Pratite nas

Gost Kolumne

Pisane riječi treba osnažiti u – Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Mrnarević je zbog transparenta prijavljen DORHu - foto: Pixsell

”Tko  na svom mjestu, za svoje mjesto i sa svoga mjesta, ma gdje bio, ne može ni nakon nekoliko mjeseci ili godina izgraditi mogućnost makar i najskromnijeg djelovanja ili sudjelovanja u uništenju hrvatskog nacionalnog neprijatelja ili je budala ili je toliko komotan, da njegva komotnost sama po sebi definira izdaju i neprijateljstvo prema vlastitom narodu.” (Ivan Oršanić)

Hrvatska je izuzetno bogata sa sredstvima javnog priopćavanja, naime ima na popisu više od 500 informativni ”news” Portala i više od 5000 web stranica; u Hrvatskoj izlazi nekoliko stotina tiskovnih izdanja (dnevni listova, tjednika i časopisa); ima također veliki broj elektroničnih časopisa, TV kanala i radio postaja. Nažalost, u Hrvatskoj je većina sredstava javnog priopćavanja u rukama stranih vlasnika, kojima nije stalo do hrvatskog domoljublja nego do profita, te zbog toga ”hrane” hrvatski narod sporednim temama, provokacijama, senzacijama i sustavno omalovažavaju domoljubnu državotvornu ideju, nacionalno-vjerski integritet, a promoviraju i glorificiraju političku i moralnu prostituciju: (anti)fašiste, homoseksualnost, huligalizam i  Titov srbokomunizam.

Nedavno su svijetski mediji objavile fotografiju jednog ”Hrvata” (Istranina) koji prosvjeduje protiv micanja Tita sa trgova i ulica, te traži, ako se to dogodi, da ”Dalmaciju i Istru treba vratiti Talijanima”.  I nakon skoro 75 godina još i danas se u Hrvatskoj širi komunistička i četnička propaganda, kako je, naime, ”Tito vratio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj” (BS!).

Točno 9. rujna 1943. obratio se hrvatskom narodu s proglasom poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić s obrazloženjem i odlukom o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj. Ovaj znakoviti datum povijesne istine treba svečano obilježiti velikom proslavom, uz najveće državničke i vjerske počasti, ne samo u Dalamaciji (koljevki hrvatstva) i Istri, nego treba oglasiti državnim blagdanom ovu značajnu 75. obljetnicu (9. rujna 2018.) oslobođenja Dalmacije i Istre od Musolinijeve fašističke Italije.

Dosta je bilo pisanih riječi, odnosno reagiranja na neprijateljske provokacije od naših susjeda (komšija i soseda); vanjskih ”saveznika”, domaćih zločinaca, veleizdajnika i (anti)fašista; političara u Hrvatskoj – od gradonačelnice/ka, župana, članova Vlade i saborskih zastupnika; profesora na Hrvatskim sveučilištima i učitelja u nižim školama, kulturnim i športskim ustanovama; predstavnika nacionalnih manjina, posebice taloga srpskih četnika i talijanskih fašista,  diplomatskih predstavnika u RH, vjerskih poglavara SPC i Islamske zajednice, te poduzetnika, privrednika i antihrvatskih medija.

Hrvati su po naravi re-aktivan narod, reagiramo tek kad nas se stavi – pred zid, umjesto da smo pro-aktivni, da se drugi brane od nas a ne da se mi vječno branimo od njih. Da bismo uspjeli u našim nastojanjima, potrebno je izabrati državotvorno vodstvo, ljude koji nisu bili u izdajničkim (komunističkim, četničkim i jugoslavenskim) redovima, ljude čiji roditelji nisu bili upravitelju na Golom Otoku, ili bili članovi UDB-e, KOS-a, masoni, fašisti, nacisti i – kriminalci. Treba birati ljude koji nisu bili dezerteri, veleizdajnici i zločinci u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu. Nije razumno očekivat da će djeca, čiji su roditelji bili neprijatelji hrvatskog naroda, s lakoćom  prezrijeti roditelje i osuditi njihove zločine (na pr. Ivo Josipović) te stati u obranu svoje domovine – Hrvatske.

Teško ćemo u Hrvatskoj ostvariti evoluciju, razvoj iz nižega (neprijateljskog) u viši i složeniji demokratski poredak, jer za to su potrebne velike umne i duhovne preobrazbe. Lustracija je, mnogi govore – zastarijela, ali je nužno potrebna jer samo tako možemo odgojiti mlađe naraštaje, koji su u većini slučajeva žrtve,  nemaju temelj nacionalne bitnosti, jer ih odgajaju u školama i na sveučilištima intelektualni mrzitelji Hrvatske.  S lustracijom bi bile očišćene natruhe, ne samo u političkim strankama, nego i društvenim udrugama, školama i sveučilištima, a posebice u medijima u Hrvatskoj.

Primjera radi, dok je Hrvatska gorila, ili kako u Pupovčevim ”Novostima”  piše: ”Ljepa naša, lijepo gori.”) u Zagrebu je HTV uključila pjevača Miroslava Ilića koji veliča četnike i Dražu Mihailovića.  Isto tako, samo malo drugačije, dok je Hrvtska gorila bili su u Puli predstavljeni ”Dani srpske kulture” – u Domu hrvatskih branitelja. Ne samo u Puli, nego su bilio održani srpski ”kulturni dani” u  Umagu i Rovinju, gdje su uz manifestaciju srpskih ”kulturnih” tradicija igrali Užičko, odnosno ”Žikino” kolo u dvoranama, po trgovima i ulicama hrvatskih gradova. Da sramota bude još veća, u dvoranama ovih gradova, zabranjen je nastup pjevaču, hrvatskom branitelju u Osloboditeljskom (Domovinskom) rat – Marku Perkoviću Thompsonu!!!

Recimo, primjera radi, kako bi se građani u Nišu ili Čačku osjećali da na njihovim trgovima i ulićama  hrvatska folklorna skupina ”Kardinal Stepinac” izvode tradicionalna hrvatska (”ustaška”) kola, ili da na srpskoj državnoj TV u  Beogradu puste pjesmu  Thompson? Parafrazirat ćemo Freudovu rečenicu: prvi znak ljudske (odnosno hrvatske) gluposti je potpuno odsustvo srama!

Tko su najopasniji Hrvati, državni neprijatelji br. 1?

”Što mislite, tko su najopasniji Hrvati, ili državni neprijatelji br. 1? Ako mislite da su to Todorić i njegova kompanija, ratni profiteri, dezerteri, izdajice, ubojice ili pak ratni zločinci, gadno ste se prevarili. Već se duže vrijeme u Hrvatskoj najviše ‘gone’ redatelj Jakov Sedlar, političar Zlatko Hasanbegović, akademik Josip Pečarić, pjevač Marko Perković Thompson te još neki manje poznati Hrvati.”, piše Mladen Pavković (dragovoljac.com) Hrvati – sramite li se?

Konačno, nakon 71 godinu je uklonjen Tito s trga ispred Hrvatskog kazališta u Zagrebu – i to s velikom mukom.  Opet su se, po stoti put, očitovali ljubimci zločinca Tita, koji su nakon poraza izišli iz Gradske vijećnice sa suzama u očima, ali ne i bez prijetnje: ”kad se vratimo na vlast,Tito će opet biti vraćen na Trg” !  Drugim riječima, mrzitelji i veleizdajnici hrvatskog naroda samo čekaju pogodan trenutak da ponovo vrate Hrvatsku u komunistički i četničkojugoslavenski okvir.

Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba, nakon odluke o  micanja ploče s imenom Tita, bacio je novu kost građanima, da će ”Zagreb ponovo dobiti brončanu bistu jugoslavenskog narodnog heroja Ive Lole Ribara.” Ivan ”Ivo lola” Ribar bio je komunistički političar i partizanski vođa. Od 1930. god. bio je jedan od najbliži suradnuika Tita. U istom dahu Bandić je ponovio zahtjev da se ukloni spomen ploča – ”Za dom spremni” u Jasenovcu. Doklen će partizančić Bandić zaluđivati građane hrvatske metropole Zagreba, kojima kao majmunima, šesti put uzastopnog mandata, baca banane gutaju i harizmatično klimaju!?

Plenković je spreman ukloniti ZDS

Najaktivniji srbočetnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac objavio  je u  ”Globusu”  analizu s  naslovom : ”Pet ključnih pitanja za Srbe u Hrvtaskoj danas: Zašto smatram da su srpska prava ugrožena.”  Timing is everything! Pupovac je kalkulativno izabrao temu i vrijeme kako bi pomogao saborskom kolegi i drugu u Vladi  Plenkoviću da nađu prikladno rješenje za micanje HOS-e spomen ploče iz Jasenovca.

Mi ćemo samo izvaditi ”bisere” da se dobije prava slika, jer za Pupovčeve Srbe samo su dvije mogućnosti  prihvatljive: a) ”Srpska Republika” u Hrvatskoj, b) ”Hrvatsko-Srpska”, odnosno ”Srpsko-Hrvatska” Republika Hrvatska. Ovako glasi Pupovčeva sihronija:

”Nakon oslobađajućih presuda dvojici hrvatskih generala (Gotovca i Markač), novembar 2012.) i ulaska hrvatske u Europsku uniju (2013.) zaustavljen je napredak u ostvarivanju izgubljenih i neostvarenih prava Srba u Hrvatskoj.

Prvi prioritetno pitanje – međunarodni sporazum:   Republika Hrvatska potpisnica je više međunarodnih sporazuma koji se u cijelosti ili u  svojim dijelovima tiču bilo položaja Srba u hrvatskoj bilo ostvarenja njihovi prava;

Drugo prioritetno pitanje – historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam: … u Hrvatskoj je obnovljen historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam čiji se sadržaj manifestira u različitim vidovima – od otvorene netolerancije i mržnje prema Srbima, preko isključivanja  iz hrvatske historije do negacije zločina počinjenih prema Srbima, naročito historiskog genocida počinjenog za vrijeme NDH… HOS-ova ploča s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ simbolični je povrataka ustaštva u Jasenovac;

Treće prioritetno pitanje – obrazovna i jezična ravnopravnost: Trostruk je obrazovni problem Srba u Hrvatskoj. Prvo, izrazita je kroatocentrističnost nastavnih sadržaja u kojima su izbrisani tragovi zajedničke historije i zajedničkog stvaralaštva, a što onemogućava svijest i kod hrvatske i kod srpske djece o historijskoj perspektivi današnjeg i sutrašnjeg  zajedničkog života;

Četvrto prioritetno pitanje – razvoj povratničkih sredina: U ratu devastirane srpske sredine u Hrvatskoj, kao i dobar dio ostalih manjinskih sredina, ozbiljno su pa do sistematski zapostavljene. Naročito od 2003. te ponovo 2012. sve do danas. Vodovodi koje su lokalne zajednice gradile samodoprinosima se ne održavaju i ne obnavljaju, a one koje ju devastirani nakon rata pljačkom i namjernim uništavanjem također se teško obnavljaju;

Peto prioritetno pitanje – revizija antiasimilacijske politike: S obzirom na izrazitu i više-manje trajnu antimanjinsku, naročito antisrpsku kampanju, koja se s više ili manje intenziteta vodi, s obzirom na razmjere i učestalost govora mržnje i različitih oblika diskriminacije i netolerancije pripadnici srpske zajednice žive s osjećajem nedovoljne sigurnosti i nedovoljne slobode, te sa više ili manje izraženim strahom.”

Šesto, prioritetna poruka Pupovca – Upoznaj sebe samoga (Nosce te ipsum)!

Ako predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ukloni ili odmakne spomen ploču poginulima HOS-ovcima u Jasenovcu, to će biti Plenkovićevo priznanje da de facto Pupovac vlada u Hrvatskoj.

Ako u takvoj Vladi ostanu zastupnici HDZ-a i drugi zastupnici iz hrvatskih stranaka,  onda je prestava završena (Acta est fabula!). Stoga je nužno potrebno u RH provesti referendum za izmjenu Ustava , iz kojeg treba izbaciti ”status” nacionalnih manjina i osnažiti zakon: svi stanovnici koji imaju hrvatsko državljnstvo imaju ista prava i iste dužnosti, samo tako možemo imati integralnu slobodu u demokratski uređenoj Republici Hrvatskoj, bez privilegiranih manjinaca, a iz Hrvatske treba protjerati domaće neprijatelje – petokolonaše u njima omiljenu susjednu državu.

Dr. Zlatko Hasanbegović, zastupnik u Hrvatskom (državnom) saboru i Gradskom vijeću u Zagrebu osnažio je hrvatsku domoljubnu pisanu riječ: izbačen je vidljivi spomen na lešinara Tita iz Zagreba. Hasanbegović je također bio upitan za problem ploče u Jasenovcu:

”Ne znam koje će biti rješenje, iz ovog što možemo čuti čini se da  je gospodin Andrej Plenković podlegao političkih pritiscima svoji  koalicijskih partnera, HNS-a i Milorada Pupovca…Inače, po mom mišljenju, jedno moguće rješenje je da ova ploča ostane, da se slične ploče i spomen obilježja pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvatljivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne  postrojbe bude  predmet kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje.” kazao je Hasanbegović.

Dok gospodin Hasanbegović zastupa hrvatske državotvorne interese, u Hrvatskom saboru sjede ”zastupnici” u majicama na kojima su provokativni i antihrvatski slogani. Sramota. Hrvatski državotvorni sabor bio je hram hrvatstva i rasadnik državotvorne ideja,  ne samo što su srbokomunisti unakazili Hrvatski (bez- državni) sabor nego su osmislili  krčmarnicu gdje teško dolazi do izražaja hrvatska državotvorna riječ!

”Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprikidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka do 20. stoljeća” – tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc Denis Jevgenjevič Alimov, koji je doktorirao na temi ”Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII. – IX. stoljeća)”, a nedavno je objavio knjigu ”Etnogenoza za Hrvata – formiranje hrvatske etnopolitičke zajednice u VII. – IX. stoljeću”. (hrsvijet.net)

Zaključna misao

Bivši ministar branitelja Predrag  Matić poznat je za progone branitelja i objavu popis hrvatskih branitelja čime je izložio mnoge progonima i tužbama, a tisuće su oduzeli sebi živote, jer nisu mogli prihvatiti krutu realnost, da ih progoni država koju su oslobodili od JNA, Srbije i domaćih četnika. Ministar Matić nakon što je izgubio položaj i doživio sramotu od hrvatskih branitelja i poraz na izborima, odlučio je napustiti Hrvatsku i za njegov odlazak krivi Hasanbegovića i Glasnovića, koji su ”postali moralna vertikala”, a za sve je kriv Tomislav Karamarko. (!?)

Nije šteta što odlazi Matić, dapače, ali njegov odlazak daje poticaj drugima, da i oni sele iz Hrvatske, ne toliko zbog ”moralne vertikale” koliko zbog činjenice da u ovoj zemlji nema rada za bivšeg ministra, pa kako će onda biti za one koji su tek završili školu ili koji su dorasli za radne odnose? Ovo je drugi veleizdajnički čin Predraga Matića: (1) izdao je hrvatske branitelje, (2) sada potiče ljude da sele iz Hrvatske. Porco.

Tisak u Hrvatskoj također potiče na iseljavanje s objavljivanjem ”uspješnih” iseljenika koji su se za kratko vrijeme obogatili i nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku. To su manje-više namještene priče, jer ljudi ne dobivaju lutriju čim iziđu iz Hrvatske, nego moraju raditi, često i teške poslove koje nikada ne bi htjeli raditi u domovini, da osuguraju egzistenciju, ”kruh naš svagdanji..” Hrvati u dijaspori, koje je sudbina osudila da ostanemo u tuđini, nije napustila želja da se vratimo, makar i na vječni počinak. Većina nas političkih emigranata u dijaspori, nismo pobjegli iz Hrvatske sa hrvatskim putovnicama, nego iz Jugoslavije zbog političkih progona.

”Uglavnom zahvaljujući domaćim političkim strukturama, iseljenički je potencijal uglavnom izostao u fazi izgradnje. Umjesto masovnog povratka, uslijedio je novi zastrašujući val iseljavanja koji se zadnjih godina intezivira. Irska, novootkrivena ‘obećana zemlja’ mogla bi nam poslužiti za primjer jer su baš Irci dobrim dijelom oslanjajući se na iseljenički kapital ostvarili ekonomski  prosperitet. U tom smislu u nas još uvijek ne postoji nikakav konkretan plan ili djelotvorna ideja… Slavljeno, jednim filmom ovječeno postuđmansko ‘novo,novo doba’, među ostalim, obilježeno snažnim oživljavanjem stereotipa o emigraciji, koja iznova postaje neprijateljska, ustaška.” piše Josip Jović (slobodnadalmacija.hr)

Snaga hratskog naroda treba biti još znakovitija u pisanoj riječi, jer imamo veliki broj razumnih i obrazovanih ljudi, vrsnih pera i vrhunsku grafiku, čim ćemo osnažiti državotvornu ideju i viziju slobode u Lijepoj našoj, gdje bi i Bog poželio živjeti!

Piše: Rudi Tomić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Komšić – Ni Bosnian ni Bosniak, nego Bosanchero

Objavljeno

na

Objavio

Haber.ba

Komšićev izbor po Murphyjevom zakonu – Sve što može otići u krivo, otići će

Komšić ne može biti Bosanac (Bosnian) iz istog razloga iz kojega se bosanski muslimani nisu nazvali Bosancima nego Bošnjacima, a ne može biti ni Bošnjak (Bosniak) jer se onda ni lažno ne bi mogao zvati Hrvatom. Radi lakše identifikacije i diferencijacije, posebno radi ovih na Zapadu koji sve to dosta slabo kopčaju, predlažem da se za njega izmisli nova nacionalna (ako već ne može racionalna) kategorija i da on bude reprezentativni uzorak za novog čovjeka koji će se zvati Bosančanin (Bosanchero). Uz to bi najpogodnije bilo nekako iz modela izostaviti pojam “građanski”, iz kulturoloških razloga.

Što je Pupovac Hrvatima u Hrvatskoj, to je Komšić Hrvatima u BiH. Nije to slučajna koincidencija nego je uvjetovana, ne s namjerama vladajućih u Srbiji i onih u Bosni i Hercegovini, nego načinom na koji vladajući u Hrvatskoj odgovaraju na te namjere, piše Dinko Dedić/ProjektVelebit

Pupovca smo valjda obradili bolje nego bilo kojeg hrvatskog ili antihrvatskog političara uopće, a jedina vrijednost iz svega toga, uopće nije ono što smo naučili o Pupovcu niti ono što smo naučili o srpskoj politici, nego ono što smo naučili o sebi.

Isto pravilo vrijedi i za Komšića i namjere vlasti BiH, odnosno većinskog naroda u njezinom federativnom dijelu, koji sebe naziva bošnjačkim, čime se izuzima iz Hercegovine, što je tema za jednu drugu priliku, kao i ta o raznim kategorijama bosanskohercegovačkih podjela, kao što je geopolitička podjela na Bosance i Hercegovce, vjerska na muslimane, pravoslavce i katolike ili nacionalna na Bošnjke, Hrvate i Srbe, uključujući i pekulijarnosti oko razlikovanja onoga što na engleskom znači “Bosnian” a što “Bosniak”. Tako je to moralo ispasti smotano, kontroverzno i kompliciarano, kao i politička struktura BiH države, kada je u Beogradu, sa čisto beogradskim interesima u vidu, formirana naprije skupina nepredijeljenih za sve muslimane koji nisu htjeli biti ni Hrvati ni Srbi, da bi ih onda proglasili za naciju Muslimana, što ima smisla isto toliko koliko bi imala nacija Katolika, i na kraju, da bi se za naciju preuzelo hrvatsko prezime Bošnjak.

Sve što može otići u krivo, otići će

Koristim za naslov ovog teksta varijaciju na poznati Murphyjev kvantni zakon koji doslovno glasi: “Ništa nije tako lagano kako se čini. Sve će potrajati dulje nego što si očekivao. I ako bilo što može otići u krivo, otići će u najgorem mogućem momentu”.

Taj se zakon nije uzeo u obzir ni onda, u samom početku, kada su se pravili sporazumi o ustrojstvu Bosne i Hercegovine, Washingtonski i Daytonski, kada su se vodili razgovori i potpisivali ugovori, bilateralni i multilateralni, niti se uzeo u obzir sada 2018. kada je Komšić po 3. puta izabran za hrvatskog člana predsjedništva na osnovu navodne 50-postotne genetske pripadnosti hrvatskomu narodu.

Po svemu drugome što počiva na stvarnosti, na uvjerenju, na svjetonazoru i stavovima, Komšić ne da nije Hrvat, pa čak niti samo antihrvat, nego je hrvatomrzac i uza sva nastojanja to ne može sakriti, kao što to ne može sakriti ni njegov srpski ekvivalent Pupovac u Hrvatskoj.

Kada u Ustavu BiH eksplicitno ne stoji da hrvatskog člana mogu birati isključivo Hrvati, kao što srpskoga biraju Srbi, nego razni interpretatori moraju kopati po tom Ustavu i praviti svoju interpretaciju za razliku od drugih koji prave svoju, uzimajući u obzir i hrvatski manjinski faktor u Federaciji, onda ne samo da će u krivo otići sve što može, nego će u krivo otići sve što mora.

Ustav Bosne i Hercegovine je donešen u sastavu Daytonskog mirovnog sporazuma i ozakonjen je pristankom triju lokalnih sudionica, uključujući i već priznatu i nakon Olujom završenih ratnih operacija, slobodnu i suverenu hrvatsku državu. Tom odlukom moralo je svima biti jasno da će Hrvati u BiH, ostane li taj poredak na snazi, jednim postepenim procesom odnijeti gaće na štapu u svim značenjima koja proizlaze iz te natuknice.

Sve što se danas događa je samo jedna epizoda u tom postepenom procesu, koji ovim događajima niti je započeo niti je završio.

Završetkom rata i raspadom Jugoslavije, na njenom prostoru uspostavljene su tri Jugoslavije: Jedna je bila krnja Jugoslavija sastavljena od Srbije i Crne Gore, druga je bila Hrvatska koja je to postala kadrovskom strukturom onih koji su u njoj zauzeli vlast s namjerom da ju trajno zadrže, a treća je bila Bosna i Hercegovina, koja je to postala etničkom sastavom “tri konstitutivna naroda” od kojega je hrvatski nakon toga pretvoren u nacionalnu manjinu. U međuvremenu, jedna od tih Jugoslavija je nestala razlazom Srbije i Crne Gore i srpskom odlukom napustiti jugoslavenstvo kao sredstvo svoje ekspanzije, a druge dvije su ostale koprcati se i kuhati u vlastitom soku.

Komšić – Ni Bosnian ni Bosniak, nego Bosanchero

Ali, vratimo se današnjici i izborima u BiH 2018. Nema sumnje, Komšić, tobože, Hrvat i katolik, koji nasuprot Čovića biva izbran za hrvatskog predstavnika glasovima muslimana ili Bošnjaka, pobjedio je zavjerom, obmanom i prjevarom. Da je Komšić Bošnjak, musliman, ne bi bila zavjera. Da je Komšić Hrvat koji nastupa u interesu hrvatskoga naroda u BiH, moglo bi se reći da su za njega Bošnjaci glasovali iz bratske ljubavi prema Hrvatima. Komšić međutim nije ni musliman ni katolik, ni Hrvati ni Bošnjak, nego je bosanski unitarist, predstavnik onoga što Bosnu i Hercegovinu pravi jednom od tri kćeri pokojne Jugoslavije, jugoslaven po uvjerenju, sin žestokog komuniste (kako sam opisuje svoga oca), dijete srpsko-hrvatskog braka, obožavatelj Tita, miljenik Vesne Pusić, Stipe Mesića a sigurno i drugih Jugoslavena, bivših i sadašnjih nosilaca vlasti u Hrvatskoj.

Kako na zapadu (ali i na istoku i na jugu), postoji vitalni interes (vlastiti) za sve što se događa u BiH, postojeći model je bio najpogodniji kako bi se zaustavio rat, ali najgori mogući da bi se takva BiH održavala. Ovakva BiH, uza sva međunarodna priznanja, ostaje kao pokrpana država, kojoj će dugoročno trebati održavati zakrpe i Komšićev građanski model unitarističke države bez ikakavih nacionalnih podjela bio bi zapadu idealan. Međutim takav novi oblik građanina BiH ne može postojati osim kao “stooge”, kao sredstvo u rukama jedne od strana ubačen da oslabi drugu.

Komšić ne može biti Bosanac (Bosnian) iz istog razloga iz kojega se bosanski muslimani nisu nazvali Bosancima nego Bošnjacima, a ne može biti ni Bošnjak (Bosniak) jer se onda ni lažno ne bi mogao zvati Hrvatom. Radi lakše identifikacije i diferencijacije, posebno radi ovih na Zapadu koji sve to dosta slabo kopčaju, predlažem da se za njega izmisli nova nacionalna (ako već ne može racionalna) kategorija i da on bude reprezentativni uzorak za novog čovjeka koji će se zvati Bosančanin (Bosanchero). Uz to bi najpogodnije bilo nekako iz modela izostaviti pojam “građanski”, iz čisto kulturoloških razloga.

Izbor za Hrvate, tj. za narod koji ne predstavlja entitet i za razliku od Srba nema svoga priznatoga teritorija, nego je ostavljen da se migolji među Bošnjacima (hvala mirotvorcima koji su obezvrijedili sve što su ratnici stekli), je bio između Komšića i Čovića, uz, kao što vidimo, svesrdnu pomoć naše muslimanske braće, koji su videći nas slabašne, došli u pomoć i od svojih usta i bez potrebe za protuuslugu, otkinuli 150 “tisuća hiljada” svojih glasova i poklonili ih nama.

Kako se ovdje govori isključivo o Komšiću, nameće se po crno-bijeloj logici zaključak da je njegov antipod Čović, po svemu suprotan njemu i za razliku od Komšića sa žestokom komunističkom, jugoslavenskom, bračnomješovitom i vjerskomaglovitom tradicijom, čovjek koji je odrastao na temeljima hrvatskog tradicionalnog hercegovačkog nacionalizma. Neka ostane na tome da o Čoviću nisam rekao niti jedne riječi, osim da je bio preferencijalni kandidat većine Hrvata, i izgubio na izborima. Kod tog pojma većine, uzimajići u obzir sve nepogodnosti kojima su službenim statusom u sastavu bosanskohercegovačke države već ostali kao trinaesto prase, dolazimo do nekih brojki, koje će pokazati da, unatoč jedinstvenog povijesnog primjera vjerske tolerancije, gdje muslimani svoje glasove u šestoznamenkastim brojevima daju katolicima, glavni problem nije postotak Hrvata koji je glasovao za Čovića, nego postotak Hrvata koji je izišao glasovati.

Kada si manji, brojčano i zakonski ukliješten i ugrožen, kada ti dosadašnje iskustvo pokazuje da su ti se ti tvoji nedostaci više puta ranije osvetili i to na primjeru istog čovjeka Komšića, onda je prirodno (društveno), da ćeš uložiti veće napore kako ti se povijest ne bi ponovila i da ćeš na izbore izaći u daleko većem postotku, nego što je to tvojim višestruko brojnijim protivnicima potrebno.

Bošnjaci za Komšića a Srbi za Čovića – blago nama

Ne raspolažem detaljnim statistikama etničkog i izbornog sastava u BiH ali za ovaj slučaj nije ni potrebno. Poznato je da je u BiH na ove izbore izašlo oko 50% stanovništva, s malim razlikama između različitih etničkih skupina. Nije se za Predsjedništvo glasovati izlazilo posebno, nego se glasovalo u isti mah za sva tijela.

Prema cenzusu od 2013. u BiH živi oko 550 tisuća (bez hiljada) Hrvata, kojih je sada nešto manje ali je za ovu vježbu zanemarivo, jer je naveći dio iseljenih odeslio u Hrvatsku gdje uživa dvojno državljanstvo i može glasovati na izborima u BiH.

Od svih Hrvata s pravom glasa, za Čovića je glasovalo njih 123 tisuće, uključujući i jedan dio Srba, kao napr. u Drvaru gdje je ostalo nekoliko stotina Hrvata a za Čovića je glasovalo oko 50% svih. Očito je da su za Čovića glasovali iz istog razloga iz kojih su Bošnjaci glasovali za Komšića.

Blago nama kad smo najmanji pa nam svi humanitarci dolaze u pomoć.

Čoviću je je nedostajalo nekih 45 tisuća glasova da odnese pobjedu, a za to ne bi trebao neki apsolutni stopostotni hrvatski izlazak, nego samo malo veći od drugih. Bilo je u interesu svakoga Hrvata i dužnost vlasti Republike Hrvatske koja kaže da joj je neobično stalo do položaja Hrvata u BiH, učniti sve što je u njihovoj moći, da promičbeno i na sve načine poguraju što veći izlazak Hrvata, kako onih u BiH, tako i ovih koji sa državljanstvom BiH žive u Hrvatskoj. Nekako mi se čini da je hrvatskim vlastima do hrvatskih glasova za BiH stalo isto onoliko koliko im je stalo do iseljeničkih glasova za Hrvatsku.

Pretpostavljam da će sada već odavno najpoznatija i najnotornija floskula u Hrvatskoj “Institucije rade svoj posao!”, ponovo biti završna misao za ishod izbora u BiH, kao što im je to završna misao za argumentaciju da nakon 27 godina apsolutnog nerada, nema nikakva opravdanja, danas 13. listpada 2018. održavati masovni prosvjed u Vukovaru – jer “Institucije rade svoj posao”.

Europske, srpske, bosanske, hrvatske, sve institucije rade svoj posao i ako hrvatski narod sam, konačno ne zasuče svoje rukave i ne počne obavljati svoj posao, ne slijedi nam sudbina Kurda koji se bore za svoj “entitet”, nego ona Asiraca koji po svijetu danas broje malobrojne posljednje ostatke nekada velikog naroda.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

‘Humanzee’ genocid nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija: Filip Antunović

Navigacijski uređaji su umjetna inteligencija koja ponekad jako živcira. Kada zbog zatvorene ceste moramo skrenuti s pravca kojeg navigacija nalaže, ona tu prepreku ne može registrirati nego vozača uporno vraća na tu istu točku. Molimo vas vratite se nazad – upornim ponavljanjem taj glas dovodi do ludila.  Kuda se vratiti kad je cesta zatvorena?! U tom slučaju najbolje je ignorirati je ili isključiti. Doduše ima i takvih koji umjetnu inteligenciju do kraja poslušaju pa s autom ulete u ćevabdžinicu kroz izlog.

Brojni međunarodni političari stacionirani u BiH ponašaju se baš kao umjetna inteligencija u navigaciji. Opremljeni svojim navigacijsko-strateškim ciljevima oni, bez ikakvog predznanja o svojstvu i stanju u BiH, rušiteljski marširaju kroz državne institucije i naše živote. BiH mora napredovati i svi građani moraju biti ravnopravni – ponavljaju kao papagaji i ni slučajno ne spominju konstitutivne narode. Kažeš im kako ne ide dalje bez prethodnog otklanjanja od njih i Bošnjaka nametnutih sačekuša ali oni i dalje tupe – Morate nastaviti dalje. Jedan od najvećih sačekuša je nelegalno legalizirani institucionalni terorizam nad Hrvatima u BiH. Poput dvije stonoge u ljubavnom zagrljaju dio međunarodne umjetne inteligencije i Velikobošnjaci čine jedan  unitaristički rajsferšlus kojim majoriziraju Hrvate.  Pa ipak oni za svoje zločinačke projekte tvrde kako su  suspektni, što nema nikakve logike kada se zna da je svaki njihov projekt u institucijama ove protektoratske države završio kao potencijalni ili stvarni etnocid i kulturocid nad malobrojnijim Hrvatima.

Bošnjačka politika i njeni pomagači vode se razmišljanjem plemenskog poglavice u Africi. Kada je jednog takvog poglavicu novinar BBC upitao –  Što je za njegovo pleme najlošije, on je kao iz topa odgovorio –  Loše je kad od nas jače pleme zapali nam selo, žene i djecu u seksualno roblje odvede, muškarce poubija, opljačka imovinu i stoku ukrade. A što je za vas dobro –  pita ga novinar?  Kada to isto mi napravimo nejačem plemenu.

S podrškom međunarodne navigacije bošnjaci se pogrešno uključili na autocestu i voze trakom s prometom u suprotnom smjeru. Džaba im je svjetlima blicati i rukama mlatarati ne bi li stali. Bahati jarani misle da ih se pozdravlja jer su plaho dobri i popularni, pa nasmijani uha do uha veselo otpozdravljaju.

Teror umjetne inteligencije krenuo je daytonskim sporazumom koji je isto što nakrivo zakopčana košulja. Prvi gumb pogrešno zakopčate, a onda nastavite dalje uvjereni kako je sve u redu dok na zadnjem gumbu ne uočite grešku s jednom dužom i jednom kraćom stranom košulje. Nema druge nego košulju raskopčati i ispravno je zakopčati.

I tako nakaradno skrojeni Daytonski sporazum međunarodna umjetna inteligencija u suradnji s Bošnjacima nije sprovela nego ga je dodatno i jednostrano preko 200 puta izmijenila uz  109 nametnutih ustavnih amandmana. Ignoriraju preko 80 Ustavnih presuda koje ispravljaju nepravdu nad Hrvatima kao u slučaju nametnutog Statuta grada Mostara i Izbornog zakona. Inzistiranje Hrvata na provedbi presude Ustavnog suda  etiketira se kao fašizam. Ako su Hrvati fašisti jer se drže presude Ustavnog suda BiH onda je i sam Ustavni sud fašistički. I sve to u sred Europe – demokratske, tolerantne, pravedne, humane i s korektnim pravnim državama.

Daytonski sporazum više je jednostranim dekretima mijenjan na štetu Hrvata nego li se provodi, pa ipak Vijeće za provedbu mira (PIC), koje čini 55 država inkl. Hrvatska, uporno šuti iako je kao supervizor zadužen za striktno poštovanje sporazuma. Vijeće za provedbu mira u BiH predstavlja Upravni odbor PIC-a čini deset članica među kojima nema ni RH ni Srbije ali ima Turska. I dok se Upravni odbor često sastaje, Vijeće se na ministarskoj razini sastalo zadnji put u Bruxellesu prije 18 godina?!

S obzirom na to da  Republika Srpska i velikobošnjačka politika neometano ostvaruju svoje ciljeve nije nikakvo čudo što Rusija, Srbija, SAD, Velika Britanija, Bošnjaci i Turska ne potenciraju sazivanje PIC-a na ministarskoj razini. Nisu ludi svoj uspjeh dovoditi u pitanje. Ono što čuđenjem do nebesa vrišti jest šutnja RH, ali i EU-a. Zašto njih dvije ne zahtijevaju zasjedanje PIC-a  jer su jednostrano nametnutim dekretima u BiH majorizirani njihovi državljani?!

Državna politika RHR mora međunarodnoj oligarhiji prestati klimati glavom kao publika na koncertu nekog repera. Nikako dokučiti – što to hrvatsku državnu politiku vuče  ka samouništenju koje nam je po treći put iznjedrio velikobošnjačkog kleptomana Sejdu Željka Komšića?!

Višeslojna ideološka podjela hrvatskog društva, politika hrvatske države, političkih stranka, brojnih nevladinih udruga, medija i takozvane intelektualne elite opće prakse, bahatost, sluganstvo, klevete pa sve do veleizdaje, plus zadnje nedopustive izjave pojedinih hrvatskih političara, u toj mjeri je opsežna tema da zaslužuje poseban tretman u sljedećem osvrtu. Ovdje tek naglasiti – ako hrvatska vlast misli kako na ovim prostorima nikada više neće biti rata onda je naivna i glupa. Ili je pak antihrvatska jer je svojom politikom uništila vlastiti trbuh (Herceg-Bosnu) bez kojeg nema vojne obrane niti opstojnosti južne Hrvatske.

Velikobošnjačka politika svoje poslanje crpi iz manifesta zelenog fašizma Alije Izetbegovića – „Islamska deklaracija“. Kada bi politika i javnost u Hrvatskoj pročitala Izetbegovićevu Islamsku deklaraciju, postavila je na fakultetima kao temu za proučavanje,  saznali bi kako se ova Izetbegovićeva velikomuslimanska hegemonija po svojim ciljevima uopće ne razlikuje od njima poznate velikosrpske „Načertanije“ Ilije Garašanina. Ako Hrvatska javnost na vrijeme ne upozna Alijinu hegemoniju, upoznat će je kada bude kasno i to na vlastitoj koži od Neuma preko luke Ploče sve do Dubrovnika.

Nedavna politikantska haaška presuda za tzv. UZP Herceg-Bosne – UZP je pojam kojeg pravna struka ne poznaje – pokazala se kao smišljeno sredstvo za dodatno olakšavanje institucionalne marginalizacije Hrvata u BiH. S tom presudom slaže se i uvijek antihrvatski raspoloženi odvjetnik Ante Nobilo koji je nekad davno službeno zastupao Herceg-Bosnu i tad mu se nisu gadili njeni „fašistički“ novci. Teza Haaga i Nobila je kako se Herceg-Bosna želi pripojiti Hrvatskoj, iako u svakom dokumentu Hrvati ističu pravo na svoj diskontinuitetni entitet bez prava na odcjepljenje. Zatim tvrde kako Hrvati žele fašizam, odnosno za svoje političke predstavnike birati isključivo Hrvate što je notorna laž i to oni znaju. Hrvati ni u jednom paragrafu ne spominju kako hrvatski politički predstavnici moraju biti Hrvati nego (bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu ili rasnu pripadnost) moraju biti predloženi i izabrani od strane hrvatskog naroda i njegovih institucija. Znači, fašizam je kad tražiš zakinuto pravo na biranje svojih političkih predstavnika, a nije fašizam kad bošnjačka politika preglasavanjem Hrvatima nametne svojeg političkog predstavnika kao što je to slučaj sa Sejdom Komšićem?!

Hrvatima u BiH slijedi teško mrcvarenje pri konstituiranju Doma naroda, a to je bitka svih bitaka s kojom se ne može usporediti čak ni ova krađa od strane Sjede Komšića. Bez Doma naroda s ravnopravnim Hrvatima u njemu hrvatski narod je politički i fizički mrtav narod.

Kažu Bošnje i njihova međunarodna umjetna inteligencija kako im se može kinjiti Hrvate kad god im se ćefne jer ih u BiH nema puno, a njih Bošnjaka je previše. Što jest-jest, previše ih je lopova i gurbeta. Njihova politika utemeljen na krvnim zrncima i brojkama nije  fašizam, jok, nego velikobošnjački i velikobosanski patriotizam.  Ako bi ovaj bošnjački fašizam brojki primijenili u Švicarskoj onda bi se tamo pod hitno morao ukinuti jedan kanton (konfederalna jedinica – entitet) poznata kao Ticino-Tessin. Od ukupno preko osam milijuna stanovnika Švicarske u entitetu-kantonu Ticino živi tek 300 tisuća naroda talijanskog govora i to na površini od skoro tri milijuna km 2, dok npr. kanton Zürich ima pet puta više stanovnika – 1,5 milijun stanovnika njemačkog govora – na skoro duplo manjem teritoriju od tek 1,7 milijuna km2. Nikome u CH ne pada na pamet talijanskom govornom području osporavati institucionalnu autonomiju, jednakost, njihovu policiju, sudstvo, parlament,  TV kanal, nastavni program i teritorijalnu jedinicu. U CH ne postoji jedan privilegirani državni TV-kanal nego tri ravnopravna i autonomna TV kanala na njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku. Zbog trojnog sastava stanovništva i visoke razine autonomije koju kantoni imaju Švicarska se smatra za jednu od najdecentraliziranijih država na svijetu. Svih 26 kantona utemeljeni su na etničkoj, vjerskoj i jezičnoj pripadnosti. Svi poslovi koji nisu izričito dati saveznoj vlasti u nadležnosti su kantona. Bez obzira na neujednačenost kantona po broju stanovnika i veličini teritorija, kantoni su po ustavu svi jednaki, svi imaju svoj ustav, zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast.

Zamislite što bi se i u super uređenoj Švicarskoj dogodilo kada bi je međunarodna umjetna inteligencija i njeni šegrti Bošnjaci uredili svojim fašizmom brojki, kao što uređuju BiH i Hrvate u njoj?! Bilo bi krvi do koljena, a Švicarska bi se raspala baš kao što će se raspasti i ova nasilna BiH. Možda ne tako brzo kako bi majorizirani Hrvati željeli, ali ni tako daleko kao što to priželjkuju velikobošnjački Velikobosanci i velikobosanski Velikobošnjaci.

Po tom istom velikobošnjačkom fašizmu brojki Facebook ima pravo diljem svijeta i u svakoj državi utemeljiti svoju vlastitu državu jer danas je više ljudi na Facebooku nego što ih je prije 200 godina bilo na cijeloj planeti.

Očevidno, bošnjačkim «temeljnim patriotima» demokracija ide od ruke baš kao ljevacima alat namijenjena isključivo za dešnjake, što je ujedno i najčešći uzrok teških povrjeda.

Navigacija je uređaj dok je međunarodna umjetna inteligencija živo stvorenje. Šteta koju to stvorenje pravi mimo svih pravnih, demokratskih i moralnih normi nije svojstvena prosječno normalnom i poštenom čovjeku, nego od tih normi lišenom majmunu u džungli.

Prije 100 godina znanstvenici u istraživačkom centru u Orange Parku na Floridi uspjeli su križati čovjeka i majmuna, tvrdi evolucionarni psiholog Gordon Gallup koji je skovao i naziv „humanzee“ od engleskih riječi za čovjek i čimpanza (human + chimpanzee). Hrvati u BiH s pravom se pitaju jesu li im na grbaču poslani humanzee stvorenja s ugrađenom umjetnom inteligencijom?! Sve govori tome u prilog. U BiH humanzee i velikobošnjačka politika tvore humanzee koaliciju koja je počinitelj institucionalnog genocida nad Hrvatima i Herceg-Bosnom. Za dokazivanje ovog zločina nije potrebna parafinska rukavica jer otisci humanzee prstiju vidljivi su čak i golim okom, bez obzira na to što i koliko oni lagali. Svakim dodatnim laganjem međunarodno-bošnjačkoj koaliciji sve je zapetljanije. Kako i ne bi bilo. Tko laže taj u početku ne zna kakvog se teškog posla latio. Na svaku prethodnu laž idući put mora izmisliti 20 dodatnih kako bi one prethodne održao. Oni bahato misle – što može istina protiv blistavih čari njihovih laži. Zanemaruju lašci da je njihova laž očita i neće uspjeti osim što poput otrova, polako i oprezno, provlači se krvnim i moždanim žilama pa se u prvi tren i ne primjećuje njeno otrovno djelovanje sve dok ne bude kasno. Al` hajde – nek nam se lažima otrovana krv nađe za budući konačni obračun.

Ako se ne žele izazvati sukobi onda nepravda nad Hrvatima u BiH ne smije postati međunarodni mehanizam poradi njihovih vlastitih interesa kojima udovoljavaju bošnjačkim tlačiteljima, a Hrvatskoj državi ne smije postati amortizer za probleme sa Srbima u Hrvatskoj,  susjednom Slovenijom i Srbijom, ili s međunarodnom zajednicom.

Nitko se ne bi smio igrati s vatrom jer ona ne poznaje granice. Već dva puta se u BiH pokazalo kako samo jedan metak (Gavrilo Princip, Ramiz Delalić – Ćelo) mogu izazvati krvavi i dugotrajni rat. S obzirom na to da su Hrvati u BiH jako frustrirani, zbog čega i među njima s razlogom ima puno onih s kratkim fitiljom, računa li humanzee koalicija i indolentnost Hrvatske upravo na jedan takav kratki fitilj kojim zazivaju treći metak?

Hoće  li Hrvatska država konačno prestati biti šegrtom humanzee umjetne inteligencije i poput superkompjutera HAL 9000  u filmu „Odiseja u svemiru“, odbiti naredbe onih koji su ga dugo koristili kao sredstvo za svoje ciljeve, kazavši legendarnu rečenicu: „Žao mi je Dave, ali ne mogu to učiniti“.

Nikakvi kompromisi oko institucionalnih zločina nisu dozvoljeni nego je jedino ispravno da humanzee koalicija svoje argumentom sile jednostrano nametnute  odluke odmah  ukine i vrate institucije i zakone u stanje prije jednostranih promjena. U suprotnom – nakon trećeg nametanja Komšića, ali i budućeg bošnjačkog pokušaja u Domu naroda Hrvatima nametnuti svoje podobne “Hrvate” muslimanske i katoličke vjere – nema više ni jedne prepreke za  institucionalni i fizički genocid nad Hrvatima.  U tom jako izglednom slučaju Hrvati mogu birati: Kao ovce ići mirno na klanje ili se spašavati izvaninstitucionalnim djelovanjem s dvije legitimne poruke – Bolje rat nego humanzee protektorat, Bolje rat nego kao velikobošnjački sužanj krepat.

Filip Antunović

Stavovi izneseni u kolumni su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari