mr. Blanke Matković da spomenem samo neke, a tu su i tomovi knjiga i brojnim izvornim dokumentima potkrijepljene edicije Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski brod, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. No, naši vrli znanstvenici Kapović i Goldstein, slučajno oba s Filozofskog fakulteta, koji slučajno a tradicionalno politizira i privatizira fakultet i vješa kojekakve komunjarske obljetničke plakate i transparente – hrabro se na znanost ne osvrću. Iako su ridikuli već danas, pravi podsmijeh tek ih očekuje ukoliko se napokon ne prihvate znanstvenih vrela i zatome svoju duboku protu-hrvatsku mržnju, diletantsku subjektivnost te pionirsku sluđenost propalom ideologijom.

Mega zločin nad brojnim nevinim ljudima

No, u jednom su se ovi nositelji ideološke mržnje potpuno zaigrali. Dok sramno brane neobranjive Titove zločine, Bleiburgtvrdeći da su brojčano manji ili da ih nije uopće zapravo ni bilo, zaboravili su jedno, a temeljno: upravo Tito i njegov jednoumni režim i njegova zločinačka komunistička partija desetljećima su pomno skrivali blajburšku tragediju, desetljećima su skrivali mega-zločine od Bleiburga i Križnih putova do Hude jame, Macelja, Kočevskog roga, Jazovke….

A zašto su drugovi skrivali te „događaje“? Ako su to tek „događaji“ i ako su pravedni i opravdani, zašto su nam ih tajili? I to potpuno prešućivali, tako uporno, pod prijetnjom kaznene odgovornosti, više od pola stoljeća. Drugovi su, i to je bjelodano jasno, i te kako bili svjesni da su počinili mega zločin nad brojnim nevinim ljudima, bez suđenja, inače bi nam se njime javno hvalili kao što su se hvalili linčom kad su uhvatili i likvidirali devetnaestoricu pripadnika Bugojanske ili poznatije Fenix skupine… godine 1972…primjerice. Pohvalili bi se kao što su se tada hvalili mada je lov trajao više od mjesec dana, a u njemu je sudjelovalo čak 30.000 milicajaca, doušnika, pripadnika JNA i Teritorijalne obrane Jugoslavije. Iako je novinstvo širom Jugoslavije potom mjesecima likovalo, Tito je i tada ostao zabilježen u hrvatskoj političkoj povijesti (po još jednoj) izjavi: „dobro smo dobili po glavi“. I ta je protu-akcija, vođena iz Beograda, nema što, bila u temeljima hrvatske države, čak što više – za nju – na čelu s Titom. Zapravo, i sam je Beograd u temeljima…

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Nino Raspudić: Beljak – Ilija Čvorović opasan za koaliciju koja hoće na vlast

Objavljeno

na

Objavio

Beljakova stupidna teza na liniji je onoga što je tvrdila Miloševićeva propaganda. Krivi su ubačeni elementi izvana, a nama je bilo divno pod JNA i Udbom. Problem je samo što se na vrijeme nije ubijalo dovoljno

Staljin vas je ubijao, ali vas nije ubijao dovoljno – sukus je gledanja na politiku Ilije Čvorovića. Udba vas je ubijala ali očito nedovoljno, u bitnome je ista poruka Kreše Beljaka.

Dok je Ilija Čvorović, lik iz Balkanskog špijuna Dušana Kovačevića, progonio svog podstanara u kojem je vidio zapadnog agenta, Beljak lovi reakciju po internetu gdje se na Twitteru svađa na engleskom.

“Preko 100? Očito nedovoljno” tvita ovog tjedna predsjednik HSS-a o Udbinim ubojstvima hrvatskih političkih emigranata na Zapadu.

Piše kako smo “vidjeli tko je napravio sranje i tko je izazvao sve ratove od 91. do 99. Fašisti u bivšoj YU i drugim zemljama koji su nažalost izbjegli Udbi”.

Beljakijada ne svjedoči samo o stanju pojedinačne svijesti, već o dominantnom diskursu ljevice u Hrvatskoj u kojem je granica ljudskosti, dozvoljenog i nedozvoljenog oduvijek zamagljena, jer je onima koji su tobože na “pravoj strani povijesti” dozvoljeno biti i monstruozni ubojice, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zašto se predsjednik HSS-a u demokratskoj Hrvatskoj svrstava na stranu jugoslavenske komunističke službe, hvali njene zločine i žali što ih nije bilo više? Čega je bilo nedovoljno? Jesu li trebali pobiti još žena i djece, poput devetogodišnje Rosemarie, koja je ubijena s roditeljima, Tatjanom i Ivanom Ševo u Italiji 1972.? Je li fašist bio i Stjepan Đureković, partizan i bivši komunist kojeg su Beljakovi novi idoli smaknuli u Njemačkoj 1983?

Jesu li fašisti bili i HSS-ovci koji su otišli u emigraciju spašavajući glavu pred “osloboditeljima” na Staljinovi daljinski upravljač i njihovom službom? Zašto je Beljak na strani Rankovića i Arkana, a nije na strani Mačeka i Brune Bušića? Je li zamislivo da, primjerice, predsjednik neke centrističke stranke u Rumunjskoj javno piše kako Securitate nije pobio dovoljno ljudi?

Drugi dio Beljakove objave još je problematičniji. Po njemu su za ratove, kako piše 1991-99., krivi fašisti iz emigracije. Beljak time amnestira od odgovornosti Miloševića, vrh JNA, Karadžića, Martića, Mladića. On čak nije ni na razini onih koji perfidno dijele odgovornost podjednako na sve zaraćene strane.

No ni u toj nebuloznoj varijanti mu teza o krivici emigracije ne stoji, jer nisu došli iz emigracije ni Tuđman, ni Izetbegović, ni golema većina političara i vojnih zapovjednika zaraćenih stranama.

Primjerice, među osuđenom hrvatskom “šestorkom” iz BiH naći ćemo i potpredsjednike socijalističke republičke vlade i predsjednike općinskih partijskih komiteta, ali nikoga iz emigracije.

Beljakova stupidna teza je na liniji onoga što je tvrdila Miloševićeva propaganda. Krivi su ubačeni elementi izvana, a nama je bilo divno pod JNA i Udbom. Problem je samo što se na vrijeme nije ubijalo dovoljno.

Od, moguće rastrojenog, Beljaka još više su krivi oni koji mu i nakon ove zločinačke izjave drže ljestve. Svi u HSS-u koji se nisu ogradili od njega i svi oni koji će ga sutra držati u koaliciji.

Bernardić, predsjednik stranke sljednice partije koja upravljala Udbom sramotno se poluogradio od kaže “nepromišljenog” istupa. Istaknuo je da se Beljak za to ispričao, kao da mu se u par sati nakon monstruozne objave čudesno promijenila pamet pa je valjda sad opet poželjan koalicijski partner, i dodao kako “Beljak ima osebujan stil”, te demagoški zaključio kako je vrijeme da se okrenemo budućnosti.

Pa surađuj onda s ljudima okrenutim budućnosti a ne s onima koji javno veličaju ubojstva jugoslavenske tajne službe! Milanović još vuče repove slučaja Perković, što su mu nakon pobjede ponovo izvukli njemački mediji. Sada njegov blizak politički saveznik Beljak javno zamjera perkovićima što nisu posmicali još više đurekovića.

Otvoreno pismo Krešimiru Beljaku – Sramota za Hrvatsku

Pred Milanovićevu predsjedničku inauguraciju kroz medije se provlači pitanje hoće li na nju pozvati Vučića i Komšića. Puno veće pitanje nakon svega je hoće li se na inauguraciji pojaviti Beljak.

Ilija Čvorović je na prvi pogled komičan, ali u biti tragičan lik, koji bi u normalnim okolnostima bio samo dobar suprug, otac i građanin, ali mu je komunistički totalitarizam potpuno iskrivio i um i pretvorio ga u karikaturu.

Uspjeh Kovačevićevog djela leži upravo u toj tragičnoj noti, dubinskoj tuzi ispod površne komike, što je po Pirandellu i oznaka pravog humorizma. Beljak je dvostruko tragičan lik. Da ovakve monstruoznosti govori u seoskoj birtiji već bi bilo ogavno. Iz pozicije člana koalicije koja pretendira na vlast, to već postaje opasno.

Znajući moralno stanje naše ljevice, veća je vjerojatnost da će nakon ovakvog drugarskog outanja biti proglašen počasnim građaninom Obersnelove Rijeke nego da će biti odstranjen s političke scene.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Tomasović poručio šefu HSS-a Beljaku: ‘Nisam siguran da Ti ne bih opalio šamarčinu da naletim na Tebe!’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

DUJMOVIĆ: Milanovićeva pobjeda izravna je posljedica nesloge na desnici

Objavljeno

na

Objavio

S jedne strane, u Rijeci se spremaju kranovi koji će podignuti višetonsku zvijezdu petokraku na kultni riječki neboder u samom centru grada, s druge strane čelnik povijesnog HSS-a Krešo Beljak najavljuje mogućnost novih likvidacija hrvatskih iseljenika! Dobro došli u Hrvatsku u kojoj je Zoran Milanović predsjednik države, piše Tihomir Dujmović u kolumni za direktno.hr.

Naime, ovo bildanje mišića jugoslavenske komunističke ljevice izravni je ceh pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, jer je kako vidimo jugoslavenska ljevica počela dizati glavu, a još se nije obavila niti predsjednička inauguracija!

Zbog toga je poraz domoljubnih kandidata na predsjedničkim izborima povijesno fatalan, tim prije jer su u prvom krugu pokazali da ukupno gledajući drže većinu. Još ćemo tisuću puta prokleti neslogu na desnici, jer je Milanovićeva pobjeda izravna posljedica te nesloge, a tek ćemo vidjeti kakvu krvavu cijenu će cijela nacija platiti zagovorom poništenja listića!

Tako već prvi dani nakon pobjede Zorana Milanovića pokazuju unutarnji ideološki politički smjer u kojem će zemlju voditi. Vanjskopolitički pak smjer se može nazrijeti u ekspresnom pozivu koji je za posjet Moskvi već dobio od Putina! Mjesec dana prije službene inauguracije!

Osim toga, prvi dani nakon pobjede ljevice osobito pokazuju atmosferu u kojoj ćemo živjeti idućih pet godina, atmosferu koja će zacrvenjeti Hrvatsku do usijavanja, pobijedi li SDP na parlamentarnim izborima! Ima li toliko razuma, pameti i svijesti na domoljubnoj političkoj sceni da se ovaj scenarij nakon zadnjeg poraza zauzda?

Zlatko Hasanbegović je širu javnost nedavno upoznao u Saboru s postojanjem nevjerojatne ideje i već zgotovljenog plana, koja je s onu stranu pameti, da se u sklopu manifestacije “Rijeka 2020 – europska prijestolnica kulture”, na kultni riječki neboder u centru grada instalira višetonska zvijezda petokraka napravljena od armiranog betona!

Posljednji put je to palo na pamet krajem Drugog svjetskog rata partizanima kad su netom što su ušli u grad likvidirali oko 700 Riječana, stavili na isti neboder mamutsku zvijezdu petokraku! Ako je ono bio izraz ludila ratnih pobjednika, kako je moguće shvatiti da se posve ista akcija planira 75 godina kasnije?

Potoci nevine krvi tekle su pod petokrakom

Nakon spoznaje o potocima nevine krvi koja je tekla pod tom petokrakom, nakon svih Hudih jama, nakon svih gračanskih stratišta, nakon nepobitne činjenice da je ista petokraka poklala Vukovar i preorala pola Hrvatske, nema nikakve dvojbe da se ovdje radi o prvoklasnoj političkoj provokaciji koju je “savezna” vlast dužna zauzdati! Jer, višetonska petokraka će se u jednoj zemlji članici Unije, instalirati na vrh riječkog nebodera i nakon svih rezolucija europskog parlamenta i Vijeća Europe na temu komunizma!

Osim toga kran će podignuti višetonsku petokraku na vrh nebodera točno u trenutku dok Hrvatska predsjedava istom tom Europskom unijom! Dvoji li netko, ako se taj performans dogodi, da će u najmanju ruku predstavnici Mađarske, Poljske i Slovačke izraziti javno zgražavanje nad tom činjenicom, što se jasno može iščitati njihovim držanjem spram komunističke povijesti?

Hasanbegovićevo precizno pitanje hoće li Ministarstvo kulture zaustaviti taj plan, nije dobilo odgovor aktualne ministrice kulture koja se pozvala na umjetničku slobodu izražavanja, ali ovdje se ne radi ni o umjetnosti ni o slobodi. Kao što se ni nakon 1945. ta petokraka tamo nije stavila u ime umjetničke slobode!

Radi se o goloj političkoj provokaciji koja traži nedvosmislen odgovor aktualne Vlade koja ima rekvizite kojima može spriječiti tu sramotu. Riječka histerija za titoizmom, komunizmom i petokrakama nadilazi granice zdravog razuma pa s obzirom na to da se ne čuje revolt i bunt Riječana čovjek ima dojam da tamošnji gradonačelnik dijeli po kućama buniku jer samo uz pomoć halucinogenih pripravaka je moguće šutke gledati, pače, pozdravljati to neokomunističko ludilo koje je zahvatilo grad.

Sve je počelo planom o obnovi Titovog broda “Galeb” za što je Obersnel natjerao gradske vijećnike da podignu ruku za kredit od 44 milijuna kuna (obnova Galeba i palače Šećerane)! Za tu svotu, kako je izračunao jedan vijećnik riječkog vijeća, mogao bi se sagraditi dovoljno veliki vrtić u koji bi se mogla upisati sva djeca koja nisu uspjela dobiti vrtić u Rijeci! Ali, ne! Komunistički šaman Vojko Obersnel ne misli tako! Osim toga samo godišnje održavanje broda se procjenjuje na više od pet milijuna kuna i u ovom trenutku nitko ne zna tko će i taj trošak plaćati! Za afirmaciju ovog ludila potrebno je vrijeme tako da obnovljeni Titov brod neće biti obnovljen u vrijeme dok će Rijeka biti europski grad kulture!

Cijela priča o Titovom “Galebu” je zapravo paradigma sudbine Titove politike

Cijela priča o Titovom “Galebu” je zapravo paradigma sudbine Titove politike. Titov “Galeb” ima naime zanimljivu prošlost. Brod nisu gradile marljive ruke Titovih komunista, riječ je o brodu izgrađenom u Genovi davne 1936. godine i bio je namijenjen prijevozu južnog voća.

U libijskoj luci Bengazi brod je 1941. pogođen torpedom i dotegljen je u Trst. Nakon kapitulacije Italije preuzimaju ga Nijemci. Hitlerova mornarica ga je prenamijenila u polagača mina i, da perverzija bude veća, taj je brod širom Kvarnera i sjevernog Jadrana postavio više od pet tisuća mina! Potom su ga saveznici pred Rijekom potopili 1944. godine.

Takav, potopljen, brod je kao svojevrsni ratni plijen izvađen i preuređen 1948. najprije kao mornarički školski brod, potom u Titovu jahtu kojom je on putovao ravno 14 puta.

Za potrebe upotpunjavanja legendi o drugu Titu tvrdilo se da se tim brodom poznate goste vodilo na Brijune, naročito se isticalo da su tim brodom prevezeni Elizabeth Taylor, Richard Burton i Sofia Loren, no čak je i HRT ustvrdio da je to laž. Političari i medijske zvijezde su redovito na Brijune stizali brodom Podgorka.

“Galeb” je funkcionirao 27 godina, Tito se njime koristio godinu i pol. Od njegove smrti, Galeb je bio običan školski brod za pitomce jugoslavenske mornarice. Početkom 1991. odvezen je u Crnu Goru gdje ga potom kupuje jedan grčki brodovlasnik koji je htio od njega napraviti jahtu (brod je duži od stotinu metara). Tako je dotegljen u brodogradilište Viktor Lenac. Kako Grk nije plaćao troškove obnove, brodogradilište ga je prodalo gradu Rijeci za 150.000 dolara.

Inače, da bi se ovaj bezumni spektakl mogao izvesti bila je potrebna pomoć garniture Vlade iz vremena Ive Sanadera, jer je ministarstvo kulture dok je njime rukovodio Božo Biškupić povuklo prvi, ali zlatni potez u tom smislu.

Naime, da Ministarstvo kulture 2006. godine nije “Galeb” proglasilo kulturnim dobrom, ne bi se moglo povući niti jedna kuna europskog novca za njegovu obnovu, a povučen je ogroman novac! Tom odlukom Biškupićeva ministarstva, Galeb je faktički “legaliziran” za buduće akcije riječkog gradonačelnika!

Nakon, dakle, ovakvog bezumnog bacanja novca za obnovu ovog broda, Rijeka je u povodu manifestacije “Rijeka 2020 – europska prijestolnica kulture”, pripremila i sebi i nama, novi jugoslavensko-komunistički spektakl planom o instaliranju višetonske petokrake od armiranog betona na vrh znamenitog riječkog nebodera. Riječani fakat imaju mašte! No, niti to nije sve! U sklopu te manifestacije, očekuje se remek djelo znamenitog sadržaja redatelja Frljića, a poseban spektakl se očekuje kroz zasebnu manifestaciju nazvanu “Jugo-joga”.

Dakle, u sklopu manifestacije “Rijeka 2020 – europska prijestolnica kulture” pripremljen je i performans “Jugo-joga”. Riječ je, kako stoji u dokumentaciji koja predstavlja cijeli projekt, o “tjelovježbi prisjećanja političkih iskustava i vizualnog nasljeđa kolektivne prošlosti”.

U daljnjem obrazloženju se navodi da: “Performans ‘Jugo-joga’ poziva građane i prolaznike da se priključe izvođenju koreografije u kojoj se poze partizanskih junaka preuzete s javnih spomenika izmjenjuju s pokretima tjelovježbi poput joga-položaja i sličnih vježbi…svakodnevne prakse usmjerene na tijelo i duh pojedinca uklapaju se u grupnu vježbu, vježbu u kojoj se tijelo prisjeća političkih iskustava i vizualnog nasljeđa naše kolektivne prošlosti…uz zvukove revolucionarnih pjesama i političkih slogana, publika i izvođači postupno se sjedinjuju u kolektivno tijelo u fizičkom obračunu s prošlošću i sadašnjošću”. Dakle, “tijelo se prisjeća vizualnog nasljeđa naše kolektivne prošlosti…”.

Da netko ovako nešto može i zamisliti već je teško povjerovati. Da postoje ljudi koji stoje iza ovog projekta, to je pak na rubu pameti. Ali da postoji hrvatska država i hrvatska državna vlast, uključujući i Ministarstvo kulture koje financijski i programski stoji iza ovakvih programa, to je apsolutno neshvatljivo! Da po Rijeci slučajni prolaznici izvode “jogu u koreografiji u kojoj se poze partizanskih junaka preuzete s javnih spomenika izmjenjuju s pokretima tjelovježbi iz joga položaja” to je ideja koja u prvom redu traži adekvatnu medicinsku skrb! Tako da bi, osim što bi na odgovornost valjalo pozvati Ministarstvo kulture i aktualnu ministricu, trebalo zamoliti da se u pomoć uključi Ministarstvo zdravstva.

Jer “Jugo-joga” najprije traži temeljitu medicinsku pomoć, detaljne pretrage i pomno promatranje! I dok se u Rijeci sprema spektakl u slavu Tita, komunizma i Jugoslavije kakav nije viđen od Titove smrti, Krešo Beljak je izjavio na informaciju da je UDB-a likvidirala više od stotinu hrvatskih političkih emigranata sljedeće: “Više od sto? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od 1991. do 1999. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDB-i”.

Dakle, “nažalost”… Beljakove isprike djeluju smiješno, kao i stavovi koje su o ovome iznijeli Bernardić i Bauk. Bauk je primjerice ustvrdio da se “Beljak pokušao napraviti pametnim, ali očito nije uspio”. Bernardić je, pak, govorio između ostaloga i o tome kako “Beljak ima osebujan stil…kako je dosta povijesnih podjela, dosta je vraćanja u prošlost…”. Gore dakle od Beljaka jedino su ova bulažnjenja Davora Bernardića. No, ponavljam, nakon pobjede Zorana Milanovića jugoslavenska zmija diže glavu.

Od Rijeke do (za sada) Beljakovog Samobora! Pa nema tome dugo da je Stazić izjavio kako “izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito”. Osvoji li na jesen SDP, s ovakvim Stazićem na istaknutom mjestu, vlast, osvoji li tu vlast s moćnim Rankom Ostojićem čija policija nikada nije otkrila tko je stavio svastiku na Poljud, ali je dopustila političku histeriju, tako da danas sve skupa izgleda kao jasna podmetaljka, osvoji li takav SDP vlast u koaliciji s Beljakovim HSS-om i uznapreduje li ovaj lijevi fašizam na ovim temeljima na vjetru koji donosi opijenost vlašću, Hrvatska će se naći na pragu građanskog rata.

Sve se to još može zauzdati, sve se to još može zaustaviti, samo pod uvjetom povijesnog dogovora na domoljubnoj desnici. Ima li na desnici pameti? Ima li na desnici odgovornosti? Ima li na desnici svijesti? Ako nema, teško ćemo se othrvati tome da će malo pomalo cijela nacija vježbati “jugo-jogu” skačući po parkovima u pozama partizanskih junaka i uz prateće revolucionarne pjesme… Dok će višetonske armirano betonske petokrake preplaviti Hrvatsku…

Tihomir Dujmović / direktno.hr

Ivkošić: ‘Mesić, Josipović, Škoro… na istom zadatku’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari